Vino

Supružnici Olivier Ertzbischoff i Jacqueline Marovac, liječnici iz Francuske i ljubitelji vina prije dvije godine upustili su se u poduzetnički pothvat otvorivši vinariju "Domaine Koquelicot" u podrumu kaštela Belaj.

Ponuda podruma u organizaciji udruge za kulturu stola G.E.T. premijerno je predstavljena u zagrebačkoj vinoteci Bornstein, uz podršku sommeliera Maria Meštrovića, aktualnog najboljeg sommeliera kontinentalne Hrvatske, te kuhara Časlava Matijevića.

Jacqueline Marovac je epidemiologinja rođena u Rijeci, odakle je otišla još kao dijete proputujući mnoge zemlje, Veliku Britaniju, Kanadu, SAD, Aziju, Čile, Afriku i Francusku. Olivier Ertzbischoff je umirovljeni kardiolog, a kao ljubitelj i poznavatelj dobrih francuskih, a posebno burgundskih vina, počeo je razmišljati o proizvodnji vina. Radi edukacije je sudjelovao u berbi i radovima u podrumima poznatih burgundskih vinarija kao što su Anne Claude Leflaive i Bachelet, a učio je i o proizvodnji biodinamičkih vina. Prije dvije godine započeli su poslovnu avanturu u Hrvatskoj, pokrenuvši malu proizvodnju bijelih vina od chardonnaya i malvazije koristeći burgundski tip vinifikacije.

Vinogradi se nalaze u Belaju, na bijeloj zemlji (chardonnay) i u Kosinožićima na crvenoj zemlji gdje rastu chardonnay i malvazija. Olivier i Jacqueline prošli su osnovnu edukaciju vinarstva, a kroz proizvodnju ih vode i savjeti prijatelja, burgundskih vinara. Uskoro se planiraju educirati u Francuskoj, kako bi stekli i službeno zvanje enologa.

Vinski podrum se nalazi pod Učkom, u ladanjskom dvorcu izgrađenom u doba Austro-Ugarske. Kaštel Belaj je u vlasništvu Zorka Ivića, a Domaine Koquelicot koristi mali dio podruma. Hrastove bačve za sazrijevanje vina Olivier i Jacqueline dopremili su iz Burgundije. Neobičan poduzetnički par Hrvatsku je odabrao stoga što sve svoje slobodno vrijeme provode u kući u Gračišću, a u planu je i da se uskoro presele u Istru.

Među dalmatinskim težacima, osobito vinogradarima - a takvih je najviše, jer se malo tko od onih koji su jeli kruha od motike nije bavio lozama i vinom - oduvijek se govorilo da nema i ne može biti veće nevolje od krupe za jematvu. Ma đavla ne može. Ova godina u kojoj se još koprcamo, metiljava i sva nikakva, u kojoj se urušilo ili je barem naciklo skoro sve po čemu se Dalmacija prepoznaje i od čega živi, od masline do turističkoga inkasa, petala je roge vinogradarima i vinarima - ne samo njima nego, nažalost, i drugima, ali ova će Dalmovnica biti, ne bez razloga, posvećena križu na njihovim leđima - pokazujući da od jednog zla ima i gore. Ono kad se nevolje udruže i kad vinograde osim jebene krupe napadne i biblijski potop, peronospora, lug, pepelnica, trulež, vitar, manjak sunca, višak vlage, a sve to nije ni pola mise - vele ljudi "od loze i vina" - o onome što nas je zadesilo ove godine Gospodnje.

Jer, objasnit će vam, poštene berbe ove godine nije ni bilo, a ono što se ipak moralo nazvati tim imenom prošlo je bez šušta i gušta, bez tradicionalnog veselja u vinogradu i konobi, čak i bez inače neizostavnih medijskih zapisa i reportaža iz kojih se, pod visokim pokroviteljstvom boga Bahusa, cijedi mlado vino i dobro raspoloženje. Berbu je, uglavnom, potkopala i dotukla meteorološki očajna godina - mjesecima je lilo kao iz kabla, nakon svakog prolaska ciklone preko dalmatinskog neba moralo se opet i opet i opet prskati ugrožene trsove ne bi li se kako-tako suzbilo boleštine i zaraze; sunce gotovo da i nije upeklo kako Bog zapovida, pa su sladori bili slabi, a mlada loza nije uspjela dati gotovo ništa od sebe - no i tu su kataklizmu vinari i vinogradari dočekali već prilično načeti drugim problemima, koji su se gomilali godinama.

Vrlo loša "sezona" je, drugim riječima, bila samo demejana koja je prelila badanj: smanjenje potrošnje vina i "kriza punih bačava", izmjena strukture potrošnje (raste prodaja lošijih vina, niže cijene), zabrana izvoza otvorenih kvalitetnih vina, nova financijska i administrativna opterećenja, nepotpuna pripremljenost za vinsko tržište EU-a, rast uvoza vina, posebno jeftinog, neiskorištenost svih mogućnosti izvoza, cvat crnog vinskog tržišta, nepostojanje namjenskih "vinskih kredita" s povoljnim kamatama, velika nepodmirena dugovanja proizvođačima grožđa - zadrugarima, teškoće s brendiranjem…

U takvim okolnostima došla je berba 2014., u Dalmaciji jedna od najlošijih u posljednjih 150 godina; lošija od loših 1946., 1963. i 1978. godine. Procjenjuje se da je urod grožđa na nekim lokalitetima naše regije između 50 i 70 posto manji nego lani, što je više čak i od šteta koje su u ovdašnjim vinogradima zabilježene kod katastrofalnog napada filoksere krajem 19. stoljeća, kad je urod bio smanjen za polovicu u odnosu na prethodne "zdrave godine". S vinorodnih su područja Dalmacije ove godine zbilja stizale loše vijesti: Zadar - poplavljeni vinogradi, crna pjegavost, peronospora, pepelnica, ugrožen urod za nekoliko sljedećih sezona; Šibenik - slab urod, slaba kvaliteta; Imotski - skoro čitavi trud potopila je kiša, nije se ubralo ni 40 posto od lanjskih količina; Korčula - nikad ranija berba (počela je već 1. rujna) da bi se spasilo što se moglo spasiti pred najezdom peronospore, slavnog pošipa ubralo se tek 27 posto od uroda godinu prije, loši sladori i smanjena kvaliteta; Pelješac - sve su se nevolje prosule po njemu kao iz vreće: mraz, krupa, enormne količine kiše, peronospora, pepelnica, rana berba, gotovo prepolovljen urod; Konavle - tuča i diluvijalne kiše obrale su više od pola vinograda; Hvar - uglavnom slab urod, u neke vinograde nije se ni ulazilo…

Pod ovim teškim aktualnim pizom 2014., ali i onim naslijeđenima, počela se ozbiljno urušavati dalmatinska vinska kuća - dvije su vinarske zadruge pale u stečaj, a tri su u tzv. predstečajnoj nagodbi, ubrani su novi gubici jer je prihod malen, a troškovi veliki, nema se iz čega podmiriti dugove zadrugarima, težaci gube interes za sadnju loze i, općenito, za vinogradarstvo… Zbog svega, dolazeća se Sabatina - tradicionalni skup vinara i vinogradara u organizaciji Zadružnog saveza Dalmacije koji će se održati od 6. do 9. studenoga u Mlinima - očekuje s vjerom da će potražiti odgovore, ali i postaviti sva vinska pitanja i plasirati zahtjeve da se za minulu berbu proglasi elementarna nepogoda, da se ukinu sva dopunska opterećenja vina, da se tzv. PDV plaća za prodano (a ne fakturirano) vino, da se uvedu posebni krediti za berbu…

Živi pili, pa vidili.

Dobar gemišt uvijek je bolji od lošeg pjenušca, često govore poklonici toga jednostavnog i osvježavajućega koktela od laganoga bijelog vina nježnih aroma i izraženijih finih kiselina te mineralne vode.

A tko zna napraviti dobar pjenušac, zna i kakvo treba biti vino za gemišt, pokazalo je ocjenjivanje Naj špricar koje je u Jeruzalemu u Sloveniji organizirala Javna razvojna agencija tamošnje općine Ormož. Najbolji je špricar, tako slovenci zovu mješanac od jednakih udjela vina i mineralne vode, bio od vina iz Radgonskih gorica, najvećega slovenskog proizvođača pjenušaca.

Obje komisije, stručna, sastavljena od enologa, te potrošačka, u kojoj su bili ugostitelji, novinari, vinari i drugi ljubitelji špricara, najboljim gemištom, odnosno špricarom, proglasili su onaj od vina Janževec. Radgonske gorice su poslale dva uzorka tog vina iz 2014. godine. Uzorak broj jedan bio je najbolji objema komisijama. Struka je uzorku broj dva dodijelila treće mjesto, a drugi je bio od vina Haložan 2014. Ptujske kleti, dok su potrošači na drugo mjesto postavili Janževec II., a na treće mješavinu bijelih sorti berbe 2013. Vinogradništva Leskovar iz Lešnice kraj Ormoža. To je vino lani bilo najbolje potrošačima, a struka je 2013. godine izabrala Haložan. Među tri najbolja je i 2013. u obje kategorije bio i Janževec pa je očigledno da su neki proizvođači jako dobro pogodili ukus publike koja voli gemište.

Ocjenjivalo se, naravno, naslijepo, a vino i voda, bila je to Radenska, istakali su se iz čašica, "štamprleka" kako bi svaki ocjenjivač dobio jednak omjer vina i vode.

Na ocjenjivanju je bilo 29 uzoraka. Da posao neće biti lak, znali su i organizatori pa su ocjenjivače, kao nekad vinogradari težake, dočekali krepkom juhicom, ajngemahtecom, kako bi imali podlogu za višesatno kušanje.
"Ova akcija je pokušaj uzimanja dijela tržišta pivarima" - rekao je Zlatko Zadravec, direktor Javne razvojne agencije občine Ormož koja organizira natjecanje.
"Trebamo učiti od Austrijanaca. Oni su mješance vina i vode regulirali i zakonom o vinu. Pokušat ćemo i njihova vina te ocjenjivače nagodinu uvrstiti u ocjenjivanje. Počeli smo samo sa Slovencima, sad su sudjelovali i Hrvati… Širimo se" - rekao je Zadravec, a Saško Štampar, predsjednik Društva vinogradnikov Ljutomersko-Ormoških goric, dodao da treba u izbor najšpricara uključiti i Mađare kako bi sudjelovali svi proizvođači pušipela, šipona i furminta. To su sve nazivi moslavca, sorte o kojoj se više brinu u Austriji, Mađarskoj, Sloveniji i Međimurju nego Moslavini čije ime nosi.

A o odnosu prema vinu u Ormožu i okolici svjedoči i to da je među ocjenjivačima u potrošačkoj komisiji bila i Blanka Erhatič, direktorica Gimnazije Ormož. Jedan od njihovih projekata zove se "Vino - opasnost i prilika", a obuhvaća 15 dvosatnih radionica u kojima se proučavaju kiseline i kvasci u vinu, uči o vinskom turizmu i pjesmama, oblikuju etikete, pripremaju govori za vinske svečanosti, crtaju stripovi i rade ukrasi od plutenih čepova, tj. uče korisne stvari o vinu.

Prošlogodišnja proizvodnja vina u Belgiji je gotovo udvostručena u odnosu na 2012. kada su bili izuzetno nepovoljni meteorološki uslovi za vinogradare.

Kako prenose belgijski mediji, proizvodnja vina u toj zemlji lani je dostigla 553.000 litara u odnosu na 300.000 litara prethodne godine.

Istovremeno, prošle godine je povećana površina pod grožđem namijenjenog za proizvodnju vina u Belgiji sa 154 hektara na 184 hektara.

U 2013. godini 94 belgijska proizvođaca proizvela su 16 odsto crvenog, 32 odsto bijelog i 48 pjenušavog vina.

Šesnaesta tradicijska manifestacija kušanje mladog vina bit će upriličena u ponedjeljak, 3. studenog. Kušanje mladog vina održat će se Velikoj dvorani Hotela Brotnjo s početkom u 19.30 sati, a prije ove svečanosti u Kongresnoj dvorani Hotela Brotnjo bit će upriličena večer s novinarom, publicistom, humoristom i književnikom Franom Vukojom.

Druženje čitlučke publike s Vukojom započinje u 18.45 sati i bit će održano u sklopu manifestacije "Dani Matice hrvatske u Brotnju", baš kao i otvorenjem izložbe slika akademskog slikara Trpimira Grgića u Galeriji Klub Matice hrvatske u Gradskoj sportskoj dvorani Čitluk.

Program u Galeriji Klub Matice hrvatske započinje u 18 sati, a cjelokupan navedeni program obilježit će završetak "Dana Matice hrvatske u Brotnju". Svojim glazbenim točkama ovu će večer obogatiti Ženske klape; "Zvizdan", Posušje i "Travertin", Trebižat, učenici OGŠ Brotnjo, HKUD-a; "Didak", Gradnići i KUD "Brotnjo", Čitluk, grupe i pojedinci uz prigodno kušanje mladog vina i autohtonih gastronomskih proizvoda

Barcelona! Barcelona! - pjevao je svojedobno Freddie Mercury, a na otvorenju Olimpijskih igara 1992. u tom predivnom španjolskom (točnije - katalonskom) gradu, pjesmu je njemu, Igrama i gradu u čast otpjevala sopranistica Montserat Caballé.

Upravo u prijestolnicu Katalonije otputila se i mala hrvatska vinska ekspedicija zahvaljujući akciji Što žene žele koju već tri godine uspješno organizira udruga WOW, Žene i vino. WOW-ice su grupa koja broji stotinjak žena u aktivnoj misiji promicanja vinske kulture, ponajprije hrvatskih vina koja zaslužuju postati prepoznatljiv zaštitni znak naše zemlje i važan adut u turističkoj promidžbi.

Akcija Što žene žele svake godine prvo selekcionira vina tj. sačini svojevrsnu širu autorsku listu vina koja smo kušali u prošloj godini, u četiri kategorije - bijela, ružičasta, crvena i "desertna" (vina s ostatkom šećera), a tu je pred-selekciju ovoga puta složio ugledni sommelier Siniša Lasan. Potom s liste nominiranih sve WOW članice tijekom mjesec dana glasuju za svoje favorite, da bi u finalnom krugu tročlani stručni ženski žiri odlučio pobjednike u svakoj kategoriji i - dobitnika WOW Grand Prixa. Za razliku od bodova, medalja i plaketa koje vinari obično osvajaju, ovdje pobjednici u svakoj kategoriji dobivaju vrijednu skulpturu s potpisom poznate dizajnerske grupe "Grupa", a ukupni pobjednik, dobitnik WOW Grand Prixa powered by American Express, odlazi na nagradno studijsko putovanje u jednu vinsku regiju svijeta.

Nakon Gianfranca Kozlovića koji je putovao u Bordeaux i Saše Senjkovića koji je putovao u Champagnu, ove godine je sa svojim teranom trijumfirao Moreno Coronica. U pratnji supruge Suzane i vinskog majstora i mahera Borisa Ivančića iz tvrtke Vivat fina vina, te potpisnice ovih redaka, Coronica je putovao u Barcelonu gdje je, kao i u okolici, vinskoj regiji Penedès, uživao u kratkom ali važnom nagradnom studijskom putovanju koje je u postojbini divnih vina započelo posjetom gradiću Sant Sadurni d'Anoia, tj. Freixenetu, vodećem svjetskom proizvođaču pjenušaca rađenih klasičnom metodom vrenja u boci, tzv. "Cava". Freixenet grupa je fascinantna vinska kuća s 18 podruma u 7 zemalja, na tri kontinenta. Osnovana je daleke 1861. godine s korijenima koji sežu u 16.stoljeće, a i danas je 100% u obiteljskom vlasništvu. Iza brenda zapravo stoji nasljeđe iz 16. stoljeća i dvije najstarije španjolske vinske obitelji, Ferrer i Sala, koje su se ujedinile brakom i tako postale još snažnije i važnije. Ove godine Freixenet slavi impresivnu, okruglu stotu obljetnicu od lansiranja prvog pjenušavog vina 1914. Njihova Carta Nevada vjerojatno je među najpoznatijim i najprodavanijim pjenušavim vinima na svijetu, a brend je široj javnosti poznat i po raskošnim božićnim tv-spotovima. Od sedamdesetih godina naovamo u njima su nastupali: Liza Minnelli, Raquel Welch, Pierce Brosnan, Kim Bassinger, Penelope Cruz, Meg Ryan, Placido Domigo, Demi Moore, Sharon Stone i Antonio Banderas, Shakira…Hrvatska je delegacija obišla dojmljive pogone ove goleme tvornice sa srcem i dušom te filozofijom malog i predanog vinara, a slijedio je posjet boutique vinariji koja je u posjedu Freixenet grupe, obližnjem posjedu Segura Viudas gdje su hrvatski vinski emisari obišli podrume a onda u zdanju koje datira iz XI stoljeća, bili počašćeni iznimnim wine tastingom i ručkom savršeno sljubljenim s vinima, koji se sastojao od delicija poput kozica, bifteka i gljiva lisičarki po kojima je, baš kao i po vinogradima, nadaleko poznat ovaj kraj.

"Bila su to iskustva za vječno pamćenje" - rekao je "kralj terana" Moreno Coronica, no najbolje je, barem za nagrađenog vinara, tek slijedilo. Pod dirigentskom palicom agilnog Borisa Ivančića u jednom od najboljih barcelonskih restorana Monvinic, poznatom po ekstenzivnoj vinskoj karti i vinoteci, ekipa iz Hrvatske ne samo da je večerala nego je dogovorila kušanje Coronicinih vina s glavnim sommelierom ovog za vinske connoisseure kultnog lokala. Kako sada stvari stoje "iz pouzdanih izvora" saznajemo da postoji šansa da se na njihovoj uglednoj vinskoj karti u dogledno vrijeme pojavi prvo hrvatsko vino, upravo Coronicin Gran teran. Držimo plačeve.

Posjet vinskoj Barceloni ovime, međutim, nije bio okončan. Šećer na kraju bio je svakako susret dvaju vinskih velikana. Jednog španjolskog, Alfreda Arribasa i jednog domaćeg, Morena Coronice (i njegove svite). Dogodio se posljednjeg popodneva putovanja, u kući ovog velikog arhitekta koji je između ostalog projektirao pozornicu upravo za otvaranje (i zatvaranje) Olimpijskih igara, a koji je već neko vrijeme i jedan od najprominentnijih vinara ne samo jedne od najpoznatijih svjetskih vinskih regija, Priorata, nego i cijele Španjolske. Vina iz njegovog cijenjenog podruma Clos del Portal točio je sam autor, intelektualac par excellence, koji vinima pristupa ponajprije intuitivno i organski, a koji se s kolegom iz Istre gotovo trenutno povezao nevidljivim, ali prisutnima gotovo fizički opipljivim, nitima međusobnog prepoznavanja. Kušali smo desetak vina, jedno bolje i zanimljivije od drugoga; jedno iskrenije i finije od drugoga; gotovo svako bolje od prethodnoga, čak i onda kad se činilo da "bolje ne može". I na kraju, svi smo odlučili da Barceloni nikako nećemo reći "zbogom", nego prigodno: hasta la vista!

Pogled na nepregledna baranjska polja i vinograde, kvalitetno vino, ugodan smještaj i ukusna domaća hrana razlozi su zbog kojih ćete se uvijek rado vraćati obitelji Kolar u kojoj se isprepliću obiteljska i vinova loza.

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Kolar iz Suze bavi se uzgojem ratarskih kultura, vinove loze, proizvodnjom vina te ugostiteljstvom. Obitelj je Podrume Kolar - kušaonicu vina sa restoranom, otvorila 2004. godine sa namjerom da gostima ponudi svoj bogati izbor vina iz vlastite proizvodnje u kombinaciji sa domaćim tradicionalnim specijalitetima koje obitelj sama priprema. Članovi ove vrijedne obitelji su otac i majka, Lajoš i Ilona, sa kćerkama Kingom i Sibilom te zetom Mariom. Počeli su skromno i polako, s godinama su povećavali opseg posla, a cijela priča je započela podrumom naslijeđenim od djeda u kojem su čuvali bogat izbor svojih vina. Kušati možete čak deset sorti vina, od kojih dva cuvèe-a te tri sorte u barrique izvedbi, a sva su odnjegovana s pažnjom i ljubavlju u gatorima (podrumima) uklesanima u Lesno brdo. Na vama je samo da izaberete što želite kušati: Graševinu, Sauvignon, Pinot Bijeli, Pinot Sivi, Chardonnay, Mirisavi Traminac, Rajnski Rizling, Pinot Crni, Cabernet Sauvignon, Frankovku ili pak Cuvèe Suminer. Kušaonica vina, restoran i smještajni kapaciteti izgrađeni su i uređeni od srca, a ljubazni domaćini svojim gostima nastoje ponuditi samo najbolje, ono što bi i oni sami rado pojeli i popili.

Kušaonica i restoran

Degustiranje vina organizira se za manje grupe u vinskom podrumu, a za veće u podrumu koji se nalazi u sklopu restorana. Degustacija obuhvaća kušanje određenog broja vinskih sorti te malu zakusku, a namanji broj uzoraka za kušanje je tri. Restoran se sastoji od dva dijela od kojega je jedan dio uređen u nekadašnjem vinskom podrumu, a drugi u novom dijelu i oba su kapaciteta do 36 osoba. Ovaj ugodni i lijepo uređeni restoran odlično je mjesto za opuštanje i uživanje u pravom domaćem baranjskom ugođaju. Stolovi na kojima se nude baranjski specijaliteti napravljeni su od raznih vrsta drveta koje možemo pronaći u prekrasnim baranjskim šumama - hrast, jasen, divlji orah, divlja trešanja, lipa itd. Restoran radi na principu prethodne najave – primaju se grupe od minimalno deset osoba, a jelovnik se također dogovara unaprijed.

Smještaj

Nakon što ste uživali u baranjskom iću i piću, odmoriti se možete u tri dvokrevetne sobe visoke kategorizacije koje se nalaze na katu objekta (svaka ima kupaonicu, TV, satelit). Imenovane prema popularnim vinskim sortama, Sauvignon, Chardonnay ili Kadarka, sobe su u kojima ćete se osjećati ugodno i opušteno. Nakon noći provedene u baranjskoj idili jutarnju kavicu možete popiti na terasi s koje se pruža pogled na prostrane baranjske njive, a na doručak će vas „namamiti“ delicije obitelji Kolar - baranjski kulen, dimljena šunka, domaći sir i ostali ukusni zalogaji.

Ne preostaje vam ništa drugo nego da već ovaj vikend rezervirate svoj termin u ovom malom dijelu baranjskog raja!