Vino

Na imanju Zorana Obradovića u Savinskoj dubravi, u Herceg Novom obiljžena je 15-stogodišnjica uspješnog bavljenja vinogradarstvom i promovisano vino "Savina".

Ono će biti plasirano, za sada, na crnogorksom tržištu. Porodica Obradović ima 1200 čokota i dobija izvanredno vino koje je već osvajalo priznanja i nagrade.

"Bavljenje vinovom lozom počelo je iz hobija, ali vremenom dobijen je proizvod koji se na bokeljskim prostorima prvi put pojavljuje", kaže Zoran Obradović.
"Nekada je Boka bila poznati proizvođač vina i grožđa. Na žalost, posljednjih decenija to je zamrlo. Željeli smo da nešto uradimo, s obzirom da posjedujemo to imanje, koje se prema staroj katastarskoj knjizi iz doba stare Venecije, još u 17. i 18. vijeku vodi kao Savinski brijeg pod vinogradima, ili "Terra vignata" - priča Obradović.

Zato su još prije 15 godina Obradovići odlučili da na ovom lokalitetu obnove vinograd. Nadaju se da će njihovo vino "Savina" biti prihvaćeno kod potrošača u regiji Boke i šire.
"Proizvodnja će ostati mala, jer ne želimo da pravimo veliki biznis, a nemamo ni uslove za veliku proizvodnju, s obzirom na površine. Ipak, širimo vinograd blizu naše kuće prema Mansatiru Savina. S manastirskim vlastima smo se dogovorili da jedan dio njihovog dosta zapuštenog imanja pretvorimo u vinograd. Tako da ćemo imati proizvodnju koja će biti dovoljna za plasman u Crnoj Gori i na primorju, što je naš osnovni cilj" - kaže Zoran Obradović.

Čaša crvenog vina ima izuzetan okus na odmoru na jugu Francuske, ali isto tako ima dašak gorčine kod kuće pred televizorom. To je zato što vino ima drugačiji okus ovisno o uvjetima u kojima se pije, tvrde znanstvenici.

Psiholozi koji su to proučavali vjeruju kako svjetlo i zvuk utječu na to je li vino voćno, gorko ili kiselkasto, što znači da piće na odmoru ima drugačiji okus kad se vratite kući. Profesor Charles Spence vjeruje kako rezultati mogu promijeniti način etiketiranja boca.

U budućnosti, boce bi mogle imati savjet na sebi kao npr. "piti dok slušate klasičnu glazbu" ili "najbolje poslužiti navečer". "Svi smo bili u situaciji gdje ste uzeli bocu vina s odmora i onda ju uzbuđeno otvorite s prijateljima i onda otkrijete da nema ni približno takav okus kakav pamtite", kaže. "Naravno da je vino isto. Jedina stvar koja se promijenila je okruženje."

Dodao je da bi ljudi koji piju vino trebali slušati glazbu kako bi rekonstruirali atmosferu koju su iskusili na odmoru ili čekati tople, ljetne večeri.

Profesor Spence će testirati teoriju u eksperimentu na festivalu Ulicama Španjolske na londonskom Southbanku sljedeći mjesec. U "Laboratoriju boja" zatražit će od posjetitelja da ocijene kakvog je okusa vino ovisno o svjetlu i glazbi. Eksperiment se sastoji od obasjavanja osobe koja pije raznim bojama svjetlosti, uz zvukove glazbe, dok kuša nepoznato vino iz crne čaše. Studija iz Sveučilišta u Tubingenu 2009. je otkrila da su sudionici ocijenili da je vino 50% slađe ako su ga pili pod crvenim svjetlom nego pod plavim ili bijelim.

Zadnji eksperiment je bio sponzoriran od španjolske vinske marke Campo Viejo. Proizvođač vina je testirao vino i otkrio da njegovo vlastito vino ima drugačiji okus pod različitim svjetlima. G. Vicente je rekao da je bio zapanjen kad je otkrio da njegovo vlastito vino ima drugačiji okus kad se svjetla mijenjaju od crvenog prema zelenom.
"Na bijelom svjetlu na početku sam mogao reći da je to moje vino", rekao je novinarima. Ali, kaže da kad se pojavilo crveno svjetlo pomislio je: "O, moj Bože, ovo je zbilja zrelo i zbilja slatko i sva gorčina je nestala".

Prethodna studija Oxford Sveučilišta je otkrila da kad su iskusni kušači kušali šampanjac u crnim čašama, mučili su se da kažu razliku između jeftinog šampanjca i skupocjene boce.

Prošle godine je bolnica Salisbury District otkrila da su pacijenti jeli više ako je hrana bila poslužena na plavim tanjurima. Studije su pokazale da ljude više privlači crvena hrana jer ona predstavlja zrelost, slatkoću i kalorije.

U svijetu vina i poslovanja čest je slučaj da se poznate ličnosti iz estrade, filma ili pak sporta povezuju s nekim vinom, rjeđe kao direktni proizvođači a češće kao promotori ili suvlasnici. Nedavno smo kušali vino od nogometaša Inieste, probao sam i vino od Jarna Trulia te Marcella Mastroyania, pamtimo i nesretni pokušaj obitelji Cetinski s vinima Capo, a danas bih vam predstavio jednu novost iz Vojvodine.

Zvonko Bogdan je poznati pjevač starogradskih pjesama vrlo popularnog žanra u bivšoj zemlji. Njegovi poznati hitovi: "Život teče" i "Osam tamburaša" sada su dobili novu, "tekuću" dimenziju.

Naime, pred nekoliko godina u suradnji s poslovnim ljudima (Lajoš Čakanj i Marko Dulić), Zvonko Bogdan je pokrenuo vinariju koja je nazvana po njemu.

Dakle, Vinarija "Zvonko Bogdan" je moderna vinarija koja ima svu potrebnu modernu tehnologiju, a pozicionirana je u tradicionalnom vinskom kraju na istočnoj obali jezera Palić, na sjeveru Bačke u blizini Subotice. Vinarija raspolaže s 26 hektara vlastitih vinograda koji se nalaze na zemljištu iz dva sloja. Gornji sloj je od humusa ispod kojeg se nastavlja glineni pojas dubine i do 60 metara.

Danas bih s vama podijelio moje viđenje jednog finog vina koje se zove Cuvee No.1 iz berbe 2011. Vino je kupaža merlota, cabernet franca i frankovke, te su sorte odvojeno vinificirane pa su kasnije odležavale oko dvije godine u novim francuskim barrique bačvicama.

Vino ima lijepu rubin crvenu boju, bistro je i gusto. Nisam ga dekantirao nego sam ga poslužio u velikoj bordoškoj čaši te se je postepeno počelo otvarati. Intenzivnost mirisa je izračena, a miris je fin i ugodan. Na prvi nos dolazi mi nota crnoga ribizla te borovnice, onda ide nota vanilije i cimeta s malo klinčića te suhih šljiva. Kasnije dolazi i malo začinske note te na kraju i cedrovine.

Vino je suho, toplo i djelomično mekano, s druge strane djelomično svježe sa finim taninima i ukusno te punoga tijela. Vino je uravnoteženo, s izraženom intenzivnošću okusa i ima lijepi after-taste s vanilijom i borovnicom. Vino je harmonično, slijedi novosvjetski stil te odlično paše s jelima od crvenog mesa

• Ime vina: Cuvee No1
• Godina berbe: 2011.
• Proizvođač: Vinarija Zvonko Bogdan
• Lokacija: Jezero Palić/Srbija
• Temperatura serviranja:14-16 stupnjeva Celzija
• Gastro-preporuka: ramstek sa žara
• Ocjena: 8,9/10
• Cijena (mpc): oko 11 EUR (u podrumu)

Ako mi ne držimo do vina, ako mi ne marimo za njegovu prezentaciju, ako mi ne brinemo za njegovu prepoznatljivost, onda nas ne treba čuditi što naša vina nisu ucrtana na vinskim kartama svijeta

Pojam kultura je zasigurno jedan od onih koje ne možemo definirati jednom riječju, rečenicom, pa čak ni nekim jednostavnijim opisom. Ako bismo pokušali na primjer definirati pojam čovjekove kulture, morali bismo uzeti u obzir njegovo ponašanje, govor, obrazovanje, znanje, higijenu, društveni život i toliko toga drugog, ovdje ne spomenutog. Kada bismo dakle na osnovu svega uspjeli odrediti kulturu čovjeka, tj. je li čovjek kulturan, ne bi nas trebalo čuditi, ako taj zaključak ne bi vrijedio za nekog drugog čovjeka, s istim karakteristikama, na nekom drugom dijelu kugle zemaljske. Drugim riječima, kultura čovjeka povezana je s različitim rasnim, vjerskim, nacionalnim, regionalnim i ostalim podjelama, pa tako za sve ljude ne vrijede isti principi određivanja.

Ali jedna od čovjekovih osobina prema kojoj se sigurno može odrediti njegov nivo kulture, a koji bi trebao biti univerzalan, jest njegov odnos prema vinu. Taj odnos može se prepoznati od samog odabira grožđa od kojeg će se napraviti vino, od načina na koje će ono biti prerađeno, od načina na koji će vino biti njegovano i čuvano u svom dozrijevanju, sve do načina na koje će to vino biti predstavljeno, posluženo i na kraju, ne manje važno, načina na koje će vino biti ispijano.

Odabir nekvalitetnog grožđa, njegova nestručna prerada, neprikladno skladištenje vina, a posebno njegovo nemarno posluživanje i konzumacija, zacijelo su pokazatelji odsutnosti dobrog odnosa čovjeka prema vinu.

Za čovjeka koji ima neugodan miris ili je prljav ili od kojega vas zaboli glava nakon duljeg druženja, mogli bismo reći da nema kulture. Isto bismo valjda mogli reći i za vino koje ima neugodan miris, koje nema lijepu boju i pogotovo ako vas sutradan od njega boli glava.

Međutim postoji razlika između kulture vina i kulture čovjeka. Vino zapravo nema mogućnost posjedovanja ili ne posjedovanja kulture, tj. ono je u potpunoj ovisnosti o kulturi čovjeka. Ako naiđemo na vino po čijim karakteristikama možemo zaključiti da je ono nekulturno, onda iza tog vina stoji čovjekova nekultura. Kultura vina i kultura čovjeka usko su povezani pojmovi i sigurno ne bi pogriješili kada bi ustvrdili da je kultura vina u stvari kultura čovjeka.

Svjedoci smo na ovim našim uskim prostorima kako se naš čovjek kroz nedavnu povijest, a nažalost i dan danas ponašao tj. ponaša prema vinu.

Često se znalo dogoditi da se u konobu donese ono najgore grožđe, da se od malih količina grožđa pomoću šećera i vode naprave velike količine vina, da se vino držalo u starim pokvarenim bačvama, da bi se iste otvaralo i ostavljalo vino izloženo utjecaju zraka i na kraju ono što je najočitije, da bi se vino služilo u neuglednim plastičnim bocama i pilo iz sličnih čaša.

S druge strane u restoranima i kafićima postojale su samo ekstremne kategorije vina tj. one jeftine od kojih zajamčeno sutradan boli glava i onih od kojih glava zaboli kada se ugleda cijena.

Ne čudi što su ostala pića poput piva postupno izbacivala vino kao svakodnevni konzument, te što se gotovo izgubio običaj za druženja u kafićima naručivati vino.

Svaka turistička zemlja, a posebno tradicionalna vinska zemlja, morala bi poraditi na kulturi vina, a to znači, kako je već zaključeno, na kulturi čovjeka. Ako mi ne držimo do vina, ako mi ne marimo za njegovu prezentaciju, ako mi ne brinemo za njegovu prepoznatljivost, onda nas ne treba čuditi što naša vina nisu ucrtana na vinskim kartama svijeta, tj. kulturnim jezikom rečeno što ih nema na daskama koje život znače.

Treba reći da se u posljednje vrijeme, inicijativom naših malih vinara, napravili veliki koraci na području odnosa prema vinu. Ono što je i te kako vidljivo jest predstavljanje vina, tj. način na koji se vino nudi, poslužuje i ispija.

Vrlo poučna krilatica, došla iz pera našeg priznatog vinara i enologa Andre Tomića: "Pije se na ure, a ne na litre", jedna je od svijetlih nota u partituri simfonije kulture vina koja se tek sklada.

Pitanje je jedino mogu li ti mali veliki ljudi iznijeti toliki teret naslaga naše nekulture stvarane desetljećima, kao rezultat marginaliziranja proizvodnje kvalitetnih sorti grožđa i vina u privatnim resursima.

Ostaje nam nada u čovjeka, u njegovu volju i vjeru da se obnovi i očuva tradicija kulture odnosa prema vinu, tom duhovnom i tjelesnom nadahnuću, piću i hrani, koja je od biblijskih vremena upisana u ljudski kod, a nama danas može biti jedan od simbola prepoznatljivosti naše Dalmacije i lijepe nam Hrvatske.

Jučer je u Stonu u sklopu Dubrovnik FestiWine-a održan "spoj na slijepo" - potraga za najboljim županijskim vinom uz stonsku kamenicu, a nakon ocjenjivanja, žiriju su se priključile i klape s festivala Aklapela, pa je Villa Koruna odzvanjala klapskom pjesmom. Jedan od članova žirija koji je birao najbolje županijsko vino uz stonsku kamenicu bio je i Rene Bakalović koji je dao svoj osvrt na današnji dan.

"U preobilju kulinarskih divota Dubrovačko-neretvanske županije nije lako odrediti koja bi gastronomska ikona bila vodeća. Većina znalaca vjerojatno bi ipak kao vodeću atrakciju odabrala stonsku kamenicu. Kako je ideja Dubrovnik FestiWine-a upravo pozicionirati vino u najširem kontekstu, tako je trebalo pomoći profesionalcima pri odabiru savršenog vina za pratnju vodećoj županijskoj gastronomskoj ikoni."

Kako se ne bi samo "u prazno" raspravljalo, osmišljena je jednostavna i fascinantna metodologija rješavanja ovog problema. Nedaleko uzgajališta stonskih kamenica u Villi Koruni u Malom Stonu okupili su se stručnjaci raznih profila, njih 16. Dok je vlasnik ustrajno otvarao tek izvađene kamenice, čašama su se prinosile zamaskirane butelje. Bile su naime presvučene folijom kako se ne bi znao njihov identitet i kako bi ocjenjivanje bilo potpuno objektivno. Uz svježe kamenice je posluženo 20 županijskih probranih vina: 18 bijelih i 2 ružičasta.

Ocjenjivači su imali na raspolaganju jednostavan sistem ocjenjivanja od 1 do 5 - od lošeg do izvrsnog. Bila je to prava mala kulinarska školica. I opet je problem bio u preobilju mirisa i okusa. Prednjačile su naravno glavne autohtone županijske sorte: pošip, dubrovačka malvasija, maraština i grk. Ružičasta vina su bila vinificirana od plavca malog. Stavovi stručnjaka razlikovali su se. Neki su preferirali francuska iskustva - nuditi uz svježe kamenice svježa vina, pjenušce, dakle u francuskom slučaju šampanjce ili mlade sauvignone. U tom smislu bi od naših županijskih vina prednost imale mlade malvasije i isto tako i ostale bijele sorte.

No bilo je i mišljenja kako nije nužno slijediti francuska iskustva kako bi mogli i u ovom slučaju postaviti neka naša pravila. Stonske se kamenice među najboljim svjetskim prepoznaju po izrazitoj mineralnosti kojima ih napajaju podzemne vode. Ta prepoznatljiva mineralnost može imat svoj odraz i u "ozbiljnijim" bijelim vinima kako to stručnjaci vole reći kompleksnim vinima.

Dakle i u vinima bi se mogla tražiti mineralnost što nije problem pronaći u najboljim vinarijama naše županije. Možemo li čak ponuditi i ružičasta vina bila je još jedna dvojba. Neki su stručnjaci čak inzistirali na tome da se u nekim posebnim okolnostima i posebnim objedima mogu uz stonske kamenice ponuditi čak i naši krasni crnjaci. Sve su se ove dvojbe već razriješile. Ocjene i glasovi su prebrojani, no još se u kratko drže u tajnosti kako bi bile objavljene na svečanoj završnoj večeri Dubrovnik FestiWine-a.

Zajednička identifikacija i definicija vrijednosti vina istarske malvazije, kroz njene specifičnosti, prepoznatljivost i raznolikost te njeno uključivanje u integralni turistički proizvod kako bi se razvila strategija zajedničke promocije jedinstvene eno-gastro ponude hrvatske i slovenske Istre u svjetskim okvirima, okosnica je projekta Putevima malvazije istarske ili Malvasia TourIstra, prezentiranog prekjučer vinarima, sommelierima, turističkim djelatnicima i znanstvenicima okupljenim u dvorani hotela Laguna Parentium.

Hotel je ovih dana domaćin ocjenjivanja vina za Vinistru na kojoj sudjeluju vodeći domaći i strani enolozi, sommelieri i novinare što je bila prilika za prezentaciju projekta koji se provodi u okviru programa IPA, Europske teritorijalne suradnje, prekogranične suradnje Hrvatske i Slovenije od 2007. do 2013. godine.

Voditelj projekta je porečki Institut za poljoprivredu i turizam, a partneri su udruga Vinistra te sa slovenske strane Kmetijški Inštitut Slovenije iz Ljubljane, Univerza na Primorskem Fakultetu za turističke študije - Turistica iz Portoroža, Društvo vinogradnikov Slovenske Istre i Konzorcij vin Istre, zaščita i promocija vin iz Izole. Vrijednost projekta je 471.573 eura, od čega će se najveći dio financirati IPA sredstvima, a u manjem dijelu partneri.

"Cilj je integracija vina malvazije istarske u zajednički prekogranični turistički proizvod te promocija brenda Istre kao zajedničke turističke prekogranične destinacije. Projekt je krenuo 15. siječnja i trenutno je u punom zamahu, a sve završava 15. ožujka iduće godine", kazala je dr. sc. Sanja Radeka s porečkog Instituta, voditeljica projekta.

Za upravljanje i koordinaciju projektom zadužen je Institut, gdje će provesti detaljnu analizu kemijsko-fizikalnog sastava i senzornih karakterizacija različitih stilova istarske malvazije, definirati različite stilove malvazije - svježe, zrele, proizvedene različitim postupcima maceracije, na 50-ak uzoraka i s hrvatske i sa slovenske srane, te izraditi stručno-tehnički elaborat za proizvođače, smjernice za optimizaciju pojedinog tipa malvazije, od tri do pet vrsta u sljedećoj berbi.

Ispitivat će se i mogući učinci malvazije na ljudsko zdravlje. Što se turističkog dijela tiče, kaže Radeka, Putevi malvazije istarske stvorit će turistički paket s ponuđenih tri do pet itinerara, vinskih cesta, koje će biti prikazane na interaktivnoj karti na web stranici sa svim informacijama, koju će turisti moći pretraživati putem kompjutera i mobitela.

Jučer je bilo to pravo vrijeme, pravi trenutak za mrvicu eno-gastronomskog i kulturnog hedonizma sivoj svakodnevici u prkos

Istinski zaljubljenici u plemenitu kapljicu kažu kako je uvijek pravo vrijeme za čašu dobrog, pomno odabranog, vina. Pravo je vrijeme, u iščekivanju današnjeg otvaranja festivala vina Dalmacija Wine Expo u Splitu (koje se ove godine na žalost tek jednim dijelom odvija u Makarskoj) bilo i za predstavljanje vina "Kairos" (pravi trenutak ili Božje vrijeme) u Konobi Kalalarga 23. travnja. Ništa zato, rekli bismo, što Makarska ove godine nije središnjim mjestom vinskog događanja, jer na Kačićevu trgu 1. i 2. svibnja možda će biti pravi trenutak za rušenje Guinnessovog rekorda u nazdravljanju. U to ime nazdravilo se jučer uz tri crna viteza od "Kairosa".

Za Crljenak, Tragurion Cuvee i Plavac mali, tvrtke "Vinski dvori" dobivenih od grožđa odnjegovanog na području trogirsko – kaštelanskog vinogorja u vinogradu na obroncima brda Babe, čini se da i ne postoji krivi trenutak. Voćni, snažni Crljenak, osvaja neskrivenom drskošću opravdavajući status šarmantnog "primitivca", pretka "dobro obrazovanom", pomalo oholom, a nadasve karakternom Plavcu malom (čije draži leže u skladnoj suradnji s /decentno pritajenim/ mirisima mediteranskog bilja), a zavodljiva kupaža Cabernet Sauvignona, Merlota i Syraha koja nosi ime Tragurion Cuvee (Tragurion – grčki naziv za Trogir) nudi se poput elegantnog vladara taninske doline – spreman za izazove u svim situacijama i u svakom trenutku.

Priča o "Kairosu" ne bi mogla biti tako dojmljiva da nije dijelom gastro-avanture, baš kao što ni pažljivo odabrane delicije Maria Tomaša ne bi došle do punog izražaja da "Kairos" nije odredio pravi trenutak za njihovo iznošenje na stol zavjerenicima tog rubinskog iskustva. -Počeli smo, onako klasično – s pršutom i sirom, a da bi odgovorili na izazov prvoga vina pripremili smo jednu paštetu od teleće i pileće jetrice s dodatkom fazanova mesa poduprijevši sve s domaćim pekmezom od suhih smokava. Kao glavno jelo poslužili smo makarsku pašticadu (da bismo udovoljili očekivanja Crljenka) i tunu u toploj marinadi da se Plavac mali ne naljuti. Treće jelo, a na "zahtjev" Tragurion Cuvee-a bio je beefsteak u umaku od reduciranog crvenog prošeka i samog traguriona, osnaženo aromom samonikle majčine dušice. Za prilog pripremili smo domaće njoke s rikulom i orasima -, opisao je gastronomski dio priče Mario Tomaš, a o vinima poneku riječ nam je kazao Petar Andrijašević. – Sva vina su vrhunska – savršeno napravljena. Osobno, plavac mi je najdraži, ali to istodobne ne znači i da je najbolji. Odabir jela uz ova vina je bez greške, a osobito beefsteak u umaku s majčinom dušicom i prekrasnim njokima -, kratko se osvrnuo.

Intrigantna Tomaševa pašteta kasnije je toga dana oplemenila promociju knjige Veljka Barbierija "Vrijeme je za gozbu", a nazdravilo se čašom vina još jednog, svima nam dobro poznatog, eno pronositelja – kralja kujundžuše s obala modrog jezera – g. Grabovca. Jučer je bilo to pravo vrijeme, pravi trenutak za mrvicu eno-gastronomskog i kulturnog hedonizma sivoj svakodnevici u prkos.