Vino

Hrvatski su vinari na DWWA 2019. prijavili više od 200 uzoraka, što znači da je četvrtina svih naših vina osvojila srebro ili zlato. Kako doznajemo, Porečka Laguna dobila je čak šest medalja, od kojih jednu zlatnu, za Malvaziju Vižinadu iz 2015. godine

Počeli su stizati prvi službeni rezultati s ovogodišnjih Decanterovih Svjetskih nagrada. Premda se poslije prvog kruga ocjenjivanja činilo da će hrvatska vina osvojiti rekordnih 14 zlatnih medalja, potvrđeno ih je sedam, uz 54 srebrne, što znači da je riječ o pet zlata manje nego lani. Međutim, s obzirom na vrlo problematičnu berbu 2017. i ovaj je rezultat sasvim dobar.

Osim toga, neki od najpoznatijih hrvatskih vinara ove godine nisu poslali svoje buteljke u London, što je potpuno nerazumljivo. Hrvatski su vinari na DWWA 2019. prijavili više od 200 uzoraka, što znači da je četvrtina svih naših vina osvojila srebro ili zlato.

Kako doznajemo, Porečka Laguna dobila je čak šest medalja, od kojih jednu zlatnu, za Malvaziju Vižinadu iz 2015. godine. Glavni Lagunin enolog Milan Budinski ističe kako je Vižinada iz 2015. izvrstan samostalni izraz terroira i sorte: to vino, naime, ne dolazi iz drva niti je macerirano. Budinski naglašava kako uspjeh Malvazije Vižinade pokazuje da istarska malvazija može biti izvrsno vino za dozrijevanje.

Potvrđeno je, također, da su zlatne medalje osvojili Marko Fakin za Malvaziju iz 2018. što je očekivano, i hvarski veteran Tonči Marijan za plavac Vron Bod iz 2012. godine, što predstavlja stanovito iznenađenje. Ova je medalja posebno važna, jer je riječ o prvom zlatu za plavac mali u povijesti Decanterovih nagrada.

Od drugih etiketa prisutnih na našem tržištu želimo istaknuti Rebulu Opoka Marjana Simčiča iz 2013.godine, genijalno vino koje je zasluženo osvojilo 97 bodova i platinastu Decanterovu medalju.

Uvijek kažem da je baranjsko vinogorje jedno od najpotentnijih u Hrvatskoj. Mikrolokacija naših vinograda, koja se proteže jedinom baranjskom uzvisinom pa sve do samog Dunava, zaista vrijedi spomena. Na nama je samo da promoviramo ovo vinogorje i uz određeni trud pokažemo svoje potencijale - kaže Slavko Kalazić, predsjednik najveće baranjske udruge vinara i vinogradara Baranjsko vinogorje iz Kneževih Vinograda.

Graševina, berba 2016. godine, proizvedena u Vinariji Kalazić, na nedavno završenom najprestižnijem svjetskom vinskom ocjenjivanju Decanter World Wide Awardu koje se održava u Londonu osvojila je srebrno odličje.
Trebalo je vremena, znanja i tehnologije da naša vina osvoje takva priznanja, koja su posljednjih godina postala uobičajena, ali sam siguran da baranjska vina mogu premašiti 95 bodova i osvojiti zlata - kaže Kalazić, dodajući kako je sretan što su odličja na Decanteru već pomalo postala kontinuitet.

Podsjeća tako na njegov prošle godine srebrom ovjenčani Rajnski rizling, berbe 2016. godine, na Graševinu (izborna berba) iz 2015. godine, nastalu u podrumu vinarije Svijetli dvori, koja se kući također vratila bogatija za jedno svjetski priznato srebro, ali i ostala odlično ocijenjena baranjska vina. Kaže kako je njegova ove godine srebrom ocijenjena Graševina dostupna na širokom tržištu (u trgovačkim lancima diljem Hrvatske) te kako je riječ o vinu bez ikakvih primjesa.

S istog svjetski priznatog londonskog ocjenjivanja sa srebrom se, čak uz nešto više bodova, vratila i Frankovka iz 2013. godine, sazrela u vinskim podrumima obitelji Kolar.
Sva ocjenjivanja su nam podjednako važna, ali je Decanter posebno važan - kaže Lajoš Kolar, čiji je Zeleni silvanac, berbe 2015. godine, u Londonu prije dvije godine također osvojio srebro.

Misli da je frankovka neopravdano zapostavljena i podcijenjena sorta unatoč činjenici što je, tvrdi, u isto tako vinskoj Austriji među najcjenjenijim sortama. Slaže se kako baranjski terroir mnogo znači, ali dodaje kako ništa manje važni nisu ni neki drugu čimbenici.
Bit je priče njegovanje vina te berba koja ne ovisi o kvantiteti već o kvaliteti, kada se s trsa ubire kilogram-dva grožđa, a ne dvostruko više - objašnjava Kolar. Njegova srebrna Frankovka također se može naći na tržištu, ako nigdje drugdje onda u podrumima u Suzi.

Ni Belje se (uobičajeno) iz Londona nije vratilo bez priznanja. Kako ističe Ljiljana Vajda-Mlinaček, direktorica Sektora marketinga, turizma i korporativnih komunikacija u Belju plus, srebrnom medaljom na ovogodišnjem Decanteru nagrađena je beljska Graševina Goldberg iz 2017. godine.

No ni ostala ocjenjivanja diljem Hrvatske i Europe nisu ništa manje važna. Upravo je Vinarija Belje, podsjeća Vajda-Mlinaček, osvojila značajne nagrade na velikom svjetskom ocjenjivanju - njemačkom Mundus Viniu, gdje su osvojili dva srebra. Posebno se ponose i s četiri zlata s Festivala graševine u Kutjevu.

Ne treba zaboraviti i na ništa manje vrijedno zlato koje je na Dubrovnik fest wineu osvojila Graševina Jarčevo brdo, nastala u podrumima karanačkih Svijetlih dvora. Sve skupa samo je dio nagrada koje su u posljednjih mjesec dana osvjila baranjska vina.

Baranjski vinari prestižne nagrade očekuju i na skorašnjem Gator festu, gdje će se birati knez i kneginja vina... Na Gator festu ocjenjivat će se 106 uzoraka vina iz 12 vinogorja iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine...

Hrvatska je vinska scena u posljednjih dvadeset i pet godina napravila velike iskorake, a od velikih izvoznika jeftinog vina postali smo respektabilna vinska odredišta, zaključak je okruglog stola Vino u Hrvatskoj 25 godina kasnije, održanom na festivalu R'n'B Weekend Zagreb - Restaurants & Bars Weekend koji traje do nedjelje.

Direktorica Sektora za poljoprivredu HGK Božica Marković ističe da se u strukturi proizvodnje i izvoza primjećuju velike promjene.
Iako se u devedesetim godinama više izvozilo nego uvozilo vina, uglavnom je bila riječ o jeftinim vinima niske kvalitete. Trendovi su se od tada potpuno promijenili. Tada se izvozilo u 30 zemalja, a sada hrvatski vinari izvoze u čak 53 zemlje i prepoznati su po kvaliteti. Naša vina koja se prezentiraju na najjačim svjetskim sajmovima redovito ulaze u krug najboljih, rekla je Marković naglasivši kako su vinari preživjeli i pritisak pristupanja EU koja je donijela povećani unos iz zemalja članica, ali i trećih zemalja poput Makedonije.

Uvjerena sam da će se trend smanjivanja vinograda zaustaviti jer su nam na raspolaganju ozbiljni novci iz vinske omotnice i programa ruralnog razvoja. Moramo nastaviti strategiju brendiranja Hrvatske kao vinske zemlje, što HGK provodi projektom Vina Croatia vina mosaica koji je i osmišljen kako bi našu zemlju ucrtao na vinsku kartu svijeta. Rezultati raduju. Osim što je vidljivo da izvozna cijena raste, u prošloj godini je i izvoz porastao 23 posto rekla je Marković.

Iako imamo 76 posto samodostatnosti, dobro je što je pokrivenost uvoza izvozom ipak porasla na 53 posto. Ovaj sektor ima kudikamo veći potencijal, ne samo u izvozu, nego i domaćoj potrošnji putem turizma, zaključila je Marković.

Trendovi pokazuju i da se izvoze naša najkvalitetnija i skupa vina, a uvozimo jeftinija vina iz Makedonije, s Kosova, iz Italije i Španjolske.

Tomislav Tomac iz poznate plešivičke Vinarije Tomac ističe kako se promjene vide.
Kada je naš otac krenuo u proizvodnju vina, na tržištu nije bilo ni čepova ni boca, a ni kvalitetnog dizajna. Jedino što smo znali i imali bila je ideja, uz pojedince koji su znali nešto o vinima i vinogradima te želju da se učini iskorak. U godinama koje su uslijedile odlučili smo iščistiti sorte i počeli saditi popularni chardonay i rajnski rizling koji se pokazao izvrsnim za naše položaje. Hrabro je bilo tada vjerovati da ćemo uopće moći prodati na tržištu ta skuplja vina. Sada smo prepoznatljivi po pjenušcima koji čine 80 posto naše proizvodnje i koji su od samih početaka odnosili nagrade na međunarodnim natjecanjima. Krećemo se prema biodinamičkom uzgoju i vinogradi crnog pinota su nam oni koje prve tako stvaramo. Vjerujem da hrvatski vinari ne bi smjeli propustiti priliku koja nam se nudi na globalnoj sceni. Autorska vina, prirodna, ekološka i organski uzgoj te originalnost sorti stvorili su izuzetne destinacije poput Gruzije koja je izrazito popularna među vinarima. Mi smo oslonjeni na turizam, no kako imamo tradiciju i nismo industrijska zemlja, to je prilika i za nas, naglašava Tomac.

Ivan Miloš iz poznate Vinarije Miloš na Pelješcu tako već i radi.
Na tržištu smo se pojavili već kad je moj otac osamdesetih godina prošlog stoljeća počeo raditi vino i odmah ga je nazvao Plavac Ponikve Pelješac, prema sorti, vinogradu i položaju. Od tada smo zaštitili izvornost i stvorili i prvo hrvatsko ekskluzivno vino s posebnom pričom - Stagnum. Od tada smo povećavali kvalitetu, ekološki certificirali vino i radili na autentičnim sortama. Nikada nismo barikirali vina, već smo koristili slavonske hrastove bačve, ne zato što su naše, nego jer su najbolje. Kod ulaganja u nove vinograde na zapuštenim položajima poštovali smo prostor, gradili suhozide i nismo htjeli velike intervencije. Ulagali smo u vinograde kada je bilo jeftinije kupovati nego uzgajati grožđe, ističe Miloš.

U njihovim vinogradima već 15 godina rade isti ljudi koji poznaju te vinograde i njihovu posebnost.
Bez 80 do 100 sati tjednog rada u vinogradima koliko otac, brat i ja svaki odradimo u vinogradu, nemoguće je dobiti kvalitetu koju želimo", ističe Miloš. Inače, trenutno ulažu 14 milijuna kuna, uglavnom vlastita novca, u novu vinariju iz koje 35 posto vina odlazi u inozemstvo. "Presretan sam što sam rođen u pravom razdoblju i mogu raditi na nečem većemu od mene. Izvrsno je što je mnogo takvih - dobrih, vinarski posebnih, drukčijih, a opet slično uspješnih priča, u cijeloj Hrvatskoj. Vjerujem da će vinarstvo postati jedna od najuspješnijih priča u Hrvatskoj uopće, ističe Miloš.

Priča obitelji Benvenuti krenula je nešto kasnije - 2000. godine. Kako kaže Nikola Benvenuti, tek tada se krenulo intenzivnije u sadnju vinograda.
Otac, brat i ja naslijedili smo jako malen vinograd, manji od hektara, koji je 1946. godine zasađen malvazijom. Odlučili smo raditi na svojim sortama i rasli smo s tržištem. Kako smo strogi prema sebi i vinogradu te prinosima, najveći izazov bio nam je doći kod kooperanata, selektirati u vinogradu i polovinu prinosa odrezati pa potom dogovarati cijenu kupljenoga grožđa. Zato sada imamo samo deset posto kooperanata koje imamo u potpunosti pod nadzorom, ističe Benvenuti.

Velik izazov im je bio i želja da ožive teran, koji je bio poznat po trpkosti i kiselosti.
Kod terana je nedostajalo znanja, volje i upornosti kako bi ga se pretvorilo u vino s velikim dometima i kvalitetom. Tržište je pokazalo da se ta vina prihvaćaju, a i stručna ocjenjivanja nama i kolegama su pokazala da smo u pravu. Sadašnji izvoz od 30 posto ukupne proizvodnje u 12 zemalja pokazuje kako smo bili u pravu, zaključuje Benvenuti.

U subotu poslijepodne držana je svečana dodjela priznanja i proglašenje pobjednika 52. Sajma i izložbe vina u Bedekovčini. Ove godine dodijeljeno je 6 velikih zlata, 34 zlata, 69 srebra, 22 bronce i 2 priznanja.

Šampionom izložbe proglašen je Pinot sivi Vinarije Bodren vlasnika Borisa Drenškog. Šampionu je nagradu uručio župan Željko Kolar, koji je rekao kako županija koja ima tolika kvalitetna vina, koja ima toliko vinara, čija vina se piju diljem svijet pa čak i na Wimbledonu, za sebe mora smatrati da je sjajna vinska regija.

Uz čestitke Vinariji Bodren i svima koji su osvojili priznanja, župan Kolar je rekao kako su posebno veseli priznanjima u kategoriji hobisti.
Imati kleticu i vinograd za nas u Zagorju je način života i taj naš pitoreskni krajolik upravo takve slike čine posebnim. Ono što je naš daljnji plan je suradnja s Istrom, čiji su vinari i bili gosti ovog sajma, da bismo plasirali vina na talijansko tržište, rekao ie župan Kolar.

Veliko zlato među hobistima dobio je Ivan Krklec za Rajnski rizling dok je u kategoriji pjenušavih vina ta nagrada pripala Vinariji Vuglec za istoimeno pjenušavo vino.

Među predikatnim vinima veliko zlato otišlo je u ruke Bodrenovog Sivog pinota, a bijelo mirno suho vino redovite berbe koje je osvojilo veliko zlato jest Graševina Vinarije Kopjar.

Veliko zlato u kategoriji bijelih mirnih vina redovite berbe s ostatkom šećera pripalo je Vinariji Sever za Sokol Cesargradski, a najbolje ocijenjeno vino u kategoriji crvenih i ružičastih vina bilo je Vina Hren Cabernet sauvignon.

Predstavljanjem osam vina i isto toliko vinara iz Donjih Kaštela, koje se u ponedjeljak održalo u dvorcu Rušinac u Kaštel Lukšiću, započeo je peti tjedan Kreativnog proljeća, kojemu su osnovna tema događanja, koja će se odvijati tijekom narednih dana, kaštelanski kašteli.

Domaćin večeri bio je Goran Pavlov predsjednik udruge Mastrinka i jedan od suorganizatora Kreativnog proljeća koje se provodi u organizaciji Javne ustanove Rera, Grada Kaštela, Turističke zajednice i klastera Zora.

Pavlov je nazočne upoznao s tri događanja koja će se ovog tjedna održati u dvorcu Vitturi i njegovom okruženju. To su predavanje o podvodnim arheološkim nalazištima ovog utorka kojeg organizira Muzej grada Kaštela, a o predavanju ove je večeri više informacija iznio ravnatelj Muzeja Ivan Šuta, predavanje o uređenju obalnog pojasa koje će se održati u sklopu "Srijede u ulici Kaštelanskog crljenka" te subotnje ture "Gost u svom gradu" u organizaciji Turističke zajednice, tijekom koje će zainteresirani moći, u zajedničkoj šetnji uz stručno vodstvo, saznati nešto više o kaštelima Vitturi i Rušinac te povijesnim zanimljivostima u centru Kaštel Lukšića.

Na ovotjednom Vinskom uvodniku nazočni su se imali priliku upoznati s bijelim i crnim vinima te opolom nastalima u nekim od donjokaštelanskih konoba.

Ante Kuzmanić u svojoj konobi proizvodi crljenak, plavac mali, rose od plavca malog te bijelo vino vlaške i tribljana, sorte koja je zanemarena, ali idealna za ljetne periode i velike vrućine. Ove večeri predstavio je upravo to vino nastalo iz grožđa koje raste u vinograde na području Stomorije.

Svoj pošip nazočnima je predstavio Ivica Milan, koji je kazao da ne proizvodi vina od crnih sorti, već isključivo bijela vina.
U proizvodnji vina, bijela su vina ponešto zanemarena pa sam zbog toga naglasak stavio upravo na njih. Vinari na Korčuli pošip obavezno miješaju uz rukatac ili kako mi kažemo, maraštinu, približno do 20 posto. U mom vinogradu postoji nekoliko trsova maraštine, skoro pa slučajno, i ja svoje vino radim isključivo od pošipa - kazao je. između ostalog, ovaj donjokaštelanski vinar.

Pošip se, uz crljenak, plavac i opolo proizvodi i u konobi Karla Žanića,kao produkt vinarske priče cijele obitelji Žanić. Ove večeri Žanić je predstavio opolo bat, koji rade od plavca, crljenka i ljutuna.
Ljutun mu daje posebnu svježinu i prirodnu kiselinu. Ove godine je malo jači, ima miris karamele, posebnu boju. Nastaje hladnom fermentacijom, a ove je godine, zbog vremenskih uvjeta kuvalo malo duže, 25 do 30 dana - opisao je djelić nastajanja svog opola Karlo Žanić.

Gosti su ove večeri mogli kušati i vino nastalo od stare autohtone sorte glavinuša, koje je proizveo Ivica Kuzmanić te crljenak Marina Milana, koji je opisan kao jako i moćno vino.

Kuzmanićev crljenak odležao je godinu dana u hrastovim bačvama, što mu je dalo jednu posebnu aromu, koja uz prirodne arome sušenoga voća daju jedno dobro i kompleksno vino te ima jednu finoću i glatkoću, čulo se ove večeri.

Ivica Radunić, vlasnik najpoznatijeg vinograda u Kaštelima, u kojem su pronađeni trsovi crljenka koji su odigrali važnu ulogu u priči o zinfandelu i crljenku, predstavio je upravo svoj crljenak iz 2015. godine. Obitelj Radunić tradicionalno se bavi vinarstvom i vinogradarstvom te vino rade na tradicionalni način, kako su to radili i njihovi stari, a prema krilatici "manje a slađe"
Vino je robusno, jako, ja guštam dok ga radim, nadam se da ćete i vi guštati dok ga kušate - poručio je Radunić.

U dvorcu Rušinac u čašama se ovom prigodom našao i crljenak Stafileo Nevena Vuine. U vinariji Vuina, koja dio svojih proizvoda plasira i izvan Europe, uz crljenak proizvodi se i plavac mali, babica te rose od crljenka.

Nije nedostajalo ni vina Dilatum kojeg proizvodi PZ Kaštelacoop. Njen direktor Jurica Škrapić kratko je sve upoznao s projektom proizvodnje vina u suradnji s Agronomskim fakultetom u Zagrebu te proizvodnjom vina od sedam kaštelanskih sorti, babica, ljutun, ninčuša, dobričić, plavac mali, glavinuša i crljenak, Vino kušano ove večeri nastalo je od tri sorte, plavac mali babica i ljutun.

U svom obraćanju gostima Škrapić je naglasio važnu ulogu u cijelom projektu bivšeg direktora PZ Kaštelacoop Ante Vuletina, a upravo je Vuletin ove večeri nazočnima kratko ispričao o povijesti kaštelanskog vinogradarstva i vinarstva te njihovim značajkama.

Istraživači u Švedskoj promatrali su životne navike 5000 ljudi kako bi vidjeli na koji način alkohol utječe na njihovo mentalno zdravlje.

Iako je pretjerano konzumiranje alkohola dokazano rizično, umjereno ispijanje može biti korisnije nego što mislite. Rizici bi jedino mogli biti veći za mlađe žene koje bi mogle razviti srčanu bolest zbog zlouporabe alkohola, ali druge studije ukazuju kako su rizici u nekim slučajevima precijenjeni. Iako se smatralo da su starije žene u opasnosti zbog alkohola, utvrđeno je da alkohol u umjerenoj količini može biti koristan za one koji su prošli umirovljenu dob.

Oni koji su odlučili ne piti uopće, završili su sa 70-postotnim većim rizikom od depresije od onih koji popiju čašu vina dnevno.

Konzumacija alkohola pomaže ljudima da se rasterete. Međutim, nepovoljno bi bilo previše piti, potrebno je znati koliko alkohola je dovoljno, odnosno previše za vaše zdravlje - kazao je psiholog Cary Cooper.

Hrvatska je pokrenula zaštitu tradicionalnih naziva vina, što može imati posljedice za proizvođače u Bosni i Hercegovini, upozoravaju u Vanjskotrgovinskoj komori BiH.

Naime, oznake koje Hrvatska pokušava zaštititi i u BiH se koriste desetljećima unazad.

Zbog toga je bh. strana Europskoj komisiji podnijela prigovor, koji je nedavno usuglašen između proizvođača i nadležnih institucija. On je proslijeđen i na izjašnjenje Hrvatskoj, a rok je dva mjeseca od prijema zahtjeva, pišu Nezavisne novine.

U pitanju su izrazi "vrhunsko vino s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom" (KZP), "kvalitetno vino s KZP", "mlado vino", "kvalitetno biser vino", "vrhunsko pjenušavo vino", "opolo".

Bh. delegacija je iznijela stav koji kaže da bh. strana nema za cilj blokirati Hrvatsku u ostvarivanju prava zaštite i korištenja ovih izraza kao tradicionalnih, ali svakako ima za cilj da obrani i zaštiti prava bosanskohercegovačkih proizvođača vina da nastave i dalje koristiti ove izraze, kao što se činilo godinama unazad u označavanju vina, u trgovini sa zemljama iz regije i EU, te da ostvari pravo na zaštitu istih ili sličnih tradicionalnih izraza u EU, kada se za to steknu uvjeti, kažu u Komori.

Dodaju kako su navedeni izrazi dio pravnog nasljeđa Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) u oblasti vina, te su kao takvi preneseni u postojeće zakonodavstvo Bosne i Hercegovine.
Istaknuto je i da je hrvatski narod jedan od tri konstitutivna naroda i da je hrvatski jezik službeni jezik u BiH, te da je nemoguće prevesti ove izraze tako da ne bude istovjetan onim koji su predmet aplikacije Republike Hrvatske za zaštitu tradicionalnih izraza, dodaju iz Komore.

Na trilateralnom sastanku, gdje je domaćin bila Europska komisija (EK), Hrvatska je preliminarno iznijela svoju poziciju koja će biti zvanično dostavljena nakon dodatnih konzultacija s EK. Naime, neophodne su im konzultacije s EK u pogledu pravnih mogućnosti za zajedničko korištenje navedenih izraza.

Inače, Europska komisija zastupa stanovište da bi dogovor ili sporazum između BiH i Hrvatske bilo najbolje rješenje.
Ovo je dosta nezgodno pitanje, jer su u pitanju nazivi koje smo i mi koristili desetinama godina unazad i smatram da ne mogu u tom smislu biti zaštićeni. Mora se napraviti rješenje koje će biti pogodno i za jednu i za drugu stranu, kazao je Radovan Vukoje, predsjednik Odbora grupacije proizvođača vina u BiH pri Komori i poznati vinar.

Inače, i pored brojnih barijera, Hrvatska je najznačajnije izvozno tržište za vino iz BiH. Prošle godine izvoz u ovu zemlju iznosio je 3,88 milijuna KM a što je više nego u sve ostale zemlje zajedno.

Poređenja radi, na drugom mjestu se nalazi Njemačka, u koju je izvezeno vino vrijedno 759.242 KM.

Zanimljivo je da se na listi zemalja s najvećim izvozom našao Nepal, i to na šestom mjestu, s ostvarenim izvozom od 146.579 KM.