Vino

U hotelu Esplanade Zagreb održana je osma po redu svečana dodjela Bijelog grozda, nagrade vinarijama koje uspješno razvijaju vinski turizam i pojedincima koji svojim aktivnostima doprinose razvoju i promicanju vinske kulture. Među uzvanicima su bili i Ivo Bašić, glavni tajnik Ministarstva turizma RH, Dejan Jaić, zamjenik pročelnika Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo kao izaslanik Grada Zagreba i gradonačelnika Milana Bandića, Goran Pauk, župan Šibensko-kninske županije, Nj.E. Mira Nikolić, veleposlanica Republike Srbije u RH, Nj.E. Aleksandar Vranješ, Veleposlanik BiH u RH i Nj.E. Boro Vučinić, veleposlanik Crne Gore u RH sa suradnicima i Nazif Xhaferi, otpravnik poslova Veleposlanstva Republike Sjeverne Makedonije u RH.

Ivo Bašić, glavni tajnik Ministarstva turizma RH u uvodnom govoru istaknuo je da su Bijeli grozd i drugi projekti koji se bave promicanjem vinskog turizma hvalevrijedne akcije i da bi svi zajedno trebali podržati vinare i sve ostale koji rade na razvoju vinskog turizma.Nagradu Bijeli grozd je 2012. godine utemeljila udruga za kulturu stola G.E.T., koja se bavi promicanjem eno-gastronomije i razvojem eno-gastro turizma i čiji osnivači Silvija Munda i Tomislav Stiplošek više od deset godina medijski prate eno-gastro scenu regije. Danas Bijeli grozd pokriva države regije te se uskoro dodjeljuje Regional Trophy nagrada prema glasovima publike iz cijele regije.

Prodaja na vlastitom pragu postala je prioritet vinara, vinski podrumi postali su sastavni dio turističke ponude i veliki čimbenik turizma uopće. Stoga je misija ovog projekta istaknuti one koji se najviše trude, pohvaliti njihov rad i uspjeh, dati im poticaj za nastavak, a svima ostalima dati poticaj za dodatni trud i razvoj kvalitete sveukupne ponude. To se ne odnosi samo na vinarije, nego na sve one koji svojim djelovanjem na bilo koji način utječu na razvoj i promicanje eno-gastro turizma i kulture stola, objašnjava Tomislav Stiplošek, predsjednik udruge.

Za najbolje vinarije u turističkom smislu, po svojem je mišljenju i iskustvu glasovalo i ove godine oko 2000 eno-gastro znalaca i putnika putem otvorene ankete. Unutar Hrvatske, rezultati su podijeljeni na pet regija: Bregovitu Hrvatsku, Sjevernu i Srednju Dalmaciju, Južnu Dalmaciju, Istru i Kvarner te Slavoniju i Podunavlje. Diplome su dodijeljene i vinarijama iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije.Na svečanosti u zagrebačkoj Esplanadi dodijeljena su priznanja najboljim vinarijama u turističkom smislu, u odnosu na ukupno prikupljene bodove, ali i nekoliko posebnih priznanja za doprinos eno-gastro turizmu u Hrvatskoj.

"Za podršku zahvaljujemo prijateljima i sponzorima koji su podržali organizaciju: Esplanadi Zagreb i divnom osoblju hotela, Agrolaguni, Destileriji Aura, vinariji Damjanić, staklarni Rogaška; restoranima Noel, Fino & Vino i Vinodol iz Zagreba, Vuglec bregu iz Škarićevog; bistrou Babriga iz Velike Gorice i slastičarnici 'U prolazu' iz Samobora, koji su svojim delicijama oduševili sve goste na dodjeli; vinarijama Iločki podrumi, Vina Laguna, Medea, Stina vina, Korta Katarina i Kurtalj, kao i tvrtki Radenska. Posebna zahvala Ugostiteljsko-turističkom učilištu Zagreb, čiji su vrijedni đaci pomogli da svečanost protekne besprijekorno.", ističe Silvija Munda iz udruge G.E.T. te dodaje: "Hvala svima koji su dolaskom podržali vinare i naša nastojanja, ali i svim medijima koji pomažu da se glas o Bijelom grozdu i trudu koji vinari ulažu u razvoj turizma pronosi što dalje."

Dobitnici diploma i priznanja su:

Dobar Start

Ovo je priznanje čiji je cilj pohvaliti vinarije koje su tek nedavno uvele turističku ponudu ili još nisu, ali planiraju, jer su shvatili koliko je to bitno, a krenule su dobro i s puno entuzijazma. Smatramo da je bitno pokazati im da je njihov rad primijećen i time im dati poticaj da ustraju u tom radu.

Priznanje Dobar Start za 2018. godinu dobila je vinarija Magistra iz Erduta.

Posebna priznanja

Posebno priznanje za izniman doprinos u razvoju vinske kulture: Vinska Klet Kurtalj, Zagreb

Posebno priznanje za izniman doprinos u promicanju vinskog turizma: Željko Garmaz

Posebno priznanje za životno djelo, za izniman doprinos u razvoju vinarstva i vinske kulture, ove godine je dodijeljeno: Ivan Enjingi

Najbolje vinarije u turističkom smislu:

Bregovita Hrvatska

(diplome je uručio g. Dejan Jaić, izaslanik Grada Zagreba i gradonačelnika g. Milana Bandića)

1. Vinarija Kolarić, Hrastje Plešivičko
2. Vinarija Vuglec breg, Škarićevo - Krapina
3. Vinogradarska kuća Braje, Lokošin Dol

Južna Dalmacija

1. Vinarija Rizman, Slano (vinogorje Komarna)
2. Vinarija Korta Katarina, Orebić, Pelješac
3. Vinarija Terra Madre, Komarna

Sjeverna i Srednja Dalmacija

(diplome je uručila gđa. Dijana Katica, predsjednica Udruge za turizam i ruralni razvoj "Klub članova Selo")

1. Vinarija Bibich, Plastovo
2. Vinarija Stina, Bol, otok Brač
3. PZ MasVin - maslina i vino, Polača

Istra i Kvarner

1. Vinarija Roxanich, Motovun
2. Vinarija Boškinac, Novalja
3. PZ Gospoja, Vrbnik

Slavonija i Podunavlje

(diplome je uručio g. Ivan Enjingi, vinar, dobitnik priznanja za životno djelo Bijeli grozd 2019)

1. Vinarija Galić, Kutjevo
2. Vinarija Iločki podrumi, Ilok
3. Vinarija Belje, Kneževi Vinogradi

Najbolji u Hrvatskoj u vinskom turizmu:

(diplome je uručio g. Ivo Bašić, glavni tajnik Ministarstva turizma RH)

1. Vinarija Bibich, Plastovo
2. Vinarija Kolarić, Hrastje Plešivičko
3. Vinarija Rizman, Slano (vinogorje Komarna)

Najbolji u Sloveniji u vinskom turizmu: Vinarija Istenič, Bizeljskog

Najbolji u Bosni i Hercegovini u vinskom turizmu: Vinarija Vukoje, Trebinje
(diplomu je uručio Nj.E. g. Aleksandar Vranješ, Veleposlanik BiH u RH)

Najbolji u Srbiji u vinskom turizmu: vinarija Erdevik, Erdevik
(diplomu je uručila Nj.E. gđa Mira Nikolić, veleposlanica Republike Srbije u RH)

Najbolji u Crnoj Gori u vinskom turizmu: vinarija Kopitović, Brčeli
(diplomu je uručio Nj.E. g. Boro Vučinić, veleposlanik Crne Gore u RH)

Najbolji u Makedoniji u vinskom turizmu: Vinarija Chateau Kamnik, Skoplje
(diplomu je uručio g. Nazif Xhaferi, otpravnik poslova Veleposlanstva Republike Sjeverne Makedonije u RH)

Opći ciljevi platforme Centar za razvoj vinskog turizma i nagrade Bijeli grozd su prezentacija i poboljšanje turističke usluge u eno-gastro turizmu. Širenjem Bijelog grozda u države regije, ciljevi projekta se počinju odnositi na podizanje svijesti o važnosti eno-gastro turizma u cijeloj regiji, a ne isključivo i izdvojeno u Hrvatskoj.

Ana Ritoša, iskusna vinarka iz Poreča, svoja je vina predstavila na malo drugačijoj degustaciji. Ona je svojim radom podržala dvije mlade autorice, pa su gosti na promociji knjige uživali u spajanju knjige i vina. Upravo je ovo savršen primjer oblika promocije kakve bi trebale biti češće u vinskom svijetu.

Iako je marketing u svijetu vinarstva uvijek bio važna stavka, u današnje vrijeme još više dobiva na važnosti i to iz dva ključna razloga. Pod prvo, konkurencija je veća nego ikada i ako se želite istaknuti morate to znati napraviti, a pod drugo, do informacija se danas jako jednostavno dolazi. Ako publika ne može pronaći informacije o vama, postoji još mnogo vinara koji su te informacije pripremili i učinili ih jako dostupnima.

Ana Ritoša toga je svjesna, pa zna prepoznati priliku za promociju vina čak i kada to nije uobičajeno događanje. Osim što je podržala kvalitetan projekt predstavljanja knjige, Ana je u Poreču, pred domaćom publikom predstavila svoja vina na najbolji mogući način.

Vinarija u kojoj se pazi na svaki detalj

Vinarija Ritoša, smještena u Poreču, poznata je po visokoj kvaliteti proizvoda koje nude na tržištu. Ana, koja sva ta vina potpisuje vodi vinariju zajedno sa svojim ocem. Oni paze na svaki detalj od vinograda do same proizvodnje. Poseban se naglasak stavlja na selekciju, tako da se vino radi od provjerenih plodova koji se ne tretiraju herbicidima.

Muškat ruža porečki oduševio goste

Na degustaciji u Poreču imali smo priliku probati čak tri vina, Malvaziju Istarsku, Cuvee i Muškat ruža porečki. Njihova malvazija vino je u kojem se osjete i cvjetne i voćne arome, a kako je Ana objasnila dozrijevanjem u boci, aromatski profil dobiva sve više okus zrelog voća. Cuvee koji smo probali je kupaža tri sorte, terana, cabarnet sauvignona i merlota, a prije punjenja vino je dozrijevalo u hrastovim bačvama godinu dana.

Ipak vino koje je ostavilo goste bez teksta je Muškat ruža porečki. Ovo je poluslatko osvježavajuće koje se odlično uklopilo u priču. Ono što je bitno napomenuti je to da je njihova vinarija jedna od rijetkih koja to vino ima u ponudi.

Ovakav oblik promocije svakako navodi da o samoj vinariji krenete više istraživati, a onda istraživanjem naiđete na članak G.E.T. Reporta i vidite kako je poznati Tomislav Stiplošek opisao njihovo vino. I bude vam dovoljno da ga poželite probati: "Moju pažnju privukla je nedavno, na Pink Dayu, svojim Roséom koji je, po mojem sudu, bio najbolje vino na tom festivalu."

Ovo vinsko natjecanje ozbiljan je posao, govorio sam sebi kad sam deseti put u karijeri prekoračio prag londonskog International Wine Challengea (IWC). Sjeti se, pij stalno puno vode, vjeruj svom nepcu i zaboravi na telefon sljedećih tjedan dana. Na zidu iznad recepcije dočekao me natpis IWC 2020 - Rigorous, Impartial, Influental (rigorozni, nepristrani i utjecajni), koji nas sve podsjeća na temelje na kojima počiva ovo natjecanje, a u dvorani pod tribinama londonskog kriket stadiona Kia Oval puno poznatih i prijateljskih lica, pristiglih iz raznih krajeva svijeta, od Brazila i SAD-a do Japana i Kine.

S njima ću idućih tjedan dana razmjenjivati mišljenje o stotinjak vina dnevno, kolika nam je standardna norma. Glavnina sudaca je ipak domaća, iz Ujedinjenog Kraljevstva - u panelu od pet sudaca koliko treba da bi se ocijenilo jedno vino prosječno su dva lokalca i tri stranca. Prošla mi je kroz glavu i slika iz 2011., mog prvog dolaska na IWC i treme koje se nisam mogao otarasiti. Prizor je bio sličan, ljudi većinom isti, samo što tada nisam poznavao baš nikog.

Poziv za sudjelovanje u natjecanju pristigao je ranije te godine od osobe s kojom sam, ne znajući tko je, imao prilike kušati vina i kojoj su se svidjele moje kušačke sposobnosti, a poklopilo se da je baš tada IWC želio poboljšati zastupljenost stranih sudaca. Treme se nisam mogao riješiti jer sam znao s kojim ću imenima dijeliti mišljenje. Radilo se o ljudima iz čijih sam knjiga učio, kao što je Oz Clarke, ili o ljudima s ogromnim renomeom u svijetu vina kao što su Charles Metcalfe, osnivač natjecanja, zatim Peter McCombie, Jamie Goode, Tim Atkin i drugi.

Na kraju svog prvog nastupa te 2011., nakon dva puna tjedna intenzivnog cjelodnevnog rada, znao sam da sam na dobrom mjestu i da ću još neko vrijeme tu sigurno ostati, jer nigdje se drugdje na svijetu vinskim kušačima poput mene ne pružaju ovakve prilike. Naime, IWC ima poseban model ocjenjivanja koji vinu omogućava maksimalnu nepristranost, a sucu ocjenjivaču kontinuirano učenje. Neka natjecanja imaju specijalističke panele u kojima se kao sudac bavite samo jednom regijom, na nekim ocjenjujete vina također iz cijelog svijeta, ali ne znate odakle su do objave rezultata, a samo IWC ima model po kojem suci znaju regiju, sortu i godište vina, a da pritom svaki slijed dolazi iz druge regije, s naizmjeničnim sljedovima crnih i bijelih vina.

Na taj način stalne izmjene regija, stilova, boja i tipova vina tijekom dana omogućuju da kod sudaca ne dođe do zamora osjetila, jer kad bi sudac trebao iskušati recimo pedesetak argentinskih malbeca u jednom prijepodnevu, koji su snažna i tanična vina, već nakon petnaestog, a ne pedesetog uzorka, došlo bi do zamora osjetila i pitanje je koliko bi rezultati na kraju bili kvalitetni.

S druge strane, dobivanjem informacije kušate li recimo sauvignon iz Marlborougha na Novom Zelandu ili Pouilly Fumea u Francuskoj, u stanju ste smjestiti vino u kontekst terroira i ocijeniti ga u skladu s tim, kvalitetnije. Ključni dio kvalitete IWC-ova natjecanja dolazi ipak s opetovanim kušanjem i silnom kontrolom, koju nisam susreo ni na jednom drugom natjecanju. Svako se vino kuša najmanje dva puta, prosječno tri puta, a ponekad i pet, šest puta.

Prvi je ciklus kušanja selekcijski, na kojem se razdvajaju potencijalne medalje od nemedalja. Svako vino koje panel odbaci u zonu vina bez medalje ponovno kušaju supredsjedatelji natjecanja, sedmeročlana komisija najiskusnijih ocjenjivača, te, pronađu li grešku, odnosno zaključe li da neko vino ipak zavređuje medalju, vraćaju ga u drugi tjedan.

Tada sva vina iz zone medalja ponovno kuša drugi panel i ponovno svaku medalju kontrolira jedan predstavnik sedmeročlane komisije. Sve zlatne medalje idu u pripetavanje i ponovno ih kušaju svi supredsjedatelji i onda se među njima biraju trofeji, to jest najbolji od najboljih po kategorijama. Posljedica tog modela jest da IWC dodjeljuje malo zlatnih medalja i da ostale njihove medalje, a tu su još srebrna, brončana i preporuka (Commended) imaju vrijednost i težinu na tržištu. Od oko 14.000 uzoraka ocijenjenih u dvije tranše u studenome i travnju stotinjak je hrvatskih i dobitnicima treba čestitati na svakom tipu medalje koja je osvojena na ovom najstrožem ocjenjivanju na svijetu i u takvoj golemoj konkurenciji.

U organizaciji Udruge Plavac mali - Pelješac, Peljeških vinski puta, HGK Županijske komore Dubrovnik, Obrtničke komore Dubrovačko - neretvanske županije i u suorganizaciji peljeških turističkih zajednica i općina te sponzora Dubrovačko - neratvanska županija, turistička zajednica DNŽ-e, peljeških vinara, te podršku popularnog brenda vode - Romerquelle manifestacija Dani otvorenih vrata peljeških podruma postala je najveća vinska manifestacija u Dalmaciji. Posjetioci se susreću sa tradicionalnim običajima u posjeti Doma vinarske tradicije u Putnikoviću do obilaska vinskih podruma i vinarija Pelješca uz degustaciju vina koja su ovaj poluotok proslavila u svijetu.

6. prosinca, 14 mladih peljeških enologa ocijeniti će mlada vina autohtonih sorti berbe 2019.

Subota, 7. prosinca dan je rezerviran za organizirani obilazak podruma i kreće se nakon predstavljanja vinara u tvrđavi Kaštio u Stonu u 11 sati.

Pripreme za četrnaestu manifestaciju Dani otvorenih vrata peljeških podruma u punom su jeku. Po najavama organiziranih dolazaka iz Zagreba, Zadra, Splita, Sarajeva i naše županije, ove godine očekujemo rekordan broj posjetitelja, ističu u Udrugama Plavac mali - Pelješac i Pelješki vinski puti.

Subota oko podneva najbolje je vrijeme u Zagrebu za demokratsku gastronomiju. Demokratska gastronomija u ovom kontekstu znači da se na ulici može probati puno dobre hrane i dobrih vina za mali novac ili besplatno.

Ove subote u centru grada, u krugu od par sto metara održavale su se čak četiri atraktivne manifestacije na kojima se moglo dobro piti, jesti, učiti i kupovati. Na Trgu bana Jelačića traje Sajam meda, gdje se prodaju i neobične vrste meda malih nekomercijalnih proizvođača, po povoljnim cijenama.

Mi smo kupili medljikovac jedne obitelji iz Fužina. Par metara dalje Vodnjan je najavljivao Dane maslinovih ulja koji se u tom sad već svjetski relevantnim centru maslinarstva održavaju idući vikend. Prolaznici su mogli kušati izvrsna mlada ulja najvažnijih vodnjanskih proizvođača, poput Chiavalona, Salvele i Melota.

Dvadesetak metara niže, u ultrapopularnom Cheese Baru Milan Budinski i Mia Vukdragović predstavljali su mlada, jako mirisna Lagunina ulja Ol Istria, šampionske sireve Špin i niz ozbiljnih vina koja su se uglavnom točila iz velikih boca.

A preko puta Cheese Bara, u Vitrini u Staroj Vlaškoj, vinarije Kabaj, Poletti i Bibich privukle su dosta ljudi svojim buteljkama. Mi smo se najdulje zadržali u Cheese Baru, gdje nam je Milan Budinski, jedan od najstručnijih enologa na ovim prostorima, prezentirao prvi Lagunin pjenušac proizveden tradicionalnom metodom.

Vino se zove Blanc de Moi, nosi oznaku berbe 2015. sastoji se od 60 posto malvazije i 40 posto bijelog pinota i zapravo je bogato i fino zaokruženo, premda je provelo samo deset mjeseci na kvascima. Iduća berba, 2016. dozrijevat će na kvascima bitno dulje.

Gospodin Budinski kazao nam je da nije želio koristiti chardonnay, je istarski chardonnay s crvene zemlje postiže previsoki pH, što je, naravno, pogubno za kvalitetu pjenušca (pH viši od 3 smatra se nedopustivim za tradicionalno proizvedene pjenušce).

Umjesto chardonnaya, Budinski je odlučio kupažirati malvaziju s bijelim pinotom, koji ima dovoljno kiseline, da bi vino dobro funkcioniralo. Osim ovog obećavajućeg pjenušca, na Laguninoj smo promociji kušali još sjajnu Malvaziju Vižinadu iz 2015. godine i vrlo dobar Festigia Cabernet Sauvignon iz iste berbe, koji se točio iz magnuma.

Proizvodnja grožđa prema podatcima DZS-a je u padu. Trenutno smo na razini 146 tisuća tona godišnje, što je 28% manje kada gledamo unazad 10 godina, rekao je Robert Brkić - voditelj Centra za vinogradastvo, vinarstvo i uljarstvo Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH) na stručnom skupu vinogradara Sabatina 2019. koja se odvija ovog vikenda u Segetu Donjem kod Trogira.

Podaci HAPIH-a kažu da je prošle vinogradarske godine proizvedeno 572 tisuća hektolitara vina, a struku veseli informacija da raste proizvodnja onih vrhunskih. S druge strane uočen je i trend smanjenja proizvodnje stolnih i kvalitetnih vina, koji ide u prilog tezi podizanja kvalitete.

I pjenušava vina dižu svoj tržišni udio, ali još uvijek relativno skromnih količina, referirao je Brkić okupljene proizvođače. Kada je riječ o vinskim sortama, graševina i nadalje dominantno predvodi nacionalni popis uz ostvareni dodatni rast u odnosu na godinu prije. Stupanj samodostatnosti vina je u padu. Prošle je godine taj parametar bio na 76%, a opisuje odnos proizvodnje i potrošnje domaćeg tržišta.

Raste i prosječna cijena uvezenih vina. Ona na police dućana dolaze ponajviše iz Španjolske i Italije, dok i nadalje značajan dio pristiže iz nama bliskih vinorodnih područja Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije.

Klimatske promjene pomiču rokove berbe

Jedan od fokusa stručnih predavanja Sabatine bili su i meteo trendovi kojima svjedočimo.
U južnoj Francuskoj su se u 60 godina, od 1940. do 2000., rokovi berbe pomakli za čak 3 tjedna, iznio je Ivan Prša iz HAPIH-a.

Da klimatske promjene itekako utječu na sektor proizvodnje vina govori i informacija kako se svakih 10 godina berba graševine na kontinentu pomakne za 3,3 dana ranije. Povećavaju se vrijednosti šećera i alkohola, što otvara pitanje budućeg sortimenta u takvim vinogorjima. Stručnjaci konstatiraju da će, nastavi li se takvo stanje, i pojedini dijelovi gorske hrvatske postati vinorodne površine.
Stoga je potrebna čvršća povezanost između agronomske i meteorološke struke, naglasio je Prša i dodao kako je nužna izgradnja sustava praćenja razvojnih faza vinove loze u relaciji s vremenskim prilikama.

Prema vinogradarskom registru na dan 1. listopada 2019. godine u RH imamo ukupno 19.040 hektara vinograda, a kojih je 45% između 10 i 20 godina starosti. Analiza otkriva da je prosječna starost svih naših vinograda 30 godina, što aktualizira pitanje zanavljanja.

Svakih se 10 godina pomakne berba graševine za 3,3 dana. Povećavaju se vrijednosti šećera i alkohola, što otvara pitanje budućeg sortimenta u tim vinogorjima.
Još tamo davne 1896. utemeljen je u Zagrebu lozni rasadnik, a danas brojimo tek 15 proizvođača loznih cijepova u RH, od kojih jedan radi gotovo pola nacionalne proizvodnje, istaknuo je Darko Cenbauer iz HAPIH-a.

Svugdje u svijetu crveno, jedino kod nas crno vino
Prošle smo godine u RH proizveli cca. 1,6 milijuna loznih cijepova, dok smo na valu investicija 2007. bili na razini iznad 7 milijuna. Čak je 27% domaćih nasada starije od 30 godina što generira potrebu za sadnim materijalom. Struka naglašava da je tek 50% novih vinograda podignuto certificiranim sadnim materijalom, što ocjenjuju neuspjehom.

Kako vinska scena izgleda iz pogleda kupaca opisala je dr.sc. Ivana Alpeza kroz izlaganje na temu tradicionalnih deklariranja i vinske baštine u modernom ruhu. Njihova istraživanja kažu da je sama sorta ta koja ponajviše asocira kupca na kvalitetu, a među njima dominiraju plavac i graševina. Slijede ih pošip, traminac, malvazija. Iskustva domaćih potrošača, dakle vinima ovih sorata jamče bolju tržišnu poziciju.

U vinskom biznisu nužno je razlikovati se.
Pa je tako dio ispitanika naglasio kako se svugdje u svijetu koristi izraz crveno vino, dok je jedino kod nas crno, kaže Alpeza o potencijalu tradiocionalnog naziva i dodaje da domaći kupci vjeruju deklariranom na našim vinima, znaju što žele i prilično su dobro informirani.

Na Općem sudu Europske unije u Luksemburgu početkom idućeg mjeseca kreće rasprava o tužbi Slovenije protiv Europske komisije u slučaju istarskog vina teran, objavili su slovenski mediji.

Prva rasprava o slovenskoj tužbi protiv Komisije u slučaju teran predviđena je za 3. prosinca, a isti sud bi 11. prosinca trebao odlučiti je li nadležan za slovensku tužbu protiv Hrvatske u slučaju arbitraže o granici.

Svoje vino, koje se proizvodi na slovenskom Krasu, Slovenija je patentirala pri Europskoj komisiji kao "teran" odmah nakon ulaska u EU 2004. te je kasnije uložila prigovor na pokušaj Hrvatske, kao nove članice, da registrira tradicionalno vino iz hrvatske Istre, poznato pod istim nazivom.

U "vinskom sporu" koji se razvio između dvije članice EU i susjednih zemalja posredovali su Europska komisija i povjerenik za poljoprivredu Phil Hogan koji će u novoj Komisiji preuzeti mjesto povjerenika za trgovinu.

Delegiranom uredbom iz 2017. Hrvatska je od Komisije dobila pravo istarsko vino s oznakom porijekla "Hrvatska, Istra" prodavati i s dodatkom "teran" na naljepnici, ako je ta oznaka istaknuta nešto manjim slovima.

Slovenija nije zadovoljna takvim rješenjem spora pa je na inzistiranje svog tadašnjeg ministra za poljoprivredu Dejana Židana, koji je sada predsjednik parlamenta, Europsku komisiju tužila sudu, smatrajući "popuštanje" hrvatskoj strani pristranim postupkom Europske komisije, zatraživši povlačenje delegirane uredbe o priznavanju prava istarskog terana.

Slovenija u tužbi tvrdi da je Komisija svojim postupkom prekršila temeljna načela europskog acquisa i povjerenja u pravo, načelo zaštite stečenih prava, legitimnih očekivanja te načela srazmjernosti, prenose slovenski mediji.