Vinogorja

Odlična je bila 2012. za frankovku u Baranji, pokazalo je ocjenjivanje vina od te sorte Kékfrankos Grand Tasting u mađarskom Harkanju. Frankovka Premium Vina Belje iz Kneževih Vinograda u desetoj godini života podijelila je prvo mjesto s vinima iz Mađarske i Slovenije osvojivši 95 bodova od 100 i platinastu medalju. Njezina vršnjakinja, također beljska Frankovka Goldberg, bila je zlatna s 91 bodom. Istim su se priznanjem okitile i Frankovka Belje 2009. te ona berbe 2019., koja je sad na tržištu. Pokazuje to da se podjednako može uživati u dobrim frankovkama kad su relativno i kad su sasvim zrele.

Podjednake razloge za zadovoljstvo ima i vinarija Feravino iz Feričanaca u Slavoniji. Njihova Frankovka ledene berbe 2016. bila je među 12 vina koja su osvojila platinastu medalju, a pozlatile su im se frankovke premium linije Miraz iz berbi 2018. i 2017. te bazna iz 2018. Zlatne medalje osvojili su i Krauthakerova Frankovka 2019., Vupikova Frankovka Goldschmidt 2017., Frankovka 2017. moslavačkog vinara Igora Ivanića i pjenušac od frankovke Iločkih podruma Princeps.

Krauthakerovoj Frankovki 2020. nedostajao je bod do zlata, a srebrnu kolajnu zavrijedile su i Frankovka 2020. Vinotočja Patkoš iz Orahovice te Rosé 2021. od frankovke vinarije Pinkert iz baranjskog mjesta Suza.

Ocjenjivanje Kékfrankos Grand Tasting organizira časopis za vino i gastronomiju Pécsi Borozó (Pečujski vinski bar). Na drugo izdanje pristigla su 122 uzorka iz Mađarske (85), Hrvatske (16), Austrije (14), Slovenije (tri), Srbije (dva) te po jedan iz Slovačke i Njemačke. Glavni urednik Zoltan Győrffy ispravno ističe kako su graševina i frankovka najznačajnije srednjoeuropske sorte pa im zato i posvećuje posebnu pozornost. Radio je i slično ocjenjivanje graševina, koju u Mađarskoj zovu olaszrizling.

Frankovka je nedvojbeno s područja bivše Austro-Ugarske. Genetika je pokazala kako su joj roditelji silvanac crni, u Austriji poznat kao blauer zimmettraube, i starohrvatska belina ili belina bijela velika, čiji je njemački naziv heunisch weisser, francuski gouais blanc, a potječe iz Zagorja. I istarska borgonja je frankovka. Zbog klime i tla daje poprilično drukčija vina nego u srednjoj Europi pa su Istrani i zadržali lokalni naziv sorte. Inače, frankovku uzgajaju i vole Nijemci, Austrijanci, Mađari, Česi, Slovaci i Slovenci, ima je u Vojvodini, Moldaviji, Rumunjskoj, Bugarskoj, Italiji, Francuskoj, čak i u SAD-u, a zovu je i blaufränkisch, frankovka modrá, modra frankinja, franconia te limberger ili lemberber.

Kod nas jako lijepa vina daje u Podunavlju. Odličnu odležanu frankovku ima vinarija Kolar, a rosé Franka iločke vinarije Trs lani je bio najbolje vino na ocjenjivanju Drink Pink u Zagrebu. I Slavonci joj sve više posvećuju pozornost koju zaslužuje. Enjingi je sadi kako bi dobio više svježine u vinu Crno Venje, Vlado Krauthaker se lijepo igra s njom, dobre frankovke stižu i iz Orahovice. Od Kutjeva prema sjeverozapadu Hrvatske ima je sve manje. Moslavci je još koliko toliko drže, Zagorci i Međimurci kao da je se srame, a na Plešivici ju je gotovo istisnuo portugizac. Uzgajaju je ponešto u vinogorjima Krašić i Ozalj.

Mlada vina od frankovke su voćna, relativno vitkog tijela i živahna, osvježavajuća okusa, a pristaju roštiljadama, lakšim jelima iz kotlića, pa i janjetini ili kozletini. Posveti li joj se više pozornosti i smanji prinos u vinogradu, vina postaju puna, raskošna mirisima zrelijeg crvenog i crnog sitnog voća i okusom te vrlo lijepo "putuju kroz vrijeme". Odlično će popratiti jela od peradi tamnijeg mesa, divljač, pa i ponajbolje steakove, posebno nakon što se razviju tercijarne, pikantne arome.

Ocjenjivači o crnjaku iz Belja

Čak je 95 bodova od 100 osvojila Frankovka 2012. Vina Belje i podijelila titulu prvaka na ocjenjivanju u mađarskom Harkanju s vinom Káli Királyi Kékfrankos 2017. 'domaće' vinarije Pálffy s Balatona i Modrom Frankinjom Barrique 2016. vinarije Prus iz slovenske Bele Krajine. 'Vau vino, svilenkastih tanina, prekrasnih kiselina i nevjerojatne dubine', dio je zajedničkog opisa ocjenjivača o zreloj, sad već i arhivskoj frankovki. Butelja aktualne berbe 2019. stoji 75 kuna.

Hrvatska gospodarska komora (HGK) predstavila je u srijedu vinsku brošuru i vinsku kartu Hrvatske kojima namjerava potaknuti promociju hrvatskih vina.

Kako su objasnili iz HGK, vinska je brošura namijenjena prvenstveno vinskim stručnjacima, dok je vinska karta namijenjena široj javnosti. U publikacijama se predstavljaju autohtone sorte iz četiri vinske regije - Slavonije i Podunavlja, Središnje Hrvatske, Istre i Kvarnera te Dalmacije.

Promotivni materijali na engleskom

Promotivni materijali objavljeni su na engleskom jeziku. Javnosti će biti dostupni na vodećem svjetskom sajmu vina Prowein koji će se od 15. do 17. svibnja održati u Düsseldorfu, a na kojem se očekuje sudjelovanje 7000 vinara iz cijelog svijeta, među kojima je i tridesetak vinara iz Hrvatske.

Hrvatskoj je potreban snažan nacionalni marketing, ocijenio je potpredsjednik HGK Dragan Kovačević.

Nagomilani problemi u vinarstvu

No, marketing neće biti dovoljan za rješavanje problema u proizvodnji vina. Iako je u svijetu poznata po vinu, Hrvatska godišnje, kako pokazuju podaci HGK, izvozi samo oko pet milijuna litara vina, a uvozi čak 25 milijuna litara. Smanjuju se i površine pod vinogradima pa je krajem prošle godine pod nasadima vinove loze bilo samo 18.126 hektara.

Rješenje za unaprjeđenje stanja u sektoru vinogradarstva i vinarstva je u podizanju konkurentnosti, tehnološke razine proizvodnje, povećanju površina pod vinogradima i okrupnjavanju posjeda, ali i u povećanju proizvodnih kapaciteta kako bismo dosegnuli godišnju proizvodnju vina od 100 milijuna litara godišnje, zaključio je Kovačević.

Bez obzira je li organizirana u Žatici ili kao prošle godine na otvorenom, Vinistra potvrđuje status najrespektabilnije regionalne vinske manifestacije. To je pokazalo i njezino 28. izdanje na kojem je kroz porečku dvoranu od petka do nedjelje prošlo više od 10 tisuća posjetitelja, među kojima je bio i veliki broj stranih gostiju.

U Poreč su stigla i poznata lica poput manekenke i dizajnerice Helene Šopar Zadro, glumice Nataše Janjić Medančić, eno-gastro blogera Domagoja Jakopovića Ribafisha, glazbenika Elvisa Stanića i Edija Maružina, redatelja Rajka Grlića, EU parlamentarca i bivšeg istarskog župana Ivana Jakovčića.
Tamo gdje su dobra vina, puno je pozitivne energije. Izdvajam malvaziju iz Grčke i Španjolske, platinaste i zlatne malvazije i terane poznatih istarskih imena, a tu su i neka ozbiljna vina butik vinarija za koje će se tek čuti. U biti, kako kaže dobri duh Vinistre Emil Perdec, ovdje sve valja, poručuje Ribafish.

A, Emil Perdec, sommelier i korporativni voditelj hrane i pića u Plavoj Laguni, dugogodišnjem partneru Vinistre, ističe kako je uz veliko zanimanje posjetitelja i struke manifestacija sve bolja u organizacijskom i vinskom smislu.
Visoko se podigla i kvaliteta Vinistrinog ocjenjivanja što je iznimno poticajno za vinare pa su i vina svjetske klase. No, najveća vrijednost izložbe je brendiranje Istre kao atraktivne vinske destinacije s odličnim malvazijama i teranima, zaključuje Perdec.

Podsjetimo, ove je godine na 3,5 tisuće četvornih metara izlagalo 110 izlagača, od čega 80 vinara, a Nikola Benvenuti, predsjednik Vinistre, udruge vinara i vinogradara Istre kaže kako su izlagači zadovoljni posjetom i poslovnim susretima.
Iz godine u godinu posjetitelji su sve educiraniji, poznaju istarsku vinsku scenu i karakteristike istarskih sorti te točno znaju što žele, ističe Benvenuti.

Mladi vinar Paolo Agapito iz sela Marčenegla kod Vrha na Buzeštini, 22 su mu godine tek, mnoge je iznenadio osvojivši na ovogodišnjoj Vinistri šampionski naslov za svoj odležani teran iz 2018. godine, no iz njegova vinograda i podruma osim terana dolaze još neke jako zanimljive vinske senzacije.

Paolo Agapito (naglasak u prezimenu je na drugom slogu, a obiteljska predaja kazuje da je to prezime podrijetlom grčko) obiteljsku vinariju vodi od 2018. godine (da, dobro ste pročitali, tada je imao tek 18 godina!), a u kampanji je, kaže, od malih nogu, pomažući najprije noni i nonetu, a zatim i ocu Neviju, koji danas vodi brigu o vinogradu dok je Paolu prepustio brigu o podrumu. Već četiri godine, dakle, Paolo Agapito radi svoja vina, a jednako dugo studira i vinarstvo u Poreču, još ima godinu dana do kraja. Priliku da u konobi uredi sve po svojoj želji usmjerio je u dva načela: držati se tradicije, i ubacivati potrebne novitete. Tradicija u ovom slučaju znači bavljenje isključivo autohtonim sortama, te maceraciju svih, kako crnih tako i bijelih vina, a novitet je - uvođenje hlađenja u proces fermentacije.

Šampionski Agapitov teran u boci i čaši

Popis sorti u dva i pol hektara vinograda obitelji Agapito navodi na pomisao da bi te vinograde trebalo zaštititi kao kulturno dobro, jer toliki izbor aktivno proizvodnih sorti, dakle ne relikata prošlosti već čistih sorti koje se odvojeno njeguju i vinificiraju, ali i redovito obnavljaju, nema nitko drugi u Istri. Među crnim sortama dominira borgonja, dakle Paolo Agapito je jedan od rijetkih preostalih istarskih vinogradara koji tu nekoć jako raširenu sortu nije zapustio već ju ustrajno njeguje. Teran je na drugom mjestu, a popis crnih sorti nastavljaju hrvatica (i to je senzacija, jer trenutačno u Istri nema nijednog rodnog vinograda hrvatice, znam za dva tek zasađena u Kašteliru i Novigradu), zatim likant, refošk, muškat crni (a to nije muškat ruža!) i stara sorta zvana tinta.

Na popisu bijelih sorti u vinogradu obitelji Agapito iza očekivane malvazije slijedi možda i najveća vinska senzacija iz Marčenegle - duranija, stara istarska bijela sorta koja se drugdje u Istri još zove brajdenica ili šupljika. U davnoj prošlosti od duranije se radilo lagano vino namijenjeno okrjepi težaka, nadničara u velikim poljoprivrednim radovima, ali nitko ju nikad nije flaširao dok ju prije tridesetak godina u bocu nije stavio Ivan Jurada iz Podmerišća, tada i nažalost nikad kasnije. Agapitova je duranija dakle druga u povijesti etiketa ove sorte u Istri, a prva nakon trideset godina, a da je njeno buteljiranje dobar potez pokazuje i srebrna medalja osvojena za nju na ovogodišnjoj Vinistri. Od bijelih sorti Agapito uzgaja još i trbljan, te muškat žuti.

Paolo Agapito je jedini vinar na svijetu koji buteljira duraniju, staru autohtonu istarsku sortu

Duranija je, kaže Paolo Agapito, dosta slična malvaziji ali je u rastu bujnija i daje veće kiseline, a i vino od nje je dosta slično malvaziji, nižih alkohola i viših kiselina. Trbljan je pak sličan talijanskom trebijanu, "ali mi ga držimo kao da je naš", kaže Paolo. Grozdovi su mu dosta veći nego kod malvazije pa mu je i prinos veći, a kiseline blage. "Reducirat ćemo ga pa će od njega biti kvalitetnije vino", najavljuje Agapito. Borgonja, nekoć popularna "žena od terana", je desetljećima najpopularnija loza kod Agapitovih, mekša je i nižih kiselina nego teran i obiluje voćnim aromama. Hrvaticu ovdje također imaju od starine, danas od nje rade rose, ali uz dvadesetak dana maceracije uz svakodnevno miješanje te nekoliko godina odležavanja u drvu i od hrvatice bi se moglo dobiti ozbiljno crno vino, smatra Paolo Agapito. Likant i tinta koriste se za kupažiranje s borgonjom, a od crnog muškata se danas kao i u prošlosti radi slatko vino od prosušenih bobica, ali ne na passito način, već se fermentacija prekida hlađenjem.

Vinska karta vinarije Agapito iz Marčenegle trenutačno broji šest etiketa, a u pripremi ih je još nekoliko. Najprije, naravno, treba predstaviti šampionski teran riservu iz berbe 2018., koji potječe iz vinograda zasađenog prije 25 godina, s prirodnim prinosom od 1,5 do 2 kilograma po trsu. Prinos nije održavan skidanjem grozdova, već rezanjem lucnjeva na manju duljinu, objašnjava Agapito. Grožđe je pobrano potkraj listopada, fermentacija s maceracijom potrajala je dvadesetak dana, a nakon laganog prešanja mošt je nastavio fermentirati skroz do polovice ožujka, bez hlađenja i bez dodavanja kvasca. Nakon fermentacije vino je spremljeno u barrique bačve u kojima je odležavalo tri godine. U boci ovaj teran mora odležati još pola godine, znači još nije na tržištu.

Šampionski Agapitov teran ima 14,3 posto alkohola, prozirno rubinske je boje, s mirisom na višnju i na kompot od višnje, a ista aroma dominira i u okusu. Jednostavan je to teran, pravocrtan, pitak, odiše svježinom, i zato je tako savršen, a u obitelji Agapito ga najviše piju uz šugo od divljači, ili za čisto zadovoljstvo na kraju večere.

Vježbao je Paolo Agapito pripremu savršenog terana, lani je na Vinistri za teran iz 2017. dobio srebrnu medalju, ove se godine nadao zlatu, no jedna je stepenica preskočena i teran iz Marčenegle zasjeo je na krov svijeta. Otac Nevio je jako zadovoljan ovim uspjehom, i susjedi su ponosni na Paola, a sam Paolo skromno dodaje da jednako važnim uspjehom smatra što već dvije godine, nakon jedne štih-probe koja je jako dobro ispala, 90 posto svoje proizvodnje izvozi u Italiju.

Srebrna medalja za duraniju prva je medalja ikada igdje dodijeljena ovoj sorti, a u Paolovoj izvedbi ova kod njih prvi put buteljirana duranija ima 13 posto alkohola, tamnije je zeleno-žute boje, nježnih mirisa na citruse i koru jabuke, vrlo svježeg okusa s notama cvijeća i zelenih oraha. Za moj osobni ukus možda joj fali malo kiseline, no Paolo kaže da ju je brao pet-šest dana nakon malvazije upravo zato da bi imala manje kiseline. U istarskoj tradiciji duranija se smatra osjetljivom sortom koja se bere ranije jer je sklona truljenju, no Paolo se naučio nositi s tim problemom, pa joj ostavlja veću lisnu masu i prorjeđuje gustoću bobica unutar grozdova. Duranija je svakako vino o kome će se još pričati, a Agapitov uspjeh s njenom prvom buteljiranom serijom možda ohrabri i druge, koji ju sigurno još uvijek imaju u svojim vinogradima, da iskušaju mogućnosti ove zaboravljene i zanemarene istarske autohtone sorte.

Malvazija se kod Agapitovih brala u drugoj polovici rujna, a nakon dvodnevne hladne maceracije samotok je spremljen u inox bačvu gdje je protekla spontana fermentacija, zatim je uz miješanje na finom talogu (sur lie) čuvana do ožujka, tada je skinuta s taloga i početkom lipnja punjena u boce. Dobacila je do 13,2 posto alkohola, lijepe zeleno-žute boje, intenzivnog mirisa na bagremov cvijet i svježi badem, uz lijepu mineralnost u okusu i lagano gorkasti završetak.

Aktualna Agapitova borgonja također je iz berbe 2018. a u boji je čak tamnija od terana, rubinska s ljubičastim odsjajem, s mirisom na breskve u vinu odnosno na sangriju, i mekanog okusa u kome se osjećaju arome čokolade i kandiranog voća. Doista je iznimna ta borgonja, pobrana krajem listopada, macerirana dvadesetak dana i čuvana tri godine u barrique bačvama, s dobrih 14 posto alkohola, i nju svakako možemo pokazati kao primjer potencijala zbog kojih bi se i u širim razmjerima isplatilo revitalizirati ovu danas u Istri ugroženu sortu.

Od muškata žutog Agapito radi lagano macerirano poluslatko vino s 10,5 posto alkohola, a od hrvatice radi poluslatki rose, također uz jedan dan maceracije. Taj je rose vrlo originalne tamnoružičaste boje, alkohola ima 10,5 posto, a u mirisu i okusu može se stvarno podičiti predivnim aromama ušećerenih jagoda.

Nabrojanih šest aktualnih etiketa - podsjetimo, šampionski teran riserva 2018., srebrna duranija, borgonja 2018., poluslatki muškat žuti, malvazija i rose od hrvatice - će se uskoro udvostručiti, jer još je nekoliko jako zanimljivih vina u pripremi u bačvama vinarije Agapito. Svoju prvu crnu kupažu Paolo Agapito odlučio je složiti isključivo od autohtonih sorti, dakle od borgonje, terana, plavine, tinte i likanta. Na odležavanju je i baza za prvi na svijetu pjenušac od duranije, a još od berbe suši se grožđe za buduća passito vina od muškata žutog i muškata crnog. U pripremi je, naravno, i "normalno" crno vino od hrvatice, bit će tu i slatke borgonje, a mogućnosti svojih loza Paolo Agapito iskušavat će i dalje.

Uz tolike već spomenute atrakcije naravno da treba reći da "to još nije sve". Već poodavno vinogradi obitelji Agapito obrađuju se na način blizak ekološkoj proizvodnji, u zaštiti koriste elementarni sumpor i sredstva na bazi bakra, a pokrenuli su i postupak ekološke certifikacije tako da će za koju godinu etikete vina Agapito nositi i službenu zelenu markicu. Eksperimentira se i s vlastitim rasadničarstvom: umjesto da kupuje cijepove, Agapito od vlastitih loza uzima reznice, ukorjenjuje ih i zatim sadi cijeli korijen, i tako svake godine malo-pomalo povećava svoje nasade.

Ni to još nije sve: u idealnim klimatskim uvjetima vrlo blizu jezeru Butoniga obitelj Agapito osim loza uzgaja i voće, a vrlo atraktivni proizvod im je i originalni ocat od kruške. Stari obiteljski podrum se upravo rekonstruira pa bi osim više prostora za bačve trebao dobiti i kušaonicu, i sve je to zajedno skup jako dobrih razloga za posjet vinariji Agapito u Marčenegli, zavičaj najmlađeg Vinistrinog šampiona (ovo je pretpostavka, ali se lako može provjeriti), marljivog, kreativnog i odvažnog njegovatelja autohtonih istarskih sorti.

Na ocjenjivanju je između 273 uzoraka malvazije iz deset zemalja, Santa Lucia Malvazija Kozlović iz berbe 2018 osvojila titulu najbolje malvazije na svijetu

Vinari iz udruge Vina Kvarnera od ocjenjivačkog suda Vinistre, najznačajnije hrvatske vinske manifestacije dobili su - fantastične ocjene. Žlahtina Gran Crue Vinarije Pavlomir dobila je 92,33 boda i osvojila zlato, ali se ujedno sasvim primakla i kategoriji svih kategorija - platinastom priznanju.

Jako smo zadovoljni s našim plasmanom. Dakako, nije do njega došlo slučajno, plod je on našeg dugogodišnjeg sustavnog rada. U našim vinogradima i podrumima uvažavamo kako našu iskustvenu komponentu, tako i saznanja koja donose tehnologija i znanost, istaknuo je Miroslav Palinkaš koji je upravo ovog proljeća krenuo u proširivanje nasada žlahtine i to za velikih pet hektara. K tome, Vinska kuća Pavlomir se prometnula i u učinkoviti edukacijski centar u kojem je više od stotinu vinara iz Županije steklo prvostupanjsku someliersku diplomu.

Od ostalih vinara iz Primorsko-goranske županije na ocjenjivanju su odlično prošla i vina iz Vrbnika i Baške. Raritetna žlahtina Sv. Ivan Ivana Katunara iz 2013. godine dobila je zlatnu medalju baš i kao najnovijih hrvatski vinski hit, crno vino Sansigot. Drugi Katunar, Antun dobio je za Sansigot također zlato, ali s još više bodova - 90,66. Zlatom su mu je okićena još dva vina - syrah te s obzirom na geografsku poziciju jedinstveno, najsjeverniji plavac na Jadranu.

Na Vinistri je sudjelovala i PZ Vrbnik koja je za svoje žlahtine osvojila srebrna odličja. Kvarnerski su vinari na Vinistri sudjelovali s 14 vina osvojivši šest zlata i osam srebra.

Na Vinistri je provedeno 13. po redu ocjenjivanje vina i jakih alkoholnih pića - Svijet Malvazije. Na ocjenjivanju je između 273 uzoraka malvazije iz deset zemalja, Santa Lucia Malvazija Kozlović iz berbe 2018 osvojila titulu najbolje malvazije na svijetu. Santa Lucia Malvazija 2018 koja dolazi iz vinograda Santa Lucia, odnijela je ove godine uvedenu titulu Best in Show te je proglašena i najboljom u kategoriji odležanih malvazija. Od svojih prethodnica, Santa Lucia 2018 razlikuje se po tome što je godinu dana odležala u drvu.

U prvih dvadesetak godina učili smo sve što se moglo o raznim tehnikama vinifikacije, a sada je na red došlo učenje o važnosti terroirea. Moći ćemo reći da smo uspjeli tada kada neke naše položaje afirmiramo tako da ih potrošači mogu prepoznati u čaši, objasnio je Gianfranco Kozlović.

Pri kreiranju Santa Lucia Malvazije upravo to je nit vodilja - pokazati kako surađuju sorta, malvazija istarska i teritorij, točnije single vineyard Santa Lucia čiji najstariji nasadi datiraju iz 1962. godine, a u kojem se provodi i međunarodni projekt održivog upravljanja vinorodnim krajobrazima Ecovinegoals. Voditelj projekta s hrvatske strane je prof. dr. Ivan Pejić.

U kategoriji mladih malvazija najbolja je ona vinarije Dešković iz Kostanjice, dok je pravu senzaciju izazvao, čak i u vinskim krugovima Istre malo poznati mladić Paolo Agapito iz Marčanegle nedaleko Vrha i Buzeta koji je dobio nagradu za najbolji odležani teran!

Na Vinistrino ocjenjivanje vinari iz 10 zemalja poslali su ove godine rekordna 273 uzorka, ukupno 565 s destilatima, a zemlje sudionice bile su uz Hrvatsku Italija, Slovenija, Grčka, Španjolska, Njemačka, SAD, Portugal, Crna Gora i Srbija. Uzorke je ocjenjivalo 70 sudaca iz 15 zemalja, a kriteriji ovogodišnjeg ocjenjivanja bitno su postroženi: za zlatnu medalju sa je potrebno imati 90 i više bodova, uvedena je platinum medalja za vina koja dobiju više od 95 bodova kao što je otvorena i kategorija Best in Show za najbolje ocjenjene malvazije na svijetu.

Vinistra će se ove godine održati u svojoj dobro znanoj lokaciji - porečkoj dvorani Žatika od 6. do 8. svibnja, a kad su kvarnerski vinari u pitanju, izlagat će na zajedničkom štandu.

Od 7. do 10. travnja, u prostorima Hale Zagreb održan jeFood Market by StoryGourmet- gastro event koji prati najveće svjetske trendove i koji je ugostio brojne predavače, a među njima se našao i Josip Barišić koji je poznatim domaćim licima ekskluzivno omogućio kušanje vrhunske sorte vina Castello koja još nije ni izašla na tržište.

Posjetitelji su mogli uživati u brojnim radionicama, častiti se hranom i pićem na kućicama restorana El Toro, Lari & Penati, RougeMarin te The Rock Pub, slastičarnice Magnolia, kao i O'pege gdje su se mogli nabaviti brojni domaći proizvodi, a nije izostajalo ni zabavnog večernjeg programa.

I ljubitelji vina imali su posebnu priliku uživati u predavanju koje je održao direktor proizvodnje i glavni enolog Agrolagune, Josip Barišić, predstavljajući vertikalu njihove vrhunske i ekskluzivne crvene kupaže Castello.

U kušanju vina uživali su gastro blogeri, velika poznavateljica vina i poznata lovkinja HTV-ove emisije 'Potjera' Morana Zibar, glumica Mada Peršić kao i mladi predstavnici domaće glazbene scene - Matija Cvek, Eni Jurišić i Vjekoslav Ključarić. Između osam vina koja su isprobala njihova nepca, upravo su oni imali čast ekskluzivno probati i berbu 2020. godine koja još uvijek nije u prodaji.
Zaista je bilo sve jako lijepo organizirano, a atmosfera je bila odlična. Jako mi je bilo drago čuti pitanja prisutnih i osjetiti znatiželju s druge strane, rekao je Josip Barišić koji se našao u ulozi predavača. Sa samo 26 godina, već iza sebe ima nevjerojatne uspjehe, a iako je većinu svoje karijere proveo u inozemstvu gdje se usavršavao, putevi su ga ipak vratili u rodnu Hrvatsku.

Prilika da sa samo 26 godina dođem na čelo jedne od najvećih vinarija je prilika koja se ne događa dva puta u životu. Morao sam je zgrabiti s dvije ruke, rekao je Josip koji je, inače rodom iz Metkovića, zbog fakulteta otišao u Istru nakon koje je otputovao u SAD, da bi magisterij završio u Francuskoj. Potom ga je karijera odvela u Portugal, zatim ponovno u SAD nakon čega je stigla, možemo slobodno reći, prilika života u Lijepoj Našoj.

U njegovom su predavanju, ali i u vinima, uživali svi nazočni.
Na radionici je bilo jako zanimljivo. Nešto staro što već poznajem, ali u novom ruhu. Jako zanimljiv novi, mladi i strastveni enolog, a mi smo od početka do kraja upoznali jednu priču, rekla je Morana Zibar koja za sebe kaže da je ljubiteljica vina od glave do pete.

Mostarski sajam gospodarstva domaćin je brojnim vinima, pa smo iskoristili priliku i ovdje u domovini Blatine i Žilavke razgovarali sa lokalnim vinarima. Veća posjeta sajma nego ranijih godina pokazuje da su se ljudi zaželjeli novih vina i druženja poput ovog, gdje se osim autohtonih hercegovačkih vina mogu vidjeti, ali i kušati i ona stranih sorti i etiketa.

Nakon dvogodišnje pauze, zbog korona virusa, i vinari su stigli spremniji no ikada. Svjedočimo da su štandovi puni non-stop.

Sa širokom lepezom vinariju Podrumi Andrija, predstavlja direktor prodaje Andrija Ćorić poznati sportaš (košarkaš, op.a), a možemo slobodno reći Andrija mlađi, ili junior kako to na zapadu kažu. Naime, njegov je djed, po kojem su ime dobili i on i vinarija, 60-tih godina prošlog stoljeća prvi u Hercegovini počeo saditi lozu "na široku sadnju" i flaširati vino.

Ponos Hercegovine

Danas su prepoznatljivi po nastupu i kvalitetu, o čemu svjedoče brojne nagrade među kojima su i šampionske. Andrija mlađi kaže nam kako je primjetan širi broj ljudi nego ranije na ovoj manifestaciji, mnogo je novih vina, ali i brendova:
Gledamo ovo kao ponos nas u Hercegovini. Uvijek trebamo izložiti najbolje što imamo.

Najveća korist je, dodaje, u marketinškom smislu, jer je sajam odlična prilika za pokazati i druga vina, poput Chardonnaya, Syraha, Vranca i Rose koji rade od blatine, uz poznate vinjake i specijalne rakije.
Mi smo vinarija s dugom tradicijom i imamo raspon cijena od 10 KM do 110 KM, tako da imamo šta ponuditi za svakoga. Baza nam je naravno na autohtonim, Žilavci i Blatini, što čini oko 70-80 posto podruma, kaže Ćorić.

Kada riječ o lanjskoj berbi, kaže Andrija da lošu ne pamte još od 2014., a svaka sljedeća godina je bila bolja. Odlična je bila 2020., a prošla još bolja, otkriva.
Stvarno mislim da ide u dobrom smjeru. Što se tiče nas, mi radimo odležanija vina. Tako da su žilavke 2020. sada u prodaji, crvena vina - Blatina, Syrah i Vranac su 2018.

Bogata ponuda obiteljske vinarije Marijanović

I za vinariju Marijanović prošlogodišnja berba je jedna od najboljih u povijesti po pitanju kvalitete. Prinosi su, kaže nam frontman Josip Marijanović, bili manji za 20-30 posto jer je bila velika suša:
Ali se to odrazilo pozitivno na kvalitetu tako da mislim da ćemo dugo pamtiti vina iz berbe 2021. Bijela su već na tržištu, dakle Žilavka svježa, aromatična i lijepa, s njom smo tu na sajmu i reakcije su odlične.

Crna iz berbe 2021. su dakako još na odležavanju, većinom u hrastovim bačvama. Korona ih je, kaže nam Josip, malo poljuljala, ali nisu imali većih problema sa plasmanom.
Dugo će se pamtiti vina iz prošlogodišnje berbe, kaže Josip.
Nama je 2020. bila nešto lošija nego godina ranije, osjetio se taj pad uslijed korone, međutim prošle godine smo imali veći promet za 13 posto nego 2019. koja je bila najbolja do tada, kaže Marijanović.

Rapidno rastu na bh. tržištu, a od naredne godine bi se ova vina mogla naći i u Hrvatskoj. Plan za izvoz svakako postoji u ovoj vinariji.