Vino

Obitelj Zuccardi bavi se vinogradarstvom još od 60-ih godina prošlog stoljeća, možda i ne tako dugo u usporedbi s drevnim tradicijama vinarstva u Starom svijetu, ali za Argentinu, to je prilično ozbiljno razdoblje rada.

Nova Zuccardi vinarija sagrađena je u srcu doline Uco, na 8841 četvornih metara u podnožju Anda, poznatom po idealnim uvjetima za vinogradarstvo koje u posljednjih nekoliko godina doživljava procvat gastronomskog turizma.

Autori projekta, arhitekti Mora Hughes Arquitectos studio su uzeli u obzir oba aspekta - tehnološki i turistički. S jedne strane, zgrada je morala zadovoljiti stroge standarde koji zahtijevaju visoku kvalitetu procesa proizvodnje vina, s druge strane - biti atraktivna za posjetitelje željne uzbudljivih vina u ništa manje impresivnim okruženju.

Arhitektura vinarije daje obol svečanoj i strogoj silueti Anda, koje određuju vrijeme i tlo u regiji. Zgrada raste izravno iz zemlje i postaje dio planine, pronalazeći vizualnu ravnotežu s okolišem i bez ometanja integriteta krajolika. Podrum sadrži posude za vino, u prizemlju se nalazi cijeli proizvodni proces i laboratorij, a upravno područje se nalazi na drugom katu. Vinarija je gotovo u cijelosti izrađena od armiranog betona s različitim završnim radovima.

Glavna zgrada - raste iz zemlje kao stožac u obliku vinske bačve.

Posude za vino su rezultat višegodišnjeg istraživanja timova vinara te su napravljeni od predgotovljenih betonskih posuda. Cjelokupni interijer, uključujući i opremu, urađeno je od istog materijala koji prostorijama daje jedinstven izgled. Nadsvođena soba u kojoj se pohranjuje vino u bačvama, sa svojim mekim konturama i prigušenim svjetlom, podsjeća na špilju s blagom.

Metalna kupola, vrlo visoka među moćnim zidinama, utjelovljuje vječnu i univerzalnu ideju, što zgradi daje izgled hrama. Ona također ističe značajke ovog jedinstvenog mjesta, međuodnosom zemlje, neba i sunca.

Unutar zgrade slijed mjesta za pohranu vina i degustaciju odražava ideju putovanja kroz vrijeme. Pod kupolom visi metalni objekt umjetnika Guillermo Rigatteri. To je sjeme, što je simbol rođenja i rasta u budućnosti. Kada prođete kroz prostore vinarije, vi počinjetre shvaćati njegovu viziju, a to dovodi do istraživanja svakog kutka i pukotine. Od trenutka kada se približite visokim i veličanstvenim zidinama, nakon što prođete unutrašnjost, otkrivajući različite prostore, gdje igra svjetlosti, promjene temperature, tišine i jeke stvara poseban ugođaj, počnete osjećati gotovo mistično strahopoštovanje. Sve ove značajke omogućuju posjetiteljima doživjeti proces proizvodnje vina duboko i osjetiti magičnu atmosferu u kojoj se rađa vino.

S obzirom na najnovije odluke udruge WOW da nakon 8 godina postojanja malo pojačaju edukativni pristup bez da naštete zabavnom aspektu, putovanjima i promociji hrvatskih i drugih vina te umjerene konzumacije alkohola, s početkom školske godine i povratkom članica u Zagreb – održana je i prva WOW "vinska školica".

Ambijent Rooftop Lateral Champagne Bara na 26 katu u vlasništvu humanitarke i inspirativne poduzetnice, WOW-ice Ane Lisak, u utorak 15. listopada 2019. bilo je poprište dugo očekivanog susreta Kutjeva i WOW-ica. Ali, akd se nešto dugo čeka, znači da se i isplati. I doista, vinarija Kutjevo se iskazala, a osobito njene dvije ženske predstavnice, Valentina Silović iz marketinga i enologinje Zrinke Vinković Jergović, a uz svesrdnu podršku Matka Kovačića.

U druženje je uvela predsjednica, sanja Muzaferija, koaj je dugo godina pokušavala ostavriti suranju s jednom od naših najvežih vianrija a to je na koncu uspjelo Vlasti Pirnat, art-direktorici WOW-a i autorici divne i nagrađene etikete za premium rose vino podruma Kutjevo. Kutjevo je za WOW-ice priredilo svojevrsnu vinsku školicu koja ipak nije bila sasvim"ozbiljna" i zahtjevna, nego su WOW-ice kući ponijele pitanja na koja mogu odgovoriti same sebi, u miru svoga doma , a ponajviše se tiču – naravno – vina i Kutjeva.

Za tu priliku podijeljene su i brošurice s mnogim i važnim zanimljivostima i detaljima o vinu. I ne samo Kutjevu. Klasičan vid vinske prezentacije pretvoren je u ugodan i ležeran razgovor o onome što nas sve povezuje – vinu. Vodio se živ i konstruktivan razgovor kojim su pokrivena široka područja vinske proizvodnje i proizvodnje visokokvalitetnih i premium vina. Na početku smo obavješteni kako su na žalost WOW-ica , a na iznimnu sreću Kutjeva, već u kolovozu rasprodane sve količine kako premium roséa namijenjenog HoReCa kanalu, ali i roséa namijenjenog retail kanalu prodaje.

Međutim, obećali su nepravdu ispraviti na proljeće 2020. kada je najavljeno puštanje novih berbi na tržište, kao i dolazak na 8.Pink Day 21.ožujka iduće godine. Iz Kutjeva, vinske prijestolnice kontinentalnog dijela Hrvatske, u sjajnoj i opuštenoj atmosferi, prvo smo imale priliku kušati pjenušac od 100 % graševine, a onda međunarodno nagrađivana bijela i crvena vina. Kako i dolikuje, večer smo započeli aperitivom, tj. pjenušcem Maximo brut, prvim hrvatskim pjenušcem od sorte graševina, proizvedenim klasičnom metodom u kojemu se nalazi sve ono što pjenušac mora imati – svježina, ugodna i nenametljiva sortna aromatika, ali i nešto ozbiljniji izričaj i snažnije tijelo koje Maximu daje karakter. Graševina je apsolutni brand vinarije i uskoro će proslaviti 100-godišnjicu "razotkrivanja” potencijala sorte, koja godišnje proizvodi 5 milijuna litara vina. Vinarija Kutjevo s graševinom može, pa, gotovo sve.

Dovoljno govori podatak kako su iskusni u proizvodnji svježih laganijih graševina, kompleksnijih i odležanijih, predikatnih, ledenih vina od spomenute sorte, a ukoliko imate želju u vinariji Kutjevo možete zatražiti i arhivsku graševinu (iz primjerice 1963). Nakon pjenušca degustacija se nastavila uz vrhunski chardonnay berbe 2018. koje pokazuje kako vinarija Kutjevo ima pod kontrolom i segment proizvodnje visokokvalitetnih vina od internacionalnih sorti. Karakteristično svjež, a opet dovoljno karakteran i aromatskim profilom ugodno ispunjen. Iduća je bila graševina de Gotho berbe 2018. osvajačica zlata na nedavno održanom Mundus Vini Summer Tastingu u Neustadtu i tako potvrdila da je 2018. godina iz koje kompleksna bijela vina. Tu je i novi vizualni identitet u dominantnoj žutoj boji a vino je bogatog tijela, dugog retrookusa osjetne voćne aromatike. Dio fermentacije Graševine de Gotho odvio se u slavonskim bačvicama pa se u vinu osjeti sasvim nježan dodir drveta u organoleptičkim senzacijama. Iznenađenje večeri bilo je premijerno kušanje netom rekreiranog vina koje je izmamilo široke osmijehe i uzdahe… Bio je to Maximo Bianco berbe 2018., kupaža kraljice graševine i traminca. To je polusuho vino sjajne svježine, koncentriranih, a suptilnih cvjetnih aroma, užitnog i dugog retrookusa i naprosto poziva na – još. Iznenađene WOW-ice nisu krile oduševljenje kupažom i nesvakidašnjim odabirom sorata u njoj. Degustaciju smo završili uz vino bordoškog stila Maximo Nero berbe 2016. nenadmašne voćne aromatike i srednje punog tijela, ugodne svježine i pitkosti.

Maximo Nero je kupaža sorti cabernet sauvignon, merlot i syrah te dokazuje kako se u Kutjevu ne zaboravljaju niti crvene sorte. Ulaganjem u nove barrique bačvice od slavonskog hrasta u Kutjevu pokazuju da žele eksperimentirati s različitim stilovima i paljenjima bačvica. U vinogradima se vrši pažljiva selekcija, urod se smanjuje kako bi crvene sorte pokazale svoj puni potencijal. Očito, očekivanja su velika i žele se ponositi i tim vinskim segmentom. Ako nas pitate, jesmo li se nakon ovoga susreta opet zaljubili u vino, njegovu različitost i sva njegova naličja odgovor je da, naravno, jesmo. Itekako. I zato jedva čekamo još. Još Kutjeva, još graševine, još nesvakidašnjih kupaža, još sličnih susreta i još najmanje osam narednih stoljeća proizvodnje visokokvalitetnih vinskih kapljica vina.

Uprkos padu proizvodnje od 16%, Italija će i dalje ostati svjetski lider u proizvodnji vina ove godine, otkriva izvješće Wine Observatory.

Prema podacima Wine Observatory talijanska proizvodnja vina će pasti s prošlogodišnjih 55 milijuna na 49 milijuna hektolitara, ali ne očekuje se kako će najbliži konkurenti, Francuska i Španjolska, sustići ovu zemlju.

U izvješću ove neprofitne organizacije navodi se kako se na drugom mjestu po proizvodnji vina nalazi Francuska sa 43,4 milijuna hektolitara proizvodnje, a Španjolska zauzima treću poziciju sa 40 milijuna hektolitara.

Između ostalog, dodaje se kako će proizvodnja ove godine opasti u svim talijanskim regijama, osim u Toskani. Do pada proizvodnje vina došlo je zbog loših vremenskih uvjeta.

Italija je povećala izvoz vina za 11 posto na 8,6 milijuna hektolitara u prvih pet mjeseci. Ako se ovakav trend nastavi do kraja godine, izvoz bi mogao dostići čak 22 milijuna hektolitara i promet od 6,5 milijardi eura.

U Sarajevu će se, 18. i 19. listopada, u Domu Armije u Sarajevu održati jubilarni 15. Sarajevo Wine Weekend.

Ovaj festival vina je za desetljeće i po postojanja narastao od lokalnog, malog događanja koji su organizirali entuzijasti do najvećeg bh. eventa i jednog od najznačajnijih festivala ovog tipa u regiji.

Na Sarajevo Wine Weekendu je najavljeno sudjelovanje oko 70 vinarija iz Bosne i Hercegovine, regije i Europe, a njih dvadeset će se premijerno predstaviti vinskoj publici u Sarajevu. Posebna poslastica za ljubitelje i ljubiteljice bh. sorti će biti zajedničko izlaganje Udruge Blaž (blatina i žilavka), koju su, po uzoru na europske i svjetske vinarije, osnovali hercegovački vinari novih generacija.

Gošća festivala ove godine će biti Caroline Gilby, Master of Wine. Caroline je vinska stručnjakinja, spisateljica koja piše i za čuveni Decanter i govornica o vinima i vinskim sortama. Gilby se nalazi u ekskluzivnom svjetskom društvu od 200 ponajboljih sommeliera i sommelierki. Ovo je članstvo ograničeno brojem, i samo najbolji/e uspiju upisati svoje ime na listu, a Gilby to svakako jeste.

Festival će, kao i ranijih godina, pratiti vinska zbivanja u gradu, a po zaključenju festivalske satnice u subotu i publika i vinari će se iz Doma Armije preseliti na NLB Sarajevo Wine Weekend After Party, koji se i ove godine održava u Coloseum Clubu.

Novitet Sarajevo Wine Weekenda su bespovratne čaše najpoznatijeg svjetskog proizvođača staklene galanterije namijenjene vinskoj umjetnosti, Riedel, koje će poslužiti kao ulaznice.

Ministarstvo poljoprivrede u suradnji s Večernjim listom i Hrvatskom radio televizijom, šestu godinu za redom, provodi projekt "Zlata vrijedan" kojim se promovira hrvatska poljoprivredna proizvodnja kroz uspješne priče naših poljoprivrednika.

Ovogodišnje nagrade poljoprivrednicima uručene su u petak na završnoj svečanosti u Velikoj Gorici. Prvo mjesto osvojio je Mirko Bačani iz zaselka Rumenjaki u Svetom Petru Čvrstecu u Koprivničko-križevačkoj županiji. Po izboru Stručnog žirija drugo mjesto osvojio je Danijel Horvatić iz Stare Kapele u općini Dubrava u Zagrebačkoj županiji, a treće mjesto pripalo je Robertu Čondiću iz Kadanovaca u Požeško-slavonskoj županiji.

Najbolja mlada nada u poljoprivredi ove godine je Katarina Peršurić Bernobić iz Peršurića u Istri.

I čitatelji Večernjeg lista birali su svog pobjednika, a nagradu je dobio OPG Ane Knezović iz Iloka.

Na jednom smo mjestu okupili najbolje hrvatske poljoprivrednike, čije priče i posao koji svakodnevno rade mogu biti uzor i primjer svima. Njihove vrijedne ruke dobile su još jedno priznanje. U Hrvatskoj ima još mnogo obiteljskih gospodarstava koja predano rade svoj posao i koji će se u idućim godinama naći među nominiranima. Posebno sam ponosna na sve mlade poljoprivrednike koji su ostali na selu i poljoprivredu odabrali za svoje zanimanje, istaknula je ovom prilikom ministrica poljoprivrede Marija Vučković.

Vinarija Knezović dobro je poznata i u Vinkovcima, jer malo je ljubitelja vinske kapljice koji nisu probali ovo odlično ali pristupačno vino, koje se može kupiti u točionici u Zvonimirovoj ulici. Vino u boci s vlastitom etiketom i oznakom kontroliranoga podrijetla Knezovići su plasirali 2003. godine, a danas njihova vinarija godišnje proizvede oko 50.000 litara bijelih i crnih vina.

Od bijelih sorti najzastupljenija je graševina, zatim chardonnay, pinot bijeli i neizostavni iločki traminac. Od crnih sorti proizvodimo frankovku, cabernet sauvignon, merlot i rosé. Danas imamo oko 45.000 trsova na devet hektara vinograda, dok je kapacitet samog vinskoga podruma oko 70.000 litara. Radimo s tri suvremene preše, a nedavno smo kupili i kombajn za branje grožđa koji nam vrijeme berbe skraćuje na svega pet-šest dana. Teško je naći radnu snagu, ljudi nema, a i ne žele svi raditi ovaj posao, tako da se moramo maksimalno modernizirati, priča vlasnik Ivan Knezović.

Vinogradarstvo i vinarstvo njihove su osnovne djelatnosti, no bave se i seoskim turizmom, a u sklopu svojeg izletišta imaju i kušaonu vina gdje gosti mogu degustirati i kupiti vina i obići podrum.

Ne može se čovjek od ovoga obogatiti, no može zaraditi za pristojan život, da plati račune, školuje djecu i živi normalno. Teško bi bilo kada bi se opredijelili samo za jednu djelatnost, odnosno za turizam ili za proizvodnju. Na ovaj način one nadopunjuju jedna drugu i to se onda isplati. Dolaze nam gosti iz svih krajeva, trenutno na našem imanju imamo ugostiteljski prostor za nekih 120 osoba i zadovoljni smo s posjetom, ističe Knezović.

Surađuju, kaže, i s turističkim agencijama pa im dolaze i gosti koji posjećuju Vukovar, Kopački rit i druge destinacije u Slavoniji i Baranji, a koji se odluče za vinsku rutu.

Inače, ideja o pokretanju izbora najboljeg obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva nastala je u Ministarstvu poljoprivrede 2014. godine, nakon što je UN tu proglasio Međunarodnom godinom obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Izbor najboljeg OPG-a bio je najbolji način da se Hrvatska priključi toj inicijativi.

Cilj projekta je utjecati na promjenu percepcije poljoprivrede i rada u poljoprivredi te prikazati dobre priče ljudi koji vrijedno rade na hrvatskim poljima. Kandidate za izbor najboljeg poljoprivrednika i mladih nada predlažu županije, a najbolje među njima odabire stručni žiri sastavljen je od predstavnika Ministarstva poljoprivrede, Večernjeg lista, Hrvatske radio televizije, Hrvatske poljoprivredne komore i Hrvatske udruge mladih poljoprivrednika.

Slavonci su najbolji domaćini. To je još jednom potvrđeno u Kutjevu i Požegi u Požeško-slavonskoj županiji, jednoj od pet županija - domaćina Dana hrvatskog turizma. Sudionici ove manifestacije koji su za izlet odabrali obilazak kutjevačkih podruma i iznimno bogat slavonski ručak u Požegi, uživali su svim čulima.

Da je vinogradarstvo i vinarstvo zapisano u genetskom kodu Kutjevčana potvrđuje podrum iz 13. stoljeća, najstariji u ovom dijelu Europe, ali i brojne obiteljske vinarije među kojima su neke od najpoznatijih u Hrvatskoj. Tu je i najmodernija hrvatska vinarija Galić, koja osim za vrhunska vina, međunarodne nagrade osvaja i za arhitekturu i dizajn. U Kutjevu je i Krauthaker, jedna od najpoznatijih hrvatskih vinarija, nezaobilazno mjesto na Kutjevačkoj vinskoj cesti. Na Danima hrvatskog turizma u vinarijama Galić i Krauthaker održane su sommelierske radionice o graševini - sorti koja upravo u Kutjevačkom vinogorju daje najbolje rezultate. Uz uvodničare - Krešimira Macana i Anu Dijan, vinsku priču ispričali su poznati sommelieri Darko Lugarić i Siniša Lasan.

Elegantne i korpulentne, vrlo pitke, prepoznatljive sortne gorčine, kutjevačke graševine dugog su potencijala starenja, ali i široke lepeze vina, pa se u podrumima ovog gradića mogu kušati pjenušci, mlada, odležana, predikatna i arhivska vina te odlične kupaže. Gotovo svaka vinarija njeguje specifičan stil i originalnu priču, poput Sontacchija i Jakobovića - malih, toplih, tradicionalnih podruma koji su bili sastavni dio vinskog itinerera na Danima hrvatskog turizma.

Eksplozija okusa

Obilazak kutjevačkih vinarija završio je bogatim slavonskim ručkom u Zlatnom lugu. Bilo je svega – od kulena, kulenove seke, kobasica, slanine, sireva, paštete do pastrve, sarmi, jela s roštilja, pečenki, tradicionalnog vinogradarskog požeškog ćevapa… do slastica svih vrsti i oblika. Za aperitiv pjenušci Josipović i mirisne rakije Šimić, a uz bogate porcije, probrana vina vinarija Tandara i Perak. Tako se to radi u Slavoniji.

U kratkom roku, u samo nekoliko sati koliko je trajao izlet u našoj županiji, predstavili smo mogućnosti vinskog turizma kroz graševinu koja je jedan od naših najjačih aduta. Otvorili smo vrata podruma i vinarija – od starih, tradicionalnih, preko malih, obiteljskih vinarija do onog najmodernijeg. Prezentirali smo i poznata tradicijska jela koja nudimo pod brendom "Okusi Zlatne Slavonije", a koja odražavaju našu ljepotu i bogatstvo istaknula je Maja Jakobović Vukušić, direktorica TZ Požeško-slavonske županije.

U braku su godinama, njihovu je sinu Filipu već devet ljeta, znaju jedno o drugome sve, ali Marko još ne zna jednu obiteljsku tajnu. Ne zna je ni Frane, drugi zet Peršurićevih, jer kao što je Katarina nije otkrila Marku, nije ni Ana njemu. Bome ne zna tu tajnu ni Katarinina i Anina majka Nada, jer je tajna strogo obiteljska i najstrože čuvana. Nije to jedna od onih "tajni" kakvu donose raspleti sapunica, već je riječ o receptu za kuhanje likera koji se dodaje u pjenušac radi zaslađivanja i poboljšanja njegova okusa i mirisa.

Vinarke Katarina Peršurić Bernobić i njezina mlađa sestra Ana Peršurić Palčić čuvarice su te obiteljske tajne, piše Večernji.

Uvijek je jedna od nas dvije doma pa možemo same. Vjerojatno bih mužu dala recept, kad bi trebalo - pomalo se izmotavajući govori 37-godišnja Katarina, vlasnica jedinoga obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva u Hrvatskoj koje se specijaliziralo za proizvodnju pjenušavih vina. Njezina je vinarija, opet jedina u Hrvatskoj, potpuno automatizirana, ima i stroj za okretanje boca koji u devet dana odradi posao za koji čovjeku treba 45 dana. Ta je vinarija u Peršurićima, selu u Poreštini, nedaleko od Višnjana. To selo sa sedamdesetak duša zapravo ima dva imena, ovisno s koje strane u njega dolazite. Iz smjera Poreča ime mu je Pršurići, barem tako piše na ploči. No upišete li taj naziv u navigaciju, nećete stići nikamo jer mu je pravo ime Peršurići, kako se i preziva većina ovdašnjeg stanovništva. Zato je najbolje pratiti putokaze za vinariju Misal, kako se zovu Katarinini pjenušci. Prve su boce ovog pjenušavog vina nastale početkom devedesetih godina prošlog stoljeća kao rezultat istraživačkog rada Katarinina i Anina oca, dr. sc. Đordana Peršurića, koji je htio pokazati bogatstvo autohtonih sorti podneblja.

Još su nona i nono proizvodili mirna vina, osamdesetih su moji njima osvajali zlatne medalje, i to u konkurenciji s kombinatima. Kako se u katalogu vinskih sorti za malvaziju navodilo da je vino osrednje kakvoće, tatu je to naljutilo pa je htio da probamo napraviti pjenušac od malvazije, nadajući se da će to biti dovoljan dokaz Zagrebu da promijeni pojam malvazije. Otac je krajem 80-ih počeo raditi na svomu prvom pjenušavom vinu, a na tržište smo izašli 1991. Prva je berba "išla" za postavljanje kamena temeljca za Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu. Zato smo pjenušce i nazvali Misal, a kako je ime odmah dobro prihvaćeno, nismo ga mijenjali. Nono je tati prepustio jedan vinograd i on se u slobodno vrijeme bavio vinarstvom pa je sve do 2000. proizvodnja pjenušaca predstavljala isključivo hobi našoj obitelji - govori Katarina.

Vinarija Misal nalazi se u Peršurićima nedaleko od Višnjana. Na ulazu u selo iz smjera Poreča na ploči piše da se ovo selo sa sedamdesetak stalnih stanovnika zapravo zove Pršurići.