Vino

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju vodi Vinogradarski registar.

Vinogradarski registar sadrži podatke vinogradarstva i vinarstva i obuhvaća podatke o proizvođačima, vinogradima, proizvodnji, obveznim izjavama i pratećim dokumentima.

Podaci iz Vinogradarskog registra svakodnevno se osvježavaju, a brojčani podaci iz tog registra dostupni su svima.

Mogu se pronaći podaci o proizvodnji vina u vinskoj 2013. godini, koje su vodeće vinske sorte u Hrvatskoj i kako su raspoređene po županijama i podregijama (prema površini i broju trsova) te podatke o broju i veličinu poljoprivrednih gospodarstava koji posjeduju vinogradarske površine, uknjižene u ARKOD sustavu.

Podaci iz registra su, za sada, dostupni za preuzimanje kao Excell dokumenti.

Lično, volim i poštujem Irce zbog njihovih istaknutih sunarodnika: pisaca (nobelovci William Butler Yeats, George Bernard Shaw i Samuel Beckett, zatim Oscar Wilde, James Joyce ili Johnatan Swift), filozofa (George Berkeley), zbog piva koje prave i koje vole na jedan poseban način (Harp, Guinness), zbog sjajnog viskija (Јameson), ali i .... vina? Verovali ili ne, Irci proizvode neka od najboljih vina na svetu već generacijama, iako možda nikada niste čuli za neko irsko vino.

Ovi "Irski vinari" su se udružili u jedan red (udruženje) koje su nazvali "Wine Geese" (vinske guske), a pojedinačno žive širom sveta (svuda, u stvari, osim u Irskoj). "Irish Order of the Wine Geese", kako je puno ime ovog udruženja, je, zapravo, svetska organizacija sastavljena od ljudi irskog porekla koji su se obreli u industriji vina. Red je osnovan još daleke 1691. godine, kada su irski vojnici prvi put napustili Irsku kako bi se borili za druge vojske u Evropi. Od tog vremena, svaki Irac koji ostavlja svoju domovinu Irsku, nazivan je "divljom guskom" (Wild Goose), a ona "divlja guska" koja tako napuštajući rodnu Irsku završava u industriji vina naziva se "vinskom guskom" (Wine Goose).

"Vinske Guske" su napravili ogroman doprinos u međunarodnoj industriji vina u proteklih 400 godina. Irske porodice su osnivači i trenutno vode mnogo poznatih vinarija širom sveta, uključujući i Chateau Lynch-Bages i Chateau Leoville Barton u Bordou; Jim Barry Wines u Australiji; Hamilton Russell Vineyards u Južnoj Africi, Undurraga u Čileu, i Concannon Vineyards i Chateau Montelena u Kaliforniji. Ova poslednja je doživela neverovatnu promociju nakon emitovanja mog omiljenog vinskog filma "Bottle Shock" koji, ovom prilikom, preporučujem da odgledate, ukoliko to do sada niste uradili.

Dakle, hajde da svi podignemo čašu i nazdravimo (naravno vinom, a ne viskijem ili pivom) Ircima što su nam omogućili da uživamo u plodovima njihovog rada!

Ove jeseni vinogradari na jugu Srbije ubraće upola manje grožđa u odnosu na višegodišnji prosjek. Pored prepolovljenog roda i kvalitet je ispod minimuma za proizvodnju vina.

Kišovito ljeto i grad u avgustu su potpuno uništili oko 25 hektara vinograda, nedaleko od Leskovca i Vranja vlasnika podruma "Stari dani" Dušana Janjića i Ljubiše Stošića.

Prošle godine su ubrali ukupno oko 200.000 kilograma grožđa, a ove jeseni oko 120.000 kilograma i to veoma lošeg kvaliteta.

"Praktično nam je grožđe neupotrebljivo za proizvodnju vina. Probali smo i napravili male količine vina i vidjeli da nije dobro. Mi imamo naš podrum za proizvodnju vina, ali smo odlučili da grožđe upotrebimo za neke druge stvari kao što je destilat i da prodamo onima koji rade vina nižeg kvaliteta. Hvala Bogu imamo zalihe vina od prošle godine, ali ove godine nećemo imati vino", objašnjava Dušan Janjić.

Iako se protivgradna stanica nalazi samo na 300 metara od vinograda, Janjić i Stošić znaju da godinama nedostaju protivgradne rakete i zbog toga osuguravaju zasade. Osiguravajuća kompanija "Generali" im je veoma brzo procijenila štetu i isplatila osiguranje.

"Veliku površinu vinograda radimo i tako od početka smo počeli da osiguravamo vinograde. Ove godine su nam nadoknadili puno toga što smo osiguralli i biće to dovoljno da pokrijemo troškove a za obnavljanje proizvodnje moraćemo i mi da malo dodamo od ovog grožđa koje prodamo", komentariše Janjić.

Pored većih plantaža vremenske nepogode i biljne bolesti su uništile i manje vinograde na čitavom području Leskovca, Vranja, Bujanovca i Preševa. Pojedini vinogradari čak i ne planiraju da obave berbu a oni koji i beru grožđe uglavnom planiraju da peku rakiju.

TANJUG

Manifestacija u čast grožđa i vina, okupila je podno Oplenca, na hiljade posetilaca iz cele Srbije.

Domaćini iz Topolsog kraja dočekali su ih se grožđem, birala su se najbolja vina i rakije, održan je sajam domaće radinosti, nastupila kulturno-umetnička društva.

Svečani defile učesnika, označio je početak Sabora izvornog narodnog stvaralaštva. U dvorištu Karađorđevog grada, nastupilo je oko 500 izvođača, ansabala, kulturno-umetničkih društava, pevača i solista, koji su osvajali prva mesta tokom godine na takmičenjima širom zemlje.

Zahvaljajući, upravo Saborima u Topoli, zabeleženo je i od zaborava sačuvano, mnoštvo starih pesama, igara i narodnih običaja iz cele Srbije.

Oplenačka berba, koja se organizuje od 1962. godine, u narodu je poznata i kao vašar u Topoli. Održavanje vašara, datira još iz vremena kneza Aleksandra Karađorđevića.

Ova privredno turistička manifestacija svrstana je među pet najznačajnijih i najposećenijih manifestacija u Srbiji.

Na Oplenačkoj berbi predstavi se preko 200 izlagača u kategorijama individualnih proizvođača grožđa, vina i rakija, starih zanata, suvenira, vinarija, proda se preko 20.000 litara belih i crvenih vina, kao i šire, isto toliko kilograma grožđa i voća, kao i oko 1.000 litara domaće rakije.

Caroline Picard iz šampanjare Picard Gonet i Olivier Collard iz konkurentske kuće Collard Chardelle vjenčali su se 1996. i osnovali vinariju Collard-Picard čiji se šampanjci odnedavno mogu kupiti i u Hrvatskoj.

Grlić boce je četvrtast. Čep je povezan užetom koje je zapečaćeno voskom, a s užeta vise i škarice kojima ga treba prerezati. Etiketa je svilena. To je oprema jedinstvenog šampanjca Cuvée des Archives 2001. kuće Collard-Picard kojim su vlasnici i osnivači, bračni par Caroline Picard i Olivier Collard, iznenadili novinare predstavljajući se u vinoteci Bornstein u Zagrebu.

Nije samo po opremi poseban taj šampanjac. Bila je riječ o posljednjoj berbi iz vinograda posađenog 1923. Napunjeno je 8000 butelja, 400 magnuma od 1,5 litara i 120 trolitarskih jeroboama. Svaka boca, naravno, ima broj, a u Zagrebu je otvorena 2908. To je posebno pripreman šampanjac, za posebne prilike, a takvom su Caroline i Olivier ocijenili i ulazak na hrvatsko tržište.

Cijela priča o njihovoj šampanjeri je posebna.

"Samo dan nakon vjenčanja 1996. osnovali smo vinariju i primili se posla. Naše obje obitelji imaju dugu tradiciju proizvodnje šampanjaca, a mi smo htjeli napraviti nešto svoje. Od početka smo inzistirali na kvaliteti. Za bazna vina za naše šampanjce koristimo samo sok iz prvog prešanja, dakle, od grožđa koje nije prejako pristisnuto, a fermentacija i višegodišnje sazrijevanje je u drvenim bačvama" - objasnio je Olivier.

Caroline je u brak unijela prestižni grand cru vinograd chardonnaya u mjestu Masnil-sur-Oger u regiji Côte des Blancs, a Olivier položaje u dolini Marne gdje raste najbolje grožđe od crnog pinota i mlinarskog pinota. Te tri sorte dopuštene su u proizvodnji šampanjaca, a omjeri ovise o vinaru i tipu vina. Ovo predstavljanje počelo je bijelim šampanjcem Cuvée Selection koji je napravljen samo od crnoga grožđa, i to iz dviju berbi. Iz 2009. je trideset posto vina koje je fermentiralo u drvenim bačvama, a iz 2010. godine 70 posto i ono je njegovano u inoksu.

Riječ je o osvježavajuće, voćnom, aperitivnom šampanjcu. Prestige Brut je mješavina čak četiriju berbi, od 2007. do 2010. U njemu je 50 posto chardonnaya te po 25 posto svakog pinota i to im je, istaknuo je Olivier, bestseler, odnosno najbolje prodavani šampanjac. Uslijedio je Dom Picard Grand Cru Blanc de Blancs. To je bijeli šampanjac od bijeloga grožđa, chardonnaya, te izvrsno pristaje uz plodove mora i riblja jela. Iznenađenje je bio ružičasti Cuvée Merveilles 2008., puno i zrelo vino koje treba piti iz puno šire čaše od šampanjskih te će pristajati uz crveno meso. Ime mu znači čudesan, a takav mu je i okus. Njega, nažalost, neće biti u prodaji kod nas. Bit će samo običan Rosé brut, još jedno osvježavajuće vino koje se može popiti čak i uz deserte od crvenoga bobičastog voća. A prije svilenog i zapečaćenog Cuvée des Archives Caroline i Olivier predstavili su i najbolje vino kuće - Essentiel 2006. Ta je godina, objasnio je Olivier, bila izvanredna te je grožđe imalo savršenu ravnotežu kiselina i sladora. Tad su ga napravili prvi put, a sljedeća je berba 2008., no ona još zrije u podrumu. I to je vino za veliku čašu, ali i za malo probrano društvo. Ma i sam taj raskošni šampanjac je dovoljno dobro društvo.

Šampanjera Collard-Picard ima oko 16 hektara vinograda i puni oko 120.000 boca šampanjca na godinu. U prodaju ide najviše 100.000 boca, a ostalo, kao mlada šampanjska kuća, spremaju u arhivu ili će ga koristiti za dodavanje vinu iz lošijih berbi. Šampanjci Collard-Picard nisu jeftini, ali neće biti ni najskuplji kod nas. Selection Brut u vinoteci Bornstein stoji 315 kuna, Rose Brut 337, Prestige Brut 378, Blanc de Blancs 441, a Essentiel 711 kuna.

Najveći orahovački proizvođač vina, Poljoprivredno poduzeće Orahovica, u završnoj je fazi ovogodišnje berbe grožđa.

Grožđe se bralo na 192 hektara vinograda kojima poduzeće raspolaže. Problema s bolestima grožđa nije bilo, istaknuo je to i voditelj poslovne jedinice voćarstvo i vinogradarstvo PP Orahovica Josip Tokić.

"Uzevši u obzir vrlo zahtjevnu vinogradarsku godinu, možemo biti zadovoljni s ovogodišnjom berbom. Uspješno smo držali pod kontrolom sve vinograde koji su u integriranoj poljoprivrednoj proizvodnji te nismo imali nikakve štete od peronospore i pepelnice na njima. Samo nešto malo štete napravio je botrytis u završnoj fazi dozrijevanja. Vinogradari koji su ove godine kalkulirali i koji su pokušali uštedjeti na sredstvima za zaštitu bilja, pretrpjeli su veliku štetu" - kaže Tokić.

O stanju berbe prema sorti Tokić kaže da je ona u završnoj fazi.

"Ovaj tjedan završavamo s berbom sorti graševina i frankovka, a za sljedeći tjedan preostaje nam cabernet sauvignon, koji je sorta četvrte epohe dozrijevanja te se u našim vinogradima posljednja bere. Ukupno očekujemo nešto manje od 1000 tona grožđa. Berba će ove godine biti odrađena u svega 20 dana, a u njoj sudjeluje više od 150 stalnih i sezonskih berača. Na kraju, kada sve uzmemo u obzir, mogu reći da smo itekako zadovoljni i ovogodišnjom berbom" - zaključio je Tokić.

U razgovoru s orahovačkim vinogradarima i vinarima koji posjeduju OPG-ove, doznali kako je uz peronosporu i pepelnicu najviše štete ipak donijela vlaga, ali unatoč lošijoj godini, berbe su uspjele i kvaliteta vina i ove će godine biti na vrhunskoj razini. Što se PP Orahovice tiče, kako je i zaključio voditelj Tokić, vina će i dalje biti na iznimno vrhunskoj razini, što će reći da će vinoljupci dalje moći uživati u orahovačkoj kvaliteti sorti silvanca zelenog, pinota sivog, rajnskog rizlinga, graševine, frankovke, chardonnaya i sauvignona.

Štete imaju oni koji su štedjeli na zaštiti

"Uzevši u obzir vrlo zahtjevnu vinogradarsku godinu, možemo biti zadovoljni s ovogodišnjom berbom. Uspješno smo držali pod kontrolom sve vinograde te nismo imali nikakve štete od peronospore i pepelnice na njima. Samo nešto malo štete napravio je botrytis u završnoj fazi dozrijevanja. Vinogradari koji su ove godine kalkulirali i pokušali uštedjeti na sredstvima za zaštitu bilja, pretrpjeli su veliku štetu" - kazao je Tokić.

20 dana trajala je berba grožđa u vinogradima PP Orahovice

192 hektara površina pod vinogradima ima to orahovačko poduzeće

Sezona iza nas bila je loša za poljoprivrednike, a naročito se lošom pokazala za vinogradare. Osim što su se sunčani dani ovog ljeta gotovo mogli prebrojati na prste dvije ruke, opetovani napadi raznih bolesti i višegodišnje zanemarivanje potreba ovog dijela poljoprivrede dovelo je do značajnog pada uroda pa su prinosi bili manji od 10 do čak 50 posto, ovisno o mikrolokacijama vinograda.

Vinari broćanskog kraja kažu da će ovo sigurno biti jedna od godina za pamćenje, ali da je neće upamtiti po dobrome kao protekle dvije. No istovremeno ne žele jadikovati već svi redom ističu da će znanje i iskustvo ove godine doći do izražaja.

Vinogradi oboljeli rano

Samo do polovine rujna na području našeg najpoznatijeg vinogradarskog kraja, Brotnja, zabilježeno je oko 2500 milimetara vodenog taloga, a ovo je kraj u kojem tijekom cijeloga ljeta često ne padne ni 800mm kiše.

"Obilne kiše u prvom su redu ometale redovitu zaštitu, dalje, zaštitna sredstva imala su značajno kraći vijek djelovanja nego što je to uobičajeno u sušnim vremenima, pa je došlo do velike zaraze u vinogradima tko nije redovito tretirao lozu. Naime, u vinogradima se najprije pojavila peronospora, a zatim i pepelnica. Ljudima koji su zaštitili na vrijeme bilo je u redu, međutim, kasnije se ponovno pojavila peronospora i došlo je do truleži grožđa i pojavila se kisela trulež, gdje je već u bobici bilo octene kiseline", objašnjava enolog Tihomir Prusina iz Vinarije Čitluk.

Na podrumarima je stoga ove godine znatno veća odgovornost da proizvedu dobro vino, jer, objašnjava dalje Prusina, oni i dalje trebaju pripremiti zdravo vino, dok je za vrhunsko potreban ne samo poseban trud, nego i mogućnosti. Dok je udio vrhunskog vina u normalnim godinama, sukladno grožđu, od 7-10%, ove godine će tek najpoznatiji podrumi moći osigurati nešto više od 1% vrhunskih vina.

Podrumi Andrija zbog svoga desetljećima prepoznatljivog imena mogli su ipak, uz nešto veći trud, osigurati kvalitetno grožđe. Dugo su na to pripremali i svoje dobavljače, a kako objašnjava enolog Josip Martinović, odvažne uvijek isprati i sreća.

"Možda smo u ovom dijelu Hercegovine imali i najviše sreće jer imamo rastresito tlo pa ta ogromna količina vode koja se slila brzo i prođe. Počelo je još zimus, jer najavljivali su oštru zimu, a dogodilo se da je bila najtoplija zima u zadnjih 150 godina. Na ovom mjestu gdje razgovaramo, kod Podruma Andrija, ja nisam zabilježio nijednu temperaturu ispod ništice, nijedan mraz. Bolesti koje prezimljuju startale su rano. Ljudi koji nisu bili spremni na to, nisu radili zaštitu sistemičnim preparatima, već kontaktnim, kako se inače radi do cvatnje, suočili su se s pepelnicom i plamenjačom."

Martinović naglašava da je ove godine bilo mudro savjetovati se sa stručnjacima, budući da je godina bila prilično neuobičajena. Obično u Hercegovini krajem svibnja i početkom lipnja oborine prestanu sve do berbe, no ove godine situacija je bila potpuno suprotna. Jedva dvadesetak dana sunca nije nimalo olakšalo rad vinogradarima.

Prvi jesenji dani popravili stanje

Enolog Martinović naglašava i da nisu svi vinogradi jednako pogođeni lošom godinom. Najviše su, istina, stradali mali obiteljski vinogradi koji su na isparceliziranoj zemlji, obično i ne na najboljoj lokaciji za vinograd. No oni koji su mogli odbaciti dio uroda na vrijeme i sačuvati samo zdravo grožđe, njihovi su se nešto veći trud i odricanja isplatili. Oni koji su imali dio zemlje na rastresitom tlu i osunčanoj padini, ti loše vremenske prilike gotovo nisu ni osjetili, ako su se pobrinuli da sačuvaju zdravo grožđe.

"Ovih zadnjih dvadeset dana popravilo je donekle situaciju, kada smo imali temperature od 20-26 stupnjeva Celzija po danu i hladne noći, što je i najbolje za zriobu grožđa. Uz dovoljno vlage u tlu, loza najbolje funkcionira, tamo gdje je ostala zdrava. Ako nema lista, nema fotosinteze, nema procesa u biljci, tu se ništa nije dogodilo. Tako da smo i mi ostavili dio vinograda i bilježili smo dnevno nakupljanje šećera od 0,1 do 0,2%. Ako je šećer bio 18, za nekoliko dana čekanja s berbom moglo se dobiti i 20%" opisuje Martinović.

Ono što se sada treba napraviti jest primijeniti stručnost ljudi kakve imamo u hercegovačkim podrumima. Prusina objašnjava da se više ne bi smjelo dogoditi da nam podbaci vinska sezona.

"Mi smo stidljivo, s najboljih položaja birali grožđe. Najprije smo brali ono s loših pozicija, oštećeno i ono koje je počelo obolijevati, da bismo na trsu ostavili zdravo grožđe. Posljednje smo obrali ono grožđe koje smo ostavili za špicu vina". Ove godine ćemo stoga imati nešto manje vrhunskih vina, ali tješiti se da je slično stanje na potezu od Italije do Grčke pa mi nismo ni najgore prošli", dodaje Prusina.

Iskusni se pripremali za lošu sezonu

Oni s obiteljskom tradicijom nisu se dali smesti. Dok stoji pred tisućama boca koje su čuvane od prošle godine, a uskoro će biti isporučene u sjevernije krajeve, poznati vinar Grgo Vasilj objašnjava da su svi iole iskusniji vinari čuvali dio vina od ranijih godina, prvenstveno kada govorimo o posljednjih par godina, koje su od uobičajenih godina odudarale po pozitivnim svojstvima.

"Mi stariji volimo da kažemo, kad nas pitaju kakva će godina biti dok je berba pa dok se stavlja u bačve, ne znamo dok sve ne bude gotovo. Ova godina je bila specifična jer je bilo više padalina, međutim, upravo sada treba biti dovoljno mudar pa izvesti vino na, da tako kažemo, pravi put. To znači da ne treba biti tvrdoglav i uzdati se u sebe, ako nisi inženjer, potrebna je suradnja s enolozima. Mi, hvala Bogu, imamo izvrsne stručnjake u Hercegovini i siguran sam da možemo izvući dosta lijepa, aromatična i lepršava vina. Neće možda biti jaka, ali će biti ukusna vina", optimističan je Vasilj.

Na loša vina ne pristaje ni jedan od najuspješnijih hercegovačkih vinara Miro Ćorić. Ugostivši nas ispod slike na kojoj su on i braća Valentin i fra Šimun te njihov pokojni otac Andrija, Miro uz čašicu Blatine objašnjava da su ga oduvijek učili da se ne polakomi u godinama kakve su bile iza nas.
"Znate da je vinograd kao i žena, morate doći brzo i puno raditi. Pokojni tata što je zapisivao, 1972. godina je bila slična ovoj, malo teža ili malo lakša od ove. Našim stručnim odabirom, naših ljudi, nas u kući, grožđe ove godine smo izabrali najbolje od mogućeg. Neće biti puno vrhunskog ni grožđa ni vina, ali zato će kvalitetnog biti."

Ćorić objašnjava da se vino dobiva u vinogradu pa su i oni ove godine radili izbornu berbu. Ne samo da su uzimali grožđe s odabranih lokacija, nego su i s radnicima i dobavljačima surađivali pri odabiru samo zdravog trsa, samo zdravog grozda. U ovakvim, nešto lošijim godinama, najviše će doći do izražaja umijeće podrumara, ali vino ne smije biti mnogo lošije zbog nešto lošije godine.
"Sjetim se kako je pokojni tata uvijek govorio, ako su dvije, tri pet godina dobre, ostavljaj pare. Neće uvijek biti dobra godina. I tako smo mi uvijek radili. Ostavljali smo i imamo dovoljno zaliha vina i naši kooperanti neće ostati zakinuti."

Ćorić ipak podsjeća da su najviše stradala mala obiteljska imanja, s manjim i vinogradima i podrumima, gdje nije bilo moguće godinama čuvati zalihe vina.

Nema pomoći države

U godinama kakva je ova trebala je uskočiti država, podsjećaju svi vinari. Ali kako očekivati od države da uskače u pomoć u vremenu krize, kada za svih ovih dobrih godina iza nas nije napravila ništa za unaprjeđenje vinogradarske i vinarske djelatnosti.
"Ja sam pokušavao osigurati vinograde i onda su mi te osiguravajuće kuće izbacile cifre koje se apsolutno ne isplate. Došlo bi euro po trsu, to je smiješno, naglašava Ćorić dodajući da u našoj državi nitko ne želi pošteno ni razmišljati ni raditi te da od silnih privatnih interesa nije moguće očekivati bilo kakvu ozbiljnu državnu strategiju."

Vinari ne očekuju naknadu u smislu da im se isplati u vrijednosti propalih prinosa, ali bi voljeli da mogu računati, bar u ovako lošim godinama, da im država osigura naknadu uloženog pa bila to trećina ili četvrtina od iznosa štete.

Grgo Vasilj kaže da trebamo biti realni da je stanje kakvo jest i da nema novca te da je teško očekivati da se itko pozabavi naknadama štete.
"Ali bilo bi pametno. Vinogradarstvo i vinarstvo su unosna grana gdje se uz malo dobre volje mogu otvarati nova radna mjesta i može se državni budžet malo bolje puniti. Samo malo više voditi računa, od općine, županije pa sve do entiteta i državne razine. Odavde su mladi ljudi oduvijek išli, ali to bi trebalo biti mnogo manje", jasan je Vasilj.

Stanje se iz dana u dan mijenja, primjerice, Crnogorci su imali lošiji plasman na istok pa se mogu okrenuti bh. tržištu, tvrdi Vasilj. Svaki dan je novi izazov i samo trud i konstantan rad mogu donijeti rezultate. Opet, ostaje činjenica da bi u razvijenijim zemljama poljoprivrednici bili spremniji. Tako enolog Josip Martinović navodi da domaće meteorološke službe uopće nemaju odjel namijenjen isključivo potrebama poljoprivrednika.
"Nisu na razini kao na zapadu. Mi pratimo njemačke prognoze, dosta surađujemo s Hrvatskom, sa CroMeteom, koji imaju veliki broj mjernih stanica, koje daju kvalitetne podatke i nama trenutno jedine dostupne podatke."

Martinović dalje objašnjava da tržište očito postoji te da je potrebno samo malo dodatnog truda ili zaposliti još nešto kadra koji će pratiti stanje na terenu, temperature u tlu, količinu vlage i slične detalje koji su i ovu godinu mogli učiniti mnogo manje bolnom po poljoprivrednike. Da su poljoprivrednici na vrijeme znali kada će biti pljuskovi, mogli su uštedjeti jedno ili čak dva tretiranja loze i moglo se i iz loše godine izvući znatno više prihoda i novca.

Ipak, iza nas je ne samo loša godina, nego i loš odnos vlasti koja nije donijela ključne razvojne strategije, nije adekvatno riješila zakonski okvir, nije zaštitila domaće proizvode, pogotovo autohtone, geografski prepoznatljive i to su sve pitanja kojih se nova vlast mora žurno, odmah po formiranju resornih ministarstava, prihvatiti da loše godine ne bi postale redovita pojava.