Vinogorja

Subota oko podneva najbolje je vrijeme u Zagrebu za demokratsku gastronomiju. Demokratska gastronomija u ovom kontekstu znači da se na ulici može probati puno dobre hrane i dobrih vina za mali novac ili besplatno.

Ove subote u centru grada, u krugu od par sto metara održavale su se čak četiri atraktivne manifestacije na kojima se moglo dobro piti, jesti, učiti i kupovati. Na Trgu bana Jelačića traje Sajam meda, gdje se prodaju i neobične vrste meda malih nekomercijalnih proizvođača, po povoljnim cijenama.

Mi smo kupili medljikovac jedne obitelji iz Fužina. Par metara dalje Vodnjan je najavljivao Dane maslinovih ulja koji se u tom sad već svjetski relevantnim centru maslinarstva održavaju idući vikend. Prolaznici su mogli kušati izvrsna mlada ulja najvažnijih vodnjanskih proizvođača, poput Chiavalona, Salvele i Melota.

Dvadesetak metara niže, u ultrapopularnom Cheese Baru Milan Budinski i Mia Vukdragović predstavljali su mlada, jako mirisna Lagunina ulja Ol Istria, šampionske sireve Špin i niz ozbiljnih vina koja su se uglavnom točila iz velikih boca.

A preko puta Cheese Bara, u Vitrini u Staroj Vlaškoj, vinarije Kabaj, Poletti i Bibich privukle su dosta ljudi svojim buteljkama. Mi smo se najdulje zadržali u Cheese Baru, gdje nam je Milan Budinski, jedan od najstručnijih enologa na ovim prostorima, prezentirao prvi Lagunin pjenušac proizveden tradicionalnom metodom.

Vino se zove Blanc de Moi, nosi oznaku berbe 2015. sastoji se od 60 posto malvazije i 40 posto bijelog pinota i zapravo je bogato i fino zaokruženo, premda je provelo samo deset mjeseci na kvascima. Iduća berba, 2016. dozrijevat će na kvascima bitno dulje.

Gospodin Budinski kazao nam je da nije želio koristiti chardonnay, je istarski chardonnay s crvene zemlje postiže previsoki pH, što je, naravno, pogubno za kvalitetu pjenušca (pH viši od 3 smatra se nedopustivim za tradicionalno proizvedene pjenušce).

Umjesto chardonnaya, Budinski je odlučio kupažirati malvaziju s bijelim pinotom, koji ima dovoljno kiseline, da bi vino dobro funkcioniralo. Osim ovog obećavajućeg pjenušca, na Laguninoj smo promociji kušali još sjajnu Malvaziju Vižinadu iz 2015. godine i vrlo dobar Festigia Cabernet Sauvignon iz iste berbe, koji se točio iz magnuma.

Proizvodnja grožđa prema podatcima DZS-a je u padu. Trenutno smo na razini 146 tisuća tona godišnje, što je 28% manje kada gledamo unazad 10 godina, rekao je Robert Brkić - voditelj Centra za vinogradastvo, vinarstvo i uljarstvo Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH) na stručnom skupu vinogradara Sabatina 2019. koja se odvija ovog vikenda u Segetu Donjem kod Trogira.

Podaci HAPIH-a kažu da je prošle vinogradarske godine proizvedeno 572 tisuća hektolitara vina, a struku veseli informacija da raste proizvodnja onih vrhunskih. S druge strane uočen je i trend smanjenja proizvodnje stolnih i kvalitetnih vina, koji ide u prilog tezi podizanja kvalitete.

I pjenušava vina dižu svoj tržišni udio, ali još uvijek relativno skromnih količina, referirao je Brkić okupljene proizvođače. Kada je riječ o vinskim sortama, graševina i nadalje dominantno predvodi nacionalni popis uz ostvareni dodatni rast u odnosu na godinu prije. Stupanj samodostatnosti vina je u padu. Prošle je godine taj parametar bio na 76%, a opisuje odnos proizvodnje i potrošnje domaćeg tržišta.

Raste i prosječna cijena uvezenih vina. Ona na police dućana dolaze ponajviše iz Španjolske i Italije, dok i nadalje značajan dio pristiže iz nama bliskih vinorodnih područja Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije.

Klimatske promjene pomiču rokove berbe

Jedan od fokusa stručnih predavanja Sabatine bili su i meteo trendovi kojima svjedočimo.
U južnoj Francuskoj su se u 60 godina, od 1940. do 2000., rokovi berbe pomakli za čak 3 tjedna, iznio je Ivan Prša iz HAPIH-a.

Da klimatske promjene itekako utječu na sektor proizvodnje vina govori i informacija kako se svakih 10 godina berba graševine na kontinentu pomakne za 3,3 dana ranije. Povećavaju se vrijednosti šećera i alkohola, što otvara pitanje budućeg sortimenta u takvim vinogorjima. Stručnjaci konstatiraju da će, nastavi li se takvo stanje, i pojedini dijelovi gorske hrvatske postati vinorodne površine.
Stoga je potrebna čvršća povezanost između agronomske i meteorološke struke, naglasio je Prša i dodao kako je nužna izgradnja sustava praćenja razvojnih faza vinove loze u relaciji s vremenskim prilikama.

Prema vinogradarskom registru na dan 1. listopada 2019. godine u RH imamo ukupno 19.040 hektara vinograda, a kojih je 45% između 10 i 20 godina starosti. Analiza otkriva da je prosječna starost svih naših vinograda 30 godina, što aktualizira pitanje zanavljanja.

Svakih se 10 godina pomakne berba graševine za 3,3 dana. Povećavaju se vrijednosti šećera i alkohola, što otvara pitanje budućeg sortimenta u tim vinogorjima.
Još tamo davne 1896. utemeljen je u Zagrebu lozni rasadnik, a danas brojimo tek 15 proizvođača loznih cijepova u RH, od kojih jedan radi gotovo pola nacionalne proizvodnje, istaknuo je Darko Cenbauer iz HAPIH-a.

Svugdje u svijetu crveno, jedino kod nas crno vino
Prošle smo godine u RH proizveli cca. 1,6 milijuna loznih cijepova, dok smo na valu investicija 2007. bili na razini iznad 7 milijuna. Čak je 27% domaćih nasada starije od 30 godina što generira potrebu za sadnim materijalom. Struka naglašava da je tek 50% novih vinograda podignuto certificiranim sadnim materijalom, što ocjenjuju neuspjehom.

Kako vinska scena izgleda iz pogleda kupaca opisala je dr.sc. Ivana Alpeza kroz izlaganje na temu tradicionalnih deklariranja i vinske baštine u modernom ruhu. Njihova istraživanja kažu da je sama sorta ta koja ponajviše asocira kupca na kvalitetu, a među njima dominiraju plavac i graševina. Slijede ih pošip, traminac, malvazija. Iskustva domaćih potrošača, dakle vinima ovih sorata jamče bolju tržišnu poziciju.

U vinskom biznisu nužno je razlikovati se.
Pa je tako dio ispitanika naglasio kako se svugdje u svijetu koristi izraz crveno vino, dok je jedino kod nas crno, kaže Alpeza o potencijalu tradiocionalnog naziva i dodaje da domaći kupci vjeruju deklariranom na našim vinima, znaju što žele i prilično su dobro informirani.

Na Općem sudu Europske unije u Luksemburgu početkom idućeg mjeseca kreće rasprava o tužbi Slovenije protiv Europske komisije u slučaju istarskog vina teran, objavili su slovenski mediji.

Prva rasprava o slovenskoj tužbi protiv Komisije u slučaju teran predviđena je za 3. prosinca, a isti sud bi 11. prosinca trebao odlučiti je li nadležan za slovensku tužbu protiv Hrvatske u slučaju arbitraže o granici.

Svoje vino, koje se proizvodi na slovenskom Krasu, Slovenija je patentirala pri Europskoj komisiji kao "teran" odmah nakon ulaska u EU 2004. te je kasnije uložila prigovor na pokušaj Hrvatske, kao nove članice, da registrira tradicionalno vino iz hrvatske Istre, poznato pod istim nazivom.

U "vinskom sporu" koji se razvio između dvije članice EU i susjednih zemalja posredovali su Europska komisija i povjerenik za poljoprivredu Phil Hogan koji će u novoj Komisiji preuzeti mjesto povjerenika za trgovinu.

Delegiranom uredbom iz 2017. Hrvatska je od Komisije dobila pravo istarsko vino s oznakom porijekla "Hrvatska, Istra" prodavati i s dodatkom "teran" na naljepnici, ako je ta oznaka istaknuta nešto manjim slovima.

Slovenija nije zadovoljna takvim rješenjem spora pa je na inzistiranje svog tadašnjeg ministra za poljoprivredu Dejana Židana, koji je sada predsjednik parlamenta, Europsku komisiju tužila sudu, smatrajući "popuštanje" hrvatskoj strani pristranim postupkom Europske komisije, zatraživši povlačenje delegirane uredbe o priznavanju prava istarskog terana.

Slovenija u tužbi tvrdi da je Komisija svojim postupkom prekršila temeljna načela europskog acquisa i povjerenja u pravo, načelo zaštite stečenih prava, legitimnih očekivanja te načela srazmjernosti, prenose slovenski mediji.

Jedan od najpoznatijih istarskih kantautora, Bruno Krajcar iskoristio je prigodno vrijeme Martinja da u eter pusti pjesmu posvećenu vinskoj kulturi.

Stihovi pjesme "Ča se sve va brajdah najde" sastavljeni su od dijalektalnih naziva za razne sorte vinove loze, mahom istarskih starinskih, danas većinom izgubljenih i zaboravljenih, iako među njima ima i širom poznatih, kao što su malvazija i teran. Točnije, radi se o 84 sorta loza i sela koje je Davor Šišović skupljao širom Istre sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, a svoje je mjesto našla 2001. godine u knjizi "Stoljeće vina".

Bruno ju je uglazbio ove godine te premijerno izveo na ovogodišnjem Etno festu u Neumu, a nedavno je obradu - remix pjesme producirao Marc Grabber uz gostovanje poznatog znanstvenika svjetskog glasa, Korada Korlevića koji je dao kratku analizu vina i njegovog značaja za ljudski rod.

Pjesma "Vino" treći je singl kojim cijenjeni istarski kantautor i skladatelj Bruno Krajcar predstavlja što je sve snimio na novom, nedavno objavljenom albumu "Istrael" (Aquarius Records/Maraton).

Skladba "Vino" svojevrsna je zdravica i pohvala vinu koje je, kao što je poznato, Istrijanima od posebnog značaja. Za samu skladbu njen autor, Bruno Krajcar kaže:

Božji dar, plod trsa i rada ljudskih ruku - vino, ovdje je opjevano kroz slike iz Staroga i Novoga zavjeta, obavijeno dozivom zdravice 'od starine' i novog poziva k razboritom pristupu ovome daru.

Pjesma dolazi u idealno vrijeme, ususret Martinju, no kao što autor napominje u svojoj izjavi, ovome daru treba pristupati razborito.

Bruno je još 2004. godine završio za sommeliera te je dugogodišnji član Hrvatskog sommelier kluba, a 2008. godine pokrenuo je jedinstvenu radijsku emisiju o kulturi vina na HRT - Radio Puli, Radiodegustacija koja se i danas emitira svake srijede.

Ove je godine primljen u Europski vinski viteški red te za zasluge u promocija vinske kulture postao vinski vitez.

Vinorodno područje pograničnog dijela Varaždinske županije i općine Cestica od pamtivijeka je poznato po kvalitetnim vinima te je u cilju očuvanja, unapređenja i promicanja kvalitete vina, običaja i tradiciji vezane uz podizanje, obradu vinograda i proizvodnju, 1996. godine osnovana i Udruga vinara i vinogradara Sveti Martin Cestica.

Sa ciljem da se vinogradarima ukaže na moguće probleme u vrenju mošta i dozrijevanju mladih vina ovogodišnje berbe, vodstvo Udruge organiziralo je predavanje na temu "Njega i održavanje mladog mošta i vina berbe 2019.", a predavanje je održano u dvorani DVD-a Križovljan Cestica.

Na početku predavanja nazočne je pozdravio predsjednik Udruge Marijan Županić, a u jednosatnom izlaganju na moguće probleme kod vrenja mošta, kao i na postupke za njihovo uklanjanje, ukazao je Miroslav Matovinović dipl. ing. agronomije iz savjetodavne službe Varaždin.

Vinarija Roxanich dobro je poznato ime istarskog vinarstva iako su na tržištu prisutni tek nešto malo dulje od jednog desetljeća. Prije tog jednog desetljeća svijetu i puku objavili su neke nove i jake ideje o proizvodnji vina kakva nitko dotad u Istri, ni u ostatku Hrvatske, nije prakticirao.

Vizija spiritusa movensa projekta Roxanich, Mladena Rožanića, bila je proizvoditi vina koja će se moći uživati desetljećima, a pripremljena na prirodi blizak način i s minimalnom intervencijom čovjeka. Sama ideja nije zazvučala originalno niti osobito drukčije od one koju imaju brojni vinari istih ili sličnih svjetonazora, međutim praksa koju je Mladen Rožanić uveo u svoju vinariju zaista je bila sasvim drukčija od svega dotad viđenog u Istri i, u konačnici, prilično ekstremna.

Uveo je iznimno dugačke maceracije koje su se protezale i do 45 dana (standardno se kreću od nekoliko dana do nekoliko tjedana) te je uveo i dozrijevanje gotovih vina od ukupno pet godina, koja je kasnije još produljio na sedam godina, a danas neka crna dozrijeva čak i devet godina. Velika većina vina na tržištu je do sedme godine života već odavno popijena, a ona iz vinarije Roxanich tek tada iz bačvi se sele u bocu. Osim toga, sva Roxanich vina iz razreda dugo maceriranih provela su najveći dio svog životnog vijeka u drvenom suđu, badnjevima i bačvama, što znači da se iz berbe u berbu punih sedam godina morao osiguravati novi kapacitet za mošt koji pristiže jer u starom suđu i dalje stoji vino iz prethodnih berbi. Kako je najskuplje suđe u jednom podrumu upravo drveno, konačna posljedica je višestruko veća proizvodna cijena vina od velike većine drugih vina na tržištu.

Svega je toga Mladen Rožanić bio svjestan u početku, ali se ipak odlučio za taj, vjerojatno najskuplji i logistički najzahtjevniji način proizvodnje vina, kako bi u konačnici u boci isporučio ono za što čvrsto vjeruje da je vino kvalitete najviše klase, koje se može čuvati i uživati desetljećima. Domaća vinska scena reagirala je sjajno na prve berbe Roxanicha, zanimanja nije nedostajalo, kao ni restorana koji su njihova drukčija vina nudili na tržištu. S vremenom je zanimanje polako počelo jenjavati i vinarija Roxanich se sve rjeđe mogla susresti na listama restorana ili na vinskim događanjima u zemlji, ali je istovremeno interes izvoznih tržišta za njihovim vinima rastao i danas se mogu naći diljem svijeta, od Austrije do Poljske, od Švicarske do SAD-a.

Zatišje interesa izazvano manjkom aktivnosti na domaćoj sceni naglo je prekinuto otvorenjem Wine & Heritage Hotela Roxanich u Motovunu početkom 2019. godine, arhitektonskog remekdjela koje na jedinstven način spaja staru zadružnu zgradu s novim dodacima za vinariju i hotel. Tijekom zadnjeg posjeta redakcije Dobre hrane, polovicom listopada, vinarija i hotel vrvjeli su posjetiteljima i interes za vinima očito je ponovno oživio. U novoj vinariji u Motovunu dolazi i do zadnje faze realizacije Rožanićeve vizije, jer u tom objektu, koji se proteže na pet podzemnih etaža, sada ima dovoljno kapaciteta za provođenje nauma do kraja, a to podrazumijeva i prostoriju u kojoj su ukopane amfore u kojima se sada također proizvodi vino, kao i cijelu etažu koja služi samo za odležavanje vina u bocama.

Današnji portfelj vina Roxanich ponešto se razlikuje od prvobitnog jer je uvedena linija "prvih ruža", vina sličnijih standardnim vinima iz tankova od rostfraja koja mogu poslužiti kao sjajan uvod u vina iz linije dugo maceriranih vina. Aktualna vina iz linije "prvih ruža", primjerice Malvazijica, Draga, Mirna, Sorelle, Rožica i druga, vina su visoke kvalitete, koja mogu trošiti i oni neskloni ekstremno dugo maceriranim vinima, a pritom imaju klasu i dubinu i također se mogu čuvati godinama.

Roxanich Malvazijica 2017. 87 kn (Vrutak), 89/100

Svježa interpretacija Roxanich Antice, macerirana 1 dan, dobivena spontanom fermentacijom, sazrijevala godinu i pol dana u rostfraju, umjerenog alkohola od 12,5%. Buteljirana prije dva mjeseca i sasvim nova na tržištu. Diskretna mirisa, prekrasnog okusa, punog slasti i zrelog voća, dinja, manga, agruma te s nešto breskve na retru. S blažim kiselinama, ali intenzivna i zaokružena okusa.

Roxanich Sorelle 2013. 94 kn, 91/100

Chardonnay je u vinariji Roxanich posebno dobar, a Chardonnay Milva iz 2008. možda i najbolji hrvatski chardonnay do sada. Sorelle samo nastavlja tu tradiciju, 100% chardonnay, maceriran četiri dana, 10% soka je fermentiralo u drvenim badnjevima, a ostalo u rostfraju. Na etiketi je slika šest kćeri Mladena Rožanića. Svijetlo jantarne je boje, krepkog, mineralnog i živog okusa. Skladno i uravnoteženo u ustima, s ugodnim dodirom tanina, punijeg tijela i s fino naglašenim kiselinama, 13% alkohola.

Roxanich Bordo 2009. 150 kn (u vinariji), 93/100

Riječ je o merlotu koji je prema venecijanskoj tradiciji nazvan Bordo. Venecija je 1855. uvezla prve klonove merlota, od kojih je vino nazvala bordo, pa je taj izraz preuzela i vinarija Roxanich za svoj merlot. Vino je devet godina dozrijevalo u bačvama, 80% u velikom drvu i 20% u baricima. Izvanredna je mirisa, razvijenog, bogatog, punog aroma, s nešto slatkih začina i nešto zrelog voća, poput trešanja, višanja i šljiva. U pozadini su mineralne note. Okus je iznimno slojevit, dugačak i bogat. Alkohola je 13,5%.

U zagrebačkom baru Roots održana je još jedna Vinska srijeda nakon posla na kojoj je predstavljena obiteljska vinarija Šimanović iz pribićko-krašićkoga kraja.

Proizvodnja vina u obitelji Šimanović prenosi se s generacije na generaciju, a današnja je već peta generacija koja se predano i vrijedno bavi vinogradima i vinima.

Vinar Željko Šimanović naglasio je kako postoje i dokazi o toj tradiciji:

O stoljetnoj tradiciji bavljenja ovom djelatnošću u obitelji Šimanović najbolje svjedoči stara hrastova bačva iz 1850. god. kapaciteta 2700 litara koja se do prošle godine koristila za njegu i dozrijevanje kvalitetnih vina. Budući da joj je vrijeme isteklo, izvadit ćemo je iz podruma i dio drveta s oznakom godine proizvodnje postaviti u vinariji kao znak obiteljske tradicije.

U Kostelu Pribićkom Šimanovići proizvode vrhunska vina, postižu dobre rezultate na većim hrvatskim natjecanjima, a ove se godine posebno mogu pohvaliti uspjehom na ocjenjivanju Dubrovnik FestiWine Trophy gdje je pobijedio Traminac ledeno vino 2012 s 91,83 boda. Nedavno je i na 1. Summer Riesling Tastingu,Rajnski Rizling Šimanović 2012. osvojio srebrnu nagradu. Karakteriziraju ga petrolejske note i izuzetna harmoničnost što potvrđuje izreku da je rizling bolji što je stariji.

Paletu vina Šimanović čine graševina, rajnski rizling, traminac, sauvignon, rosé, pinot crni, frankovka te ledena vina - s ukupnom proizvodnjom od oko 50.000 litara. Na zagrebačkom predstavljanju u Rootsu kušalo se Pjenušac Kostel, Graševina 2019, Sauvignon blanc 2018, Frankovka 2015, Crni pinot 2016 i šampionski Traminac ledeno vino 2012 s Dubrovnik Festi Winea.

Pjenušac dobrodošlice Kostel, brut nature, blanc de blancs (chardonnay), odležao je nepune tri godine na kvascima, degoržiran je prije nekoliko mjeseci i ugodno je iznenadio nazočne na pretpremijernom predstavljanju. Graševina i Sauvignon blanc iz 2018. također su doživjeli svoju zagrebačku premijeru. Graševina je malo kompleksnija, miješana na finom talogu, a Sauvignon veseo i voćan, sortan i zavodljiv. Oba vina lijepo su pratili sirevi, Graševinu - kravlji sa zelenom jabukom, a Sauvignon - kozji sa zelenom paprikom. O crnom pinotu kao zahtjevnoj sorti u vinogradu često se priča, pa je stoga vrlo pohvalno da je Crni pinot Šimanović 2016, usprkost svojoj 'mladosti' dobio puno riječi oduševljenja, iako će mu još neko vrijeme u boci sigurno dodati nove kompleksnije karakteristike.

Šimanovići su ipak najponosniji na svoju Frankovku 2015. Sorta koju susrećemo u svim okolnim zemljama nekadašnje Austro-Ugarske, a najviše u Austriji, Mađarskoj, Sloveniji, Češkoj, Slovačkoj, i u Hrvatskoj polako postaje sve afirmiranija i zanimljivija vinoljupcima. Frankovka nudi zanimljiv raspon vina, od laganih i blago taničnih do odležanih, kompleksnih, slojevitih. Frankovka Šimanović 2015 macerirala je 12 dana, dozrijevala godinu dana u novim barrique bačvama od slavonskog hrasta, zatim još godinu dana u ovinjenim hrastovim bačvama kapaciteta 1500 litara. Svidjela se baš svima, posebice uz domaću mesnu štrucu koju je napravila gospođa Šimanović.

Za kraj se kušao Traminac ledeno vino 2012 o kojem je Željko Šimanović ispričao zanimljivu priču kroz koju se provlači broj 12: 'Berba je započela 12.12.2012., pri temperaturi od -12°C u 6 sati. 24 berača bralo je 1200 čokota traminca i 1200 čokota graševine. Ukupno je berbi nazočilo 36 osoba (berači, novinari, prijatelji) . Graševina ledena berba imala je 12 % alkohola, traminac malo manje. Sve je bilo povezano s brojem12.'

Kao zahvalu svima nazočnima, vinarija Šimanović je organizirala i tombolu, u kojoj je glavna nagrada bila Frankovka 2015 i set vinskih čaša s logom obitelji Šimanović, a kako drugi posjetitelji ne bi bili razočarani i oni su dobili na dar po bocu vina Šimanović. Svi koji nisu uspjeli doći na zagrebačko predstavljanje, pozvani su u Kostel Pribić da u podrumu kušaju sva vina Šimanović.