Vino

Da su sorte važne u proizvodnji grožđa i da o njima ovisi kvaliteta vina, poznato je svakom ljubitelju. Da se o podrijetlu mnogih sorata spore znanstvenici i stručnjaci, također je činjenica, ali da sorte vinove loze mogu postati prvorazredni politički, pa i međudržavni problem, poznato je valjda svima koji su posljednjih tjedana i mjeseci pratili dnevnopolitičke rubrike našega tiska. Čast da postane medijska top-tema pripala je teranu, staroj istarskoj sorti vinove loze, koja se uzgaja u svim trima državama koje nalazimo na ovom poluotoku, pa je, eto, red i da joj se posveti ova rubrika. No, nepravedno bi bilo reći da je to jedini razlog, teran je uz malvaziju najvažnija istarska sorta, a njegova vina pripadaju među najkvalitetnija crna vina Hrvatske i važan su dio nacionalne vinske ponude.

Pa što je razlog da se teranu u posljednje vrijeme pridaje tolika pozornost? To je famozna slovenska zaštita terana kao tradicionalnoga vina s područja Krasa, nastala još 2004., a bura se podigla tek nedavno, kada su s polica slovenskoga Mercatora povučeni terani hrvatskih proizvođača vina. Naime, spomenuta zaštita teran podrazumijeva kao ime vina proizvedena na slovenskom Krasu od sorte refošk, odnosno, ne priznaje teran kao sortu!? Tako bi svi koji se koriste tim imenom za svoja vina, a ne proizvode ih u Sloveniji na Krasu, kršili zakon i europsku zaštitu izvornosti i tradicionalnih vinskih naziva. Kako je teran sorta koja se tradicionalno, stoljećima, uzgaja u Istri, opravdana je ljutnja naših vinara i razumljivo zanimanje javnosti.

No, pitanje koje se prvo nameće jest: je li se moglo u proteklih devet godina reagirati na tu, ničim utemeljenu, zaštitu, i pokušati spriječiti štetu našim proizvođačima terana, kojih nije malen broj?

Nažalost, to pitanje zasad ostaje bez odgovora, kao uostalom i neka druga, u sličnim slučajevima. Neopravdana se zaštita naime trebala spriječiti ili modificirati, s obzirom da ne postoje nikakvi argumenti za zaštitu imena teran, što je jedna od većih pogrešaka Europske komisije. Pogotovo stoga što je udruga istarskih vinogradara i vinara Vinistra inicirala 2008. znanstveno-stručno istraživanje, kojih su rezultati trebali pomoći rješenju toga za nas potencijalno štetna problema.

Glavni problem koji se nameće od početka, a koji je i poslužio kao temelj slovenskoj zaštiti, jest negiranje postojanja terana i refoška kao različitih sorti. To je problem koji je mučio stručnjake i prije, a mišljenja su bila podijeljena. Naime, ta su se dva imena susretala po istarskim vinogradima, provođena su različita istraživanja, ali sve do pojave DNK-analiza nije bilo moguće dati pouzdan odgovor na spomenuto pitanje. Istraživanja je proveo Agronomski fakultet iz Zagreba, primijenjene su suvremene metode, a tijekom dvije godine obiđeno je i analizirano 14 istarskih vinograda. Rezultati su nedvojbeno pokazali da su teran i refošk s crvenom peteljkom (tal. refosco dal peduncolo rosso) dvije različite sorte. Osim toga, prema talijanskim podacima nekoliko je sorti imenom refosco u Italiji, a posebna je sorta terrano, koja je identična našemu teranu. U Italiji se te sorte razlikuju, posebno su opisane u Nacionalnom katalogu sorata, posebno ih opisuju u stručnim knjigama i znanstvenim radovima, a rasadničari također posebno proizvode i nude sadnice sorata terrano i refosco. Također, literaturni izvori pokazali su da je teran starija sorta u istarskim vinogradima, spominje se još u 14. stoljeću. Dugo je vremena bio vodeća sorta u Istri (1880. činio je 90 posto cjelokupnog sortimenta, a tada je u Istri bilo više vinograda nego danas u cijeloj Hrvatskoj!), no nakon Drugoga svjetskog rata daje prednost bijelim sortama (poglavito malvaziji). Danas zauzima svega osam posto u ukupnom sortimentu u Istri, ali je i dalje najvažnija crna sorta.

Do miješanja navedenih sorti vjerojatno je dovela jedna morfološka karakteristika, svojstvena objema sortama, a to je pojava crvene boje na peteljčicama grozda i bobica. Osim drugih sličnih obilježja, to je vjerojatno bio razlog početka miješanja sorti. Tako je vjerojatno nastao sinonim refošk istarski, a taj je naziv uglavnom rabljen u slovenskom dijelu Istre. No glavno je ime (prime name) i u međunarodnim bazama podataka za tu sortu teran, a kao sinonim se između ostalih spominju refošk istarski, odnosno refosco d'Istria. Prema tome, nameće se zaključak da je ime refošk, u različitim jezičnim inačicama, homonim, odnosno isto ime za različite sorte, što je i dovelo do ovoga, sada već međunarodnog problema.

No kakva je zapravo sorta teran, kakva vina daje? U vinogradu je bujan, rodan, zato mu više odgovaraju škrtiji, topliji tereni. Redovito mu odgovara redukcija prinosa (odbacivanje dijela grozdova nakon cvatnje, u srpnju), a najveći učinci na kvalitetu vide se u lošijim godinama. Na bolesti nije posebno osjetljiv, osim na sivu plijesan u vlažnim uvjetima. Dozrijeva kasno, u drugoj polovici rujna ili početkom listopada. Pri umjerenim prinosima i na toplim, osunčanim položajima daje intenzivno obojena crna vina, rubinskocrvene boje s karakterističnim ljubičastim odsjajem.

Bogata su na mirisu, koji je po karakteru voćni - mnogi će osjetiti razne vrste jagodastog i bobičastog voća, ponajprije maline i kupine, te borovnice i crveni ribiz. No glavna je karakteristika terana visoka ukupna kiselost, neuobičajena za crna vina. Kod pravih terana mora biti naglašena, iako, zbog visokog ekstrakta i zamjetne punoće, obično nisu neharmonična. Alkohol obično nije visok, kreće se od 11 do 13 vol. %, pa su ta vina manje teška i agresivna od većine drugih primorskih crnih vina. Unatoč intenzivnoj boji i visokom ukupnom sadržaju polifenola (što je vrlo zanimljivo sa zdravstvenog stajališta, posljednjih godina predmet brojnih istraživanja), vina nisu jako astringentna - trpka, a dozrijevanjem od najmanje godinu dana postaju mnogo skladnija i pitkija. Dozrijevanje se prakticira u većim, neutralnim hrastovim bačvama, kako bi se očuvala voćnost i sortne značajke. Upravo zbog tih karakteristika teran jako dobro ide uza sve vrste crvenog mesa, a posebno uz divljač. Također, kažu da se pravi istarski pršut može doživjeti najbolje uz čašu terana, ali i druga će jela pristajati uz to, netipično, ali posebno i izvrsno crno vino.

Unatoč najezdi brojnih svjetskih crnih sorata u Istru proteklih desetljeća (merlot, cabernet sauvignon i cabernet franc, pinot crni…), koje pokazuju izvrsna svojstva, teran je po mnogočemu ostao zaštitni znak Istre. Sorta koja možda ponajbolje prezentira taj specifični terroir posljednjih godina opet postaje traženo i cijenjeno vino. Tako je i Vinistra, pored sveprisutne i nezaobilazne malvazije, u svoj program posebnog označavanja i isticanja kvalitete IQ (Istrian Quality), uvrstila i vina terana. Na taj se način želi još više unaprijediti proizvodnja i potrošnja tih vina, jer se s pravom pretpostavlja da te dvije sorte i njihova vina trebaju biti temelj proizvodnje i ponude vina u Istri. A proteklih je stoljeća teran to i bio, unatoč svim teškoćama kroz burnu povijest ovog područja, pa nikakve današnje zaštite i zabrane, ograničenja i pravne regulative ne mogu spriječiti da i dalje uživamo u njegovim vinima. Ovo će biti tek jedna ružna epizoda u našoj vinogradarskoj povijesti jer pravo na tradicionalne sorte ne može polagati nitko, one su javno dobro, dostupne svima. Pa tako ni na teran, plemenito obilježje Istre - hrvatske, slovenske i talijanske. Birokraciji iz Bruxellesa i njihovim pogreškama unatoč.

Erdutski vinogradi d.o.o. po prvi put su sudjelovali na Sajmu zemalja centralne i istočne Europe koji se održavao u Kini, gradu Ningbo od 08. Do 11. lipnja 2014. godine pod nazivom Central and eastern European countries products fair. Od izlagača na Hrvatskom štandu, uz Vina iz Erduta prisutna su bila još Kutjevačka vina, vina Rossi, Paralela d.o.o., Hrvatska gospodarska komora i Hrvatski paviljon.

Prisutni su bili izlagači iz zemalja regije: Bosna i Hercegovina, Srbija, Makedonija i Crna Gora, te šire: Madžarska, Slovačka, Češka, Poljska, Rumunjska, Bugarska, Latvija i Albanija.

Sve su zemlje većinom predstavljale svoje autohtone proizvode, uglavnom iz prehrambene industrije te pića kao što su vino, pivo, kava, sokovi i voda.

Za Vina iz Erduta bio je ovo prvi ulazak na veliko kinesko tržište. Kina je novo veliko tržište koje se sve više okreće konzumaciji vina. Imaju nešto vlastite proizvodnje, ali to ne zadovoljava njihove potrebe ni kvantitativno ni kvalitativno. 50% uvoza vina otpada na francuska vina, zatim vina iz Australije, Čilea, Italije i Španjolske. Međutim, svake godine količina vina iz Francuske opada, a pojavljuje se potreba za novim vinima, novim proizvođačima iz drugih zemalja, njima egzotičnih i do sada relativno nepoznatih u svijetu.

Vođeni time proizvođači iz ovog dijela Europe mogu vidjeti svoju priliku za intenzivniji nastup i prezentaciju svojih proizvoda na tržište Kine.

Na Stanciji Meneghetti u prisustvu brojnih partnera, predstavnika medija i prijatelja svečano je otvoren novi Tasting Room vinarije Meneghetti, a predstavljena su i vina iz nove berbe iz 2013. Smješten unutar same vinarije, ovaj prostor je zamišljen kao mjesto gdje gosti mogu kušati i kupiti vina, dobiti sve potrebne informacije kao i razgledati vinograde i vinski podrum uz stručno vodstvo. Na taj način nadopunjena je i zaokružena ponuda ove vinske destinacije. Nastavljajući tradiciju Stancije Meneghetti, objekt odnedavno posluje kao luksuzni wine hotel sa 4 sobe pružajući gostima privatnost, luksuz i vrhunsku uslugu. U sklopu hotela nalazi se i restoran Meneghetti, otvoren i za van-hotelske goste, temeljen na lokalnim namirnicama i suvremenim tehnikama pripreme. Hotel je od prošle godine primljen i u članstvo ekskluzivnog svjetskog lanca malih hotela i restorana Relais&Chateaux.

Čovjek koji stoji iza uspjeha brenda Meneghetti, Miroslav Plišo ovom je prilikom naglasio da ga posebno veseli što gostima osim luksuznog smještaja i vrhunske hrane napokon mogu ponuditi i potpuni doživljaj radne vinarije s adekvatnim prostorom za kušanje vina i prihvat gostiju. Naglasio je i da mu je želja da Meneghetti u godinama koje dolaze još proširi svoje kapacitete i postane regionalni lider u ovom sve popularnijem obliku turizma.

Premijera berbe 2013.

Ovom prilikom predstavljena su i vina iz nove berbi. Uzvanici su premijerno mogli kušati Meneghetti Malvaziju i Chardonnay iz 2013 kao i tri vina linije Kuća Glavić iz 2013.: - Rose, Malvasiju dubrovačku i Syrah. Radi se o projektu suradnje s partnerom u Meneghetti vinima Mihom Glavićem, vlasnikom Kuće Glavić. Riječ je o autohtonoj konavoskoj kući koja odnedavno nastavlja tradiciju proizvodnje vina koja datira još iz davne 1896. godine. Danas se iz konavoskih vinograda grožđe hladnjačama doprema u podrum u Bale gdje se nadalje vinificira i njeguje tako da ova vina uz svoj lokalni karakter Konavala ujedno i odražavaju sve karakteristika po kojima su Meneghetti vina poznata.

Kao kuriozitet, po prvi puta otvoreno je i vino Meneghetti Crveno u boci od 15 L. Radi se o najvećem formatu koji se puni u Meneghetti podrumu a godišnje se napuni svega po 12 boca.

Među deset najboljih u svijetu

Valja podsjetiti i da je hotel Meneghetti nedavno svrstan među najbolje ocjenjenih 10 hotela u svijetu po izboru stranice Booking.com, najvećeg svjetskog hotelskog rezervacijskog servisa, koji kroz recenzije svojih gostiju bira najbolje svjetske turističke objekte u nekoliko kategorija. U onoj najzahtjevnijoj, hotelskoj, našla se i hotel Meneghetti kao jedini predstavnik Hrvatske. Naglašavajući izvrsnost izbora motom Best of Booking's Best, organizatori ističu da je svaka recenzija pomno obrađena i kontrolirana kako bi bili sigurni da se radi o gostima koji su zaista odsjeli u hotelima, te da je mogućnost manipuliranja i lažnih recenzija svedena na minimum. Analiziraju se sve recenzije u proteklih 14 mjeseci, kojih u slučaju hotela mora biti minimalno 50. Prosječna ocjena za naš hotel od strane gostiju booking.com iznosi 9,5 od mogućih 10 bodova što nesumnjivo predstavlja veliko priznanje.

U Podravini, jednom od tri vinska regiona Slovenije, poznatom najpre po Radgonskim Goricama, u kojima je 1852. godine začeta proizvodnja penušaca u ovom delu Evrope, a potom i po nizu kvalitetnih belih vina, među kojima je mesto našla i autohtona ranina, pre blizu dvadeset godina na sebe je skrenuo pažnju enolog Danilo Steyer s namerom da mirisnom tramincu da šansu da na tom mikroklimatu pokaže šta ume. I nije pogrešio. Pokazalo se da je to sorta visokih potencijala od koje Steyer proizvodi široku lepezu vina, od suvih, preko predikatnih do penina.

Traminac u Sloveniji jeste zastupljen, ali ne u enormnim količinama. Računa se da ga ima na oko 250 do 300 hektara i to najviše u Štajerskoj, ali taj podatak nije uticao na Steyerovu odluku da tramincu da prednost u odnosu na ostale sorte. Ako ga pitate zašto je ova sorta zasađena na devet od 16 hektara koliko sada ima, reći će da nije lako odgovoriti na to pitanje i da zapravo ima više razloga. Prvi i osnovni bi bio zato što je traminac na ovom području najbolji. Radgonske Gorice okrug su gde se, kako ovaj danas uspešni slovenački vinar kaže, mešaju dve klime - vruća panonska i hladna alpska, Što je dobro za aromatičnost traminca. Povrh toga ne treba zanemariti kada se govori o mikroklimatksim faktorima ni blizinu reke Mure.

Steyer ističe da u svetu nema puno pogodnih terena za ovu sortu i da je ovaj na kom je on zasadio traminac jedan od tih retko dobrih. Sve to utiče na to da su njegovi traminci vrlo tipični sa karakterističnim mirisom ruže i egzotičnog voća. Takav je poluslatki mirisni traminac iz 2012. godine, zlatnožute boje sa 12, 5 procenata alkohola i mirisom ruže, cimeta, meda i egzotičnog voća, koji se dobro slaže sa guščijom džigericom i jelima koja se poslužuju sa slađim i aromatičnijim umacima, kao i sa voćnim dezertima.

Ono što nikako iz Steyerove palete vina ne treba propustiti jeste Steyer Vaneja Dišeća penina, potpuno suva - brut nature sa 13 odsto alkohola, koga takođe odlikuje zlatno žuta boja, miris ruže, cimeta, egzotičnog voća i dobro zapečenog hleba od heljde, te potpuno suv, mineralan i harmoničan ukus. Idealan za pre jela, ali može da prati i srednje bogata jela, sireve….

Prepoznali su te kapacitete Steyerovih vina na ocenjivanjima, pa je tako mirisni traminac dva puta bio šampion na sajmu Vino Slovenija, Steyer Vaneja Dišeći traminac isto toliko je puta dobio Dekanterovu zlatnu medalju i veliku zlatnu Figer Lakes USA, dok je mirisni traminac ledeno vino osvojilo zlatnu medalju u Briselu. Ove godine na slovenačkom vinskom festivalu nagradom za najbolje vino u kategoriji suvih vina ovenčan je Steyer Mark cuvee 2010. godine.

"Sve je to bio veliki izazov" - kaže Steyer. "Traminac nije lako prodati, jer je to vino koje se ne pije svaki dan, već u nekim posebnim prilikama. U Sloveniji inače vlada mišljenje da se traminac ne pije uz hranu, ali se taj stav polako menja. Poigrali smo se na Salonu traminca gastronomijom i ispostavilo se da se hrana i traminac odlično slažu.

Kakvi su još potencijali Steyerovih, ali i traminaca ostalih proizvođača ne samo iz Slovenije nego i iz drugih zemalja, poslednje četiri godine ljubitelji ovog vina imaju priliku da se uvere na Salonu traminca koji ovaj čovek u saradnji sa grupom istomišljenika iz Zavoda za kulturu, turizam i promociju Gornje Radgone "Kultprotur" i agencije Mediaspeed organizuje u zamku u Nogovi u okolini Gornje Radgone. Priznaje da nisu očekivali toliki interes vinskih poklonika, što je na njegovu radost razvejalo sumnje u uspešnost upravo zbog predrasuda da je to vino za žene i da ne ide uz hranu. Samo na ovogodišnjem Salonu pojavilo se 111 traminaca iz Slovenije, Italije, Austrije, Nemačke, Francuske, Švajcarske, Češke, Mađarske i Hrvatske.

U HišI dišečega ili KućI mirisnog traminca, kako se zove ova vinarija pored traminca može se naići i na raninu, autohtonu sortu tamošnjeg kraja, koju odlikuje zeleno žuta boja, miris voćni i muskatni, a ukus osvežavajućI, voćni zaokružen i pitak. Šardone, rajnski rizling, sovinjon blan, beli i sivi pino, muskatni otonel, sorte su koje Steyer uzgaja pored traminca i ranine. Vina su mu raspoređena u tri linije. Prva je linija svežih vina, druga su pod nazivom Steyer Mark ona koja odležavaju u bariku, a treću čine penušci i predikati.

Izvoz vina ni Slovencima kao ni srpskim vinarima nije najbolja strana, ali uvek ima onih koji su barem stepenik viši od ostalih. Danilo Steyer je među njima. Od 80.000 do 100.000 litara vina koliko godišnje izađe iz njegovog podruma, 20 odsto završI u inostranstvu. Mirisni traminac iz Steyerove vinarije stiiže do potrošača u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Švedskoj, Engleskoj i Francuskoj. Na kraju, mada po značaju, Japan na toj listi treba da stoji na prvom mestu. Tamo Steyerova vina putuju već devet godina. On misli da zasluge za to pripadaju japanskoj kuhinji koja se jako dobro slaže sa tramincima, pogotovo kada se kuvari poigraju sa začinima. Ne krije ni ponos što se traminci Iiranina dobro kotiraju i u Francuskoj, svetskoj vinskoj sili.

Potrošači prefinjenog ukusa kao što su Francuzi očito teže ka tome da probaju i nešto drugačije. Zahvaljujući tome Steyerova ranina u avgustu i septembru bila je vino meseca u Ric hotelima u Parizu i drugim gradovima.

Steyerovih vina na srpskom tržištu nema. Na festivalu vina u beogradskom Hayatu na kojima je učestvovao, kaže da su traminci privlačili veliku pažnju i sva je prilika da će srpski ljubitelji uskoro dobiti šansu da uživaju u čarima ovog vina.

Hande Laimer, ljubiteljica talijanskih vina iz Turske, napustila je marketinšku i IT karijeru u Njemačkoj i otvorila vlastitu kušaonicu vinau Rimu. U intervjuu za The Local, kao strankinja, govori o svom životnom i poslovnom potezu te poteškoćama s kojima se susrela na tom putu.

U prosincu 2007. godine, Laimer se preselila u Rim i počela pretvarati svoju ljubav prema talijanskim vinima u posao. Trebalo joj je četiri mjeseca da pokrene Vino Roma jer nitko baš nije razumio što ona točno želi. Naime, nije htjela biti vinarka ili sommelierka u restoranu, od samog početka je znala da želi biti svojevrsna vinska pedagoginja.
"Ono što sam htjela učiniti sa Vino Roma je bilo nešto potpuno drugačije. Naime, ja nudimedukaciju o talijanskim vinima za laike koji žele malo više znati o vinima", istakla je Laimer.

Osim poteškoća proizašlih iz nedovoljnog poznavanja talijanskog jezika, Laimer se susrela s izdašnom birokracijom, formalnim uvjetima i dokumentacijom, ali i s mizoginijom i neshvaćanjem. Bilo joj je teško ishodovati dozvole, pronaći dobavljače vina i uspostaviti suradnju s turističkim agencijama.
"Budite spremni na poteškoće", požalila se, "pogotovo ako ste žena. Susrest ćete se s mizoginijom, a ponekad i neprihvatljivim ponašanjem. Kad god idem na degustaciju vina, ako me ne poznaju, a dođem sa suprugom ili kolegom, svi će automatski započeti razgovor s muškarcem."

Sada, nakon šest godina rada, Vino Roma prima posjetitelje iz svih dijelova svijeta, svih dobnih skupina i razina znanja o vinima. Njezina komparativna prednost u odnosu na talijanske kolege jest što ona nudi svoju uslugu na engleskom jeziku.
"Trenutno mislim da smo mi stranci bolji ambasadori talijanskih vina. Ne tvrdim da znamo više od Talijana, ali smo bolji u komunikaciji. Kod prodaje vina, komunikacija je iznimno važna, pogotovo za plasman na strana tržišta.Ja predstavljam talijanskih vinana engleskom jeziku, i to dobrom engleskom jeziku", napomenula je Laimer.

Boca "Dingača Ernest Tolj" je i najskuplje plaćena boca hrvatskog vina! Ona od 0,75 litara 500 eura, a double magnum, boca od tri litre "Dingača Ernest Tolj" prodana je za skoro - 6000 eura!

Riječ je o ograničenoj posebnoj seriji Dingača, a lani je na Pentawards u Barceloni, vodećem svjetskom natjecanju u dizajnu pakiranja upravo za ovu seriju vina vinariji Saint Hills dodijeljena nagrada za dizajn i to u kategoriji luksuznih proizvoda.

Autor dizajna serije vina "Dingač Ernest Tolj" ugledni je londonski Lewis Moberly, jedna od vodećih svjetskih dizajnerskih kuća. Inspiracija za dizajn ovog Dingača bio je upravo detalj u prozoru stare vinarije u Zagrudi. Mary Lewis, voditeljica ureda Lewis Moberly, fotografirala je stoljetnu rešetku u prozoru vinarije, koja čini ključnu dekoraciju na grliću boce. O tom fenomenu govori Ernest Tolj.

Kakav je 'Dingač Ernest Tolj'?
"Odaberemo za to vino najbolje od najboljeg grožđa iz našeg vinograda na Dingaču i od toga radimo seriju od nekoliko stotina boca, jednu ili dvije bačve. Uz Dingač Ernest Tolj sad će na aukcije ići i tako posebno odabrani plavac iz vinograda na Komarni koji će ići pod imenom "Sin" (kao Grijeh i kao Sin). Prihod od prodaje tih vina ide isključivo u dobrotvorne svrhe za djecu. Lani krajem godine smo imali u Muenchenu prvu humanitarnu večer Saints Hills for kids di smo prodali 90 boca Dingača Ernest Tolj, svaku po 500 eura. I to smo donirali sve Domu u Nazorovoj u Zagrebu."

Tko je kupovao te boce na eventu u Njemačkoj?
"I Nijemci i naši uspješni ljudi. I tih 500 eura po boci nije najviše što je izlicitirano. Licitirali smo bocu Dingača od tri litre na 5900 eura!"

Tko je dao za tri litre Dingača skoro 6000 eura?
"To ne smijem reći. Ove godine je u planu takva aukcija u Londonu, vjerojatno u hotelu Dorchester, ali bi na aukciju trebalo ići 990 boca. To će biti veliki event. Cijeli projekt se pretvara u Zakladu Saints Hills for kids, koja će biti isključivo orijentirana na napuštenu, nezbrinutu djecu koja trebaju neku važnu operaciju. Ideja je da se pomogne najmanjima. I tu će na prodaju biti posebne serije vina Saints Hillsa sa Dingača i Komarne. Nakon Londona slijedit će aukcija tih naših posebnih serija dingača i plavaca s Komarne u New Yorku, a iza Amerike bi to htjeli vratiti na Stradun, u Dubrovnik. Gradonačelnik je podržao ideju da se napravi svečana večera za oko 500 uzvanika, da dobar dio ljudi koji su bili dio eventa u Muenchenu, Londonu i New Yorku dođu u Dubrovnik."

Je li moguće kupiti bocu 'Dingača Ernest Tolj' osim na aukciji?
"Prošle godine nije, ali sad će biti moguće preko naše web- stranice Saints Hillsa i prihod i od takve prodaje toga vina će ići u zakladu za djecu."

Te boce će uvijek stajati 500 eura?
"Boca tog vina s Dingača i Komarne ove godine će biti značajno skuplja od 500 eura, bit će 1000 dolara ili 1000 eura, još nismo odlučili."

U organizaciji Udruge vinogradara i vinara TNTL Lovas, Vinskog klastera Srijem i LAG-a "Srijem" u Lovasu je održana 7. Županijska ocjenjivačka izložba vina - berba 2013. godine. Pokrovitelji izložbe bili su Vukovarsko-srijemska županija i Općina Lovas. Ove godine svoje uzorke prijavilo je 26 vinogradara i vinara iz Lovasa, Opatovca, Sotina, Šarengrada, Bapske, Iloka, Tovarnika, Baranje. Ukupno je bilo prijavljeno 57 uzoraka. Ocjenjivačka komisija dodijelila je

• 12 priznanja
• 15 brončanih plaketa
• 22 srebrne plakete
• 7 zlatnih plaketa
• 1 veliko zlato

Zlatne plakete dobili su Mladen Pančić iz Opatovca, Stipa Oršolić iz Baranje i Podrumi Krešić iz Šarengrada za graševinu, Krešimir Kovačević iz Lovasa za traminac i Srednja škola Ilok za chardonay, rajnski rizling i traminac.

Veliko zlato dobila je PZ Lovas za graševinu - kasna berba.

Priznanja i plakete vinogradarima su uručili predsjedni Udruge Stjepan Pančić, načelnica Općine Lovas Tanja Paša i zamjenik župana Željko Cirba, koji je pohvalio organizaciju i ustrajnost vinogradara i vinara te njihova nastojanja da prate zahtjeve suvremene tehnologije i tržišta. Predsjednik Udruge Stjepan Pančić istakao je kako je nužno da se sve Udruge vinogradara i vinara naše regije udruže ta da se dobije status Vinske regije u okviru Europske unije.