Vino

"Triba to voli't. Kad posadiš trs pa ga gledaš kako raste… Poslin dice i obitelji, to je nešto najlipše i najvažnije. Sadija san ja i masline, iman 150 stabala, volin i nji, al' ne tol'ko k'o lozu" - pričao nam je Šime Škaulj iz Nadina, ravnokotarskog sela na čijem ulazu putnike dočekuje ploča s natpisom da ste stigli u najekološkije misto u Hrvatskoj.

Takvi su - ekološki - i Škauljevi vinogradi od čijeg će grožđa spravljeni cabernet sauvignon i merlot uskoro biti i službena vina u Europskom parlamentu. Uz ova dva, u 330 četvornih metara Škauljeva podruma spravljaju se i syrah, cuvée, maraština i desertno crno vino.

Šime je svoj cuvée nazvao Tomislav, po sinu. Kvalitetu ovih vina odavna je prepoznala i struka pa je vinarija Škaulj dobitnica brojnih priznanja i medalja. Na manifestaciji Decanter u Londonu, kamo je stiglo 15.200 uzoraka vina iz cijeloga svijeta, Škauljev je cabernet sauvignon prije dvije godine ponio titulu najboljeg crnog vina, a vlasnik je u Nadin, kao rezultat ukupnog poretka, donio srebrnu medalju.

Plastika je zabranjena

Sva Škauljeva vina na tržište stižu u buteljama.
"Vino u plastičnu kantu livat'? Pa to je zločin prema vinu!" - kaže Šime Škaulj dok nam pokazuje svoje imanje.

Sa suprugom Dušankom, sinom Tomislavom i snahom Elvirom na gospodarstvu uzgaja i sedamdesetak pura, barem stotinu pilića i pedesetak janjaca koje najčešće pod pekom pripremaju za goste. U ponudi imaju i maslinovo ulje koje, kao i vino, nosi ekoznak. A u sklopu seoskog domaćinstva nalazi se i kušaonica uređena u dalmatinskom stilu u koju se može smjestiti stotinjak vinoljubaca. Posla uvijek ima, grupe stižu najavljeno, no mnogo je tu i putnika namjernika koji su čuli za Škauljeva vina ili o njima čitali na internetu, pa su se došli uvjeriti, kušati i kupiti.

Vina mjeseca svibnja u LA

Svake godine ovaj vinar povećava površinu svojih vinograda. Nedavno je kupio još zemlje, tu će na gotovo četiri hektara zasaditi pošip i shiraz. Kad i tu lozu stavi u zemlju, imat će 11, 5 hektara vinograda. Tada će pokušati i doći do sredstava iz europskih fondova. Do sada Šime Škaulj nije dobio ništa bespovratno.

Dok priča o nakani da dogodine iza svoje kuće, a nedaleko od arheološkoga nalazišta, podigne kamenu vilu s koje će pogled pucati na Starigrad Paklenicu, Lošinj i Kornate, i koja će imati bazen i saunu (projektna dokumentacija već je gotova), pa da smještajnim kapacitetom zaokruži ponudu svoga OPG-a, prisjetit će se da je kao dječak često maštao o tome da se u životu bavi bilo čime, samo ne poljoprivredom.

Od malena je Šime svojima pomagao koliko je mogao, što u polju, što čuvajući pure pa ovce, što goneći konje. Njegov je otac uvijek imao oko sedam tisuća loza. Godine su donijele svoje, priliku da ode u Njemačku ili Ameriku nije želio iskoristiti i danas Šime Škaulj ima 40.000 loza. Njegova se vina mogu naći u Njemačkoj i Americi, gdje su ovoga svibnja u restoranima Los Angelesa proglašena vinima mjeseca. Izvozi i u Poljsku i Crnu Goru, a tržište će se, sasvim je to sigurno, širiti još i više, baš kao što svake godine Škauljevi šire svoje vinograde. Ni trenutka, kaže, nije zažalio što je umjesto kakvog bijesnog mercedesa kupio traktor i krenuo raditi.

Sve je počelo kad se nakon rata s obitelji vratio u Nadin. Supruga Dušanka i on u godinama progonstva uspjeli su uštedjeti nešto novca prodajući voće i povrće. Povratkom kući u Šimi se upalila neka stara žarulja, koja je iskrila godinama prije, kada je još bio turistički djelatnik u hotelu u Zadru.

Redovi dugi 1,2 km

"Turisti su dolazili i pitali koje im vino možemo preporučiti, a mi nismo imali ni jedno registrirano vino. Kad smo se vratili kući, zasadili smo nove vinograde jer su naši stari u ratu propali. U početku smo prodavali grožđe, a onda sam pomislio: zašto ne bismo i mi počeli proizvoditi vino. Tako je krenulo. Prije jedanaest godina registrirali smo OPG, a od 2010. svaka boca našeg vina nosi ekoznak. Za lanjsku berbu dobili smo certifikat za izvoz" - pripovijeda Šime Škaulj dok stojimo na parceli u Nadinskom Blatu, pokraj jednog od njegovih vinograda kojemu se u dužinu ne vidi kraja jer su redovi dugi po 1200 metara. "Potražnja za našim vinima veća je od ponude" - kaže Škaulj.

On bi se rado s nekim udružio, ali naši ljudi zaziru od zadrugarstva.
"Ne možeš na veliko tržište ići sa 100 tisuća boca vina. Vjerujem da je zadrugarstvo ubuduće realnost, iako ga naši ljudi smatraju reliktom prošlosti" - govori ovaj poljoprivrednik koji je svoj kraj proslavio u cijelome svijetu, pa tako za Nadin sada znade i švedski kraljevski par koji je prošle godine posjetio Škauljevo imanje i, naravno, oduševio se vinima. I gostoprimstvom Škauljevih.

Cuvée nazvao po sinu. Koje će vino po unuku?

Uz vrhunsko jelo ide vrhunsko vino. Zato uz pečenu janjetinu preporučujem cabernet sauvignon ili merlot - kaže Šime Škaulj. Posjetiteljima koji degustiraju vino u njegovu podrumu u slijedu će iznijeti pet vina. Naravno, nakon što ih ponudi sirom i pršutom.
"Pri degustaciji je redoslijed kušanja sljedeći: najprije ide bijelo vino maraština, zatim cuvée Tomislav, pa merlot, pa cabernet sauvignon i na kraju desertno vino" - objašnjava vinar.

K Škauljevima stižu i organizirane grupe turista. Neke dovode agencije, drugi se naruče. Kontakt se nalazi na www.vinarija-skaulj.hr. Piše na toj stranici i da je upravo Škaulj proizveo prvo vrhunsko vino u Zadarskoj županiji. Zato i ne čudi što mati Katarina hvali vrijednog sina, a unuk Mateo rado provodi vrijeme s djedom.

"Možda ću jedno vino nazvati i po njemu" - kaže Šime.

Osobna iskaznica - OPG Šime Škaulj, Nadin

• 11,5 hektara vinograda imat će Škaulj kada zasadi i nedavno kupljena četiri hektara zemlje
• 30 vagona grožđa godišnje prerade u podrumu površine 330 četvornih metara
• 200.000 butelja vina proizvedu
• pilići, pure i janjci uzgajaju se na ovom gospodarstvu. Pilića je oko stotinu, pura 70, a janjaca 50
• adresa gospodarstva jest u Nadinu na kućnom broju 23. Tu se nalazi i kušaonica uređena u dalmatinskom stilu u kojoj se može smjestiti stotinjak osoba. Internetska stranica ovog gospodarstva jest vinarija-skaulj.hr

Dugo u Kaštelima nije bilo tako dobrog vina kao danas. Predugo. Zaboravila se bila i višestoljetna tradicija i vrijeme kad su Splićani i Trogirani po najbolje vino išli baš u Kaštela, vrijeme o kojem u Velome mistu svjedoče i Njegova visost i Njegova svitlost koji za bolesnoga dotura Vicu idu kupit grom vino baš u Kaštila.

Zaboravili bili Kaštelani svoje vinograde i autohtone sorte i vino i konobe, dali se u turizam i tvornice, nekoliko decenija paštroćavali svoje vino i staru slavu Kaštela i cijela velika duga vinarska priča ovoga grada od sedam mista, sedam kampanela i sedam dvoraca kao da je bila definitivno došla svom kraju.

A onda je najveća enigma cijelog vinskoga globusa: gdje je domovina najomiljenijeg američkog vina zinfandela - razriješena upravo ovdje u zapuštenim starim kaštelanskim vinogradima. Veliki znalac starih kaštelanskih vinograda Ante Vuletin odveo znanstvenike u stari vinograd Ivice Radunića i tamo su dr. sc. Ivan Pejić, dr. sc. Edi Maletić i dr. sc. Jasminka Kontić Karoglan pronašli nekoliko trsova čiji je DNK bio identičan onom američkog zinfandela.

Pronađen je prvi zinfandel u Europi, zavičaj su mu Kaštela, a staro rodno ime mu je crljenak kaštelanski. O tom otkriću zazvonilo je s kraja na kraj svijeta i iako je prošlo i više od decenija od toga i dan danas je najzavodljivija priča svijeta vina. Kasnije je istraživanje išlo dalje i utvrdilo se da su crljenak kaštelanski u svojim vinogradima uzgajali i Petar Hektorović i Marko Marulić i da je u doba renesanse crljenak kaštelanski također bio top sorta i top vino, ali pod imenom tribidrag.

Nekima u Kaštelima nije bilo drago to novootkriveno još starije ime i najrađe bi da su istraživanja nakon Kaštela stala, a neki su pitali šta su nakon toliko godina Kaštila dobila od tog otkrića. Od koga?! Kaštela su od otkrića da je zinfandelu domovina Hrvatska, a zavičaj Kaštela dobila najbolje što su mogla dobiti: renesansu svog vinarstva, dobila su desetak baš dobrih vinara koji se nikad ne bi bili uhvatili ni vinograda ni vinarstva da ovog velikog svjetskog otkrića u Kaštelima nije bilo.

Danas opet možete u Kaštela po grom vino. Možete od Kaštel Sućurca do Kaštel Štafilića kušati vrhunske crljenke kaštelanske, plavce i vina drugih autohtonih sorti. I požurite: ta vina kaštelanskih entuzijasta koji su odlučili vratiti crljenak kaštelanski u Kaštela sigurno su danas najbolji omjer cijene i kvalitete - u korist kupca.

Ovo je priča o četvorici novih kaštelanskih vinara, rodonačelnika nove kaštelanske vinske ere. Anton Kovač, Neven Vuina, Ivan Kovač Matela i Jakov Bedalov različiti su po svemu. Zajednička im je strast prema crljenku, velika iskrena želja da naprave što bolje vino i činjenica da je svaki od njih već i napravio vino koje je i službeno vrhunsko. Zajedničko im je i što mi je svaki od njih pripomenuo da uz njih četvoricu u Kaštelima postoji još barem sedam, osam izvrsnih vinara koji još nisu išli u profesionalce, ali imaju odlične crljenke po konobama.

Kovačev vinograd s potpisom kneza Trpimira

Antona Kovača iz Kaštel Sućurca sam upoznala davno, nedugo nakon što se utvrdilo da je zinfandel rođen u Kaštelima. Na početku Kozjaka iznad Sućurca mlad čovjek je u zimsko jutro bagerom uz poluosušene borove pokušavao očistiti zapuštenu parcelu. Sam. Nigdje nikoga, a njemu kao da nitko nije ni falio, kao da mu je tako samom s bagerom i velikim poslom bilo baš dobro. Anton Kovač je to pripremao teren za svoj vinograd crljenka. Usput liječeći ožiljke i uspomene iz rata. S Četvrtom brigadom bio po dubrovačkom ratištu, zadarskom, šibenskom, po Maslenici i Čavoglavama.

Danas Anton Kovač ima najljepšu malu vinariju u Kaštelima i baš lijepo vino. Njegov prepoznatljivi, voćni, posebno mirisni crljenak kaštelanski, koji je struka ocijenila vrhunskim, zove se "Putalj". To je brend i njegova rosea, a uskoro i plavca malog. Uz veliku staru kamenu kuću u Sućurcu, čiji kamen se bijeli pomno ispjeskaren, mali je podrum, pa uz đirane posađene u starom turnju štekatić pod tendom uz koji se "na botun" moderno podiže cijeli zid i otvara pogled na vinariju, pa mali natkriveni bazen uz koji se također može kušati vino...

Brojne turističke grupe ovamo dolaze na kušanje i kupovinu vina. Najviše je Amerikanaca koji su silno radoznali kakav je okus njihova zinfandela u njegovu zavičaju. "I budu svi ugodno iznenađeni, vidin im po licima kad kušaju. Kod nas je crljenak, zinfandel punijeg tijela."

A vinogradi Antona Kovača su takvi da ih stvarno vrijedi vidjeti. Iznad Sućurca na Kozjaku na strmini zvanoj Stepen zeleni se loza i plave grozdovi crljenka, uredni veliki vinograd kao za ogled pokriven zelenom mrežom. Tu i tamo odjekne top. "I mriža i top su protiv ptica. Sve će nam grožđe pojesti", veli Anton. A onda će svoju priču ispričati ovako:

- Ja san u ovon vinogradu od ujutro do uveče, to je stvarno moj život. Koliko je naporan, toliko mi je i drag. Jer ti svake godine stvaraš nešto novo i svaki put je to novi izazov. Moja je politika od prvog dana da će moje vino bit isključivo od moga grožđa, iz mojih vinograda. A ovde na 250 metara nadmorske visine na zemlji na kojoj 100 godina ništa nije bilo, bila je berba 2013. di niti jedno jedino prskanje u vinogradu nisan ima. To je sto posto organik vino i sve je na prirodnim kvascima. Ova godina je drugačija, blesava...

Anton Kovač ima 3 hektara vinograda u kojima je 9000 loza crljenka, 3000 loza plavca, a ove zime je posadio i 2300 loza pošipa. Tu je i 250 maslina.

- Zašto san se počeja bavit lozon? Računa san da lozu znan radit, radija san je s ocen. Mislija san da znan radit i vino, pa se onda ispostavilo da u to doba to baš i nisan zna. U početku mi je oko vina pomaga Živko Skračić, savjetom mi često pomogne i enolog Nikša Zglav, ali najviše me je savjetova dr. sc. Goran Zdunić s Instituta za jadranske kulture. Jer crljenak je zapravo naša stara-nova sorta koju tek moramo ponovno upoznat.

Njegova vina ćete prepoznati pod imenom "Putalj". "Stranci vole kad in ispričan kako je Putalj stari naziv za staro selo Sućurac gori na brdu gdje je crkvica sv. Jurja, poznata po Trpimirovoj darovnici. Hrvatski knez Trpimir je darovao svoj najbolji vinograd Katoličkoj crkvi, a taj vinograd je bio upravo na Putalju.

Dakle, ja imam povijesni dokument star 1100 godina koji svjedoči o vinogradarstvu na toj istoj poziciji di su danas moji vinogradi", veli Anton koji je usporedo sa sadnjom vinograda stvarao i sućuračku klapu "Podvorje", u kojoj je drugi tenor. Na rastanku će mi pripomenuti: "Moj je cilj stvoriti svoj grand cru, vino koje će vrijediti i koštati 100 eura po boci, vino za 100 bodova!"

Vinar Neven Vuina iz Kaštel Štafilića prvi se od kaštelanskih vinara usudio ogledati sa svijetom. Još prije dvije, tri godine došao je predstaviti svoja vina na najbolji hrvatski festival vina u zagrebačku "Esplanadu". On je i prvi u butelju stavio lijepo pitko vino malo poznate kaštelanske sorte babice.

Iz Vuinina podruma mami vas babica

Do vinarije Vuina u Kaštel Štafiliću stiže se sa stare Kaštelanske ceste drito prema moru. Naći ćete je dvadesetak metara niže od čuvene milenijske kaštelanske masline. Pod zelenilom u dvoru bačva, čaše i boce. Neven kaže godina je loša kao malo koja.

- Mora biti da je u nekoj baš ovakvoj godini crljenak kaštelanski iščezao iz Kaštela i cijele Dalmacije. Kišovito ljeto, razni nametnici, bolesti, peronospora, trulež, pepelnice, sve ga je napalo! Više sam se brinuo o njegovoj zaštiti nego oko plavca i babice, a kod njega je sve ovo i dalje izraženije. Crljenak je nježna sorta, delikatna, osjetljiva.

Da je ovakva godina i početak 20. stoljeća ljudi ne bi s crljenka ništa ubrali. Jer ga tada nisu imali s čim zaštiti... A kako san krenija u vinarstvo? Uvik san s ocen bija u vinogradu, a kad je umra 98. godine, ostala su ta dva vinograda. I šta ću ja sad? Krenuo sam sadit nove, govorilo se da se više neće moć zbog ulaska u Europsku uniju.

Neven Vuina ima na zapadnom rubu Kaštelanskog polja vinograde na četiri lokacije, ukupno malo manje od jednog i pol hektara. Tu je 4500 loza crljenka, 3000 loza plavca malog i 3700 trsova babice. Vina ćete mu prepoznati pod brendom "Štafileo", a u paleti su mu dva vrhunska vina "Štafileo crljenak" i "Štafileo plavac barrique", te kvalitetni "Štafileo babica" i "Rose" od crljenka. Odnedavno postoji i njegov pošip. Njegovi vinogradi su na njegovim starim djedovskim zemljama.

- Zanimljiva mi je babica, pitka je, lijepa...

- Je, to je stara kaštelanska sorta. Bila je zastupljena nekad i u do 70 posto vinograda od Lukšića prema Trogiru.
Nevenova supruga Marina, Splićanka s Marjana, uvijek od posjetitelja podruma pobere simpatije kad im objasni što je babica. Veli s osmijehom: "Kažem im da je to, uz plavac i crljenak, jedina dama u ovom podrumu. Žensko i imenom i karakterom. Da joj je otac plavac mali, da joj je dida crljenak kaštelanski, a da joj se za majku ne zna. Ta njena ženska strana je nepoznata. I svima se ta priča svidi."

Neven kaže da crljenak i plavac barrique, dva vina koja su znalci bodovali kao vrhunska, njeguje u hrastovim bačvama 12 ili 18 mjeseci, potom idu u inox.

Kozjak put Donjih Kaštela više nije tako strm i priča vinara s ovog kraja kaštelanskog polja drugačija je od onih iz Gornjih Kaštela. "Zna se da plavac iz polja nije dobar, ali u vinogradu ispod magistrale di on meni raste pjeskovita je zemlja, crvenica, šuplja. Te zemlje su jako zahvalne za plavac i on je s njih odličan", veli Vuina.

Matela sanja vinski hotel

Za kraj priča o imenu vina "Štefileo" i prepoznatljivoj etiketi gdje je u grozd umetnuto ime Vuina. "Stjepan Stafileo je utemeljitelj Štafilića. On je bio trogirski plemić grčkog porijekla i od ondašnjih vlasti dobio je dozvolu za gradnju dvorca utvrde na hridima 200- tinjak metara od moje vinarije. Stafileo na grčkom znači grozd i etiketa mojih vina je zapravo izvorni grb obitelji Stafileo."

Matelini su generacijama bili poznati ugostitelji iz Kaštel Sućurca. Ivan Kovač Matela je uz sve to još i vinar. Zaveden i on pričom o crljenku strasno se uhvatio vina i vinarstva, ima "milijun" lijepih planova, a nekoliko vina koja su službeno ušla u kategoriju vrhunskih. Razgovarali smo u sparno poslijepodne na sućuračkoj rivi pred nekadašnjim "Matićem", velikom starom reprezentativnom zgradom u kojoj je danas njegov kafić, a uskoro će postati, veli mi - vinski hotel.

- San mi je i plan napravit vinski hotel u ovoj staroj zgradi na sućuračkoj rivi. Iman projekt po kome bi gosti ovog hotela mogli i iznajmiti svojih 200 loza u vinogradu i, recimo, iz Beča gledat u kakvome je stanju, jer bi bile kamere u vinogradu. A za dvije, tri godine bi počeo na magistrali iznad Sućurca s gradnjom većeg vinskog podruma, veće vinarije... Crljenak mi je i duša i tilo, a kad nešto voliš, teško je bit objektivan. Ali iz te energije i emocije ne može izać nešto loše. Ova naša današnja kaštelanska vina su čisti ručni rad. Ali treba da nas je puno, jedan, dva, tri vinara neće vratiti slavu vina Kaštela.

Za sebe će Matela reći da je i vinar i ugostitelj i kuvar i trgovac. "Kad sam prije devet godina krenuo u vinarstvo, glavna želja mi je bila da ja iman svoje vino u svom lokalu. A onda su apetiti pomalo rasli. Pa san kupija jedan vinograd i posadija 2300 loza, pa iman drugi iznad Kambelovca, pa jedan veliki komad zemlje na požarnom putu u Sućurcu gdje planiran dogodine posaditi oko 6000 trsova svih kaštelanskih sorti, ali najviše crljenka."

Za sada većinu grožđa za svoja vina kupuje. Vinarija mu se usred Kaštel Sućurca zove Matela, a to je i ime vina. U kategoriji vrhunskih vina su mu "Crljenak" i "Pošip barrique". Visoko mu je ocijenjen i plavac barrique, a "Maraština Matela" dobila je zlato na zadnjoj Sabatini. Kaže savjetima su mu oko vina najviše pomogli bivši Plankovićevi enolozi Nikša Zglav, Joško Brajević i Davor Mitrović.

- Otkriće da je zinfandel crljenak i da je rođen u Kaštelima potaklo je jednu skroz novu kaštelansku priču. Vina su se, crljenka prvenstveno, uhvatili uglavnom mladi ljudi koji vino rade bez ičega osim onoga šta mu je Bog da. Kako je crljenak otac svih plavaca, a plavac je najpoznatije hrvatsko crno vino to je nama bija neki znak da smo mi ti koji baštinimo nešto stvarno vrijedno. I kad već imamo crljenak kaštelanski, motiv svih nas je bija sačuvat ga, posadit nove vinograde i priču prenijeti idućim generacijama.

Bedalovljeva kušaona s pogledom

A kušaonu s najljepšim pogledom, od kojeg stvarno ostanete bez daha, ima vinar Jakov Bedalov, najveći sanjar crljenka iz Kaštel Kambelovca. Popet će vas terencem strminom na 400 metara iznad Kambelovca do svoje kušaone, male, lijepo uklopljene kuće na strmini među vinogradima, ponudit čašom svog elegantnog svježeg crljenka i pustiti da uživate. S hladovite terase pruža se pogled sve tamo niz more do Sveca, Visa, Hvara, Drvenika, Marine. Kušaona je u kambelovskom Gaju, točno na razmeđi s lukšićkim. A oko nje, ispred i iza terase s lijepim urednim zelenim vinogradima, ni travke među lozama.

- Za 2014. mi je cijeli ovaj vinograd i službeno ekološki. A za one dolje vinograde moran još eko certifikat čekat godinu, dvi. Kad ovde doveden goste, oduševe se. Iman kušaonu i dole uz obalu u Kambelovcu i kad doli probaju vino, onda imaju sto pitanja o vinogradima, vinu, Kaštelima. A kad dođu ovde gori probat vino, usred vinograda s ovim pogledom ne pitaju ništa. Ovde potpuno osjete vino, vinograde i prostor u koji su došli - veli Jakov Bedalov, kome smo u goste došli slučajno baš na njegov 54. rođendan.

Oko male kušaone nadomak vrhu Kozjaka su terase s vinogradima. Ispod kućice 1500 loza maraštine (koje ima još 1000 loza u donjem vinogradu), a iznad kućice 3800 loza crljenka (još 2000 loza u donjem vinogradu), a skroz na zadnjoj najvišoj terasi je 2800 loza plavca malog. U donjem vinogradu je i 2000 loza dobričića, drugog roditelja plavca malog.

- Tri godine mi je trebalo da ovde okrupnim ova dva hektara. Vinograde sam počeo sadit tu 2007. i iz godine u godinu dosađivat. Onaj vinograd doli je šala mala u usporedbi s ovin.

Vino mu je, veli Bedalov, uvijek bila želja. A u staroj kambelovskoj obitelji je uvijek bilo i vinograda i konobe. Danas ćete pod brandom Bedalov pronaći njegova tri vrhunska vina: crljenak, plavac i maraštinu te kvalitetan rose od plavca i crljenka. Jakov Bedalov je poseban još po nečemu: prvi je u bocu stavio cijelu obitelj: roditelje plavca malog dobričić i crljenak te plavac. Tu kupažu je nazvao "Tribus" i mnogi su ga, veli, pohvalili. Ostala je od tog prvog eksperimentalnog đira još tek bočica, dvije. Novi "Tribus" je još u baricima pa ćete to posebno vino Jakova Bedalova moći kušati i kupiti ove jeseni.

Eto puno je lijepih vina i priča u novija vremena po Kaštelima. Sve zbog crljenka. Ali ima i nešto baš loše. U svih ovih 13 godina od velikog otkrića da je zinfandel Kaštelanin ni jedna gradska uprava Kaštela nije bila u stanju staviti tablu na ulazu u grad na kojoj će pisati "Dobro došli u zavičaj zinfandela - crljenka kaštelanskog!" Ni makar jednu ulicu u Kaštelima ili barem dio rive nazvati Rivom crljenka kaštelanskog! Vinogradi su odavna posađeni, vina napravljena, postala i vrhunska, ali te obične jednostavne tabele još nisu nikle...

Iako sam čula već puno priča o predivnom poluotoku Pelješcu, nekako su mi zvučile nevjerojatno. Što može biti toliko neodoljivo u pomalo izoliranoj sredini?

No, čim skrenete s magistrale desno na Pelješac, poluotok dug 70 km, kao da ulazite u jedan drugi svijet. Netaknuta priroda s obje strane doista je nešto sa čime vrijedi pohvaliti se. Prvo mjesto na koje ćete naići je Ston i nitko ne ostaje ravnodušan pred fascinantnim zidinama, izvorno dugim 7 km, koje spajaju Mali Ston i Ston. Izgrađene su u 16.st, najdulje su u Europi, te druge po redu na svijetu, odmah iza Kineskog zida, a na njima se nalazi čak 40 kula i 5 tvrđava. Popnete li se na njih, pred vama se otvara predivan pogled prema obližnjim otocima, a zanimljivo je da su upravo te zidine štitile Ston (nekad pod vladavinom Dubrovačke Republike) kao vrijednu lokaciju na kojoj se proizvodila sol. I danas u Stonu možete pogledati Muzej soli, a stonska solana datira još iz 2. stoljeća prije Krista.

Dok u Stonu možete zaviriti u svijet soli, Mali Ston nadalekoje poznat po najkvalitetnijim kamenicama i mušulama iz Malostonskog zaljeva te brojnim restoranima koji su pravi hit među domaćim i stranim turistima.

Nakon odmora u Stonu nastavljam avanturu do malenog mjesta Žuljana. Već godinama slušam da treba posjetiti plažu u Žuljani, koja je neopisivo lijepa. Na prvi pogled, Žuljana doista nije ništa posebno osim ako želite naići na glumicu Bojanu Gregurić te još nekolicinu poznatijih Zagrepčana. Ali, prošećete li do poznate plaže Vučine sve će vam biti jasno, prekrasna plaža uvalici, okružena šumom, i čisto, bistro modrozeleno more totalno će vas oduševiti. Ta plaža nije skockana i ušminkana kao što je to Zrče ili neke druge, no raskoš prirode i savršen sklad mora i modrog neba pružaju pravi užitak i definitivno ju čine plažom broj jedan.

Iznad Žuljane možete vidjeti i planinski vrh, sv. Iliju, čestu destinaciju planinara, no nadajmo se da ove godine neće pasti na pamet nadobudnim turistima iz Češke i Slovačke prošetati do njega u japankama, kao što to čine ovih dana po Biokovu i Velebitu.

Nastavite li svoje istraživanje, naići ćete na mjesto Dingač Borak i na jedno sjajno obiteljsko gospodarstvo koje pogledajte u galeriji. Fantastično okruženje, nevjerojatno ukusan crni rižoto i hobotnica ispod peke, uz domaće vino, bit će pravi praznik za vaše nepce. Uživanje u prefinim delicijama ne može omesti niti nepredvidiva kiša koja je ove godine postala najčešći "suvenir" ih Hrvatske.

Gotovo sam sigurna da je Pelješac pod velikom zaštitom boga Dioniza, jer toliko vinarija u malim mjestima još nisam vidjela, i to kako sređenih. Jedna od njih je vinarija Grgić čiji je vlasnik napravio pravi business izvan granica Hrvatske, a ova kao i ostale vinarije opremljene su i za proizvodnju, no i za prodaju vina. Druga koja me oduševila je vinarija poznate pelješke obitelji Madirazza, no gotovo svaka kuća ima svoju malu vinariju, i kao što ćete vjerujem pretpostaviti, vino je uz maslinovo ulje i školjke zaštitni znak Pelješca. Navikla sam viđati vinovu lovu u vinogradima kako se penje uz posebno pripremljene štapove, no ovdje je vinova loza uz samu cestu, dakle vrlo nisko što je, vjerujem, pravi izazov za uzgoj i berbu. Rekoše mi domaći da je to dingač i da je zbog svog položaja i kvalitete to vino nadaleko poznato. Druga sorta koja je nešto slabija je Plavac, isto tako vrlo zastupljen na poluotoku.

Svratila sam i do Indijanove vinarije. Indijan je stari djed koji je do lani sjedio pred svojom kamenom kućom i s velikim veseljem i entuzijazmom pričao legende i priče o uzgoju grožđa, životu na Pelješcu i smatraju ga pravom enciklopedijom. Kraj njegove kuće nalazi se jedinstvena ogromna bačva koja je nekad bila samoposluživanje vina, ubacili biste novac i natočili prvoklasno vino.

Imotski je sinoć bio u opojnom mirisu vina, i to ponajprije svoga - kujundžuše. Deseta po redu manifestacija "Cvit razgovora" ili imotska fešta vina, u organizaciji istoimene udruge vinara i vinogradara Imotske krajine okupila je nekoliko tisuća ljudi iz cijele Hrvatske.

Jer, ne biti na već kultnoj smotri imotskih vina, kao da i niste bili u Imotskom.

Festival kujundžuše otvorio je predsjednik udruge Ferdo Puljić istaknuvši da su imotska vina već naveliko prepoznata na izbirljivom tržištu, a da je kujundžuša deveta sorta po zastupljenosti u Hrvatskoj, a Imotsko vinogorje s površinom od tisuću hektara jedno od najvinorodnijih u Hrvatskoj.

Brojne goste pozdravio je i direktor TZ Imotski Luka Kolovrat.

A gostiju je bilo napretek. Otac Vedrana Mlikote, Ante rezao je pršute, sin Vedran mu ih je u društvu kipara Ivana Kujundžića kušao, kako bi mogao ići u degustaciju. Pršuti su nestali odmah, a dakako, zalijevani su vinom.

Uz dobro vino, bilo je i mnogo lijepih žena, svirke banda Timbar, pjesme i zafrkancije. S čašom u ruci, ali s očima na lijepim ženama patrolirao je i ljubavni posrednik Nedjeljko Babić, poznati Gangster.

"Ja i večeras radim. Uz vino se vidi i pravi karakter žena. A, fala Bogu ima ih napretek. Evo sada prilike imotskim momcima da uz čašicu započnu razgovor. Malo priče, malo vina, glazba, lijepa večer, a blizu je i Modro jezero, mrak i tišina. Što vam više treba", veli Nedjeljko.

Na štandovima imotskih vinara nudile su se litre kvalitetnih vina, a najviše se pila autohtona kujundžuša, koja je i dobila status vrhunskog vina. No kušao se i sivi pinot, merlot, cabernet sauvignon, chardonnay, vranac.

Na stranu salinitet na nepcu, još s prethodnom berbom pa i 2011. Jerkovićeva Kujundžuša nije imala identičnu "kamenu toničnost" i "svirepu mineralnost" kao berbe cca 2007-2010.

Zašto je to i dobra i loša vijest? Dobra je zato što to očito nema isključive veze s preranim odlaskom čovjeka kojeg danas mogu oslovljavati "starim Jerkovićem" obzirom da sinovi ozbiljno nastavljaju tradiciju iznimnih standarda.

Uvjetno "loš" signal je zato što je tanka linija između bljutavosti tolikih voćnih Pošipa koji više sliče Malvaziji negoli Dalmaciji i vina "di sasso" poput Jerkovićevih 2007-2009 koje uspostavljaju komparacije s nekim minimalističkim remek djelima ;-)

Linija je tanka jer Kujundžuša nije opulentno vino s mjerljivim vrijednostima takvih razina da bi svaki enolog a priori ocijenio potencijal "vrhunskim" :-) ostvarujući time prostor za manipulaciju u oblikovanju još jednog vina po receptu.

Kujundžuša nije niti rašireni Debit čiji težački karakter čak i s najboljih terroir-a navodi današnju publiku naviklu na snažne stimulanse da uopće ne doživljavaju takvu aromatiku i zaboravljaju smisao vina na stolu.

Međutim, Jerkovićeva je Kujundžuša, kao i sve ostale uz veće ili manje razlike, ipak moderna Kujundžuša, a ipak sa zamjetnim obilježjima godišta. S tim da je Jerkovićeva još uvijek najuvjerljivija.

Ovo je vino odavno moja "preporuka", ali zbog uskraćene dostupnosti (ne znam gdje se trenutno u Zagrebu može kupiti boca?!?) je ne mogu dodijeliti.

Za nekoliko dana iz podruma tvrtke Erdutski vinogradi d.o.o. kineskom će kupcu s kojim je, u suradnji s tvrtkom Paralela d.o.o iz Čepina, nakon niza kontakata i uzajamnih posjeta u posljednjih godinu dana uspostavila poslovnu suradnju, krenuti i treći brodski kontejner s čak 14.000 butelja najkvalitetnijih vina.

Taj će se posao i širiti pa Pero Grgić, direktor Erdutskih vinograda, i Goran Dumančić, direktor Paralele, koji se intenzivno uključio pa i moderirao cijeli taj pothvat plasmana vina u najmnogoljudniju i ekonomski najnapredniju zemlju svijeta, očekuju da će već iduće godine kineskom partneru isporučiti najmanje deset takvih kontejnera vina.

A posebna zanimljivost je da se kineski partner, vlasnik velikog trgovačkog lanca sa čak 76 megamarketa diljem Kine, ponajviše u gradovima/pokrajinama Šangaj, Ninbo i Haiko, opredijelio za plasman upravo najkvalitetnijih i najskupljih vina Erdutskih vinograda, tako da litru vina ledene berbe plaća čak 114 eura, a ona u prodaji nailaze na veliki interes kupaca pa u Erdut stižu i nove narudžbe. Velik je interes kineskih kupaca i za crvenim vinima Erdutskih vinograda pa se ubuduće očekuje i njihov značajno veći plasman.

"Na taj način ozbiljno smo počeli osvajati udjel u prodaji vina u Kini koji su do sada držali veliki europski proizvođači, ponajviše Francuzi i Španjolci" - vele Grgić i Dumančić, ne krijući zadovoljstvo što sve snažnije povećavaju izvoz svojih vina i druge zemlje, prije svega Poljsku, Njemačku i BiH, a ozbiljne pregovore koji mnogo obećavaju vode i s kupcima u Singapuru, Nigeriji, ali i s jednom velikim hrvatskom izvozničkom kućom o izvozu erdutskih vina u zemlje srednje Europe.

Nema tome ni toliko dugo, možda nešto više od desetak godina, kako su nadinski vinari posjetili južne francuske pokrajine kako bi vidjeli i upoznali se na koji način u Francuskoj proizvode vino i uzgajaju vinovu lozu. Nisu Nadinjani tada samo "dali guzici vitra", pažljivo su gledali i slušali na koji se način od vinove loze radi posao i od vina brend.

Deset godina kasnije, Nadin je značajno mjesto na vinogradarskoj karti Hrvatske. I ne samo to. Malo mjesto u zadarskom zaleđu najekološkije je u čitavoj Hrvatskoj, s najvećim brojem trsova podizanih i obrađivanih na ekološki način. A zadnjih godina, evo i turista kojih nikada do sada nije bilo u Nadinu. Dolaze osjetiti mir, kušati vino i maslinovo ulje, domaću spizu, uz tradicionalnu gostoljubivost Nadinjana.

Ispod Nadina smještena je vinogradarska dolina Nadinsko blato, u kojoj su već davno bile zasađene introducirane francuske sorte vinove loze, izdašni syrah, cabernet sauvignon, ugni blanc i druge sorte. Nakon Domovinskog rata, vinogradi su podijeljeni među lokalnim stanovništvom, i kada se već činilo da će taj potez rezultirati propašću vinogradarstva zbog usitnjavanja nekad plantažne proizvodnje, dogodilo se čudo, ili, bolje kazano, prevladala je nadinska marljivost.

Ljudi su dodijeljene vinograde sačuvali i unaprijedili, osnovana je i Udruga nadinskih vinogradara i nakon mnogih desetljeća proizvodnje puke "vinske mase" za potrebe "Badelove" Vinarije u Benkovcu, u Nadinu se počelo proizvoditi - vino. Pravo, vrhunsko, ukusno i kvalitetno vino. U samo deset godina, "bezimeni" Nadin postao je - vinska destinacija.

Moglo bi se nabrajati mnoge nadinske vinare, ali nećemo puno pogriješiti ako za "reprezentativne predstavnike" izaberemo Šimu Škaulja i Željka Vrsaljka, dva nadinska vinska Mozarta, ljude koji su se vinu, vinarstvu i vinogradarstvu predali potpuno i koji, nakon plasmana svojih vrhunskih vina na tržište, mijenjaju polako i izgled Nadina u vinsku destinaciju. A razmišljaju i o turizmu.

"To jedno bez drugog ne ide. Uz podrum, dovršio sam i vinariju i jednu kušaonicu u kojoj primam do stotinu ljudi. Dolaze gosti, ima i stranaca koje dovode turističke agencije. Turizam više nisu samo more i sunce, gosti traže doživljaj. Bez ovakvih sadržaja ne može se računati na jedan ozbiljni turizam. Da ovakvih kušaonica ima deset u Nadinu, sigurno bi deset autobusa svakoga dana kružilo mjestom, ali hoće, ide to polako. Nema dana da ne bude barem jedne grupice, a dogodi se da budu i po dvije tri grupe istodobno. Razmišljam i o smještajnim kapacitetima, ali treba vremena. Situacija u državi je takva kakva jest, ali mi smo u Nadinu na dobrom putu" - kaže Škaulj, koji proizvodi uglavnom crne sorte: cabernet sauvignon, merlot, syrah i kupažu od te tri sorte, čemu još dodaje grenache kao četvrtu. Od tih pet, tri su vrhunska, a dva kvalitetna vina. Ima i jednu bijelu autohtonu sortu - maraštinu.

Ekološki uzgoj

Željko Vrsaljko uspio je napraviti vrhunska vina u ekološkom uzgoju pod svojom etiketom Vina Vrsaljko, a jedno od najpoznatijih je njegova "Nadinska rana", kupaža syraha i merlota.

"I ove ću godine imati dovoljno vina za plasman na tržište, a značajan proboj napravili smo i u turizmu jer se naša vina prodaju u lancima hotela "Ilirija", te "Falkensteiner", koji nas je kroz svoje oglašavanje reklamirao i na austrijskom tržištu i koji jedini na zadarskom području ima hotel s pet zvjezdica ("Iadera"), gdje se gostima nude i naša vina" - istaknut će Željko.

Iako nije razvikana poput nekih drugih vinskih regija, upravo je Zadarska županija, s oko 1600 hektara, među vodećima u Hrvatskoj po površinama pod vinogradima. Malo mjesto u Ravnim kotarima, Nadin, s više od 400 hektara, perjanica je zadarskog vinogradarstva, od čega je čak 60 hektara vinove loze ekološkog uzgoja, što je najveće područje s ekoproizvodnjom loze u cijeloj Hrvatskoj. Svojim je vinima Vrsaljko osvojio i najviša svjetska priznanja, a sada se okreće i turizmu.

"Nakon iduće berbe krenut ću u izgradnju kapaciteta za turiste jer nam je cilj okrenuti se turizmu. Nije važno da se tu prodaju samo vina, mi možemo nuditi i smještajni dio, domaću hranu, biciklističke izlete, obilaske vinograda. Ljudi vole kupiti domaće kapule, luka, sve je to uvezana priča. Ne žele ići u Zadar, nego ovdje odsjesti" - kaže Vrsaljko.

Šime Odžaković najdalje je otišao u razvoju agroturizma. Njegova obiteljska kuća prvobitno namijenjena za osobno korištenje, danas je kuća za odmor na seoskom gospodarstvu Odžaković, izgrađena i opremljena s puno ljubavi i truda. Udobnost, kvaliteta, seoski mir i svježi zrak oduševljavaju goste u slikovitom ravnokotarskom krajoliku. Noćni zvukovi na selu, buđenje uz cvrkut ptica i glasanje pivca, ali i odmor uz bazen ispred kuće imaju nestvaran dojam. Opremljena za boravak 15 osoba, kuća se dijeli na tri stambene jedinice. Apartmani su opremljeni klimatskim uređajima, LCD tv/SAT tv i bežičnim internetom, uz osiguranih osam parkirnih mjesta.

Prvi u turizmu

"Prvi sam u selu krenuo u sve ovo, znatno prije vinara i uljara, još prije pet godina. Moji Nadinjani svi su otišli u vinograde, a ja sam krenuo sasvim drugim putem. Vidio sam da Istra dobro živi od agroturizma, pa sam se i ja opredijelio za to jer sam uvidio da mi iz Ravnih kotara možemo biti daleko isprid Istre. Mislim da je turizam budućnost Ravnih kotara" - kaže Šime.