Vinogorja

Čudna je psihoza koja ovih dana vlada svijetom zbog koronavirusa ili COVID-19 kako mu glasi medicinsko ime. Ovaj virus nam je još jednom pokazao koliko smo zapravo krhki i koliko brzo jedan ovakav slučaj može paralizirati svijet. Zbog prevencije odgađaju se razne manifestacije poput auto salona, prekidaju se nogometna prvenstva, a odgođena su i dva najveća vinska sajma u Europi, Pro Wine u Düsseldorfu i Vinitaly u Veroni. Nadamo se da će se do naše Vinistre koja je na rasporedu u svibnju, situacija smiriti i da nećemo imati tih problema. Stručnjaci kažu da bi dolaskom toplih dana i sam virus trebao početi slabiti pa se nadamo da se svemu polako bliži kraj.

Šparuge i vina

U Istri su prvi znaci dolaska toplog vremena divlje šparuge, a njih je, kako mogu vidjeti, moguće naći na krševitim tlima diljem Istre. Šparuge se odlično sljubljuju s malvazijom istarskom i sauvignonom bijelim. Oni koji nešto žele znati više o sljubljivanju i vinima mogu se prijaviti na AZRRI-jev "Proljetni ciklus edukacijsko-kuharskih radionica za 2020. godinu. Radionice se odvijaju u jako dobro uređenom edukacijskom centru na Gortanovom brijegu kod Pazina. Lista chefova je impresivna: Robert Perić, David Skoko, Jeffrey Vela, Deni Srdoč, Goran Kočiš, Marina Gaši, Petra Jelenić.

Za sljubljivanje vina s jelima Marine Gaši zadužena je moja supruga Karin, dok ću ja sljubljivanje odraditi s maestrom Perićem. Sauvignon bijeli je međunarodna sorta grožđa koja je rasprostranjena diljem svijeta, porijeklo vuče iz Bordeauxa gdje se koristi za bijelu Bordošku kupažu, ali i za dobivanje poznatih slatkih vina sauternesa i barsaca. Malo sjevernije u dolini rijeke Loire, sauvignon bijeli je jako dobar u vinogorjima Pouilly fume i Sancere, a u Novom svijetu izvrsne rezultate daje na Novom Zelandu. U Istri se sramežljivi počeci bilježe tek prije desetak godina s berbom 2010., u vinogradima ga je bilo i prije, ali se najčešće miješao s malvazijom.

Iz berbe 2018. jedan od najzanimljivijih istarskih sauvignona bijelih za mene je onaj iz kaldirske vinarije Valenta, koju čine otac Valter inače iskusni vinski operativac te sinovi Ivica i Stiven. Valenta sauvignon je na zadnjoj Vinistri osvojio visoku srebrnu medalju i bio među prva tri najbolje ocijenjena uzorka. Mala obiteljska vinarija Valenta trenutno uz sauvignon bijeli na tržištu ima malvaziju istarsku i teran koji je odležan u drvenim bačvama, muškat je već davno rasprodan te se očekuje nova berba.

Svojstva

Grožđe za sauvignon bijeli dolazi iz vinograda staroga 15 godina koji se nalazi u neposrednoj blizini sela Kaldir, gdje loza raste na dubokoj istarskoj bijeloj zemlji.

Berba je bila ručna početkom rujna te je nakon prerade vino odležavalo isključivo u inox bačvama. Vino krasi lijepa zelenkasto žuta boja, kristalno je bistro i djelomično gusto. U čaši se Valentin sauvignon bijeli dosta brzo otvara, a na prvo mirisanje dominira mi voćna nota u obliku bijelog voća poput breskve, a potom dolazi i nota ogrozdine te male zelene paprike.

Na drugo mirisanje javlja se nota peteljke pomidora, potom nota zelene pokošene trave, mediteranskog bilja i nota šparoga, dakle kompleksnost mirisa je djelomično bogata. Vino je suho, djelomično toplo i djelomično mekano, a s druge strane ima dobru svježinu, vrlo je ukusno i krasi ga srednje tijelo.

Vino je uravnoteženo, intenzivnost okusa mu je izražena, a trajnost okusa je trajna i na aftertasteu se javlja nota breskve. Vino je fino, harmonično, lijepo se pije i u dobrim uvjetima čuvanja može potrajati još barem dvije godine.

Enogastronomski sauvignon bijeli jako dobro ide uz jela sa šparugama te bih ga preporučio uz fritaju s divljim šparugama uz malo špalete giravolta.

Šampanjci i pjenušci najstabilniji su i najuspješniji sektor svjetske industrije kvalitetnih i vrhunskih vina. Zašto ih obožavamo, te zašto su baš oni simbol sreće i ljubavi?

Pjenušava su vina desetljećima, pa i stoljećima smatrana neizostavnim ukrasom svih mogućih proslava, a danas su u velikom porastu na svim svjetskim tržištima. Više ne trebamo slaviti rođendan, diplomu, obljetnicu ili Božić da bismo otvorili bocu najfinijih mjehurića. Budimo iskreni - svijet je prepun veličanstvenih pjenušaca: od talijanskog prosecca do španjolske cave; od Tasmanije i Novog Zelanda do Južnoafričke Republike; od Kalifornije i Oregona do Enegleske, koja već petnaestak godina proizvodi neka od najboljih pjenušavih vina uopće… Ali, ipak, šampanjac, 'vino kraljeva' (jer je krunidba francuskih kraljeva stoljećima održavana u Reimsu, glavnom gradu pokrajine Champagne) - je šampanjac! Jedan i jedinstven, caruje kao vino vladara, ali i ljubavi, romantike i slavlja. Možda je taj status zaslužio zbog litija, koji se u njemu prirodno nalazi u tragovima, a možda zbog izgleda i mjehurića, no svakako - nema do - šampanjca.

Nema do šampanjca

Šampanjac sigurno neće izliječiti kliničku depresiju, ali može podići raspoloženje: ljubitelji šampanjca se lako razvesele, a za to im treba samo jedna čaša. Za mene šampanjac je stanje svijesti…, rekla je Mireille Guilianom, spisateljica koja je godinama radila za Veuve Clicquot. Cijela nas priča, naravno, vodi u francusku pokrajinu Champagne, najhladniju francusku vinsku regiju, što je iznimno važno za proizvodnju šampanjca. Grožđe za šampanjac bere se s devet do deset posto potencijalnih alkohola, s vrlo visokim kiselinama, zatim se od tog grožđa proizvodi bazno, mirno vino (kojem se katkad dodaje šećer), a onda ide sekundarna fermetacija. Upravo iz pjenušave pokrajine Champagne potječe klasična metoda ili metoda sekundarne fermentacije u boci, stara oko 150 god, poznatija pod nazivom klasična metoda ili metoda a champenoise.

S prvim danima proljeća, na ovogodišnjem, 8. po redu Pink Dayu, glavnu riječ će držati upravo omiljeni prijatelj svake proslave - šampanjac. I to, naravno, ružičasti. Rosé šampanjac poznat je po svojoj svestranosti jer ga možete piti uz teža jela, ali i uz lakša, a čak i uz desert - premda je uparivanje šampanjca i slatkog najzahtjevnije od svih sljubljivanja vina i hrane. Ružičasti šampanjci imaju suptilne i bogate mirise i okuse - dodatno asociraju na aristokraciju, a u njima su prepoznatljive arome svježeg bobičastog voća - kao što su jagoda, malina, onda i đumbira, papra i božura.

Iza prvog ružičastog šampanjca stoji žena

Prije više od dva stoljeća, ružičasti šampanjci proizvodili su se dodavanjem i miješanjem starijih plodova, no Madame Clicquot s time nije bila zadovoljna te je krenula u ponovno stvaranje proizvodnje rosé šampanjca. Madame Clicquot voljela je crveno vino dobiveno od grožđa iz Bouzy regije Champagne, te je proizvela vlastito crveno vino s tog područja kojeg je kasnije odlučila je uklopiti s bijelim vinom. Upravo je tako nastao prvi poznati ružičasti šampanjac očaravajućeg okusa: Veuve Clicquot Rosé.

Kao i davne 1818. godine, Veuve Clicquot Rosé proizvodi se na isti način, a to je dodavanjem crvenog vina, prema metodi kako je i Madame Clicquot činila. Ovakav način proizvodnje zove se savoir - faire i omogućuje stvaranje vrhunskog rosé cuvéea.

Zašto je šampanjac tako skup?

Šampanjac je skup iz više razloga, ali neki od najvažnijih su metoda kojom se proizvodi, te terroir. Vinari iz Champagne razvili su i usavršili šampanjsku metodu koja je jako zahtjevna jer se sastoji od dviju osnovnih faza: proizvodnje baznog vina iz osnovnih sorti grožđa, te druge, izuzetno važne faze: sekundarne fermentacije baznog vina u boci. Sekundarna fermentacija zahtijeva puno vremena i posvećenosti vinu te obuhvaća između ostalog, tehnike remuaga - okretanja boca, te degorgamenta - izbacivanja sedimenta iz vina, te dodavanje ekspedicijskog likera.

Na Pink Dayu, na Masterclassu ružičastih šampanjaca - Svijet ružičastih šampanjaca grupacije Moët Hennessy powered by Premium Visa, koju će voditi brend ambasador te luksuzne svjetske grupacije Ted Lelekas, naučit ćete sve što ste oduvijek željeli znati o ovoj plemenitoj ružičastoj tekućini, a niste se usudili pitati. Važno je reći da je najčešća sorta koja se koristi za pink rose pjenušac - crni pinot, ali da se, kad je riječ o pjenušcima, eskperimentira i s drugim sortama, pa čak i s istarskim teranom. Masterclass na Pinku rasprodan je u svega nekoliko dana, što je samo dokaz više koliko je ovo piće ženstveno, trendi, lepršavo - jer takvo mora biti, ali - i ozbiljno i skupocjeno.

Najstarija šampanjska kuća na svijetu, Maison Ruinart iz 1729., koja će se također predstaviti na radionici, ponosna je upravo na svoj rosé šampanjac, kojeg uz onaj blanc de blancs (isključivo od sorte cahrdonnay) - smatraju ikoničnim. Iako su sada iznimno popularni, ružičasti šampanjci već su dugo na vinskoj sceni. Veuve Clicquot prva je šampanjska kuća koja je počela s komercijalnom prodajom ružičastih šampanjaca još davne 1775. godine.

Ali kako točno postići ružičastu boju? Majstorstvom i strpljenjem u podrumu! Vinari u Champagni za šampanjce smiju koristiti samo tri vrste grožđa: chardonnay, crni pinot i Pinot Meunier, od kojih su posljednja dva crveno grožđe. Šampanjci su obično bijeli jer meso i sok unutar crvenog grožđa ne sadrže pigmente, crvena je samo kožica, pa nakon što se grožđe pritisne i ukloni iz kože, konačni proizvod je bijel.

Kako znati da je u čaši kvalitetan šampanjac?

Mjehurići/perlice moraju biti sitni i brojni i kontinuirano se kretati s dna čaše prema vrhu. Dobar, vrhunski šampanjac mora biti rezak, skoro na rubu oporosti ako se radi o jako suhom šampanjcu: svjež, kremast, okusom podsjećati na kvasce, kruh prepečenac, brioš, kekse…Jeste li znali da standardna boca šampanjca sadrži oko 250 milijuna mjehurića!? Oni trebaju davati osvježavajući osjećaj u ustima, a ravnoteža između slatkog i kiselog mora biti balansirana. Šampanjci se, kao uostalom i vina, općenito razlikuju po zastupljenosti šećera. Tako imamo extra brut - koji je najsuhiji do 12 g šećera po litri, zatim brut koji ima 15 g šećera po litri, zatim extra sec s 12 i 20 g šećera po litri, sec - suhi sa 17 i 35 g šećera po litri, demi sec - polusuho s 33 i 50 g po litri te doux koji je najslađi s više od 50 g neprovrelog šećera po litri. Ako uopće nije dodavan ekspedicijski likerom, takvi se šampanjci (i pjenušci) označavaju oznakom brut nature, brut zero ili non-dosage, što znači da su se boce nakon degoržiranja napunile vinom iste kakvoće - bez dodatka šećera. I takvi su najkvalitetniji.

Svestranost šampanjca njegova je najbolja odlika. Možete ga piti kao aperitiv, uz sirovu hranu poput kamenica, sushija, sashimija ili carpaccia, ali i uz kuhana jela ili nakon glavnog obroka. Možete ga piti sami ili može biti zvijezda velikog partya. Naime, boca veličine Picolo izvrsna je za jednu osobu, dok je najveća boca Primart dovoljna za 180 čaša. Pa ukoliko tražite bocu šampanjca za određeni broj osoba, donosimo Vam popis svih boca koji će Vam pomoći pri sljedećoj kupnji:

• Picolo 1,875 dl ≈ 1,5 čaša
• Filette-demi 3,75 dl ≈ 2 čaše
• Butelja 7,50 dl ≈ 5 čaša
• Magnum 1,5 l ≈ 10 čaša
• Jeroboam 3 l ≈ 20 čaša
• Rehoboam 4,5 l ≈ 30 čaša
• Methuselah 6 l ≈ 40 čaša
• Salmanazar 9 l ≈ 60 čaša
• Balthazar 12 l ≈ 80 čaša
• Nebuchanezzarr 15 l ≈ 100 čaša
• Melchior 18 l ≈ 120 čaša
• Primat 27 l ≈ 180 čaša

Vinarija Dingač u Potomju, koja je godinama bila perjanica pelješkog vinarstva i vinogradarstva, spašena je nakon višegodišnjega stečajnog postupka.

Nije to bila klasična stečajna priča kakvih smo se nagledali u Hrvatskoj, u kojoj se prodaje imovina, podmiruju veliki vjerovnici, a radnici praznih ruku uglavnom završavaju na burzama rada. Stečaj je to poljoprivredne zadruge koja je proizvodila čuvena vina Dingač i Postup, koji su bili glavnina imovine.

Više od milijun litara kvalitetnog vina, uglavnom Dingača, ostalo je "zarobljeno" pod hipotekom poslovnih banaka u spremnicima vinarije u Potomju. Banke, kojima je poljoprivredna zadruga Dingač dugovala gotovo deset milijuna kuna, bile su razlučni vjerovnici pa tako i vlasnici vina, koje je trebalo nekako utržiti i spasiti vinariju i zadrugarstvo.

Nitko nije vjerovao

Pelješki vinogradari, njih tristotinjak, do pokretanja stečaja bili su vlasnici poljoprivredne zadruge i vinarije, da bi kasnije, nakon prihvaćanja stečajnog plana, bili razvlašćeni. Godinama su strpljivo čekali svoj novac za predani plavac mali. Bilo je i prosvjeda i uzaludnih traženja jer je vinarija tonula sve dublje i dublje, banke su potraživale kredite, država neplaćene obveze za PDV, mirovinsko i zdravstveno osiguranje, dok su zadrugari - proizvođači grožđa bili među zadnjima za isplate.

Kada je 2016. godine krenuo stečajni plan, nitko na Pelješcu nije vjerovao da će se poljoprivredna zadruga i vinarija Dingač spasiti od totalne propasti. Danas, četiri godine kasnije, stečaj poljoprivredne zadruge i vinarije Dingač u Potomju uspješno je priveden kraju, a stečajni upravitelj Ante Mrkonjić, koji sada ima nadzornu ulogu nad radom zadruge, ističe da je ovo jedan od rijetkih stečajeva koji je završio pozitivno. Naglašava da su dugovi dobavljačima vraćeni isključivo prodajom zaliha vina, na što je iznimno ponosan.

Zadruga je prošle jeseni od svojih kooperanata otkupila oko 500 tona kvalitetnoga grožđa, uglavnom plavca malog i preradila ga u vrhunsko vino.
Stečaj je uspio, vinarija sada uspješno posluje na tržištu, isplaćuje sve obveze prema dobavljačima i plaće radnicima - pojašnjava Mrkonjić.

Neviđeno u Hrvatskoj

Podsjetimo, vinogradari su kao zadrugari bili vlasnici vinarije, da bi se na kraju morali odreći dijela svojih potraživanja kako bi se vinarija spasila. Ali to je očito bila žrtva koju su morali podnijeti za spas vinarije i tamošnjega vinogradarstva.
Ovaj stečaj je neviđen u Hrvatskoj, ništa od imovine nismo prodali. Samo jedan od 360 vjerovnika bio je protiv stečajnog plana. Bilo je sumnje i različitih priča, ali sve je dobro završilo - kaže Mrkonjić, koji pak naglašava da je imovina zadruge ostala netaknuta i stavljena je u funkciju prerade grožđa i proizvodnje vina.

Zanimljivost ovoga stečajnog postupka je i da nitko od radnika ni jedan dan nije imao prekid radnog odnosa, jer su radnici punili vino, koje se prodavalo po cijeni od oko 29 kuna za litru, pa je tako zadruga na godišnjoj razini ostvarila oko devet milijuna kuna prihoda, čime su se podmirivali nagomilani dugovi.
image

Vino Dingač sa zaštitnim znakom, magarcem, prodaje se u svim trgovačkim centrima po prosječnoj cijeni od oko 80 kuna, dok je Postup oko 70 kuna.
Vinarija ima još oko 700 tisuća litara vina na zalihama, koje će se također prodavati po 29 kuna. Vina će biti još i više jer u spremnicima dozrijeva vino iz prošlogodišnje berbe, a otkupljeno grožđe je odmah isplaćivano vinogradarima, kako bi zadruga stekla povjerenje kooperanata - govori Mrkonjić, naglašavajući da nema nepodmirenih obveza prema radnicima, dobavljačima i komunalijama.

Pedesetak zadrugara

Tako se nastavlja tradicija zadrugarstva koja datira još iz 1902., premda se na Pelješcu grade i nove vinarije. Vinarija Dingač ima svoj brend i relativno novu proizvodnu opremu, što je prednost prigodom revitalizacije proizvodnje, za razliku od drugih vinarija u stečaju, Vrgorke u Vrgorcu ili one u Imotskom, gdje se rasprodaje imovina i nema mogućnosti za nastavak proizvodnje.

Udruživanje u zadruge kao oblike proizvođačkih organizacija potiče i resorno Ministarstvo poljoprivrede, što je ujedno i trend u zemljama Europske unije, pa tako pelješko zadrugarstvo ima budućnost.

Kako doznajemo, status zadrugara u PZ-u Dingač zadržalo je oko pedesetak vinogradara, što je dovoljno za novi početak. Uvjet da se postane član jest da vinogradar predaje svoje grožđe na otkup u zadrugu.
Broj zadrugara stalno se mijenja jer neki su ostarjeli pa ne mogu više raditi lozu i odustaju od proizvodnje, čime gube status zadrugara, a drugi pak prerađuju grožđe u vlastitim vinarijama, pa također više ne mogu biti u zadruzi. Međutim, za budućnost PZ-a Dingač važno je da su ostali veliki proizvođači grožđa - pojasnio nam je Mrkonjić.

PZ Dingač u Potomju danas posluje pozitivno i nakon plaćanja svih obveza mjesečno na računu prosječno ostane 250 tisuća kuna. Novca će biti još i više kada se naplate potraživanja od velikih trgovačkih lanaca u iznosu od 2,5 milijuna kuna za prodano vino - kazat će na kraju Mrkonjić.

Brojke

• 16 milijuna kuna vinarija je dugovala zadrugarima
• 9 milijuna kuna Hrvatskoj poštanskoj banci
• 8,8 milijuna, umanjeno za deset posto, državi
• 1 milijun kuna Jadranskoj banci
• 270 tisuća kuna radnicima

Svi su namireni

Svi vjerovnici, njih 360, namireni su u cijelosti. Država je pristala da se njezino potraživanje umanji za deset posto i da se dug plaća u 48 jednakih obroka s godinom dana počeka. Upravo je taj poček dobro došao da se mogu isplatiti drugi vjerovnici, u prvom redu banke. Zatim su radnicima jednokratno isplaćena njihova potraživanja.

Zadrugama do 500.000 eura

Ministarstvo poljoprivrede potiče udruživanje poljoprivrednika, odnosno zadrugarstvo, koje ima dugu tradiciju. Tako zadruge s više od četrdeset članova mogu aplicirati za sredstva iz EU fondova do iznosa od 500.000 eura. Riječ je o namjenskom novcu za modernizaciju proizvodnje.

Politologinja po struci, a vinarka po zanatu, svestrana Monika Prović vlasnica je vinskog bara MoNIKa's Wine Bar u Ban Mladenovoj 1 u Splitu, koji vodi sa svojim partnerom Nikolom Bojanićem. Znanja o vinima usvajala je postupno, uz oca koji je u dolini rijeke Neretve kod Opuzena osnovao vinariju Prović u kojoj radi malo drugačija vina pa se tako među njihovim etiketama mogu naći merlot, cabernet sauvignon, muškat žuti, čak i chardonnay. Štoviše, upravo su Provići prvi posadili chardonnay na području Neretve.

Ključna je razlika u tome što smo više fokusirani na bijela vina, što je neočekivano s obzirom na to da se nalazimo na jugu i plavac je svugdje oko nas. No, kada smo 1997. počinjali profesionalno vinariju, vinogorje Komarna nije postojalo, a plavac koji nije s kamenitog terena nije neke kvalitete. Od crnih sorti smo se fokusirali na one koje je struka preporučila za naše područje, odnosno na bordoške sorte merlot i cabernet - počela je priču o vinima Monika Prović. - Moj otac je prvi zasadio lozu chardonnaya kao potpuni eksperiment. Imali smo općenito malo informacija, i to je bio rezultat nadahnuća i osobnih preferencija po pitanju stila vina. Znali smo da postoje sjajni chardonnayi iz sunčanih područja poput Kalifornije, pa je to bila inspiracija mom ocu da ga zasadi. Nakon nulte berbe, odnosno nakon tri godine otac je poslao Ministarstvu dopis opisujući uspjeh koji smo ostvarili s ovom sortom, da bi je potom Ministarstvo uvrstilo na popis preporučenih kultivara, što je bilo bitno jer bez toga vino od određene sorte ne može dobiti oznaku vrhunskog vina - objašnjava.

Svjesna da imaju dobar proizvod o kojem je željela proširiti glas, Monika Prović pokušavala je promicati obiteljsko vino, no uz tadašnji uredski posao u Zagrebu nije bilo moguće učiniti puno pa je odlučila napraviti veliki zaokret i posvetiti se potpuno obiteljskom poslu, a onda i preseliti se natrag u Split:

Plasman vina je najteži dok ste mali i nepoznati jer, kao i u svakom poslu, morate naći svoje tržište i prodati. Doista je važno pojaviti se na sajmovima i manifestacijama jer ljudi tada spoje vaš lik i ime vinarije. Možda su nekada i pili vaše vino, ali tek kad netko popriča s vama, zapravo ostvarujete pravi kontakt. Stoga vinarija Prović sudjeluje na raznim vinskim sajmovima, međutim, kako ih ima jako puno, nemoguće je pokriti ih sve. Ali drago mi je što se razvija ta kultura vina i stola i što se puno toga događa - istaknula je.

Korak dalje u promicanju svojih obiteljskih vina Monika je odlučila poduzeti otvaranjem vinskog bara u Splitu kako bi stvorila prostor za predstavljanje svojih proizvoda javnosti.

Sve je počelo od ideje da je najvrednija butelja ona koju prodate sami. Vidjela sam da vinarija napreduje, kako kapacitetom, tako i kvalitetom pa sam odlučila ispričati našu obiteljsku priču - naglasila je i dodala:
Htjela sam da većem broju ljudi direktno nudimo vino, a kada sam razmislila o lokaciji, odluka je pala na Split. Tamo sam odrasla. završila osnovnu i srednju školu i tamo mi živi partner. Tako smo moj dečko Nikola i ja uložili svoju ušteđevinu i otvorili MoNIKa's Wine Bar.

Bar su otvorili u srpnju 2018. godine, a nakon kratke prve sezone, onu prošlogodišnju iskoristili su u potpunosti.
Gosti su nam sjajno reagirali, svidjela su im se i vina i atmosfera. Primijetili smo da su nam se vratili neki gosti koji su bili kod nas prve sezone, a oni koji bi boravili dulje u Splitu znali su nam dolaziti i tri do četiri puta u tjedan dana!

U ovom kratkom razdoblju, MoNIKa's Wine Bar, zahvaljujući komentarima i ocjenama zadovoljnih gostiju na poznatoj platformi TripAdvisor završio je prvi na ljestvici najpopularnijih mjesta u gradu Splitu.

MoNIKa's Wine Bar jedinstven je po tome što se sva vina koja nude, a njih je više od 50 različitih i sva su od hrvatskih proizvođača, može kušati na čaše, pojašnjava Monika:

To gosti jako vole, zato i dolaze toliko puta jer mogu svaki put isprobati nešto novo. Uvijek bude ljudi koji se stalno vraćaju na isto vino, a neki pak uvijek dolaze otkrivati nove okuse. Ima jako puno Amerikanaca iz Kalifornije koji su navikli piti strukturirane cabernete pa vole plavac unatoč ljetnoj vrućini. Nudimo im plavac s Komarne koji smo dečko i ja sami radili, a svide im se i drugi plavci s različitih lokacija jer im pokušavamo prikazati različitost regija kroz iste sorte. Bilo je i ljudi upravo iz Amerike, zemlje u kojoj je chardonnay popularan, ali u kojoj ima puno masovno rađenih vina te sorte, koji nam dođu s predrasudama, ali odu doma s novim spoznajama jer ih naš chardonnay iznenadi - ponosna je.

Među zanimljivim vinima u MoNIKa's Wine Baru svakako je i vino zlatarica koje usred ljeta predstavlja fino osvježenje. Sa svojim kooperantima i kolegama vinarima obitelj Prović već godinama aktivno radi na oživljavanju te autohtone sorte.
Otac se i prije nešto sitno bavio njome, no zapravo smo brat i ja počeli malo čačkati i proučavati zlataricu. Pričali smo i zaključili da je to sorta sa sjajnim potencijalom koja nam omogućava da dobijemo ono što Dalmaciji često nedostaje, a to je lagano, lepršavo vino s lijepom aromatikom, pogotovo kad ne želite piti nešto jače, teže i alkoholnije poput pošipa - pojašnjava Monika i nastavlja:
Mnogi tu sortu smatraju potencijalnom malvazijom Dalmacije i s tim bih se čak i složila, no glavni problem je količina nasada jer je posađena na samo 19 hektara, a da bi dobila momentum kao malvazija, treba veće količine. Inače smo u Zagrebu u suradnji s udrugom Women on Wine odradili čak dvije radionice posvećene zlatarici kako bismo osvijestili ljude o toj sjajnoj sorti.

Ekskluzivno za bar Monika je s dečkom osmislila i dvije posebne etikete, 001 i Darth Tannitus. Dok je laganiji 001 blend merlota, plavca i syraha koji je četiri mjeseca ležao u korištenim barrique bačvama, Darth Tannitus je plavac mali, snažno i jako tanično vino tamne boje, odležano u hrastovim bačvama i do godine i pol dana.
Moj partner i ja planiramo i već smo krenuli raditi nova vina kako bismo dodali još nekoliko novih stvari na vinsku listu. Malo smo prosušivali, igramo se, istražujemo, mahom se bavimo crnim vinima, ali vidjet ćemo što će sve nastati - zaključila je Monika.

Između 163 proizvođača vina iz 15 država svijeta na ovogodišnjem Vancouver International Wine Festivalu bila su i četiri iz Hrvatske među kojima i Vinarija Krolo, ujedno i jedini predstavnik Splitsko - dalmatinske županije.

VanWineFest ove se godine održao po 42. put te se smatra najboljim međunarodnim festivalom vina na sjevernoameričkom kontinentu.

Otputovali smo i ove godine u Kanadu potaknuti odličnim iskustvom s prošlogodišnjeg sajma. Riječ je o jednom od najstarijih sajmova hrane i vina na svijetu što ga čini pravim mjestom za promociju hrvatskih vinara kao i naše Dalmatinske zagore. Tema ovogodišnjeg sajma bio je rosé pa je u fokusu bio naš brend Šjora. Koristeći cabernet sauvignon, merlot i crljenak kaštelanski, tri iznimno moćne crne sorte, uspjeli smo proizvesti jedan od najupečatljiviji roséa na hrvatskom tržištu čiju su kvalitetu sada prepoznali i svjetski stručnjaci - rekao je Dražan Krolo.

Krolini vinogradi smješteni su u Strmendolcu, u triljskom kraju, specifičnom području za vinogradarstvo. Naime, zbog miješanja kontinentalne klime s mediteranskom, Krolo vina imaju jednu posebnu iskru koja je zaslužna za brojna svjetska priznanja i nagrade, a poseban je kuriozitet da su prije par godina za Cabernet Sauvignon Merlot, proizvod kojim se desetljećima diče Francuzi, na jednom od najvećih slijepih kušanja usred Bordeauxa osvojili brončanu medalju.

Reakcije posjetitelja iz svih krajeva svijeta su bile jako dobre. Potrebno je stati uz bok najvećima da biste potvrdili svoju vrijednost i mogu s ponosom reći da smo zajedno s drugim kolegama iz Hrvatske odlično predstavili naše vinarstvo. Amerikanci su već godinama zaluđeni Zinfandelom i naša je velika prednost osim same kvalitete proizvoda kojeg imamo i činjenica što je Hrvatska, odnosno moja Kaštela mjesto odakle ova sorta potječe. A osim pohvala, nastavljamo i s pošiljkama naših boca na kanadsko tržište. - dodao je Dražan Krolo uz napomenu da nakon što ispune kapacitet od 40.000 boca ne planiraju širenje jer želi ostati posvećen svakom grozdu i svakoj boci.

Uz Vinariju Krolo među ovogodišnjim hrvatskim predstavnicima u Kanadi bila je Korta Katarina s Pelješca te istarske vinarije Franc Arman i Coronica.

Vancouver International Wine Festival održao se od 22. veljače do 1. ožujka, održano je i 57 različitih događanja u sklopu sajma - večera, degustacija, radionica, predavanja i seminara. Brojni gosti imali su prilike uživati i u večeri "Okusi Hrvatske" gdje su hrvatska vina posluživana s ukusnim zalogajima.

Vinarija Čitluk u posljednje vrijeme niže uspjehe na sajmovima vina. Tako je na sajmu ocjenjivanja vina "Beowine Challenge Cup 2020." u Beogradu, zlatnu medalju osvojila Teuta Trnjak, ali je zlato odnijela i Teuta Žilavka.

Deset dana nakon toga na sajmu "Gast Split 2020."u Splitu, ponovno zlato. Teuta Žilavka osvojila je ocjenjivače, dok su se Teuta Blatina i Teuta Trnjak smjestile na drugo odnosno treće mjesto.

Zadovoljan je i Željko Nakić direktor Vnarije Čitluk.

Sajam u Splitu svojevremeno bio je najveći sajam u regiji što se tiče ocjenjivanja vina. Vinarija Čitluk je na taj sajam poslala tri vina, poslali smo sve od nove linije naših vina Teuta. Teuta su naša premium linija vina. To su brižno odnjegovana vina s manjim serijama, od pet do deset tisuća butelja na godinu.

Uspjeh je zabilježen i u Beogradu?

Tako je. U Beogradu smo bili šampioni s Teuta Trnjkom. Od 100 mogućih osvojili smo čak 91 bod. Tu je i naša Teuta Žilavka također uzela zlato i njezin uspjeh u Splitu moram priznati da nas je i iznenadio.

U toj kategoriji imate i žilavku selekciju?

Upravo tako. Jedina razlika što se selekcija bere mjesec dana kasnije, možda čak i više.

Kako je nastala ideja za Teuta linijom?

Sama ideja da pod tim brendom proizvodimo autohtone sorte, pod tim mislim naše regionalne, ne isključivo hercegovačke koje su iz Teutina vremena. Tko ne vjeruje neka dokazuje da nisu. Mi imamo i svjetske kultivare poput Cardonea, Merlota, Siraha, Caberneta Souvignona i Caberneta bijelog. Međutim, pod Teutom imamo samo blatinu, trnjak, plavac, vranac, i žilavku.

Od medalja se ne živi no od Teute se očekuju velike stvari.

Vinarije ne mogu živjeti od zlatnih medalja. Mi smo to nekoliko puta osvojili, to je za nas već jedan kontinuitet. No, ono što radimo s Teutom je jako dobro. S tom linijom možemo se pohvaliti gdje god dođemo. Mislim da je to trenutno top kvaliteta među našim vinima.

Udruga vinogradara i vinara "Slatinsko vinogorje" uz podršku Turističke zajednice grada Slatine organizira Izložbu vina slatinskog vinogorja koja će se ove godine održati na temu "Slatko-slađe-najslađe".

Izložba vina najavljena je za petak 20. ožujka, a održat će se u restoranu Stari podrum u Slatini s početkom u 17 sati.

Ovim putem pozivaju se vinogradari i vinari zainteresirani za sudjelovanje na izložbi, da uzorke vina mogu dostaviti u vinariju Stari podrum (kod gospođe Rajke Maravić) radnim danom od 7 do 15 sati sve do 13. ožujka ove godine.

Potrebno je dostaviti tri boce vina (2 s etiketom i 1 bez etikete), a cijena ocjenjivanja po uzorku je 50, odnosno 30 kuna za članove Udruge.