Vino

Vinogradi Obitelji Brkić su u blizini podruma, što je jako bitno da grožđe od trenutka kad ga odvoje od majke, loze, što prije dođe u podrum. Podrum je čarobno mjesto, mjesto gdje se rađa novi život.

Obitelj Brkić u grožđu, a kasnije i u vinu žele sačuvati što više tih prirodnih komponenti koje se i nalaze u njima. Ne žele im ništa oduzimati. Koliko je god to moguće, koriste prirodni pad da bi izbjegli pumpe, muljaju grožđe na gumenim valjcima da bi izbjegli oštećenja peteljke i sjemenki, a u nekim vinima skidaju ručno bobicu po bobicu.

Tako imaju svoje osnovno vino, svježu Žilavku - Brkić, koja je nastala na način da su je hladili u bačvi od inoxa gdje se stvarala i tim je ona zbog hladnijih uvjeta sačuvala više mirisa, voćnosti i svježine.

Žilavka Reserve - Brkić je njena sestra koja je na daljnje školovanje otišla u hrastovu bačvu gdje je provela 18 mjeseci. Kod nje se vidi jača struktura boje,ozbiljnost mirisa i poseban okus stvoren za prave znalce.

Kada kušaju vina Obitelji Brkić, većina ljudi kaže da do tada nisu znali da žilavka može imati takve osobine.

Zavod za znanstveni i umjetnički rad, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Požegi organizirao je znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem na temu unapređenja vinogradarstva i vinarstva nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju . Znanstveni je skup ujedno bio prilika da se progovori o problemima u vinogradarstvu i vinarstvu ali i daju smjernice o tomu kako bi dalje trebalo raditi.

S 27 tisuća hektara vinogradarskih površina te s više od 1.400 proizvođača vina koji imaju oko pet tisuća različitih zaštićenih brendova s geografskim podrijetlom, pred Hrvatskom su i dalje mnogi izazovi u vinogradarstvu i vinarstvu. Hrvatska danas ima izuzetno dobrih proizvođača čija se vina mogu svrstati uz bok onim svjetski najpriznatijima te zato, kaže Ivana Alpeza iz zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo niti jednoga trenutka ne bi trebala biti upitna sudbina vinara i njihovih vina.

Prostora za unapređenje vinogradarstva i vinarstva ima ne samo u promidžbenom dijelu hrvatskih vina već i u onom znanstvenom segmentu. Unatrag desetak godina doznajemo od Edija Maletića, jednog od predavača Hrvatska je ozbiljnije pristupila klonskoj selekciji. Iako se klonskom selekcijom mogu poboljšati autohtone sorte nije zanemarivo ni uvođenje novih tehnologija u vinarstvu koje pridonose povećanju kvalitete a time i konkurentnosti hrvatskih vina na tržištu. Tako u susjednoj Sloveiji već duže vrijeme u proizvodnji bijelih vina ističe profesorica sa biotehničkog fakulteta u Ljubljani Tatjana Košmerl koriste hrastov čips,

U svakom slučaju još uvijek ima dosta prostora za unapređenje vinogradarstva a time i proizvodnju kvalitetnih vina u Hrvatskoj.

Održana je prva promocija i predstavljanje novog vina i brenda "Prigora" čijom proizvodnjom bavi se ugledni bedenički poduzetnik Dražen Bedeković koji je na neki način odlučio proširiti svoj hobi i ozbiljnije se baviti vinarstvom i vinogradarstvom.

Vina Prigora proizvode se u Bedenici u modernoj vinariji, gdje je Bedeković odlučio njegovati ono najbolje od prigorskog terroira. Potrošačima se nudi paleta od šest vrsti živanih, modernih i pitkih vina te pjenušac od kraljevine i to po vrlo pristupačnim cijenama.

Bedenička vina je pred četrdesetak uzvanika predstavio ugledni vinski kritičar Saša Špiranec:
"Prigorje je u zadnje vrijeme postalo jedna zanimljiva regija u kojoj se pomiču granice eprema kvaliteti i to dramatično. Svjedočili smo tome u niz slučajeva dosad. Međutim danas imamo još jedan iskorak dalje. Dražen Bedeković, vlasnik vinarije Prigora iz Bedenice je zaljubljenik u vina i u ekološku, to jest organsku poljoprivredu. Stoga je odlučio dati doprinos svom kraju iz kojeg potječe i ponuditi vina koja reflektiraju taj krajolik na najbolji mogući način."

Svijet vina kako ga on vidi i gdje namjerava pozicionirati svoja vina, objasnio nam je Bedeković:
"Sve je počelo prije nekih šest godina kada mi se ukazala prilika da posadim vinograd. Ja sam dijete sa sela iz Prigorja pa to baš i nije bio veliki šok no pružila se prilika za sadnju tisuću komada, a to je s obzirom na manje vinograde u okruženju bio jedan srednje velik vinograd. Krenuo sam s četiri sorte - rizlingom, sivim pinotom, sauvignonom i tramincem. Kada sam krenuo s tih tisuću komada, onda sam shvatio da sam u problemu, jer to više nije ni hobi, a nije ni profi. Morate nabaviti opremu za obrađivanje trsja, morate nekaj o tome znat. Obzirom da nikad nemam mira i naviknut sam pokretat i mijenjat stvari, onda sam zaključio da bi trebalo naći u svemu računicu. Godinu po godinu, došao sam do današnje brojke od 3 hektra, odnosno 18.000 čokota."

Kako bi doprinio i pomagao očuvati prigorski krajolik, Bedeković se odlučio na ekološku proizvodnju. 2015. godina bit će treća po redu, a u zadnje dvije godine stekao je dovoljno iskustva pošto su bile dijametralno suprotne. Prve godine je grožđe bilo odlične kvalitete pa tako i vina, ali ove su godine neke sorte bile stradale.
"Znam kolege koji se bave istim poslom i rijetki su uspjeli nešto spasiti. Zahvalan sam dragom Bogu i ljudima koji su mi pomagali i radili u vinogradu jer smo uložili puno truda da nešto spasimo. Neke sorte su toliko stradale poput muškata koji nije dozrio i bolest je došla na njega. Ali berba 2014. nas je iznenadila i pozitivno te imamo aduta u rukavu. Imamo jedan prekrasan rizling, novu sortu manzoni i sivi pinot koji je dosad najbolje rodio. Nažalost nemamo muškata, silvanca i neke druge sorte. Ali to je bogatstvo ekološke proizvodnje i široke palate sorata u vinogradu. Nadam se da smo na pravom putu i posebno sam ponosan jer sa svojim trsjem dajem doprinos očuvanju okoliša. Vjerujem da ću sa svojim prijateljima i suradnicima uspjeti održati razinu kvalitete vina." - zaključio je Bedeković.

Na promociji je predstavljen pjenušac od kraljevine te šest različitih sorti koje Prigora trenutno nudi. Sve ih je ocijenio iskusni Špiranec:
"U pjenušcu od kraljevine osjetila se svježina i lakoća te fina aroma. U rizlingu se vidi iskrenost i prigorski kraj, a to je meni bitno. I ova svježina to jest oštrina - to je rizling. Što se souvignona tiče, Prigorje je među najidelanijim područjima za njegovu proizvodnju. Aromatičnost i svježina mu je blizu novozelandske ali nije toliko zeleno. A ima i mineralnost kao podlogu. Souvignon je nekako najpotentnija sorta ovog podneblja. Moj favorit je kupaža "Breg" u kojoj su probrane sorte poput moslavca ili kraljevine. To je pravo bogatstvo aroma - silvanac daje aromu jabuke i kiselkastu živahnost, rizvanac prekrasnu svježinu i herbalnost, pinot pak prekrasne aromu voćnog karaktera, a traminac i manzoni daju doprinos u vidu sladora, tijela i arome. Pet sorti zajedno po meni stvarno daje jednu krunu ove vinarije. Graševina je pak zrelija i drugačija jer je kupljena u kutjevačkom vinogorju kako bi se napravilo jedno vino punijeg karaktera. Inače je jako dobro prošlo na ocjenjivanjima, ocijenjeno je najboljim na Izložbi vina kontinentalne Hrvatske u Svetom Ivanu Zelini te je na izložbi u Mariboru nagrađeno srebrnom medaljom. Muškat je klasičan muškat sa lijepim muškatnim aromama, a kupaža syraha i tannata je jedan sočni crnjak u svježoj voćnoj i floralnoj varijanti." - ocijenio je Špiranec.

Uz Špiranca, u prigorskim su vinima uživali ugledni enolozi i poznavatelji vina poput Renea Bakalovića i Morane Zibar, poduzetnici iz svijeta ugostiteljstva, kolege i prijatelji vinarije.

Svi su se složili u jednom, a to je da Prigora nudi fantastičan omjer kvalitete i cijene, koja na policama iznosi manje od 50 kuna, što je vrlo niska cijena i rijetko ju možete dobiti u drugim vinorodnim regijama.

Ako vremenski uvjeti dopuste, za oko pet mjeseci, odnosno u ožujku iduće godine, pokraj prometnice koja povezuje Zmajevac i Batinu trebala bi niknuti nova vinarija, a nešto kasnije i kušaonica vina. Investicija je to Slavka Kalazića i njegovih Vina Kalazić, vrijedna nešto više od šest milijuna kuna.

"Priča o novoj vinariji stara je otprilike koliko i naši počeci bavljenja ovim poslom, koji datiraju od prije desetak godina" - priča Kalazić, objašnjavajući kako je dugo vremena od ideje do realizacije prošlo iz nekoliko razloga. Kao prvo, ističe, u vrijeme kada su počeli s proizvodnjom, bili su zatečeni stanjem na tržištu te malim prihodima. Osim globalne i domaće krize, razlog je bilo i tada neosvojeno tržište. Važno je bilo i čekanje na EU fondove, iz kojih su bile financirane razne branše, osim vinarske. Kasnije se situacija djelomice promijenila, budući da je EU počela financirati nabavu opreme.

"No, opremu je negdje trebalo postaviti. Tek kada je EU odlučila financirati i proizvodne hale, krenuli smo u realizaciju" - kaže, naglašavajući kako je trećina ukupno potrebnog iznosa investicije iz EU fondova, trećina od kredita HBOR-a, dok su trećina vlastita sredstva. Sve to vrijeme nisu sjedili prekriženih ruku. Kupili su zemljište, prenamijenili ga u građevinsko, ishodili sve dozvole i stabilizirali se na tržištu. Nakon "zelenog svjetla" iz EU-a, prepreka više nije bilo.

"Čekali smo jedino na pozitivnu odluku Agencije za plaćanje koja je stigla tek nakon šest mjeseci. Nažalost, prošlo je ljeto i lijepi dani pa nas sada može zaustaviti samo ružno vrijeme" - ističe, pokazujući na radne strojeve koji su s radom počeli simbolično - oko Martinja.

Trenutačno pripremaju teren za postavljanje čelične hale, veličine 1000 četvornih metara. Nešto više od 80 posto opreme prenijet će iz stare vinarije u Batini, a ponovili su se novom, automatskom linijom za punjenje i etiketiranje, što je uvjet za ishođenje prehrambenog certifikata i pojavljivanje u robnim centrima, te potpuno novim sustavom za kontrolu fermentacije, koji omogućuje bolji kvalitet proizvoda.

"U odnosu na staru vinariju, kapaciteti će biti udvostručeni. Riječ je o 300.000 litara vina, odnosno 400.000 butelja" - zadovoljan je Kalazić. Izgradnja i opremanje kušaonice s 50-ak mjesta, u planu je u drugoj fazi. Iz Batine, tvrdi, odlazi iz nekoliko "infrastrukturalnih" razloga. Tamo je slaba struja, nema vode ni odvodnje, a ni pristup nije najbolje riješen. Nakon što počne proizvodnja u novoj vinariji, krenut će u osvajanje novih tržišta. Njegovo vino, proizvedeno od ekološki uzgojenog grožđa s 18 hektara (kao i ono otkupljeno od kooperanata), doduše, već je prepoznato diljem Hrvatske, a u tijeku je i izvozni pilot-projekt, za sada skroman, što ne znači da se Vina Kalazić vrlo brzo neće naći na policama u različitim krajevima svijeta.

Bit će i bungalovi

Na neka druga, bolja vremena, čeka već gotov projekt vezan uz ruralni turizam, onaj na "vinskoj bazi". U Batini, na Banskoj kosi, na mjestu današnje vinarije, u vlasništvu ima 65.000 četvornih metara građevinskog zemljišta. Želja mu je, a u suradnji s nekim investitorom, postojeće objekte na tom dijelu brda (bivše vikendice), s kojeg puca pogled na Batinu i silni Dunav, preurediti u bungalove...

U odnosu na staru vinariju, kapaciteti će biti udvostručeni. Riječ je o 300.000 litara vina, odnosno 400.000 butelja.

U dvorcu Esterhazy u Željeznu su subotu po 21. put svetačno dodilili novim akademičarom vina svoje diplome. Ov put ih je bilo 21 iz 10 zemalj. U prošli ljeti je graduiralo 650 akademičarov vina iz 28 držav. Svi su se za svoju titulu pripravili u Akademiji vina u Rušti, ku pelja Cindrofac Jožef Schuller.

Akademija je s prik 700 seminarov i oko 18.000 sudionikov na ljeto najveća škola vina u Europi. Nudi različne tečaje o vinu kot i izobrazbu, ka završava diplomom kot Akademičar vina ili najvišom titulom Master of wine. Poslovodja i utemeljitelj ove institucije je rodjeni Cindrofac, Master vina, Jožef Schuller.

Gradišćansku akademiju vina u Rušti su otvorili 1989. ljeta po skandalu vina. Dvoja ljeta kašnje su ju proširili u Austrijansku akademiju vina. U medjuvrimenu nudi Akademija vina školovanje i u Nimškoj, Švicarskoj i Južnom Tirolu. Sada kanu još već ekspandirati i na Italiju i u druge zemlje. Školovanja jur kih pet ljet dugo nudu i na engleskom jeziku. To da je bio osebujno važan korak za internacionalni uspjeh Akademije vina, je rekao Jožef Schuller.

Dobričić, najcrnje vino Dalmacije, krenuo je u svijet i u svoju neupitno svijetlu budućnost. Ova šoltanska ponos sorta, jedan od roditelja plavca malog svečano je promovirana u Zagrebu, a na prvu prezentaciju dobričića izvan Šolte došli su brojni znalci i radoznalci vina među kojima i ministar obrazovanja i znanosti Vedran Mornar, njegov zamjenik Roko Andričević i pomoćnik Ivan Pejić, zamjenica ministra poljoprivrede Zvjezdana Blažić, direktorica Sektora poljoprivrede u HGK Božica Marković, voditeljica službe za klastere i zadruge u ministarstvu Zdenka Mesić...

Prvi izlazak u svijet dobričića organizirali su članovi Udruge plavac mali - Zagreb u svojim prostorijama na već čuvenoj adresi za promociju plavca malog i svih njegovih srodnika u Ulici kneza Ljudevita Posavskog 37.

Udruga plavac mali - Zagreb, okuplja Dalmatince (i dalmatinske zetove, pripomenut će jedan od najagilnijih od njih Bohač), koji su vrlo uspješne karijere napravili u Zagrebu, ali im je Dalmacija ostala u srcu, pa svojom misijom smatraju promociju njenog najboljeg vina, kralja Dalmacije plavca malog i njegovih srodnika te u svojim prostorijama Ivica Rilje, Željko Stipinović, Josip Vehovec, Velimir Bohač i ostali organiziraju izvrsne prezentacije tih vina.

Šoltani, vinari Vicko Kaštelanac i Tomislav Purtić, došli su u Zagreb predvođeni načelnikom Šolte Nikolom Cecićem Karuzićem, a šoltanske supruge donijele su mirise i okuse Šolte, pa su se dva crna dobričića i prvi rose dobričić u Zagrebu kušali uz suhe smokve, bruštulane mendule, rafiole, inćune, paštete od maslina,...

Početkom 20. stoljeća put Bordeauxa

Ali tko je zapravo dobričić? To je najcrnje vino Dalmacije, pa i cijele Hrvatske! Ostalo je zabilježeno da su krajem 19. stoljeća i početkom 20. bačve s vinom dobričića na splitskoj rivi čekale brodove koji su ih odvozili put Francuske, put Bordeauxa, Setea i Rouena, gdje su služili za pojačavanje boje, punoće i okusa francuskih vina. Zna se i da su kasnije u Jugoslaviji velike vinske kuće koristile dobričić kao tajni sastojak za pojačavanje boje svojih drugih vina. Uvijek se znalo da se po šoltanskim kućama pije gusto crno domaće vino. Ali to je bilo sve.

S vremenom je dobričića sve manje bilo i po šoltanskim vinogradima i ova autohtona dalmatinska sorta bila je na putu nestajanja kad se DNK analizama otkrilo da je dobričić jedan od roditelja plavca malog, najbolje sorte Dalmacije. Plavac mali je dijete iz "braka" crljenka kaštelanskog (u renesansi poznatog kao tribidrag, a u Americi kao zinfandel) i šoltanske malo poznate sorte dobričić. Upravo to je ukazalo Šoltanima da imaju izuzetnu vrijednu sortu u svojim vinogradima. I bogme Šolta je uhvatila lopticu. Upravo na inicijativu općine Šolta i s uglavnom njenim sredstvima pokrenut je projekt revitalizacije dobričića na otoku.

"Na naš Institut za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu došli su 2006. predstavnici općine Šolta i tražili da se krene u projekt istraživanja te njihove stare tradicionalne sorte, koja se počela gubiti iz vinograda i o kojoj se do tada stvarno malo znalo. Htjeli su da se istraži dobričić kao sorta, da se vide potencijali njegova vina i da se on na Šolti revitalizira", prisjeća se dr. sc. Goran Zdunić, koji je vodio projekt revitalizacije dobričića.

"Mi smo do tada o dobričiću znali da je dobar bojadiser za druga vina, ali nismo znali može li on biti dobar i kao monosortno vino, dakle sam u boci. I krenuli smo u istraživanje njegovih morfoloških, ali i svih drugih karakteristika. Uzimali smo uzorke dobričića iz starih šoltanskih vinograda na različitim pozicijama, a svake godine smo iz jednog starog vinograda u šoltanskom polju uzimali 150 kilograma grožđa dobričića i na Institutu radili mikrovinifikacije istražujući potencijale njegova vina. Kuriozitet je da smo to grožđe uzimali iz vinograda barda dalmatinskog maslinarstva, velikog znalca pokojnog Dobroslava Elezovića. Cilj tih mikrovinifikacija bio je da dobijemo saznanja o vinu dobričića, ali ujedno i da animiramo šoltanske vinogradare i vinare. Pa smo stoga svake godine nakon što bi dobili na Institutu vino dobričića, to vino vraćali natrag na Šoltu i tamo organizirali prezentacije i degustacije tih uzoraka."

Paralelno s tim istraživanjem vina dobričića u sklopu projekta radilo se na revitalizaciji te sorte na otoku. Označen je matični vinograd iz kojega se dalje išlo u reprodukciju, a s rasadničarem Draženom Rakušićem iz Vrgorca ugovoreno je da on proizvodi sadnice dobričića. I svake godine se na Šoltu za sadnju počelo vraćati pet do deset tisuća sadnica dobričića. I dobričića je bivalo na Šolti iz godine u godinu sve više.

Zdunić: To je izvrsno monosortno vino

A kakav je potencijal vina dobričića, kakvo je to vino? "Dobričić ima jako veliki potencijal. Izvrstan je za kupaže, ali može biti i izvrsno monosortno vino", veli Goran Zdunić. Njegovi aduti su jako velika koncentracija fenolnih sastojaka, dobričić je dosta trpak i kao vino treba malo više vremena za dozrijevanje, a dobro mu odgovara čuvanje u drvu. Zanimljivo je da gusti crni trpki dobričić nije prealkoholno vino, ima od 12 do 13,5% alkohola. To je sorta koja ne daje visoke šećere.

"Posadili smo za pokus dobričić i u Svetoj Nedjelji na Hvaru, na onim strminama s puno sunca i niti tamo nije dao prevelike šećere"

, svjedoči dr. sc. Zdunić. Koje su mu mane? To su niže kiseline, zbog čega će i kao monosortno vino trebati 10 do 15 % drugih sorti, koje će mu kiseline nadoknaditi.

I dok je dobričića po šoltanskim konobama uvijek bilo, u svoj njegovoj povijesti nitko ga nikad nije buteljirao.

Prvi koji ga je stavio u bocu i prije nekoliko godina kao monosortno vino stavio na tržište je šoltanski vinar Vicko Kaštelanac iz Gornjeg Sela. Uz njega u novije vrijeme dobričić buteljiraju i prodaju još dva registrirana šoltanska vinara Tomislav Purtić iz Srednjeg Sela i Vicko Burica iz Grohota. Na promociji u Udruzi plavac mali u Zagrebu kušali su se Dobričić Vicka Kaštelanca, dobričić Marinac Tomislava Purtića te prvi ikad buteljirani rose od dobričića koji također potpisuje Kaštelanac. Na baš lijepoj fešti vina su pobrala brojne komplimente.

Koliko je danas dobričića? Gdje ga se može kupiti? Još uvijek ga je malo, a kupiti i kušati ga možete samo na Šolti kod vinara i u ponekom šoltanskom restoranu. Vicko Kaštelanac, najveći entuzijast i zaljubljenik dobričića, čovjek koji je u tu staru šoltansku sortu vjerovao i kad nitko nije, svojih oko 2500 butelja uglavnom proda u kušaonici u svom OPG-u i brzo mu dobričića nestane. Vinogradi su mu u kamenu oko Gornjeg Sela i ima planova za nove sadnje i vinograde. I navija za nove vinare i vinograde dobričića po Šolti.

"Dobričić se polako pojavljuje kao proizvod na tržištu. Ja sam ga prvi stavio u bocu prije pet godine. I trebalo je hrabrosti za to, rizik je to bio veliki: iša si s nečim o čemu nitko ništa ne zna. Ali zna san i svi su uvik znali: sila je to od vina taj dobričić. I eto nisan pogriješio. Danas više nema te dileme, zna se da dobričić ima budućnost. A i ljudi na Šolti su bili skoro zaboravili tu svoju staru sortu. Danas je postalo pitanje prestiža na Šolti imati vinograd i vino dobričića, makar za svoje potrebe. Iman i ja jedan mali vinograd dobričića" - s osmijehom se slaže načelnik općine Šolta Nikola Cecić Karuzić.
"Radija ga je pokojni otac, a ja sad nastavljam po svoju. I nisan jedini takav, ima običnih malih ljudi na otoku koji za sebe imaju lipo vino dobričića. Svaki Šoltanin sad zna šta je dobričić."

100.000 trseva za svijetlu budućnost

Tomislav Purtić, koji godišnje proizvede 1100 boca dobričića, mi reče da žali što se ove priče nije uhvatio još prije 20-ak godina:
"Imam oko 5000 loza, jedan hektar vinograda u šoltanskom polju kod Srednjeg Sela. Moji su uvik imali te loze, ali ljudima na Šolti je to vino uvik bilo neka velika muka jer se prodavalo iz konobe refuže, kao poluproizvod za stvarno male novce. Kad se pojavila ta nova priča o dobričiću i mogućnost povoljnog dobivanja sadnica zainteresirao sam se i našao u tome. Sad je priča druga nego kao kod naših starih, vode je mlađi ljudi, vino je prvi put u bocama, poradilo se na kvaliteti, uči se stalno,... Puno smo napravili, ali sad treba dalje" - veli načelnik Nikola Cecić Karuzić.

Šolta je od početka većim dijelom financirala projekt revitalizacije dobričića, ali valja naglasiti da je dio sredstava za to dala i Splitsko-dalmatinska županija. Još uvijek svim Šoltanima koji žele saditi sufinanciramo sadnice, trećinu cijene svake od njih plaća općina Šolta, trećinu županija, a vinogradar plaća samo preostalu trećinu.

Danas je, veli, na otoku Šolti 70.000 novih loza dobričića i, uz oko 30.000 starih, to je već oko 100.000 trsova stare šoltanske sorte.
"Sačuvao se matični nasad i autohtona sorta. Dobili smo proizvod koji ima budućnost, a sad bi trebalo radit na tome da se na otoku dobije i proizvodnja. Uskoro bi na otoku moglo biti i 20.000 boca dobričića godišnje. Problem nam je što ga je još uvijek premalo, a tržište je radoznalo i traži ga."

Na kraju: je li dobričić stvarno baš Šoltanin? U Okruku na Čiovu postoji naime i prezime Dobričić. Vicko Kaštelanac odgovara:
"Bilo je u stara vremena dobričića i drugdje, i na Braču i u Slatinama na Čiovu, ali eto i u Slatinama su ga zvali šoltanac. Kako bilo ostao je i opstao jedino na Šolti. A znate kako su ga zvali na Šolti? Osim dobričić ima za njega i stari šoltanski naziv: dobrovoljac. Jer si dobre volje kad ga piješ!"

Žele ga u Kaliforniji

Veliki znalac prof. dr. sc. Edi Maletić će za dobričić reći:
"To je ponosni otac ili majka plavca malog. On je plavcu dao puno dobrih gena i nepravedno je zapostavljeni roditelj te najbolje naše sorte. Nedavno sam razgovarao s Carolle Meredith, poznatom genetičarkom vinove loze s Davis sveučilišta, koja me je pitala kako da dođe do sadnica dobričića. Kaže da bi dobričić rado posadila u svoj vinograd u Kaliforniji."

Erdutski vinogradi privode kraju godinu koja bi za njihovo poslovanje mogla označiti prekretnicu. Erdutski vinogradi i ove će godine proizvesti oko 4 milijuna litara vina, od čega je 95 posto kvalitetnog vina.

Godina u kontekstu prodaje vina je na razini prošlogodišnje, a primijećeni su i novi trendovi na domaćem tržištu vina.
"Uslijed pada kupovne moći naglašena je prodaja vina niže cjenovne kategorije. Ulaskom Hrvatske u EU postoji zanimanje tog dijela tržišta za naša vina. Dio asortimana je plasiran ali značajnije rezultate u tom smislu tek očekujemo u narednom periodu, s obzirom na ostvarene kontakte", rekao je Pero Grgić, direktor Erdutskih vinograda.

Za razliku od nekih drugih domaćih vinara, u Erdutskim vinogradima kažu da ne primjećuju pad prodaje vina na hrvatskom tržištu nakon ulaska u EU.
"Naši prodajni pokazatelji ne ukazuju na pad potrošnje domaćih vina naspram činjenice ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. U tom smislu nista se značajnije nije dogodilo, jednaka je zastupljenost stranih vina na domaćem tržištu i prije pridruživanja Hrvatske EU", kaže Grgić.

Ove je godine ostvaren i značajan uspjeh kojim se u Erdutu svakako mogu pohvaliti. U proljeće ove godine krenuo je izvoz vina u Kinu.
"Plasman vina ostvaren je isključivo privatnim kontaktom, prvi pokazatelji su dobri a potpunije informacije o prihvaćanju našeg vina na kineskom tržištu očekujemo u narednom periodu, budući da je vino isporučeno nedavno", kaže Grgić.

Za ovu i iduću godinu Erdutski vinogradi najavljuju niz značajnih investicija.
"Investicije u pogon proizvodnje vina - sve s ciljem povećanja kvalitete vina, tako da u tom smislu planiramo investirati u proširenje kapaciteta za hlađenje vina, pumpe većeg kapaciteta za manipulaciju vina kao i nabavka novog uređaja za punjenje vina u sve popularnije Bag in Box pakiranje s povećanim stupnjem automatizacije i bitno većim kapacitetom jer očekujemo i povećane prinose grožđa sa novo zasađenih vinogradarskih površina. Što se tiče investicija u vinograd - uz već postojeća dva stroja za berbu grožđa koja smo nabavili u zadnje dvije godine, planiraju se daljnja ulaganja u mehanizaciju s ciljem pravodobnog obavljanja svih agrotehničkih operacija samo s jednim ciljem a to da se dobije sto kvalitetnije grožđe", najavljuje Grgić.

Novost je svakako ambicija da se u Erdutu više radi na turističkoj ponudi, kako bi što više ljudi dolazilo u ovaj dio Hrvatske.
"Da, svakako. Erdut, bogat povijesti i sa stoljetnom vinskom tradicijom, a u čijem je sklopu i naša vinarija ima velike potencijale za razvoj vinskog turizma", zaključuje Grgić.

I to je neprijeporna istina. Posjet Erdutskim vinogradima ostavio nam je dojam mnogih neiskorištenih potencijala ovog dragulja na krajnjem istoku Hrvatske. Turizam bi zaista mogao biti novi iskorak za ovu kompaniju, a značaj ove priče bio bi znatno širi od samog Erduta.