Vinogorja

Došlo je vrijeme za mlado vino. Deset međimurskih vinarija predstavilo je "Mlado Međimurje", nova mlada vina iz berbe 2020. Mlado Međimurje je mlado vino mladih vinara, nove generacije već poznatih međimurskih vinskih obitelji. Mlado Međimurje ima lagani okus, niski alkohol, jak i privlačan miris, vitko tijelo i lepršavu svježinu, zbog čega je idealno kao vino za predah, za druženja i obiteljske objede. Najbolje je kvalitete u razdoblju od tri mjeseca od puštanja na tržište, a vrhunac se očekuje oko Božićnih blagdana.

Vinarije zastupljene u projektu Mlado Međimurje su Cmrečnjak, Dvanajščak-Kozol, Horvat, Jakopić, Knehtl-Medenjak, Kocijan, Kunčić, Lovrec, Preiner i Štampar. Svaka od njih proizvela je vlastito mlado vino sličnih svojstava, lagano, svježe i zavodljivo.

Vina su dostupna u vinotekama i kod distributera vina širom Hrvatske. Neki od njih su Roto svijet pića, Vrutak, Bornstein, Vivat fina vina i Magma, a mogu se naći i u brojnim restoranima. Osim mladih vina može se uživati i u nagrađenim međimurskim vinima. Na ovogodišnjem najznačajnijem svjetskom ocjenjivanju vina Decanter World Wine Awards 2020. međimurski vinari osvojili su brojne nagrade.

Pjenušac Urban white vinarije Štampar osvojio je zlatnu, a pjenušac Sibon brut vinske kuće DGA srebrnu medalju. Pjenušac Urban white vinarije Štampar slamnato je žute boje i odlično se perla, svjež je i lepršav. Okus mu je trajan, elegantan i harmoničan a sljubljuje se s međimurskom, ali sa sredozemnom hranom poput kamenica, omleta s gljivama, kremastih rižota, tjestenine i quicha.

Ova nagrada dodatna je potvrda onog što smo temeljem naših dosadašnjih iskustava i vinskih znanja duboko u sebi nekako znali. Pušipel je prava sorta za proizvodnju pjenušaca i upravo to je razlog zbog kojeg smo se odlučili pjenušac proizvoditi od naše izvorne međimurske sorte i po tome smo zaista jedinstveni. Ustrajnošću i stalnim traganjem za znanjem i inovacijom uspjeli smo proizvesti pjenušac koji je danas, potvrđeno i na međunarodnoj razini, u samom vrhu hrvatske vinske scene - rekao je dobitnik zlatne medalje David Štampar.

Inače Međimurska županija je vrlo "pjenušava" jer mnogi vinari svoje vinsko umijeće potvrđuju i pjenušavim vinima među kojima su i pjenušci Cmrečnjak, Dvanajšćak Kozol, Hažić, Tomšić i Jakopić.

Na ovogodišnjem Decanteru našla su se i druga vina međimurskih vinara, koja su osvojila još sedam srebrnih, šest brončanih nagrada te jednu nagradu u kategoriji vina s preporukom.

Dobitnici srebra su vina Lovrec Izborna Berba Bobica Traminac Mirisavi 2018, Cmrečnjak Classic Pušipel 2019, Hažić Sauvignon 2019, Kocijan Pušipel Classic 2019, Vina Horvat Pušipel Classic 2019, Cmrečnjak Sauvignon 2019., Cmrečnjak Pinot Sivi 2019.

Brončane nagrade pripale su Petru Kocijanu za Sauvignon 2019., vinskoj kući Hažić za Barrique Chardonnay 2018., vinima Preiner za Pušipel Classic 2019. te vinskoj kući Dvanajščak-Kozol za vina Pušipel Classic 2019., Pušipel Prestige 2017. i Crni Pinot 2016, a nagrada u kategoriji preporuka pripala je Pušipelu Classic 2019. vinarije Štampar.

Ukupno 15 nagrada i jedna preporuka izvrstan su rezultat međimurskih vinara na prestižnom međunarodnom vinskom natjecanju Decanter, posebice ako uzmemo u obzir da je 2020. godina donijela čak četiri medalje više nego prethodna godina.

Od desetoro istarskih dobitnika platinastih i zlatnih medalja s ovogodišnjeg Decanterovog ocjenjivanja većina su iskusni veterani koji su medalje i dosad zasluženo osvajali, pa su im ove došle kao kontinuitet u napretku. Uvrstila se u taj zlatni vrh i pokoja vinarija kojoj je nakon više desetljeća upornog proboja k vrhu Decanterovo zlato došlo kao bljesak, kao dugo očekivano lansiranje u društvo najboljih. Tako je nekako slučaj s vinarijom Terzolo iz sela Brčići na Poreštini. Zlatnu Decanterovu medalju dobila je njezina macerirana malvazija Campi del bosco iz berbe 2019. godine, vino neobično i za izbor Decanterovih sudaca, a i za samu vinariju iz koje dolazi ovo vino.

Njen današnji motor-pokretač, Roberto Terzolo, treća je generacija vinske obitelji u kojoj je ozbiljni posao s lozama i vinom započeo njegov djed Petar, tamo negdje 1950-tih godina. Preokret se događa 1995. godine, kada vinariju preuzima Robertov otac Serđo, a mladi Roberto pomaže ocu u vinogradu i podrumu i pomalo se uči tajnama vinarskoga zanata. Već 1997. godine njihova je malvazija osvojila prvu zlatnu medalju na Vinistri; u to vrijeme Roberto je na početku studija vinarstva u Poreču, a deset godina kasnije, sada već diplomirani enolog Roberto Terzolo sa svojom je malvazijom napravio korak dalje i postao šampion Vinistre.

Sredinom prvog desetljeća novog tisućljeća u vinariji Terzolo događaju se tri važne novosti. Prva je da Roberto preuzima odgovornost za rad u podrumu, dok njegov otac Serđo još uvijek brine za vinograd (iako u obiteljskim vinarijama zapravo svi sve rade zajedno). Druga je novost da se njihovi vinogradi značajnije obogaćuju crnim sortama, koje tada ponovno postaju popularne, a treća je da već tada dobar dio svoje proizvodnje vinarija Terzolo izvozi, i to u SAD, Italiju, Poljsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru… Kod kuće se pak plasman stabilizirao u pravcu dobrih restorana, dok se dio vina u rinfuzi prodavao preko točionice na tržnici u Poreču.
Zanimljivo je preko te točionice bilo biti u svakodnevnom kontaktu s ljudima, čuješ kako tržište diše, a ljudi stalno mijenjaju gušte, pa i vino se u 25 godina dosta promijenilo, primjećuje Roberto Terzolo.

Ova je vinarija jedna od rijetkih koja ne prima goste na degustacijama, ali i to će se promijeniti jer se buduća kušaonica upravo uređuje, pa će i namjernici koji ovamo svrate moći kušati i Decanterovog laureata i druga odlična Terzolova vina.

Danas vinarija Terzolo dobiva grožđe sa 6,5 hektara vinograda u kojima rastu malvazija, muškat žuti, merlot, teran i porečki muškat ruža. Od tih sorti nastaje osam etiketa vinarije Terzolo: suhi rose od terana, teran, merlot, polusuhi porečki muškat ruža, polusuhi muškat žuti, svježa malvazija, macerirana malvazija Campi del bosco, i pjenušac od malvazije zanimljivog imena O'Štriga. Vinska paleta vinarije Terzolo prilično je "čista" i jasno usmjerena prema monosortnim vinima među kojima dominiraju autohtone sorte, a kad se vinar u nekom određenom stilu jako izvješti, da ne kažemo vrhunski profesionalizira, tada poželi malo i eksperimentirati. Plod jednog takvog eksperimenta je upravo Decanterovim zlatom nagrađena macerirana malvazija Campi del bosco, tako nazvana prema toponimu na kojem je prije šezdesetak godina zasađen jedan od najstarijih vinograda obitelji Terzolo.
Taj je vinograd jako škrt po rodu, loze su stare i gusto sađene, ali daju prekrasno grožđe. Tamo ne treba smanjivati prinos jer je ionako malen, a to smo grožđe brali tek malo kasnije nego za običnu malvaziju, tako da nema previše alkohola, ali još uvijek ima lijepu svježinu, objašnjava Roberto Terzolo.

Treba ovdje napomenuti da se malvazija Campi del bosco radi tek dvije godine, dakle riječ je o potpuno novom vinu ove vinarije, za koje se grožđe, naravno, bere ručno. Dalji postupak je fascinantan što se tiče pažnje i količine rada uloženih u nastanak ovog zanimljivog vina: peteljke se odvajaju, a cijele bobe se bez gnječenja ostavljaju u inox vinifikatoru u kojem se odvija spontana fermentacija, pred čiji se kraj tek dodaju selekcionirani kvasci. Nakon 15 dana maceracije mošt se prešanjem odvaja od dropa i nastavlja fermentirati još desetak dana, a kad se fermentacija smiri, vino se otače s grubog taloga i ostavlja još tri mjeseca na finom talogu, a za to vrijeme obavi malolaktičku fermentaciju, također spontanu. Za ovakav postupak, u kome je ljudska intervencija minimalna, stvarno treba imati jako dobro grožđe, jer vino je gotovo već na proljeće: tada se puni u boce i u bocama čuva još šest mjeseci, bivajući spremno za tržište negdje u kasnu jesen: ukupna proizvodnja malvazije Campi del bosco dakle traje malo duže od godine dana.

Rezultat ovog postupka, koji je oduševio Decanterove suce toliko da su sav taj trud odlučili nagraditi zlatnom medaljom, je vino s 13 posto alkohola, voćnog, punog sortnog okusa s aromama ušećerenih badema i blagoga meda, svijetle slamnato-žute boje, lagano tanično iako u drvu uopće nije bilo, dugog i postojanog okusa.
Što čuješ na nosu, ponavlja se u ustima, opisuje Roberto Terzolo ovu malvaziju, za koju preporučuje sljubljivanje s hobotnicom ispod peke, mesom na žaru, škampima i drugim rakovima, kako na buzaru tako i pečenima.
Ova je malvazija namijenjena za restorane i "koncipirana" je za dulje čuvanje, kaže Terzolo, a na ocjenjivanje je slana jedino Decanteru, čak ni na Vinistri nije bila.

Osim što je za nju zaslužan Roberto Terzolo kao enolog, doprinos njenom osmišljavanju dao je i sommelier Klaudio Juričić, čiji je monogram otisnut i na etiketi. Sirovina za treću seriju malvazije Campi del bosco, iz ovogodišnje berbe, je na odležavanju, i od nje Roberto Terzolo također očekuje vrhunski konačni proizvod.

I pjenušac O'Štriga je novo vino vinarije Terzolo, osmišljen prije dvije godine, kada i malvazija Campi del bosco. Imenu tog pjenušca kumovao je Robertov kum, koji na Limu ima uzgajalište školjaka, među njima i oštriga, pa mu je želja bila da mu Roberto napravi pjenušac koji ciljano ide uz oštrige. O'Štriga je napravljena od čiste malvazije, pobrane malo ranije "da alkoholi ne pobjegnu", baza je odstajala na talogu godinu i pol, a dio mošta sačuvan je za sekundarnu fermentaciju, tako da se nikakvi likeri nisu dodavali nakon degoržiranja. Sveukupno je dvije godine prošlo od berbe pa do čaše. O'Štriga se na kraju svog sazrijevanja osim aromama malvazije oplemenila još i aromama kamilice i livadnog cvijeća, i pokazalo se da se doista lijepo slaže i sa sirovim oštrigama, i s dondolama.

S malvazijom je Roberto Terzolo doista isprobao različite kombinacije i stilove, ali kaže da mu je svježa ipak najdraža: uostalom, upravo je s njom bio tri puta šampion Vinistre, dobitnik nagrade Corona na ocjenjivanju Vinibuoni d'Italia, zlatne medalje na festivalu malvazija u Portorožu, a na Decanteru je nagrađivana i njegova svježa malvazija, lani srebrnom a ove godine brončanom medaljom.
Vinograd je kao brod, ako ga se dobro vozi, sigurno će stići u svoju luku. Vinograd na dobroj poziciji je kao brod na mirnom moru, s tim da vinogradu ne smeta ako uvijek malo puše, što za rezultat ima manje bolesti, a to znači manje tretiranja, naposljetku možeš sam birati termin berbe. Posao u vinogradu je najvažniji, njegovanje vinograda je kao plovidba preko oceana, a berba je dolazak u luku, slikovito opisuje Terzolo svoj odnos prema vinogradu.

Crnim sortama obitelj Terzolo tradicionalno nije bila jako posvećena, no potražnja za takvim vinima ponukala ih je da posade teran i merlot. Obje sorte su jako zahvalne za obradu, zelenom berbom krajem srpnja postiže se da ne rode previše, beru se po mogućnosti što kasnije, da se na trsu malo prosuše, a to je ove godine bilo u listopadu. I teran i merlot se u podrumu njeguju na sličan način, nakon dva tjedna maceracije odleže po godinu dana u inoxu, zatim se napune u boce, i to je to, sve bez drva. Terzolov teran također je jednom bio šampion na Vinistri, a kušajući onaj iz 2017. godine otkrili smo među njegovim bogatim aromama i višnju, i griotte, i cimet, uz druge začine, pa i paprenjake, gutljaj ovog vina ostavlja dojam slatkoće iako neprovrelog šećera nema, a i kiseline su mu netipično niske za teran.

Dok bi Terzolov teran prijao uz mesne gulaše uz domaće njoke ili fuže, ili pak romba s krumpirima, ili janjetinu na padelu, merlot iz 2018. bio sa svojih 14,3 posto alkohola te aromama griotta, čokolade, suhih šljiva i drugog suhog voća bolje parirao crvenom mesu poput bifteka ili fiorentine. Zanimljivo je da Roberta Terzola zasad ne zanima raditi kupaže, jer su mu i teran i merlot kakve sada radi dovoljno osebujni i zanimljivi, a ne zanima ga niti njegovati vino u drvenim bačvama, možda i zato što za njih u sadašnjem podrumu - nema mjesta.

Uspješna priča koju je vrijedilo prenijeti na papir ovoga puta dolazi iz Opuzena. Iza nje stoji šesteročlana obitelj Deak - roditelji Damir i Marijana, sinovi Dino i Denis te kćeri Maša i Mara. Njihova vinarija 'Deak', najmlađa u Vinogorju Komarna, na nedavnom je najutjecajnijem svjetskom vinskom natjecanju 'Decanter' osvojila dvije medalje - srebro za Pošip 2018 i bronca za Plavac 2017., a samo godinu ranije brončanu medalju za Pošip 2017.

Mukotrpan rad mladih vinara, koji su prvu berbu grožđa imali 2015. godine, rezultirao je ovim vrijednim nagradama. Za ovu vinariju, takva su priznanja u vrlo kratkom razdoblju samo potvrda kvalitete njihovih vina, a koja im svakako pomažu u plasmanu proizvoda na tržištu koje obuhvaća primarno južnu Dalmaciju, od Zadra do Dubrovnika.

Rose u Americi

Dodaju kako su prošle godine plasirali vlastiti Rose u Sjedinjene Američke Države, točnije u Massachusetts. Nadaju se da će se iduće godine jedan od Pošipa s 'Decantera' naći u ponudi u restoranima s tog područja. Inače, obitelj Deak proizvodi vina Plavac Mali, Pošip, Rose i Prošek kojeg rade od plavca malog na starinski, tradicionalni način. Prvi korak u svijetu vinogradarstva, ali i maslinarstva napravili su prije deset godina. Popričali smo s vrijednim Dinom i Denisom, koji ističu da je želju za stvaranjem vlastitog vinograda imao pokojni djed. On je cijelu ideju i započeo, no nije uspio doživjeti njeno puno ostvarenje.
Moj otac i stric nastavili su posao. Jednu od linija vina, onu vrhunskih, prodajemo pod brendom 'Ćaća moj', a drugu liniju kvalitetnih pod 'Dida moj'. Djedu u spomen nazvali smo liniju tim imenom - rekao je Dino.

Šumu i krš na području Kremene, početkom su ovog desetljeća, nakon ulaganja značajnih financijskih sredstava pretvorili u plodno tlo. Tu su, na 22 hektara podigli vinograde zasadivši prve nasade autohtonih sorti pošipa i plavca, zatim maslinike, citruse i šipak. U masliniku, koji se prostire na šest hektara, rastu primarno hrvatske sorte - oblica, lastovka, levantninka, ali i dvije talijanske leccino i pendolino.
Bila je riječ o velikom izazovu, urediti takvu strmu padinu na kojoj se nalaze vinogradi, koja se nalazi tik uz more. Tako da nije moguće koristiti mehanizaciju u bilo kakvom poslu u vinogradu. Brat i ja, osim u igranju nogometnih utakmica, koristimo kopačke za obavljanje svih poslova u vinogradu. U njima je dvostruko lakše - kroz smijeh će Denis.

U isto vrijeme radili su na izgradnji vinarije u Opuzenu koja je prije šest godina u potpunosti opremljena.

Tijekom našeg smo se razgovora vratili na početak 90-ih godina. Tada obitelj Deak ulazi u privatne vode i nakon 25 godina kroz razne djelatnosti stječe velika iskustva. Primarno su se bavili poljoprivrednom proizvodnjom. Bili su vlasnici najvećeg otkupnog centra za mandarine u Dolini Neretve. Sredinom prošlog desetljeća, točnije 2004. godine napravili su prvu investiciju u turističkom svijetu. Kupuju 31 apartman, bungalov 'Bonaca' u Kleku. Njihova primarna djelatnost tako postaje - turizam.

Malo pomalo, ulažu u luksuznije nekretnine, a među njima se ističe Vila 'Stolovi' u kojoj je boravio britanski premijer Boris Johnson. Zasigurno najveće zanimanje u ovoj je neizvjesnoj sezoni imala njihova kuća na osami koja predstavlja robinzonski tip turizma. Majka Marijana zadužena je za turistički dio posla, no, kako kažu, 'svi su uključeni u sve'. Njihova mlađa sestra želi pospješiti obiteljsku poslovnu priču svojim znanjem. Naime, planira upisati studij Mediteranske poljoprivede na Sveučilištu u Splitu - smjer vinarstvo i maslinarstvo.

Do 30 tisuća butelja godišnje

Ukupna proizvodnja kvalitetnih i vrhunskih vina kreće se od 25 do 30 tisuća butelja u godini dana. Njihova maslinova ulja relativno su mlada, a kapacitet godišnje proizvodnje doseže 3 tisuće litara.
Maslinova ulja su svake godine dobila oznaku ekoloških ekstradjevičanskih ulja. Radimo sortna ulja, beremo sortu po sortu, ovisno o vremenu dozrijevanja - ističe Denis. S hrvatskih su maslinarskih manifestacija otišli s brojnim nagradama, a cilj im je u idućoj godini osvojiti i ona međunarodna.

Vlastita maslinova ulja, kao i vina, ove su sezone prodavali i u novootvorenom Wine baru Deak Wines Rest Stop na Jadranskoj magistrali u mjestu Raba.
Wine bar smo otvorili u srpnju gdje smo nudili vina, maslinova ulja, a uz to razna pića i hranu. Za nas je ovo bio dobar potez, unatoč cijeloj situaciji. Razmišljali smo se hoćemo li otvoriti, ali sezona je dobro prošla i zadovoljni smo - naglašava Dino. Otvaranjem ovog Wine bara, reći će kako su nadomjestili gubitak koji je nastao zbog pandemije koronavirusa. Sve ljepote kraja Puno je ljubavi, rada, ali i stresa utkano u njihovu uspješnu obiteljsku priču, no na kraju svega - sretni su jer rade ono što vole.

Vinarstvo se u našoj županiji, kao i Hrvatskoj svake godine diže na više grane, a konkurencija je izrazito jaka. Kao mala i mlada vinarija vjerujemo u ono što radimo, našu kvalitetu i zato dobro prolazimo na tržištu. Kroz turizam, poljoprivredu, vinarstvo i maslinarstvo, želimo dočarati sve ljepote kraja u kojem živimo. Turisti se uvijek oduševe ovim krajem i našom ponudom. To nam je odličan motiv za nastavak i širenje naše ponude - kazao je Dino.

Mala hercegovačka vinarija "Podrum Vilinka" iz mjesta Sretnice kod Čitluka, osvojila je Zlatnu medalju na najvećem ocjenjivanju vina na svijetu - Decanter u Londonu, što je povijesni uspjeh za bh.vinarstvo i vinogradarstvo.

Drugi put ova vinarija može se pohvaliti osvojenim zlatom. Prije tri godine na natjecanju u Londonu osvojila je zlatnu medalju za vino "Vilinka X line", dok je ove godine zlato stiglo za vino "Vilinka Žilavka", berba 2019.

Vlasnik vinarije Velimir Ereš je kazao kako zadnjih osam godina svoja vina šalju u London na najveće i najznačajnije ocjenjivanje vina, na koje svake godine pristigne preko 15 tisuća uzoraka iz cijelog svijeta.
Ovo zlato, koje je već drugi put došlo u našu vinariju, potvrda je našem radu. Do sada smo osvojili dva zlata i tri srebra što je potvrda kvaliteta Podruma Vilinka. Jedna smo mala vinarija koja radi stvari na svjetskoj razini - kazao je Ereš.

Upitan kako je pandemija koronavirusa utjecala na vinariju, Ereš kaže kako je utjecala na prodaju, ali kako ipak unatoč koroni i nezahvalnom stanju imaju svoje vjerne kupce koji su ih podržali i nastavili kupovati njihove proizvode.
Korona je utjecala na prodaju vina, ali nije utjecala na proizvodnju grožđa. Imali smo vremena više nego inače, te smo dosta vremena, zbog izolacije, proveli u vinogradu. Mi smo se izolirali u svom vinogradu, napravili smo dobar posao, i evo rezultat je odlično grožđe - kazao je Ereš dodavši kako su i ove godine imali iznadprosječnu berbu.

Na 17. Decanter World Wine Awards koje okuplja vrhunske vinske stručnjake iz cijelog svijeta, a uživa veliko povjerenje zbog svog rigoroznog procesa ocjenjivanja, najviše je priznanje - Platinastu medalja - dodijeljena posebnoj selekciji graševine vinarije Kutjevo, premium Graševini de Gotho, berbe 2018.

Natjecanje je žiriralo 116 sudaca, među kojima i 37 Masters of Wine i 9 Master Sommeliera, a ocjenjivalo se čak 16 537 vina iz 56 zemalja tijekom 28 dana. U zadnjem krugu, u koji su ušla sva vina sa zlatnom medaljom, Graševina de Gotho 2018. oduševila je žiri svojom profinjenom izvrsnošću te ostvarila povijesni uspjeh vinarije Kutjevo.

Sofisticirana, ali slojevita i kompleksna, Graševina de Gotho 2018. vino je kristalno čiste zlatne boje koja će vas oduševiti već pri pogledu na čašu. Fine zrelosti koja dolazi do izražaja u voćnom, dugotrajnom okusu nota breskve i jabuke, ovo je vino odležavanjem dobilo punoću i zaobljenost. Niti miris vas neće ostaviti ravnodušnima jer ga otvaraju tople, medne i cvjetne note, ali i bogate arome zrelog voća kruške i dunje dobro se uklapaju u harmoničan aftertaste. Graševina de Gotho hommage je bogatoj tradiciji proizvodnje vina u Kutjevu, posebnosti i izvrsnosti terroira i neprestanom usavršavanju znanju o podrumarenju koje se u vinariji Kutjevo njeguje gotovo osam stoljeća.

Prestižne nagrade koje osvajamo s vinima sorte Graševina pokazatelj su kako ova često podcjenjivana sorta zaslužuje biti na samom svjetskom vrhu. Iako je Graševina tradicionalna sorta koja je u kutjevačkom terroiru pronašla najoptimalnije uvjete te iz kojeg crpi najbolje karakteristike, pokazala je i najširi spektar proizvodnih mogućnosti. Uložili smo mnogo truda u promjenu percepcije sorte kod kupaca i ljubitelja vina. Graševini pristaju razni stilovi vrhunskih i premium vina - od pjenušaca, svježih, laganijih vina, do kompleksnijih, odležanih, predikatnih i arhivskih vina. Naše Graševine s ponosom možemo ponuditi najzahtjevnijim poznavateljima vina te vrhunskim domaćim i svjetskim restoranima, poručuje glavni enolog Ivan Marinclin.

Pitka, osvježavajuća, a opet moćnog okusa Graševina de Gotho 2018. sadrži grožđe s položaja Hrnjevac čija se berba vrši kasnije od standardne berbe graševine. Njena profinjenost, slojevitost i kompleksnost dolazi iz posebnosti kutjevačnog terroira - vulkanskog zemlje bogate mineralima te jedinstvenog, sunčanog položaja sa sjevera zaštićenog od hladnoća gustim šumama Krndije i Papuka. Fine zrelosti i dugog trajanja, arome Graševine de Gotho su dodatno naglašene šestomjesečnim odležavanjem u barrique bačvicama. Mirisi su, bogati, cvjetni, voćni te se savršeno stapaju s okusom dajući ovom vinu skladnu cjelinu.

Graševina de Gotho 2018. izvrsno pristaje uz jela od bijelog mesa i plemenite bijele ribe, lagana rižota s dragocjenim jesenskim delicijama - kvarnerskim kozicama, vrganjima ili muškatnim bundevama, bogato, ali blago začinjem, kao i uz jesenske slastice pripremljene od jabuka, krušaka, dunja, meda i orašastih plodova. Ne propustite pronaći omiljenu kombinaciju i uživati u istraživanju kompleksnosti Graševine de Gotho 2018.

Uz Platinum medalju, vinarija Kutjevo je na Decanter 2020. osvojila i dodatna priznanja:

• Vrhunska graševina berba 2019. - srebrena medalja - 94 bodova
• Maximo Oro berba 2018. - brončana medalja - 89 bodova
• Maximo Nero berba 2016. brončana medalja - 89 bodova

U vinogradima vinarije Kutjevo d.d. tokom rujna i listopada traje berba na čak 420 hektara vlastitih nasada s različitih vinogradarskih položaja, a grožđe uz stalne berače beru i dva suvremena berača grožđa.

Iako smo o ručnoj berbi grožđa i selekciji grožđa koja se pritom vrši upoznati od strane struke i medija, u Hrvatskoj je još uvijek prisutno uvriježeno i prevladavajuće mišljenje kako se u odnosu na ručnu, strojna berba negativno utječe na samu kvalitetu vina. Međutim, novija istraživanja su, ipak, pokazala kako se u uvjetima optimalnog izvođenja i uz korištenje svih prednosti strojne berbe njome mogu postići izuzetno povoljni rezultati po pitanju kvalitete vina. Kako su pitanju ručne i strojne berbe pristupili u vinariji Kutjevo d.d. reći će inženjerka agronomije i direktorica PJ Vinogradarstvo i vinarstvo, Mirela Križanović.

Prednosti berbe suvremenim beračima grožđa

Berbu smo nakon dobrih početnih parametara, započeli početkom rujna, a berači su uključeni u berbu od samog početka. Riječ je o samohodnim jednorednim beračima, koji pažljivo odvajaju bobicu od peteljke, opremljenima samonivelirajućom hidraulikom, kamerama i senzorima koji snimaju nivo terena, brzom obradom podatke prosljeđuju softveru nakon čega se pomoću laser-pilota i tempomata kontrolira ravnomjerna brzina prolaska kroz redove i sam proces ubiranja grožđa.

U trenutku kada se koš berača napuni, grožđe se prazni u traktorsku prikolicu kako bi za samo dvadesetak minuta završilo u vinariji. Ovo je važan podatak s obzirom na to da grožđe, zajedno sa svojim sokovima, iz vinograda vrlo brzo završava u vinariji na daljnjoj preradi. Po pitanju kvalitete vina i utjecaja strojne berbe, napominjemo kako je brzina kojom grožđe dolazi s trsa u podrum te nižoj temperaturi grožđa ukoliko se strojna berba provodi u hladnijem, ranojutarnjem dijelu dana ili tokom noćne berbe, iznimno bitna. Tokom najintenzivnijeg dijela berbe, kada krećemo sa berbom sorte graševina, berači beru u tri smjene, dakle rade i noću. Primjerice, da beremo ručno, imali bismo velikih problema s obzirom kako se vrijeme mijenja. Prvo sušan i topao početak rujna, zatim kišni dani i pad temperature sredinom i krajem rujna. U ovakvim uvjetima, kada vam prijete gubitci, nastanak bolesti ili truleži grožđa, svaki je sat važan. Berači nam s tog aspekta gledano donose višestruku korist, naročito ako uzmete u obzir podatak kako berač može obrati grožđe s površine od deset hektara u jednom danu. S obzirom na problematiku koja se javlja na tržištu rada, odnosno nedostatak kvalitetne radne snage, prednost strojne berbe očituje se i u lakšoj organizaciji posla te manjim troškovima.

Selekcija grožđa na vinogradarskim položajima

Koliko je segmentacija proizvodnje bitna vidi se na primjeru vinarije Kutjevo d.d. koja svojim kvalitetnim, vrhunskim i premium linijama redovito osvaja sve relevantnije domaće i inozemne nagrade.

Posvećeni smo zadržavanju stalnih vinogradarskih radnika, segmentiranoj proizvodnji, ali i ciljanoj kvaliteti vina, stoga i proizvodimo razne serije kvalitetnih, vrhunskih i premium vina. Želimo da unutar ponude odnosno kvalitete vina, svatko pronađe nešto za sebe. Spomenutu segmentaciju unutar proizvodnje postižemo tako da se na položajima Vinkomir, Hrnjevac i Vetovo, smještenim na obroncima gorja Papuk i Krndija, odrađuje posebna kontrola vinograda tokom cijele proizvodne godine, osobito tokom fenofaza razvoja vinove loze. Na vinogradarskim položajima okrećemo se održivim vinogradarskim praksama, na određenima odlučujemo se i na smanjene prinose, a tokom berbe na najboljim vinogradarskim položajima odrađuje se kontrolirana ručna berba od strane naših dugogodišnjih vinogradarskih radnika, dok se na većinom nizinskim položajima, Škomić i Oljasi, berba odrađuje kada se parametri pokažu idealnima, od ove godine suvremenim beračima, čime u kratkom vremenu s velike površine i bez rizika odnosno značajnijeg utjecaja vremenskih i ostalih neprilika dobivamo grožđe u odličnom kvalitativnom stanju.

Pažljivi smo u samoj proizvodnji, stoga točno znamo s kojeg položaja grožđe ide u kvalitetni segment, a s kojega u vrhunski odnosno premium segment. Posebne selekcije poput linija de Gotho u koje spada ovogodišnji Decanter platinum Graševina de Gotho i Pinot crni de Gotho te linija Maximo u koje spada Maximo Oro, kupaža sorti graševina i chardonnay, Maximo Nero, kupaža sorti merlot, cabernet sauvignon i syrah te Maximo Bianco, kupaža sorti graševina i traminac, dolaze s najboljih mikrolokacija i vinogradarskih položaja s posebnom pričom o samim vinogradima, terroiru i proizvodnji, međutim svjesni smo koliko je značajno držati kontinuitet u kvaliteti svih ostalih linija i toga se čvrsto držimo. Naši vjerni kupci prepoznaju trud i rad, a drago nam je da i relevantni svjetski vinski ocjenjivači spomenuto potvrđuju, poručuju iz vinarije Kutjevo.

Ponuda bogatija za ekološka vina

Vinarija Kutjevo d.d. glavni je uvoznik ekoloških vina vinarije Brič. Vinarija Brič predstavlja iznimnu vinsku priču i ostvarenje osobne vizije g. Envera Moralića, vlasnika Kutjeva d.d. Vinarija Brič predstavlja istinsku sinergiju prirode i čovjeka koje na svakom koraku otkriva zašto je od strane struke priznato kao jedan od stotinu najljepših svjetskih podruma. HoReCa kanali, a naročito eminentni ugostiteljski objekti, prepoznali su neospornu kvalitetu ekoloških vina tako da su linije Malvazije, Slatkog Muškata, Refoška, Merlota i Cabernet Sauvignona zabilježile dobre prodajne rezultate. Ekološka vina predstavljaju smjer kojim se domaća odnosno svjetska vinska proizvodnja sve više okreće, a odluka o uvrštavanju vina vinarije Brič i sve vidljivije pozicije spomenutih vina u vodećim ugostiteljskim objektima predstavljaju zaokruženu i bogatu ponudu vina kao i filozofiju ponude raznih stilova vina prema kojoj se nastoje zadovoljiti zahtjevi visokog ugostiteljstva.

U tijeku je najvažniji posao imotskih poljoprivrednika - branje grožđa, te s njim napuniti podrume, ispeći rakiju i onda uživati u svim plodovima svoga rada.

Tako oduvijek razmišlja imotski poljoprivrednik, posebno onaj kojemu je grožđe glavna poljoprivredna kultura. A Imotsko polje ovih vikenda vrvi beračima grožđa, čuje se miris mošta i vidi se zadovoljstvo na licima vinogradara. Kako i ne bi, kada je loza ponijela kao nikada u posljednjih desetak godina. Posebno ona autohtona, kujundžuša.
Je brate ponijela da smo se i mi začudili - veli Ivka Ćerluka, koju smo zatekli kako s mužem Nediljkom i prijateljima iz susjedstva bere kujundžušu na svojih 1600 loza.
Ima je baš kao i one rekordne 2013. godine, ako ne i više - veli Ivka, ali odmah i nastavlja:

A di je sada naša znamenita vinarija koju su političari uništili, di su sada redovi ispred nje za otkup grožđa, dugi i po nekoliko kilometara. S novcem od grožđa odgojile su se generacije i generacije naših studenata, završilo fakultete. Danas se moramo snalaziti u našem OPG-u koji vodim ja i moj suprug, sada pronalazimo sami kupca da prodamo grožđe. Od nečega se mora živjeti - kaže.

Jedan dio ćemo staviti u kuću, a jedan dio moramo prodati. Mala je mirovina, a treba financirati i fakultet, jer nam sin studira. Biti će moj prijatelju oko 3 i pol tone. Odličan je to urod, ja to ne pamtim od prije sedam godina. A kvaliteta je odlična, nema isušenog zrna. Istina, radili smo mi oko vinograda, i ja i supruga, nevjesta, ma cijela obitelj, i plodovi našega rada su vidljivi. Još samo da sve ovo otrgamo i spremimo u podrum i onda se može malo i odmorit - veli Ivkin suprug Nediljko.

Traćak sreće za mnoge obitelji

Znadete onu staru poslovicu da je maslina majka, a vinova loza žena. Cijelu godinu se trebate misliti o njoj da bi vam dala roda i obveselila vas. U ovoj pandemiji korone cijela atmosfera u Imotskoj krajini je otužna, ali mislim da će ova berba grožđa u mnoge obitelji donijeti tračak sreće, ali i novca. Jer tko se ne bi pomamio za ovakvim grožđem, posebno kujundžušom. Pogledajte je samo kako se žuti. Vino će biti za ocjenu pet - govori nam šefica obiteljskog poljoprivrednoga gospodarstva Ivka Ćerluka.

Napišite da bi nam i država mogla pomoći da se nastavi sadnja vinograda i proizvodnja vina. Moj OPG uredno državi plaća sve pristojbe, neka nam nešto i vrati. Možda bi mnogi mladi i ostali uz zemlju i vinograde - govori Nediljko.

Više-manje ista priča po cijelom Imotskom polju. Rodilo grožđe, rodila kujundžuša. Većina će završiti u domaćim konobama na preradi, bit će dobroga vina, tvrde stručnjaci.

Jer imotski vinogradari već su ušli u samu srž moderne prerade, pa stoga ne čudi da je kujundžuša dobila i status vrhunskog vina. A isto tako jedan dio bogatog uroda krenut će i izvan Imotske krajine, tamo prema Splitu, Šibeniku, Zadru, a i dalje. Jer dobar glas nadaleko se čuje, a dobra kujundžuša i dalje, vele nam Ćerluke.