Vino

Vinarija Voštinić Klasnić u Graberju Ivanićkom, kod Ivanić Grada, ima 4,5 hektara vlastitih vinograda, četiri ha u zakupu u Moslavini te još dva ha u kooperaciji u Nadinu, a prva je krenula u pravljenje pjenušca od autohtone sorte škrlet, ali i predikatnih vina iz kasne berbe, te nagodinu namjerava iskoračiti u elitni vinski turizam izgradnjom bazena u vinariji.

Vlasnik vinarije Tomislav Voštinić Klasnić kaže da su s pjenušcima od škrleta, zbog kojeg je krčio graševinu i chardonnay, krenuli još 2013. godine, sa samo 300 boca, a sada su došli do njih tisuću i tu misle stati. Dodaje da ima šest etiketa škrleta, a probali smo i onaj iz 1996. godine, koji, kazao je, nije najbolje podnio odležavanje u podrumu od 24 godine. Vinarija Voštinić Klasnić je bila pobjednik prve smotre 'Vina od davnina', gdje je njezin škrlet bio najbolje ocijenjeno vino kontinentalne Hrvatske, a ima najstariji vinograd škrleta u regiji, posađen još 1936. godine, da bi 1971. godine bio 'stavljen na armaturu'.

Kasna berba iz sredine rujna zbunila i stručnjake

Ipak, Voštinić Klasnić je srušio mit o škrletu kao jednogodišnjem vinu jer je među prvim od njega napravio predikatno vino. S tim da predikat od škrleta nije bio ni prijavljen na Zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo (ZVV) u Zagrebu, pa su stručnjaci ZVV-a 'vrtjeli glavom', kad su čuli da je kasna berba bila još sredinom rujna. No, morske alge u vinogradu su učinile svoje.

Osim toga, na škrletu nema botritisa jer kroz grozd, koji ima oblik glave ovna, pa se sorta još zove i ovnek, ali i škrtac, stalno struji zrak jer bobice nisu spojene, pa nema gljivičnih zaraza. Stilizirana glava ovna je zaštitni znak sorte škrlet, a etikete na vinu Voštinić Klasnić su posebna priča. Međutim, prije 10 godina, kad su se pojavile prve stilizirane etikte u bojama sunca, na sajmovima su ljudi, posebno stariji štovatelji vinarske tradicije, od njih 'okretali glave', a onda ih je objeručke prihvatila mlađa ekipa, koja vino pije na partijima uz elektroničku glazbu.

Tomislav je bio predvodnik novog vola hrvatskih vinara i kada se radi o narančastim vinima, koji su našli svoju publiku. Nije se htio upuštati u avanturu EU fondova jer ne voli ovisiti o nikome već se uzda u svoj rad i znanje. Zanat je ispekao u vinariji Envera Moralića u Božjakovini gdje je radio kao podrumar, a ovaj bivši zet moslavačke vinske legende Marka Miklaužića, čij je škrlet ove godine dobio srebrnu medalju na IWC-u u Londonu te zlatnu medalju na izložbi u Moskvi, kaže da je najviše naučio o vinima od svog djeda, Zlatka.

Prezime Klasnić, Tomislav je dodao je iz poštovanja prema čovjeku koji ga je prvi uveo u veliki svijet vinogradarstva, a koji je nakon izleta u optičarski zanat, postao njegov 'prvi izbor'. Škrlet je pogodan i za ekološki uzgoj, njegov grozd je na početku zelen, zatim žut, da bi na kraju poprimio premaz ljubičaste boje.

Domaća vina i jela dobila i turističku potvrdu

S druge strane, Voštinić Klasnić se uzda i u kupaže crnih sorata iz Dalmacije, a koje na etiketama imaju dvije tuke, spoj Moslavine i Dalmacije. Najvažnije je ono što se nalazi u boci, a to su merlot, cabernet sauvignon, cabernet frank, crljenak i syrah. Nakon odležavanja u drvenim bačvama od 220 litara, berba iz 2015. godine je 'veliko vino', kojeg godišnje ima 2.000 butelja.

Voštinić Klasnić ističe da se na polju turizma u Ivanić Gradu, odnosno Moslavini, ništa nije događalo 15 godina iako je bilo obiteljskih gospodarstva, kao što je Kezele, koja su dobro radili ruralni turizam, ali koji treba više novih sadržaja, od rekreativnih do zabavnih, da bi privukao i zadržao ljude, posebno mlađe strane turiste, koji sada dolaze i u Moslavinu. Onda su Grad, ali i Zagrebačka županija, stali iza revitalizacije i obnove autohtonih sorti vina i tradicijskih jela, zaštitili bučino ulje, 'vankuše' i 'bele kobase', što je moslavačka brašnjača, jedan od dva izvorna moslavačka specijaliteta hrane, koja je postala i robna marka Moslavine.

Tu je i još jedna autohtona sorta moslavac, a dobar je i muškat žuti. Naime, škrleta u Moslavini nema dovoljno, sve što se proizvede to se i proda. Voštinić Klasnić ima godišnje 24.000 butelje vina.

Zajedničko vino (ni)je najbolji put za promociju škrleta

S obzirom na to da je škrlet prva sorta koja je ušla u klonsku selekciju i ima registrirana tri klona, a puno se radi i na marketingu same sorte da postane prepoznatljiva u svim područjima Lijepe naše. Naime, struka je pohvalila i podržala zajednički proizvod vina škrlet što bi uz dosadašnje napore trebalo podići ugled same sorte, a cilj je da škrlet dobije oznaku izvornosti na nivou Europske unije.

Od ukupno 227 ha vinograda u Sisačko-moslavačkoj županiji, 76 ha je pod sortom škrlet, a od toga se 68 ha nalazi se u Moslavini. Važnost te autohtone sorte prepoznali su i vinari Ilovčak, Jaram, Florijanović, Miklaužić, Mikša, Trdenić i Voštinić-Klasnić, koji su svoje snage ujedinili u Poljoprivrednu organizaciju 'Škrlet', te stvorili i zajedničko vino od grožđa sa najboljih položaja u vinogradima.

Tomislav podržava tu ideju, zbog zajedništva vinara i vinograda Moslavine, kojih u udruzi 'Brenta' ima 150-ak, iako nije siguran da je ona najbolji način za promociju škrleta. Naime, vinari nerado daju najbolje grožđe u selekciju škrleta, koji se onda prodaje po nižoj cijeni od njihovih pojedinačnih vina.

Oksidacija je jedno od nepoželjnijih svojstava vina koje se vinari u pravilu trude spriječiti. Potrošači je najčešće susreću u jeftinim vinima s najnižih polica supermarketa, osobito u onim pakiranim u plastičnim bocunima. Susret s oksidiranim vinom koje je potamnjelo, poprimilo smećkaste tonove i ima nepodnošljivo loš okus svi zapamte kao nešto što treba zaobilaziti u najširem luku. Međutim, oksidacija nije uvijek nužno loša. Nekim je vrstama vina ona čak prijatelj. Najpoznatija namjerno oksidirana vina dolaze iz Španjolske iz regije Jerez, omeđene gradovima Sanlúcar de Barrameda, Jerez de La Frontera i El Puerto de Santa María i nose naziv sherry. Regija se nalazi na obali atlantskog oceana nešto niže od južne granice Portugala, tik uz povijesni grad Cadiz. Kultura namjernog oksidiranja vina, kako bi se dobilo stabilno vino koje može trajati desetljećima i podnijeti prekooceanske puteve kroz tropska područja u doba prije struje, svojedobno se toliko razvila da su oksidirana vina postala znanost za sebe. Ako je oksidacija smišljen i kontroliran proces, u stanju je proizvesti fina vina, aromatičnija, i intenzivnijih okusa od standardnih, sa sasvim drugačijim i originalnim aromatskim profilom.

Oksidirana vina nemaju obilježja sortnosti, to jest voćne i herbalne arome, nego razvijaju orašaste, karamelne, bademaste, čokoladne i druge tercijarne arome, dakle arome starenja vina. U ustima su oštrija na prvu, ali imaju puno intenzivniji i duži okus od redovnih vina, a kremoznost i orašasti tonovi na retrookusu mogu potrajati minutama nakon ispijanja. Najatraktivniji im je možda slani, umami i mineralni finiš koji otvara apetit i čini ovaj tip vina potpuno jedinstvenim.

Osim Jereza značajnije se proizvodnjom oksidiranih vina bave još obližnji im Montilla-Moriles, zatim portugalski otok u Atlantiku Madeira pa francuska regija Jura i još neke druge, manje poznate regije. Važnost kontrolirane oksidacije spoznali su i ostali vinari, koji ne žele oksidativne arome, ali se njome koriste za stabilizaciju vina, pa ga ne stavljaju u otvoreni kontakt sa zrakom, nego ga doziraju u mikrodozama. Najpoznatija mikrooksidacija jest ona koju vinu daje mala drvena bačva od 225 litara, koja diše i kroz koju vino pomalo hlapi. Ona pomaže da vino razvije kompleksnije arome i stekne stabilnost, a da ne poprimi njezine tipične orašaste arome kao kod makrooksidacije.

Vinari koji se ne koriste sulfitima za prevenciju oksidacije također namjerno oksidiraju vino. U nas je najpoznatiji primjer namjerno oksidiranog vina linija Krauthaker Kuvlakhe. U Italiji je otac tog tipa vina pokojni Stanko Radikon, jedan od začetnika cijelog pokreta vinara koji su oksidaciju počeli promatrati kroz drukčije naočale. Oksidacija je važan dio procesa u španjolskim tradicionalnim crnim vinima označena Rioja Gran Reserva, gdje dugogodišnje dozrijevanje u drvenim bačvama također ima oksidacijski učinak, jednako kao i libanonski Château Musar ili tradicionalni mađarski suhi Tokaj.

Obitelj Tomić s Hvara shvatila je važnost oksidacijskog učinka na dalmatinski prošek i dio vina od prosušenog grožđa prepušta djelomičnoj oksidaciji, da bi u finalnom blendu dobila željenu kompleksnost i ravnotežu prošekovskoj slatkoći. Otkad je obitelj Tomić počela primjenjivati oksidativne procese u svom prošeku Petar Hectorovich, to je vino postalo jedno od najzanimljivijih i najkvalitetnijih desertnih vina Hrvatske.

Sličan postupak rabi i vinarija Bibich iz Plastova za svoj izvrsni prošek Ambra. Može se izvesti zaključak da se ne tako davno prezrena oksidacija počela na mala vrata vraćati u vinarstvo, ali ovaj put ne kao mana, nego kao kontrolirani i namjerni proces kojim se vino stabilizira prirodnim putem i dobiva nov aromatski izričaj.

Tomić, Petar Hectorovich 2016., Hvar

92/100
166 kn (The wine & more)

Tamne jantarne boje s refleksom bakrene. Mirisa jake mediteranske provenijencije s orašastim i bademastim aromama kao udarnima, koje dolaze kao posljedica kontrolirane oksidativnosti. Tu je i suha smokva pa suhe grožđice, rogač. Okus je vrlo sladak, topao, s kremoznim i pikantnim završetkom. Vino bogatog okusa i specifičnog mirisa. Spariti uz tamnu čokoladu. 15,5% alkohola.

Vinogradi obitelji Degrassi smjestili su se na blagim, osunčanim brežuljcima između Buja i Brtonigle - najvrjednijim položajima za uzgoj vinove loze u Istri. Ovi se vinogradi prostiru na dvije najpoznatije istarske zemlje: bijeloj zemlji i istarskoj crvenici, objema bogatima mineralima. Dugi niz godina, vinarija sama proizvodi sve grožđe za svoja vina, a berba se obavlja ručno.

Dvadeset i jedan hektar vinograda, dom je mnogim različitim sortama, a zanimljiva imena vina dolaze od imena položaja na kojima se nalaze vinogradi. Terre Rosse označava liniju vinograda na istarskoj crvenici u Petroviji nadomak Umaga, dok su Ferne, Contarini, San Pellegrin i Bomarchese dio najboljih položaja Bujštine čiji je mikroklimat, zbog blizine mora, osunčanih padina i bijele zemlje, zaista poseban.

Upravo su vinogradi s pozicije Bomarchese, smješteni na bujskim brežuljcima, iznjedrili jedno od najpoznatijih vina ove vinarije - Degrassi Malvaziju Bomarchese 2018. Ovo vino odlikuje slamnatožuta boja, svjež, kompleksan i fino mineralan miris na bijelo cvijeće i jabuke, a kasnije i vinogradarsku breskvu, začinsko bilje i bijeli papar. Osvježavajuće je i pitko, mineralnog i svježeg okusa, a idealno se sljubljuje sa širokom lepezom morskih plodova, bijelom ribom i lignjama.

Osim istaknutih položaja, pojedine etikete krase i nazivi Riserva i Selekcija koji označavaju serije posebnih vina intenzivnih okusa, guste strukture te velike pitkosti.

U rijetkim, izuzetnim klimatskim uvjetima, valja prepoznati trenutak i odabrati najbolje grožđe najstarijih vinograda te ga odvojiti od ostalih berbi. Tu nastaje materijal za vino koje nosi epitet Riserva ili pak Selekcija, a trenutno su aktualne Malvazija istarska Selekcija 2016 i Malvazija istarska Riserva 2015 s položaja Bomarchese, istaknuo je Moreno Degrassi te dodao da svaka Riserva i Selekcija predstavljaju nastojanje da se u kapi najbolje esencije, zadrži povijesni trenutak.

Bogata arhiva malvazija kroz godišta, posebnost je ove vinarije te pravi pokazatelj dugovječnosti malvazije kao sorte. Zbog terroira, tla, trenutka berbe i same vinifikacije, dugovječnost je karakteristika i ostalih Degrassi vina.

Zastupljenost bijelih i crnih sorti je podjednaka pa se tako u vinogradima Degrassi uzgaja malvazija istarska, chardonnay, muškat bijeli, cabernet sauvignon, cabernet franc, merlot, refošk i teran te od novijih sorti viognier, sauvignon bijeli, syrah, petit verdot i pinot crni.

Vinski podrum, u potpunosti ukopan u zemlju, mjesto je mira, tišine i velike pažnje koja će rijetko koga ostaviti ravnodušnim. Upravo ovdje sav trud, znanje, predanost te tradicija u kombinaciji s modernim tehnologijama, pokazuju svoj pravi sjaj. Podrum krije i muzej u kojem su izložene originalne amfore iz antičkog doba, pronađene u moru i na kopnu na lokalitetu, a impresivna kolekcija arhivskih vina potvrđuje tezu da vinska kuća Degrassi ima poseban potpis i znanje za stvaranje odležanih vina.

Tradicija, izazovi i stalno nastojanje da se održi vrhunska kvaliteta te istovremeno ponudi nešto neviđeno, glavni su ciljevi ove vinarije. Uz čašu Degrassi Malvazije Bomarchese 2018, okusite vinsku priču o autentičnosti, strpljivosti i ustrajnosti.

Vanjskotrgovinska komora Bosne i Hercegovine je obaviještena od Veleposlanstva Grčke u Bosni i Hercegovini kako je Udruga proizvođača vina iz Sjeverne Grčke uputilo poziv zainteresiranim tvrtkama iz Bosne i Hercegovine za sudjelovanje na "Thessaloniki International Wine and Spirituous Beverages of Vitivinicultural Origin Competition".

Sajam će biti održan od 25. do 27. veljače 2020. godine u Solunu.

Prijave za sudjelovanje su otvorene od 14. siječnja do 14. veljače 2020. godine, a uzorci će biti prihvaćeni od 10. do 14. veljače 2020. godine, navodi se u pozivu.

Orange vina su hit, a zbog dulje maceracije odnosno odležavanja na dropu imaju sasvim drukčiju aromatiku od uobičajenih bistrih vina. Vinari najčešće kažu da su orange vina ona koja se proizvode na starinski način, iako je suvremena proizvodnja orange vina zapravo daleko od otvorenih pretoka i čuvanja vina u prastarim drvenim bačvama

Vinarija Coslovich iz Čepića pokraj Oprtlja bila je jedini istarski predstavnik na nedavnom Festivalu prirodnih vina Terroirs kojeg je u beogradskom hotelu Metropol Palace organizirala agencija Vine Jam. Posljednjih godina sve popularniji pojam "prirodna vina" ima sve više sljedbenika i među vinarima i među potrošačima, ali je tim pojmom obuhvaćeno štošta. Kako je razvidno i iz podnaslova festivala Terroirs, koji je zamišljen radi predstavljanja prirodnih, autentičnih, organskih, biodinamičkih, orange vina i vina od autohtonih sorti.

U ovom prilično velikom rasponu našli su se, uz vinare iz svih krajeva Srbije, još i sudionici iz Slovenije, koji su došli u povelikom broju, zatim iz Italije iz okolice Trsta odnosno s tršćanskog Krasa, te iz Hrvatske, koju je osim vinarije Coslovich predstavljala još samo vinarija Križ s Pelješca. Sveukupno se predstavilo četrdesetak vinarija koje svoj imidž, čitav ili neki njegov dio, temelje na kategorijama vina iz podnaslova naziva ovog festivala.

Orange vina

Osim razumljivih pojmova organsko i biodinamičko vino, u čijoj se proizvodnji minimalno ili uopće ne koriste kemijska zaštitna sredstva i umjetna gnojiva, u nas je posljednjih godina nešto popularniji pojam orange vina, pa više istarskih vinara čak sudjeluje na slovenskom festivalu orange vina u Izoli. Najjednostavnije rečeno, orange vina su bijela vina koja se proizvode s dugim maceracijama i uglavnom bez filtriranja, zbog čega su lagano zamućena i boja im je tamnije žuta do narančasta uslijed oksidacije.

Vinari najčešće kažu da su orange vina ona koja se proizvode na tradicionalan, starinski način, iako je suvremena proizvodnja orange vina zapravo daleko od one stvarne tradicije podrumarenja primitivnom opremom, s otvorenim pretocima i čuvanjem vina u prastarim drvenim bačvama. Orange vina su zapravo suvremeni hit posljednjeg desetljeća, a njihova najisticanija osobina je u tome da zbog dulje maceracije odnosno odležavanja na kožicama odnosno dropu, imaju sasvim drukčiju aromatiku od uobičajenih bistrih vina proizvedenih od istog grožđa. Zato se uz pojam orange "šlepaju" i ostali spomenuti atributi koji bi trebali istaknuti da su dotična vina proizvedena na neindustrijski način s nimalo ili s minimumom kemije koja je u vinarstvu ipak neizbježna. Proširenjem teme takvog festivala bijelim se vinima ravnopravno pridružuju i crna, kod kojih je vizualno teže utvrditi razliku između konvencionalno i prirodno proizvedenih.

Valmi Coslovich drugi put sa svojim vinima sudjeluje na beogradskom Terroirs festivalu, a njegov je adut u vinskim kategorijama koje ovaj festival predstavlja malvazija Santa Maria, napravljena od probranog grožđa uz desetodnevnu maceraciju, fermentaciju isključivo na prirodnim odnosno vlastitim kvascima, i desetomjesečno odležavanje u hrastovim bačvama. Tamnožute boje i lagano zamućena, ova malvazija mirisom podsjeća na zrele marelice i mediteranske začine, bogatog je okusa koji je svojevrsna nadgradnja klasičnih aroma svježe malvazije te intenzivno i dugotrajno ispunjava usta.

Coslovich proizvodi prirodna vina zato jer može, odnosno njegov terroir na nadmorskim visinama od preko 400 metara dopušta da grožđe samo odradi veći dio posla i ne pita tretiranje suvišnim kemijskim sredstvima. Mnogi vinari koji se ekološkim vinogradarstvom žele baviti u nižim i vlažnijim područjima to ne mogu, ili mogu uz jako povećane napore ali i velike rizike.

Malvaziju Santa Maria Coslovich je predstavio u nekoliko izdanja, odnosno s berbama iz 2013., 2015. i 2016. godine i njima privukao solidnu pažnju i komplimente posjetitelja festivala i tamošnjih vinskih stručnjaka. I njegov teran Terra Magica bio je jedna od zvijezda festivala, a predstavio je i crnu kupažu Kripak, svježu malvaziju Bianca, Rose od terana, te vlastito maslinovo ulje Olivetto i proizvode od tartufa.

Coslovicheva su se vina na festivalu Terroirs našla u jako zanimljivom društvu, s obiljem etiketa za uspoređivanje, kao internacionalnih tako i autohtonih sorti. Među srpskim vinima očekivano su se isticale autohtone sorte poput tamjanike, krokana, jagode, kadarke ili prokupca i mnogih drugih, a prvi put se u javnosti pojavila i dugo macerirana tamjanika (17 dana) koja se minulih godina u međunarodnim okvirima tek afirmirala kao izvrsno svježe vino. Od zanimljivosti spomenimo vinariju Ambelos koja pripada manastiru Koporin u Velikoj Plani, gdje vino rade redovnici.

Ja puštam vino da sve samo radi, tako da ja uživam. Kad pravim vino trudim se da se tu ne miješam bez neke potrebe, neka su od duhovitih objašnjenja kako srpski vinari rade svoja prirodna vina, što je ne samo marketinški štos već i dobro obrazloženje, za laike naravno, kako ta vina nastaju.

Slovenci

Vinari iz slovenske Istre i okolice Trsta ponudili su svoje inačice malvazije, refoška i drugih autohtonih sorti poput primjerice vitovske grganje sa slovenskog Krasa, dok iz drugih dijelova Slovenije (Brda, Kras, Vipavska dolina) uz poznate sorte stiže primjerice i sorta jakot, kako su Slovenci prozvali tokaj nakon što su Mađari sudski dobili ekskluzivno pravo korištenja tog imena. Pelješka vinarija Križ je pak predstavila svoje macerirane verzije plavca i grka.

Festival Terroirs nema ocjenjivanje vina i ne dodjeljuje nikakve nagrade, ali na jednom mjestu nudi mnogo egzotičnih zanimljivosti iz vinskog svijeta. Tu su i veliki i mali, i poznati i nepoznati, i oni ovjenčani svjetskim nagradama i oni za koje je čuo malo tko izvan njihovog zavičaja. Organizatori iz agencije Wine Jam, koja inače organizira niz vinskih manifestacija kroz cijelu godinu, uboli su aktualni svjetski vinski trend i napravili zanimljiv i atraktivan vinski festival, a prava je šteta da i Istra nema jedan ovakav tematski vinski događaj jer materijala odnosno vina koja se uklapaju uz ovaj tematski okvir ima iz godine u godinu sve više.

Posljednje vinske face u ovoj godini "nacrtale" su se poslije placa u središtu Zagreba u Vlaškoj 7 ispred trgovine sa vinima i delicijama Witrina blizu glavne tržnice (plac) Dolac.

To je bilo već peto okupljanje važnih "vinskih faca" u sklopu projekta koji su osmislile Manuela Maras i Jelena Bulum kako bi omogučile vinoljupcim da nakon placa zastanu i kušaju najbolja vina. Nakon tri velika vinara, Bibich-a, Polettija i Kabaja koji su na subotnjoj špici točila svoja vina, tri "face", tri super vinara donijeli najbolje boce iz svojih podruma. Bili su to Zdenko Šember, Đorđe Bikicki i Dario Prinčić.Pilo se od pjenušca, preko tokaja i rieslinga do crnog pinota.

Zdenko Šember s Plešivice blizu Zagreba jedan je od najboljih hrvatskih proizvođača pjenušaca a ispred Witrine je ponudio i riesling iz 2018.godine.

Druga "faca" bio je Đorđe Bikicki kojega smatraju pokretačem orange revolucije u srpskom vinarstvu.

Njegova vina dolaze sa položaja Banoštor najboljeg na Fruškoj gori. Njegov Uncensored macerirani traminac iz 2017.godine proglašen je kao najbolje orange vino Balkana ove godine u Sofiji.Kušalo se i odličan pinot noir by Bikicki.

Iz pokrajine Friuli, nadomak slovenske granice stigao je ikona prirodnog vinarstva Dario Prinčić.

Od 2000.godine iz njegovog podruma izlaze isključivo prirodna macerirana vina.

Kao što i priliči uz vinare bile su i druge "face" pa je tako vina kušala Tena Vodopija,afirmirana pjevačica i ispričala kako je dospjela u Cabaret priču "Esprit de Paris" pod vodstvom legendarnog Mire Ungara a ispred Witrine bio je i vinoljubac skladatelj Alfi Kabiljo.

Od Hortus Croatiae (Cvjetnjaka Hrvatske) s kultnog Jakopićevog Terbotza na Železnoj gori, do Bolfana i njegovog eko Vinskog vrha, legendarnog Šafrana i misnog traminca za papu Benedikta XVI i tek stasalog ostrašćenog Kopjara, uz kratki dodir varaždinskog starog grada i čarobnog Adventa u Varaždinu.

Železna Gora, Sv Urban i Štrigova kultna su mjesta međimurskog vinarstva, tamo uz dodir slovenske granice, nedaleko Mađarske, a gdje se Alpe povijaju u čudesne brege i gorice, da bi se potom niz Dravu predale ravnoj Panoniji. dotakli smo ih na početku puta u tradicionalnoj vinskoj karavani kojom PZ Maslina i vino, Ilirija i Kotarci godišnje krstare vinskim, eno i inim odredištima Lijepe naše prijateljujući i učeći od kolega ono što se naziva vinska kultura i vinski turizam.

U Terbotzu na Železnoj godi

Dočekala nas je kasna jesen, s maglama što se stiru niz dole i oblacima što se spuštaju vrh bregova, ali nam ništa od toga nije smetalo kada smo vijugavim putima na krajnjem zapadu Lijepe naše osvanuli pred kultnim Terbotzom, dočekani od Branka Jakopića, tamo gdje sam davno sa članovina Zrinske garde, dok su ovdje stolovali, učio otvarati šampanjac sabljom. Dobri međimurski zalogaji i raskošna paleta najaromatičnijih i najmirisnijih svježih vina u Lijepoj našoj koja rade Međimurci i - Pušipel. Njega, znanog kao Moslavac, Šipon ili Furmint, oni tako zovu i žele za svoj brend. Istina sada umjesto da nam pogled kao za vedrih dana segne i do Slovenije pa i do Alpa gledamo tek ljepotu i raskošno uređeni dvorac-kuriju kojoj je ostavio ime po nekadašnjim vlasnicima nasljeđujući posao vinara od predaka pa i oca koji je za bivše države među prvima ishodio da može biti privatni tržišni vinar (s rednim brojem 2). Probamo naravno i Rajnski onaj napadnut botritisom, dušu dao za odležat dok ne dobije aromu petroleja, a konačno ovdje ga i zovu Starikavac, jer voli odležati. No sauvignonima bijelim i žutom muškatu s ovih krajeva ne mogu odoliti kao ni čarobnom krajoliku Železne gore kod Štrigove, a pred Svetim Martinom na Muri.

Put Kopjara i Bolfana po zagorskim bregima do Vinskog vrha

Sklonište i spavalište je bilo na Varaždin bregu, sada LaGus, a odatle je valjalo osim do Terbotza i put Kopjara, oko Budinščine, a granica Krapinsko zagorske i Varaždinske županije je tu negdje posred podruma. Robert Kopjar nas je rastavio od bilo kakve misli osim vinske priče šaraćujući entuzijastički ostrašćeno kao mladi vinar (a stariji poduzetnik s tvrtkom Meteor) kroz svoju paletu od 15-tak vina. Da nije bilo podloge u čvarcima, kobasama, panceti i sirevima svih vrsta, teško bi bilo odraditi sve to. Naravno, nisam vam kazao, a i ne treba, da su Zagorci odavno napustili "direktore", "delance" i slične "kiseliše" i da su danas vrsni vinari. "Mi vama kiseline, vi nema šećera", pogodba je oko vina. Za one koji ne znaju, kiseline su "kostur vina", a oni s njima nemaju problem, a što Dalmacija i posebice kamene podloge muči, dok je kod njih manjak sunca kriv za manjak maligana, kojih ovdašnji vinari imaju do besvijesti. To nas je ovom prilikom i spasilo. Makar će mi prijatelji od Kutjeva do Dunava zamjeriti, bogme su i Zagorci u hrvatskom klasiku - Graševini, napravili čuda sa toliko voćnosti i svježine da bi je gotovo proglasio aromatičnom sortom.

Vinarija Šafran posebno je ponosna što je upravo naše vino 2012. godine odabrano kao misno vino za posjeta pape Benedikta XVI. Hrvatskoj. Riječ je o kasnoj berbi Šafranovog Traminca iz 2009. godine

Josip Tržec,​ voditelj Vinarije

Poslije Kopjara, divnog domaćina, kome se kao i svima ovdje naravno i za ubuduće preporučamo, valja put klasika i prijatelja Bolfan na čiji se Vinski vrh opet rado penjemo kroz maglu za "prst pred nosom". Pazimo dok nam ususret naleti koji auto što se upravo spušta, jer od Bolfana se teško itko spušta "suh". I nakon neminovnog obilaska podruma idemo ka raju od restorana, odmorišta, uživališta, a i spavališta (trend koji zamjećujemo je kako ponuda mora nadići sitni zalogaj i ide ka punom gastro užitku, odnosno restoranima ali i ponešto soba) što je sve u jednom divnom objektu kojeg Tomislav Bolfan podignu nad strmim vinogradom. Ima i malo tužne priče, jer 10 ha je iščupao zbog minijaturnog žutog američkog cvrčka odnosno zlatne žutice vinove loze, koja čim se pojavi valja čupati sve. Korektno je kaže dobio naknadu od države. Bolest do nas nije došla ali valja čuti sve o simptomima i zaštiti. Ovdje je večera otpočeta naravno sa zagorskim štruklima, a potom ovdašnjim domaćim govedom u sosu od vrganja sa svojim vinskim sljedovima. E, a štrudlu od jabuka, onako toplu pa uz poluslatki muškat, dok se vani blijeda magla nadmeće sa mrklim mrakom, a termometar spada u minuse, valja preporučiti i pamtiti.

Kod Šafrana na misna vina

I za povratak preko Zagorja, put doma, legenda - Šafran. Kao i prethodi na domaćini koji su dio svog imetka stečenog drugim poslom prebacili ka vinarstvu, pa se zaljubili i ostrastili, Stjepan Šafran sa 250 zaposlenih u Metal Produktu legenda je poduzetništva. Nije nas primio on, jer je večer prije u Poljskoj preuzeo nagradu za europskog poduzetnika godine, ali ga jedini zet Josip Tržec dostojno zastupao a na radost Polačana. Naime na starim zvonima sv Kuzme i Damjana stajalo je "Sali nas Tržec". Otac je bio taj koji je i obnovio nova zvona u jednoj od rijetkim ljevaonica zvona u zemlji, a činio je to diljem Zadarske županije po crkvama ostalim bez zvona za agresije.

I ovdje se među prvima pojavila žutica a vinogradi čupali i sadili novi. No, vina su posebna priča od Rajnskog rizlinga kome nitko ne bi pepoznao čak 8 kiseline, preko Sivog pinota, Graševine, do samo ovdje primljenog Manzonija. Dakle govorimo o stvorenoj sorti staroj 50-tak godina koja je išla spariti šećere bijelog pinota iz Burgundije s kiselinama rizlinga s Rajne, i uspjela. No pričati nećemo a niti vam dati naslutiti što je njihov Traminac izborne berbe prosušenih bobica iz 2009. kojeg je služio papa Benedikt XVI za posjeta Hrvatskoj. Uostalom sva vina ove vinarije odlukom biskupa nose oznaku misna vina. To i jesu za približno 50 župa.

Uglavnom u povratku valja reći da ni u Zagorju više nema kiseliša, odnosno da nam je cijela zemlja vinski sazrela.

Varaždinski advent

Varaždinci su se potrudili i na 7 mjesta osmislili svoj advent, pa smo se makar i nismo ljubitelji kuhanih vina, priključili.

Nije ovo tek somelijerski (vinsko ispijački) đir pa nas je muzejska pedagogica Jelana nadahnuto provele starim gradom - tvrđavom da vidimo svu raskoš nekadašnje nam prijestolnice. I uz vodičku Marijanu obišao se grad i udahnuo dio njegove barokne duše. Prijatelj Željko Horvat čekao je na trgu s kuhanim vinom i kobasicama, a eto, pridružio se i župan Radimir Čačić. Varaždin je blistao a osobno nisam nikad u nekoliko sati vidio pet autobusa Mađara u obilasku, naravno ponosnih jer su grofovi Erdődy, stoljetni ovdašnji župani, i bili Mađari.