Vino

Riedel, obiteljski obrt star četvrt tisućljeća, nedavno je proslavio svoju 250. obljetnicu! Čak 11 generacija ove inovativne obitelji svojim je radom i upornošću kompaniju "Riedel glass" pretvorila u svjetski poznati brand te su upravo njihove - trenutno najtraženije vinske čaše u svijetu.

Kada je davne 1958. g. Georg Riedel napravio svoju prvu čašu osnovna mu je ideja bila napraviti čašu koja će svojim oblikom utjecati na okus vina, čašu čija će prvenstvena odlika biti funkcionalnost, a ne izgled (iako se može pohvaliti da jedna od njegovih čaša stoji izložena u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku).

Ova revolucija u svijetu čaša postala je gotovo preko noći prijeko potrebnim alatom za potpuno uvažavanje vrhunskih vina. Proizvođači vina, restorani i hoteli diljem svijeta te mnogi poznavatelji dobre kapljice usvojili su Riedelov koncept kao neospornu činjenicu i nezaobilazan postupak za kvalitetnu degustaciju biranih vina, a njegove prekrasne čaše za specifične sorte vina krase domove mnogih ljubitelja vina.

Serija Sommeliers jest svojevrstan zaštitni znak tvrtke - vješti obrtnici izrađuju je ručno od najfinijeg kristala na tradicionalan način u Riedelovim tvornicama u Austriji. Sommelier linija čini oko 15% cjelokupne Riedelove industrije. Ostale tri serije čaša Vinum, Ouverture i Wine iako nisu ručno izrađene, također se izrađuju od najfinijh materijala i sličnog su dizajna a svaka od njih također odgovara određenoj vrsti vina ili namjeni.

Riedel nudi i čaše restaurant linija: one su funkcionalne, iznimno visoke kvalitete, ali pristupačnije cijenom. Extreme restaurant linija stvorena je kao nešto što će odgovarati novoj, mladoj i snažnijoj generaciji vina, dizajnirana na način da prenese poruku mladog vina na savršen način. "O" restaurant je čaša za svakodnevnu upotrebu, idealna za svaku priliku, zanimljiva izgleda. Dizajnirana je prema Vinum liniji, ali bez stalka, čime je Riedel zadao nove trendove u posluživanja vina.

Obzirom da kultura pijenja vina u Hrvatskoj napreduje iz dana u dan, konzumenti su sve educiraniji i samim time zahtjevniji, svaki ugostiteljski objekt koji želi obogatiti svoju ponudu trebao bi paziti na detalje i pružiti svojim gostima najbolju moguću uslugu. A ona svakako uključuje i posluživanje vina iz primjerenih čaša.

Budući da su najbolje na svijetu, jasno je da Riedel čaše imaju i svoju cijenu, ali ona nije visoka kako bi se moglo pomisliti. Cijena osnovne restaurant linije (u koju spada i čaša istarske malvazije) je 39,00 kn + pdv, a od nedavno u prodaji je i najjeftinija Riedel linija Degustazione koja sadrži čašu za bijelo i za crveno vino. Cijena 29,00 kn + pdv po komadu.

Na ovogodišnjem International Wine Challenge u Londonu, cijenjenom međunarodnom natjecanju najboljih vina iz cijelog svijeta, svih pet uzoraka vina iz portfelja Badela 1862 osvojilo je zapažene nagrade. Dingač 50° i Korlat Merlot, oba iz berbe 2010., osvojila su brončane medalje, a Sauvignon Daruvar 2012., Korlat Cabernet Sauvignon 2010. i Korlat Syrah 2010 dobili su pohvale, izvijestili su iz tvrtke.

Među brojnim dingačima prijavljenima na natjecanje, jedino je Dingač 50° Badela 1862 dobio nagradu, i to već s prvom berbom. U Badelu vjeruju kako je to rezultat novog, modernog zaokreta u proizvodnji Dingača, koje je sada vino harmoničnog izbalansiranog tijela, zrelih, ali mekih tanina, elegantno i toplo u ustima.

Upravo zbog svoje pitkosti i harmonije tijela pomalo je netipičan u odnosu na tradicionalne visokoalkoholične, teške, taninske Dingače, pojašnjavaju pritom.

Zanimljivi su komentari međunarodnog žirija za Dingač 50°: "Zaokruženi blagi kremasti okusi i atraktivni okus osušene šljive i džema od jagoda", i za Korlat Merlot 2010: "Na nos: aromatični miris tamne trešnje i čokolade. Okus slatkog od borovnice na nepcu. Pristupačno vino."

Unatoč velikom odazivu za bespovratna sredstva iz tzv. vinske omotnice, mali vinari nisu zadovoljni, jer im potpora koju država daje za hektare zasađenih površina vinovom lozom nije dovoljna.

Iako je zatraženo više od 92 milijuna kuna potpore, oni smatraju kako bi im država ponajprije trebala subvencionirati kupnju zaštitnih sredstava i ambalaže, jer zbog malih površina pod vinovom lozom oni ne mogu očekivati velika sredstva iz Nacionalnog programa.

"Ambalaža je preskupa"

"Od potpore po hektarima za nas nema velike koristi, jer ih nemamo u velikim količinama. Umjesto toga, više bi nam pomoglo sniženje cijena zaštitnih sredstava, sadnica, čepova i boca" - kaže vlasnica vinarije Đurđica Jurković iz Brodskog Stupnika. Visoki troškovi pakiranja strašno opterećuju male proizvođače, a mnoge i odvraćaju od bavljenja vinarstvom. Na sličan način razmišljaju i Nada i Ivan Zubić, koji proizvode kvalitetna vina od kupina, višnje i ribizla.

Zubići na svom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu imaju 200 trsova kupine, a godišnje proizvedu oko 500 litara kupinova vina, za koje su se specijalizirali. Kao mali proizvođači sa svega pola hektara pod nasadima, Zubići ne dobivaju nikakvu potporu za svoj ekološki uzgoj. - Ambalaža je preskupa. Vino koje proizvodimo ne može se pakirati u bilo kakvu ambalažu, mi poštujemo svoje kupce. Stoga bi nam pomoć u obliku nekakve subvencije ili sniženja cijena itekako dobro došla - ističe Nada Zubić i dodaje kako o visokim troškovima proizvodnje najbolje govori podatak da samo jedno baždarenje bačve, na koje su po zakonu obvezni, košta 5.000 kuna.

Prema njenim riječima, mali bi vinari svoj položaj mogli olakšati udruživanjem u LAG-ove i okupljanjem oko zajedničkih programa, koje bi zatim kandidirali na natječaje. Tako bi profitirali i na planu promidžbe, jer je samostalno oglašavanje preskupo.

Od trenutka kada je steklo status cjenjenoga pića, uz vino su se vezali i različiti mediji namijenjeni njegovu čuvanju, prezentaciji i posluživanju

Gotovo od najranijih vremena, čovjek je pokušavao naći elegantno rješenje za ono što danas poznajemo kao vinsku čašu. Uz vodu, vino je nekada bilo jedino dostupno piće. Iako njegova proizvodnja nije bila sofisticirana, a vrste grožđa mogle su se prebrojati na prste jedne ruke, zbog mogućnosti trgovine ili jednostavnog prehranjivanja obitelji imalo je ključnu ulogu. Ljudi su tako gotovo od izlaska iz pećine pokušavali osmisliti neku vrstu čaše. Svojevrsni kaleži za ispijanje vina koristili se se već u Brončanome dobu. Bili su izrađeni od bakra, a kako su imali izrazito široko grlo, da bi se iz njih moglo piti morali su se držati objema rukama. Svoj doprinos razvoju čaše dali su Feničani i Babilonci, a prve, doduše pomalo nezgrapne staklene čaše nalazimo i kod Rimljana i Grka.

Mletački trgovac

U petom stoljeću nove ere puno se toga što je do tada bilo izmišljeno zaboravilo, a umjesto čaša, za ispijanje vina koristili su se ukrašeni životinjski rogovi, iz kojih se svo vino "eksalo" s obzirom da se nisu mogli položiti na stol, niti ravno stajati.

Vrijeme je donosilo nove materijale, poput keramike ili olova, no sve posude koje su nastaje kao prethodnice čaša bile su više način razvoja manufakturne proizvodnje, nego što su uistinu bile kvalitetan i općeprihvaćen standard.

Iako je staklo bilo poznato i puno ranije, svoju je punu raskoš počinje dostizati u Veneciji tijekom srednjega vijeka. Ovdje su nakon pada Carigrada izbjegli najbolji Otomanski staklari, a mletački su osvajači od raznih naroda učili tehnike proizvodnje i obrade stakla te ih sustavno prenosili svojim obrtnicima - staklarima, kojih je u 13. stoljeću bilo čak više od osam tisuća a posjedovali su 1.271 radionicu.

U 14. stoljeću po prvi su puta spojene tehnološke mogućnosti tada visko razvijene venecijanske staklarske proizvodnje s dizajnom i nastale su prve, elegantne kristalne čaše s nožicom, koje su umjetnosti ispijanja vina konačno dale drugu dimenziju. Prozirnost i čistoća kristala omogućili su da se jasno vidi i počne cijeniti boja vina i da sam okus počne dolaziti u prvi plan, a venecijanski stil oblikovanja čaša uskoga tijela s dugom nogom održao se i u slijedećim stoljećima.

Savršena vinska čaša

George Ravenscroft, vlasnik tvornice stakla u Engleskoj, 1670. je godine razvio novu formulu za izradu stakla korištenjem olovnoga oksida koji se dodaje klasičnoj formuli kvarcnoga pijeska, vapnenca i sode. Olovno je staklo bilo mekše, no s druge strane jače, teže i sjajnije. Takvo se staklo moglo brusiti, pa su dvadesetak godina kasnije čaše za vino imale bogate gravure, a nožice su im za razliku od elegantnih venecijanskih, postale masivnije i teže.

Lijepe čaše postale su stvar prestiža te je odlika svakoga, imalo bogatijeg doma, osim teškog masivnog namještaja iz pojedine epohe, postala i kolekcija čaša koje su se najčešće prenosile s generacije na generaciju.

Nova revolucija u industriji čaša započela je nakon 1950. godine, a jednostavno je pratila sve ono što su vinari postizali u svojim podrumima. Polako se napušta tehnika ukrašavanja čaše, ona postaje jednostavna i prilagođena pojedinom vinu u kojoj ono u potpunosti dolazi do izražaja. Tako se danas izrađuju posebne čaše za crna, bijela, desertna vina te šampanjce i pjenušce, sve to kako bi četiri glavne karakteristike vina: buke, tekstura, okus i finiš najbolje došli do izražaja. Čaše su time doprinijele da vino na stolu dostigne novu razinu, i postale su optimalna nadopuna vinarovu trudu u vinogradu i podrumu, čineći s vinom cjelinu.

Vinske čaše za ugostiteljstvo

Paralaleno s razvojem vina, mijenjale su se i navike gostiju u restoranima i ugostiteljskim objektima - educiraniji gosti znaju sve više o vinima, i žele ih piti iz kvalitetnih čaša. No takve čaše su bile krhke i lomljive, nepredviđene za svakodnevno pranje u perilicama za suđe. Upravo tu je jedan od najstarijih i najkvalitetnijih svjetskih proizvođača čaša, njemački Schott Zwiesel vidio svoju priliku za ekstremnu inovaciju u segementu ugostiteljstva. Nakon tradicije koja je sezala u davnu 1872. godinu, 2001. godine dva su glavna managera tvrtke istu otkupila i provela radikalne rezove. Prodane su sve zalihe, smanjen broj zaposlenih a fokus je stavljen na čaše koje se koriste u ugostiteljskim objektima. Započela je suradnja sa Sveučilištem u Erlangenu u Bavarskoj, i sljedećih nekoliko godina kompanija je investirala isključivo u istraživanja čiji je produkt trebala biti jedinstvena, jača i otpornija čaša od one tradicionalne na kakvu je tržište bilo naviklo. Schott Zwiesel Tritan čaša danas je Ferrari među čašama za ugostiteljstvo, a njezina proizvodnja uključuje kombinaciju standarnog sastava stakla i iznimno napredne proizvodnje. Razlika je u tome što je Schott Zwiesel iz uporabe izbacio olovo i zamijenio ga puno jačim titanijem što Schottove čaše čini puno izdržljivijima i do čak 40 posto otpornijima na pucanje. Što se otpornosti tiče, titanium čaše mogu izdržati čak 1.000 pranja u perilici bez da se oštete, umrljaju ili izgube sjaj. Osim tehničkih svojstava, Schott je posvetio veliku pažnju i povećanju čvrstoće na tri dijela čaše koja najčešće pucaju: rubu, nožici ili na spoju dna i nožice. Konstantno se proučavaju i svojstva svake vrste vina za koje su čaše namijenjene te se unapređuje sam oblik čaše kako bi zadovoljio i ergonomske standarde, odnosno kako bi čaša ugodno stajala u ruci.

Stefano Mužina iz Maistrinog hotela Monte Mulini osvojio je večeras titulu najboljeg sommeliera na četvrtom Prvenstvu Istre i Kvarnera, čiji je najatraktivniji završni dio održan u brtoniškoj Zajednici Talijana, pred eno-gastronomskim stručnjacima, novinarima i publikom.

Drugo mjesto pripalo je Fabijanu Šantiću iz Maistrine konobe Kantinon, a treće Tomislavu Sokaču iz Istraturistovog hotela Melia Coral.

Zanimljivo je natjecanje, u organizaciji Hrvatskog sommelier kluba, nastalo prema ideji njegovog istarskog regionalnog povjerenika Emila Perdeca, ove godine okupilo 20 kandidata iz velikih hotelskih kuća te privatnih hotela i restorana, koji su završili najmanje prvu razinu edukacije za sommeliere. Svi su natjecatelji najprije odmjerili snage u hotelu Nautica, u novigradskoj marini, gdje su u prvom četvrtfinalnom dijelu natjecanja pisali test s 40 pitanja o povijesti vinarstva, svojoj struci, svjetskim i hrvatskim vinima i žestokim pićima te opisali jedno crveno vino. Osmero najboljih je, zatim, u brtoniškom Muzeju vina i seljačkog stvaralaštva trebalo "na slijepo" prepoznati po tri vina i žestoka pića, ispraviti vinsku kartu i proći dodatni mali test znanja.

Tako je izabrano troje finalista koji su pod budnim okom stručnog žirija i svih okupljenih pokazali svoje znanje i vještinu u simuliranim situacijama pred "gostima" u restoranu, među je kojima je glavni gost bio Tulio Fernetich, vlasnik hotela San Rocco u Brtonigli.

U zadanom su roku trebali preporučiti vina uz predloženi meni, pravilno dekantirati crno vino, otvoriti i natočiti pjenušac, rastakati magnum i ponovno prepoznati po tri vina i žestoka pića.

Ocjenjivali su ih iskusni sommelieri, pobjednici brojnih natjecanja i članovi SKH-a na čelu sa Sandijem Parisom uz kojeg su bili Karin Rupena Perdec, Dalibor Ferenčak, Robert Petrović, Robert Radešić, Miša Poduje i njihov austrijski kolega Suvad Zlatić.

Uz uspješnost u obavljanju zadataka u obzir su uzeli i niz drugih detalja, od držanja do poznavanja stranih jezika. Natjecanje je održano pod pokroviteljstvom Turističke zajednice Istarske županije, uz domaćinstvo brtoniške Turističke zajednice te podršku hotela San Rocco, restorana Primizia i Zenon iz Brtonigle i hotela Nautica iz Novigrada.

U Akademiji vina u Zagrebu održana je prezentacija odabranih novih berbi Vina Belje za zagrebačke ugostitelje. Cilj predstavljanja bio je upoznati vlasnike renomiranih ugostiteljskih objekata s područja Zagreba s novostima koja Vina Belje pripremaju za nadolazeće ljeto i jesen.

Ponos beljskog podruma je graševina, najznačajnija vinska sorta u Hrvatskoj, koja u hrvatskom Podunavlju i vinogradima Belja daje iznimna vina. Upravo je graševina i bila zvijezda sinoćnje prezentacije tijekom koje je predstavljena berba 2013. koja će se naći na tržištu do kraja svibnja te arhivska graševina iz berbe 2006. koja će uskoro izaći na tržište kao dio limitirane serije i naći se u prestižnim restoranima i hotelima.

Najavljene novosti u ponudi Belja su i limitirane serije Goldberg vina - frankovke i merlota berbe 2012. koje su također zaokupile pažnju svih prisutnih i potvrdile značaj hrvatskog Podunavlja u proizvodnji posebnih, pažnje vrijednih crnih sorti.

U sklopu predstavljanja vina novih berbi Vina Belje su u zadnjih mjesec dana organizirala prezentacije u Poreču, Rijeci, Zadru, Splitu, Dubrovniku, Zagrebu, a slijedeći tjedan će biti organizirana prezentacija za ugostitelje iz Slavonije i Podunavlja u vinogradima, vinariji i podrumu u Kneževim Vinogradima u Baranji.

Krenuli smo s drugim krugom Vinskog kutka ususret Urbanovom 2014. gdje Vam ovaj tjedan iz pera sommeliera Kristijana Gačala predstavljamo vina Dvanjščak Kozol čiji moto je "Stvaranje vina je naš život". Posjetili smo jednu od najetabliranijih vinskih kuća Međimurske vinske ceste, vinarija Dvanajščak - Kozol, čiji je vlasnik Zdravko i predsjednik udruge vinara Međimurja "Hortus Croatiae".

Zajedno sa suprugom Rajkom i kćeri Teom njeguju oko 8 hektara zemlje pod vinogradom. Ovdje ćete naći autohtonu, zaštićenu sortu Pušipel, Pinot bijeli, Graševinu, Traminac, Pinot crni, Sauvignon (kao novi projekt ) te DK Grofovo - assemblage (kod postupka dobivanja vina, miješa se grožđe zajedno, a ne vino, dok se u Cuvee-u miješa vino) i to je vrhunska mješavina Pinota bijelog, Graševine, Chardonnaya i Pušipela. Tu postoje i predivne varijacije na sorte kao što su Pinot Crni Rose i Traminac poluslatki.

Ovo je vinarija koja je prva odnjegovala Pinot Crni na ovom prostoru i takoreći utrla put kolegama u Međimurju i odmakla se od uvriježenog mišljenja da ovdje uspijevaju samo bijele sorte.

Prvi vinogradi preuzeti su od djeda sa kapacitetom od 4000 litara i sortama Šipon, Rajnski Rizling, Chardonnay i Pinot Bijeli. Djed se počeo baviti vinom u 70-tim godinama, dakle nešto više od 35 godina, vino je u obitelji. Godine 1996 kuća je dobila certifikat kontroliranog podrijetla te počinje proizvodnja i prodaja vina pod vlastitom etiketom.

O samoj kući, povijesti, priznanjima, medaljama i sličnom ćemo kroz razgovor s kojim nas je počastila kćer Tea Dvanajščak, nadasve jedna vrlo mlada, energična osoba puna novih ideja i ljubavi prema vinu.

Napomenuli bi da je Tea bila najmlađa sommelierka Hrvatske u doba kada je položila ispit sa jedva napunjenih 16 godina, a kasnije kroz fakultet je postala ponosna vlasnica magisterija iz turizma. Otac Zdravko i majka Rajka isto tako posjeduju diplome sommelierstva tako da je ovdje stručnost kada se govori o vinu, od vinograda do čaše, na visokom nivou.

U koliejevci Graševina u Hrvata, u Kutjevu Graševina Dvanajščak - Kozol iz 2006. godine osvojila zlatnu medalju

Koje sorte biste izdvojili iz Vašeg podruma? Vaša famozna Graševina iz 2006. godine ima titulu perjanice Vaše vinske kuće s tim da znamo da ju je predsjednik sudačke komisije prestižnog Londonskog "Decantera", gospodin Anthony Rose, ocjenio sa visokih 93 boda od mogućih 100 i s time stavio uz bok najboljih vina svijeta (napomenuo bih cijenjenom čitateljstvu da vina koja postignu više od 90 bodova na tom ocjenjivanju, ponekad dostižu cijenu od 100-injak eura, pa i više):

"Bila je prije negoli je Pušipel stigao na red. A i prije Londonskog ocjenjivanja, ta ista Graševina je osvojila zlatnu medalju u Kutjevu, takoreći kolijevci Graševine u Hrvata. Graševina je bila druga sorta koju je otac posadio na jednom vinogradu kao posebnom samo za tu sortu."

Što se još nudi u Vašoj kući?

"Po najavi primamo grupe na degustacije i ručkove. U našoj kušaoni možemo primiti do 30 osoba i tada ovdje gost može osjetiti baš pravi domaći ambijent i autentičnost domaće kuhinje i vina. Naša baka, majčina mama, još uvijek zabavlja goste kroz svoje priče, šale i pošalice. Tako da je uistinu cijela obitelj aktivna u vlastitoj promociji i to daje posebni šarm cijeloj priči."

Lokacija vinograda....

"Gotovo sve se nalazi oko kuće površine od oko 3 km, baš ispod Mohokosa na nadmorskoj visini od negdje 325 metara. Pinot crni je zasađen na poziciji Okrugli Vrh 2002. godine te stoji kao jedina sorta na tom mjestu od 1,5 Ha površine."

Dotaknuo bih se vaše mješavine DK Grofovo koja se puni i u butelje od 0,75 l. Objasnite po čemu je posebna, naime mješavine kao takve treba shvatiti ozbiljno, jer daju nesvakidašnju osobnost vinu i sve se više traže na policama i u restoranima

"Njegujemo nekoliko sorti koje se ne pune pod sortno vino kao što su Chardonnay, te Rajnski rizling i koje idu u tu mješavinu. DK Grofovo u butelji je posebno po tome što je jedan cijeli vinograd posađen sa sortama koje se miješaju samo za tu etiketu i to 30% Chardonnay, 30% Pinot bijeli, 20% Graševine i 20% Pušipela. Berba se odrađuje odjedanput tako da su prisutni šećeri od Chardonnaya i Pinota bijelog koje su rane sorte i kiseline od Graševine i Pušipela.
Sve zajedno ide u preradu i u isti tank i zato DK Grofovo od 0,75l ima puno tijelo sa malom količinom neprovrelog šećera i na granici je suhog i polusuhog vina. To je assemblage gdje se grožđe zajedno preša i to mu daje posebnost u tijelu i okusu. Ne radi puno vinara na ovaj način u Hrvatskoj, te je takvo vino na nekakav način i potpis naše vinarije. Ime pozicije je Grofov Breg odakle potiče ime vina."

Postoji li želja širenja u vinskom poslu?

"Naravno da bi htjeli, ali EU nas momentalno "štopa" u tome do 2018 godine. Ne samo nas, naime EU je proglasila zabranu sadnje jer prevelika količina vina postoji na tržištu. Postoji prezasićenost. U drugu ruku, može vinar saditi ali ne dobivaju se poticaji za tu sadnju. Nadalje, što se prenamjene kulture tiče, finalna točka je dostignuta. Što je voćnjak, ostaje voćnjak, a što je vinograd, ostaje vinograd. Moramo sagraditi veći podrum što se nas tiče. Sada imamo četiri različite lokacije gdje se grožđe odvozi i to traži više vremena."

Molim Vas recite nam nešto o Vašim trofejima

"Prve medalje posjedujemo još od Zlatne preše od davne 1997. godine gdje smo dobili Zlatnu medalju za Graševinu. To ocjenjivanje je u ono doba bilo samo za naše podregije Zagorja i Međimurja."

Dakle, prva medalja i odmah zlato...

"Da. Bili smo jako ponosni. Imamo toliko priznanja do sada, da ne stignemo uramljivati (smijeh ). Redovno svake godine šaljemo uzorke na sve Hrvatske ocjenivačke sajmove. Nabrojila bih Gast Expo u Splitu, te Dalmacija Wine Expo isto tako u Splitu od ove godine ( do sada se održavao u Makarskoj ), Festival Hrane i Vina u Zagrebu, zatim Vinovita i tako dalje.
Najveće priznanje do sada smo dobili upravo u Splitu na Gast Expo gdje smo proglašeni Šampionom Sajma u Bijelim Vinima i to za Traminac suhi 2011. Nadalje, bili smo prisutni u Londonu na International Wine Challenge gdje smo osvojili bronzu i dva priznanja. Dodala bih još, što se Pušipela tiče, od zadnjih četiri ocjenjivanja, na tri smo bili ocjenjeni kao kuća sa najboljim Pušipelom na Međimurskoj vinskoj cesti na županijskoj razini na MESAPU , dok će od ove godine to ocjenjivanje biti na Urbanovom uz bok Mađarske i Slovenije sa njihovim Furmintom, odnosno Šiponom."

Svakako za svaku pohvalu. Otac Zdravko ima puno posla - od posla u firmi, do vinograda od 8 Ha, pa predsjednik udruge vinara, sada već imate pripreme za Urbanovo, pomoć mu je vrlo dobrodošla

"To je točno. Jednom tjedno se organiziraju odbori i sastanci vinara, zatim suradnja sa sponzorima, pogotovo sada pred Urbanovo. Ove godine se održava i svjetsko ocjenjivanje sorte Šipon na internacionalnom nivou, odnosno Šipona iz Slovenije, Furminta iz Mađarske, te našeg domaćeg Pušipela.
Poslovi oko vina su nekako podijeljeni kod nas: mama Rajka drži knjigovodstvo, te lokalne dostave, a otac Zdravko sve što se tiče podruma, a na meni ostaje ostatak poslova sa pokrivenim Zagrebačkim tržištem kao dodatkom.
Svakako je najbolje za svakog vinara da proda sve na kućnom pragu, doduše nikada ne odbijamo posao, ali da se baš ovisi o nekim drugim gradovima ili tržištima, to ne. Kod nas se sve proda."

Što mislite o razlici cijena nekih regija u Hrvatskoj. Mislite li da su naša vina prejeftina i gdje smo što se turističke ponude tiče

"U Dalmaciji, na primjer, imaju dosta visoke cijene vina u odnosu na nas, ali to nije bitno kada znaju da će sve prodati kada se turisti sjate na more. Moramo biti realni i staviti cijenu koja će kupcu biti prihvatljiva. Ne samo Dalmacija, već i susjedna Slovenija ima jako dobru turističku ponudu u kontinentalnom djelu, a o Austrijancima da ne pričam. Zatim Istra se jako odmakla od ostatka Hrvatske. Istrijani rade cijele godine i zahvaljujući velikim dijelom talijanskim turistima. Čim malo progleda sunce, Istra je puna talijanskih registracijskih oznaka."

Nešto se mora pokrenuti u Međimurju. Ja osobno znam za nekoliko budućih projekata koje mladi ljudi pokreću po tom pitanju

"Smještajne jedinice nam malo "kašljaju" u Međimurju, pogotovo na vinskoj cesti. I naša vinska kuća isto tako ima u planu sagraditi smještajne jedinice. Ljudi bi ostali, ali nemaju gdje. Zatim, povezati se sa ostalim djelatnostima i drugim vinarima i konačno raditi, na nekom višem nivou, zajedno na promociji i boljitku cjelokupne županije. Imamo sve takoreći - biciklističke trase, adrenalinski park, toplice, vinarije, wellnes, konjičke klubove itd. U zajedništvu je uspjeh", kaže nam mlada Tea.

S tim vrlo pozitivnim nabojem ćemo se zahvaliti vinskoj kući Dvanajščak - Kozol na ugodnom, razboritom i nadasve zanimljivom razgovoru i krenuti u osvajanje nepci sa Teinim izborom ljepotica u obliku vinske kapljice. Hvala i živjeli!

Na kušanje su nam od strane vinarije Dvanajščak - Kozol ponuđena vina: Pušipel 2013, Pušipel 2009, Pinot Bijeli 2013, Sauvignon 2013, DK Grofovo - assemblage 2012, Pinot Crni 2012.

Kušanje vina i evaluacija okusa

Pinot crni rose 2013 - polusuho, 11,5% alc.

• Boja - ružičasto zlatna
• Miris - bijela ruža pomiješana sa malinom
• Okus - prezrele šumske bobice sa kremastim završetkom sa naglaskom na malinu
• Hrana - fois gras, jagode sa kremom, jaja na benediktanski način

Pušipel 2013 - kvalitetno vino, suho , 11,5% alc.

• Boja - bistra žitno zlatna
• Miris - travnate arome sa zrelim agrumima i zelenom jabukom
• Okus - iako mlad, fino balasnirane kiseline sa šećerima. Vodi nas na žuto voće sa prevladavajućim zrelim grejpom i zelenom jabukom
• Hrana - divljač, som u bijelom vinu, jelenji hrbat na demi glace-u i i domaćim knedlima

Pušipel 2009 - kvalitetno vino, polusuho, 11,4% alc.

• Boja - prodorna žuto zlatna
• Miris - izvanredna zrela jagoda, vrlo elegantno
• Okus - zrela jagoda u pravom smislu riječi, šteta što ga više nema. Monumentalni pomak na nepcu
• Hrana - kao aperitiv te deserti na bobičasto voće

Pinot bijeli 2013 - kvalitetno vino, suho, 12% alc.

• Boja - nježna slamnasto žuta
• Miris - bijelo proljetno cvijeće pomiješano sa zrelim kruškama i jabukama
• Okus - zrele "mušanjke" na nepcu sa dugotrajnim finišom koji zove na kompotnu notu
• Hrana - brancin u bijelom vinu, isto tako i šaran, a može i domaća gibanica

Sauvignon 2013 - kvalitetno vino, suho, 12% alc.

• Boja - nježna slamnasto žuta, identičan kao prethodnik
• Miris - zelena rajčica, proljetni vrt sa notom mente i pokošene trave
• Okus - obuzimanje nepci sa zrelom dunjom i tzv povrtnim okusima
• Hrana - lagani kozji sir na baguette-u, teleći odrezak sa mediteranskim biljem na podlozi od tagliatelle tjestenine

DK Grofovo 2012 - kvalitetno vino

• assemblage grožđa (chardonnay 30%, pinot bijeli 30%, graševina 20%, pušipel 20% ), suho, 11,5% alc. - (sve kulture iz jednog vinograda njegovanog samo za tu etiketu)
• Boja - bistra pastelno zlatna
• Miris - zelena jabuka umočena u med, prefin
• Okus - moćna voćnost na prezrele jabuke, te se javljaju dunje sa zelenom dinjom na finišu
• Hrana - pileća prsa sa karameliziranom mrkvom i brokulom i umakom od aromatičnog bilja, lungić na kremi od luka i mladim krumpirom

Pinot crni 2012 - kvalitetno vino - suho, 14,3% alc. ( 6 mjeseci u drvenoj bačvi )

• Boja - rubinasto crvena
• Miris - divna zrela višnja sa trunčicom kreme
• Okus - svilenkasti okus "griotte" na nepcu koji traje. Retro zaokružen i mekan. Odličan.
• Hrana - flambirani biftek ili ramsteak ( rose ili english ) na redukciji od crvenog vina, pečenim cherry rajčicama i tostiranim bučinim košticama i krumpirom au gratin, medvjeđa šapa na umaku od šumskih bobica sa domaćim knedlima uljepšanim sa par kapi bučinog ulja, čokoladna lava torta sa kandiranim višnjama i umakom od maraschina, čokoladni fondue ( carma - swiss chocolattier ) sa jagodama.