Vino

Zahvaljujući novom patentu koji otkriva dodatak šećera ili vode, proizvođači i potrošači vina biti će zaštićeni od nesavjesnih proizvođača napitka od grožđa.

Ivan Smajlović (37), diplomirani inženjer tehnologije, patentirao je novi koncept koji otkriva autentičnost vina, ali i svjedoči o zaštiti geografskog porekla i može pomoći u pravljenju brendova i plasiranju vina kao visokokvalitetnog.

"Radi se o novom konceptu koji detektuje ilegalne proizvođačke prakse u proizvodnji vina kao što su dodatak šećera i vode. Može otkriti da li vino dolazi iz određene vinarije sa određenog područja i vinograda, kao i da li je zaštićenog geografskog porekla", kaže Smajlović.

Novi koncept analize može zaštiti brendove u alkoholnoj industriji kako bi se razlikovali od krivotvorina na tržištu, i razdvojiti legalne proizvođače od ilegalnih trgovaca.

"Proizvodna tehnologija je otišla toliko daleko da tehnolozi od nečega što nije grožđe mogu napraviti da izgleda kao da je proizvedeno od grožđa. Ove vrste analitike su toliko specifične i osetljive, da se za svako vino pravi poseban "otisak prsta". Na taj način, tehnolog, koliko god bio verziran, neće uspeti napraviti "otisak prsta" da to izgleda kao da je grožđe. Može namestiti alkohol, šećer, kiselost, ali ne može izotopski sastav", kazao je Smajlović.

Ovu metodologiju su prihvatili proizvođači, Ministarstvo poljoprivrede i akreditirane laboratorije u Srbiji, a metoda je postala izvorni dokument Instituta za standardizaciju i objavljena je u "Službenom glasniku". Sljedeći je korak uvođenje iste u regulative, kako bi inspekcija mogla preduzimati konkretne mjere.

U sklopu FestiWinea sinoć je u u dvorani Visia prikazan HRT-ov dokumentarac "Dossier Zinfandel", koji govori o povijesti "tajanstvene loze" koja je u Ameriku stigla u 19. stoljeću i gotovo 180 godina intrigirala znanstvenike, vinare i vinoljupce svojim nepoznatim podrijetlom.

Zahvaljujući forenzici i DNK analizi, suradnjom američke "vinske detektivke" dr. Carol Meredith, te profesora s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, Edija Maletića i Ivana Pejića 2001. došlo je do senzacionalnog otkrića - Zinfandel je hrvatski Crljenak kaštelanski!

Na projekciji filma prisutnima se obratio Vedran Benić, ravnatelj HRT-ovog centra Dubrovnik, kazavši kako je i sam kao novinar i vinoljubac u više navrata pričao s Mikeom Grgichem, koji je jedan od protagonista dokumentarca. U razgovorima ga je pitao kako se mjeri vinska vrijednost jedne regije, na što mu je on odgovorio da se vrijednost mjeri koliko je vino loše te kako je ključ uspjeha uzajamno pomaganje pa je Benić pozvao vinare da se pomažu, a kako bi ostvarili što bolje rezultate te na kraju svima zaželio da uživaju u filmu.

U ime Dubrovačko-neretvanske županije, prisutne je pozdravio dožupan Davorko Obuljen koji je u svom govoru istaknuo kako se županija zalaže za promociju vina i vinarstva, a prema prijedlogu Strategije razvoja koju je izradila.

Profesor Edi Maletić, jedan od vodećih hrvatskih znanstvenika u otkrivanju ovog genetskog misterija, će na Dubrovnik FestiWineu održati predavanje u petak, 25. travnja s početkom u 16:00 sati u dvorani Visia na temu "Stare sorte za nova europska vina". Profesor Maletić ujedno je i koautor Strategije razvoja vinarstva i vinogradarstva Dubrovačko-neretvanske županije.

U filmu je govorio slavni vinar Miljenko Mike Grgich, pobjednik povijesnog Pariškog kušanja iz 1976. koji je prvi ukazivao na moguće hrvatsko podrijetlo najpopularnije američke sorte, zin- majstori tj. vrhunski vinari Joel Peterson i Paul Draper, te povjesničar Charles L. Sullivan ... ali i drugi koji su svojim radom pomogli u rasvjetljivanju ove "vinske zagonetke".

Nakon projekcije dokumentarca Dossier Zinfandel, suce ocjenjivačkog suda Dubrovnik FestiWine Trophy 2014, je ugostio restaurant 360° Dubrovnik, gdje je poslužen FestiWine menu s kojim se ovaj restoran uključio u Dubrovačku vinsku setemanu i nosi oznaku FestiWine Friendly.

Bez obzira na to da li ste u restoranu ili stojite ispred dugih polica sa vinima u prodavnici, izbor vina može biti "zanimljivo" iskustvo koje često zahtjeva i vještinu dešifrovanja etiketa na bocama.

Svakako ne morate biti profesionalni poznavalac vina da biste uživali u čaši ovog božanskog napitka. Ali kako se umjeće biranja vina graniči sa umjetnošću, nije naodmet da znate neke osnovne stvari o vinu. U narednim redovima dajemo vam savjete o vrstama vina, načinu posluživanja, čuvanju vina i najvažnije - uparivanju vina sa hranom.

Vrste vina

Prvo morate da odlučite da li želite bijelo ili crveno vino, suvo ili slatko vino ili obično ili pjenušavo vino. Jedan od načina da saznate koje vino želite da servirate jeste da probate po jednu čašu od svake sorte (naravno, ne u jednom obroku) i biljeležite u kojem ste najviše uživali. Kako budete više postajali svjesni osobina vina koje vam se najviše dopada, tako ćete polako i razumjeti na koji način sastojci u njemu utiču na vaše uživanje.

Ono što želite od vina jeste da se njegov ukus i miris zadrže što duže na nepcima nakon što ga popijete. Osim toga, postoje vina sa manjim ili većim sadržajem tanina. Tanini se nalaze u kožici zrna crnog grožđa pa tako i u crvenom vinu. Tanini daju gorak ukus vinu, ali su isto tako i zaslužni za sve njegove zdravstvene prednosti.

Sva vina sadrže kisjelinu koja pomaže da se duže očuva, pri čemu je nivo kisjeline vrlo delikatna brojka: premalo kiseline može da pokvari i generalno dovede do blagog vina, dok će ga previše učiniti neprijatno kisjelim. Takođe, sadržaj kisjeline utiče i na druge aspekte ukusa, na primjer, isticanje "nota" voća ili bilja. Još jedan važan aspekt vina je sadržaj alkohola. Sve manje od 7.5% je klasifikovano kao lako, a sve iznad 12,5% je jako vino.
Vina se takođe razlikuju i po tome kako su sačuvana - da li su odležala u buradima, od koje vrste drveta, te koliko dugo - sve to može u znatnoj mjeri da transformiše ukus.

Posluživanje vina

Kada sipate vino nikako nemojte grlićem flaše dodirivati čašu, već podignite par santimetara iznad ivice čaše. Vino poslužite u čašama od tankog stakla, sa nožicama, jer će držanje čaše za nožicu spriječiti zagrijavanje napitka. Zavisno od vrste vina, različite su i zapremine vinskih čaša.

Bijela vina se piju iz čaša u obliku lale, nešto manje zapremine od crvenih, prije svega zato što se po pravili piju ohlađena, pa bi se u većoj čaši duže pila i više zagrijavala. Takođe, nikada ne punite čašu do vrha, već stanite kad malo pređete polovinu.

Crvena vina poslužite u većim čašama, širokih bokova, jer će velika površina izložena vazduhu lakše osloboditi aromu. Ovo vino punite do trećine čaše, jer po pravilu, vino treba malo zavrtjeti prije prvog gutljaja, pa će manje tečnosti osigurati da se ne prosipa iz čaše.

Pjenušava vina sipajte u tanke, visoke i uske čaše i punite do pred vrh, kako bi mjehurići imali što duži put do vrha.
Po pravilu, suva vina se služe prije slatkih vina, bijela vina prije crvenih, a ona mlađa prije starijih.

Najbolja vina

Vina dobijaju ime po sorti grožđa od kojeg su napravljena. Ako su dobijena od više sorti, najčešće im se daju imena mjesta u kojima su napravljena ili porodice...

Najkvalitetnija bijela vina se dobijaju od sorti seminjon, sovinjon, traminac, italijanski, rajnski rizling, bijeli burgundac, žilavka i bijeli muskat.
Najkvalitetnija crvena vina se dobijaju od sorti crni burgundac, kaberne sovinjon, merlot, kaberne frank, ...

Kuvanje vina

Nisu sva vina namjenjena samo za piće. Neke vrste se koriste u kuvanju i pomažu da meso omekša, te često daju bogat ukus bujonu ili sosu. Za kuvanje birajte vina čistog i jednostavnog ukusa kako ne bi nadvladalo ostale sastojke. Bijela vina možete sipati u čorbe, dok se crvenim mariniraju razne vrste mesa.

Sinonim je ženskog pića, ali u njemu podjednako uživaju muškarci i žene. Rosé ili ružičasta vina sve češće se nalaze u zalihama, pogotovo u toplijim danima. Obično vrlo laganog, lepšavog i izrazito voćnog okusa, savršeno se slažu uz laganije ručkove, tulume na otvorenom i ljetne večerice. Ipak, kako znati da ste odabrali pravi nije uvijek jednostavno. U nastavku ćemo vam pokušati dati par savjeta kako odabrati zbilja dobar rosé, a vi nam možete šapnuti je li kupnja bila uspješna. Pa krenimo:

Kako se dobiva?

Nije presudno za kupnju ali dobro je znati ako se pokrene diskusija o vinu koje ste poslužili. Naime, postoje dva načina proizvodnje. Prvi je prerada crnog grožđa na način uobičajnim za bijelo vino. Muljanje, cijeđenje i tiješnjenje, a zatim mošt treba provreti odvojen od komine. Također, mogu se dobiti i miješanjem crnog i bijelog vina. Budući da želimo lagan i voćan okus ono se radi najčešće u bačvama od nehrđajućeg čelika, a ne u drvenima.

Boja će vam puno reći

Ova vrsta vina posjeduje cijeli spektar ružičaste boje; od blijedo roze pa sve do rubinsko crvene. O čemu to ovisi? O vremenu u kojem mošt provede s pokožicama grožđa. Primjerice, kod sorte Plavac mali to vrijeme je vrlo kratko samo 24 sata tako da je on vrlo nježne ružičaste nijanse i lagan za piće.

Koju sortu i godište odabrati?

Odaberite onu sortu koju volite kod crnog vina. Što se tiče godišta ovdje vrijedi pravilo - mlađe je slađe! Ne zaboravite da ova vina moraju biti voćna, prozračna i lagana. Što je mlađe, to bi trebalo biti bolje. Također, nemojte se povoditi ustaljenjim mišljenjem kako je sve francusko najbolje. Svakako imaju prekrasna vina, ali odvažite se probati i vina drugih podneblja koja bi vas mogla ugodno iznenaditi. Hrvatska ima što za ponuditi iako je promidžba možda slabija pa dobar glas još nije došao do vas.

Ako se ipak odlučite na stranu varijantu, nećete pogriješiti ako uzmete rosé argentinskog malbeca ili južnoafričkog cabernet sauvignona.

Okus

Uz citrusne i voćne tonove, često se vrlo dobro osjeti cvjetna nota. Blago voćni okus koji nerijetko podsjeća na lubenicu, jagodu i malinu prati i mirs koji podsjeća na ljubičice, ciklame,a ponekad i ruže.

Cijena

Rose bi trebao biti jedna od onih best buy vina odnosno vrlo kvalitetna vina za pristojne novce, zato nemojte podlijegati trikovima da je najskuplje i najbolje. Sve iznad 100 kuna za butelju moglo bi biti precijenjeno. Ružičasta vina pravi su proizvod za instant zaradu. Nije potrebna duga priprema niti odležavanje, a vodeći se za prozračnošću nerijetko se dogodi podvala ružičastih mirisnih vodica umjesto pravog rosea.

Ne čuvajte ga stoljećima

Svaka prigoda je posebna i nemojte čuvati rosé. Bit će najbolji ako ga popijete unutar tri godine. Kad ga kupujete, imajte na umu da ga kupujete za sada.

Mali slavonski gradić Orahovica, koji se nalazi na samom istoku Virovitičko-podravske županije, već odavno je poznat po dobroj kapljici.

Uz velikog proizvođača PP Orahovicu, sve više do izražaja dolaze i mali, obiteljski proizvođači vina. Prve nasade frankovke Josip Matković iz Orahovice posadio je prije 9 godina i to baš na obroncima Papuka, a danas ima oko 4 hektara vinograda i to pretežno crnih sorti. Obiteljski posao započeo je sa suprugom Mirom, kćeri Ivom i sinom Ivanom. Danas je tu i zet Miro, koji je u cijeloj priči zadužen za dizajn i marketing. Prema riječima vlasnika Josipa, 60% vinograda su nasadi frankovke, dok su ostalih 40% crni pinot i cabernet franc. Trenutno su u tijeku formiranja tržišta, za sada je to nekoliko manjih restorana i jedna vinoteka u Zagrebu.

Njihova iskrena vina, kako popularno nazivaju svoje proizvode, prepoznali su i u nekim važnijim časopisima. Jedan od značajnijih nastupa bio je u sklopu izložbenog prostora Virovitičko-podravske županije na 2. hrvatskom festivalu hrane i vina koji je održan u Zagrebu od 3. do 5. travnja ove godine.

"Nije to biznis. Dani proizvodnje satkani su od stotina lijepih i manje lijepih priča koje nas čine ponosnima na vina koja smo stvorili za sve iskrene, ljudske trenutke koje ćete uz njih doživjeti. Bez velikih riječi, šarenih etiketa i blještavih reklama, za nas je to život - iskrena posvećenost kreiranju dobrih vina. Možda baš zato vina Matković imaju neobjašnjivu moć. Inspiriraju na neke male, nikad izgovorene istine, koje su, kao i naša vina, najljepše navrh jezika," - samo je kratak opis onoga čime se bavi obitelj Matković.

Rijetka boca vina koja je proizvedena po Hitlerovoj narudžbi kako bi obilježio 54 rođendan ide na aukciju. Tu je seriju vina nacistički vođa poklanjao visokorangiranim njemačkim oficirima, a sam ga je nazvao 'Fuhrerwein' odnosno 'vođino vino'. Osim toga Hitler je inzistirao da na boci bude naljepnica s njegovom slikom u uniformi.

U rijetkom pakiranju od 1 i pol litru nalazi se crno stolno vino s 12 posto alkohola. Vjeruje se da je proizvedeno u Njemačkoj, a unatoč voštanom pečatu stručnjaci smatraju da nije pitko.

Inače, sam Hitler nije ga nikada probao jer je bio poznat kao trezvenjak.

Ovu bocu vina, koja ide na aukciju, dobio je mađarski ratni zarobljenik. Njemu ga je nakon rata poklonio njemački vojnik, a ostao je unutar obitelji sve do sada.

Očekuje se kako će vino doseći cijenu od oko 20 tisuća kuna.

"Dobili smo je od Mađara čiji ju je otac nabavio tijekom rata. On je tijekom rata bio zatvorenik, a kada se vratio kući dao mu ju je njemački vojnik te je od tada unutar obitelji" - rekao je Dominic Hughes iz aukcijske kuće McTears u Glasgowu.

"Hitler je za svoj 54 rođendan naručio crno vino kako bi ga poklonio svojim generalima. Bio je toliko opsjednut samim sobom da ga je nazvao Fuhrerweine te je inzistirao na tome da na naljepnici bude njegova fotografija" - ispričao je Hughes te je dodao kako je vjerojatno proizvedeno u Njemačkoj. "Vjerojatno nije bilo nekog okusa kada je proizvedeno, a sada bi bilo totalno nepitko" - rekao je Hughes.

"Dvije godine nakon što je proizvedeno Hitler je počinio samoubojstvo. Vino je pakirano u boci od 1,5 litara koja je jako rijetka. Smatram kako se radi o važnom povijesnom predmet. To nije boca na koju ćete često naići" - poručio je za kraj.

Ugledni znanstvenik i nekadašnji član Svjetske zdravstvene organizacije Kari Poikolainen ovih je dana uzburkao znanstvene krugove svojom tvrdnjom da boca vina dnevno ne samo da nije štetna za zdravlje, već da je apstinencija gora od ispijanja alkohola.

Kari Poikolainen analizirao je istraživanja o utjecaju alkohola na organizam koja su napravljena u posljednjih deset godina i došao do zaključka da je ispijanje alkohola štetno jedino ako dnevno popijemo 13 jedinica pića.

U tom slučaju to bi značilo da je dozvoljena dnevna količina piva 2,3 litre, a što se tiče vina, jedna boca u prosjeku sadrži deset čaša. Poikolainen također navodi da je ispijanje u ovakvim količinama zdravije nego da se uopće ne pije.

"Povremeno uzimanje alkohola je bolje nego da ga ne pijete uopće, a pretjerano ispijanje je gore od apstinencije. Međutim, količine koje su se do sada preporučale kao normalne su puno veće", tvrdi Poikolainen.

Neki su se znanstvenici pobunili na njegove tvrde i ističu kako one nimalo ne pomažu u debata oko štetnosti ili neštetnosti alkohola, te napominju kako se za ovakve tvrdnje prvo moraju pribaviti dokazi.