Vinogorja

Dragi vinoljupci koji uz vino volite i nogomet sigurno ste često proživljavali teške završnice utakmica u kojima se u zadnjim minutama, čak i sekundama doživljavaju preokreti i mijenja rezultat. Pa je zato nogomet najljepša sporedna stvar na svijetu, kao što je i vino najbolje piće, mada se zapravo nogomet i pivo više vole. Vino i nogomet imaju dosta toga zajedničkog jer poput nogometne utakmice, ni jedna berba grožđa nije ista i često se u zadnjim danima pred berbu doživljavaju šokovi, nekad pozitivni, nekad negativni. Poput nekih nogometnih klubova i neke sorte grožđa su u jednom trenutku bile zapostavljene pa su se uz puno rada vinogradara izdigle i danas igraju vrlo važnu ulogu na vinskome terenu. U tom kontekstu na hrvatskoj vinskoj sceni spomenuo bih malvaziju istarsku, pušipel i pošip.

Pjesnik i vinar

Danas bih se dotaknuo pošipa, plemenite sorta grožđa koja vuče tradiciju još od vremena starih Grka iz 4. stoljeća prije Krista. Godinama je pošip bio tipična sorta grožđa isključivo za uski dio juga Korčule. Pošip je prvo hrvatsko bijelo vino i prvo u bivšoj Jugoslaviji koje je zaštićeno još davne 1967. godine. Najbolji položaji dugi niz godina su bili oni posađeni u polju Čara i Smokvica. No, danas je situacija sasvim drukčija jer pošipa ima zasađenog i po drugim dijelovima Dalmacije kao primjerice u okolici Zadra i Šibenika te na Braču. Ova nova situacija pomogla je pošipu da se razvije u dominantnu bijelu sortu grožđa u cijeloj Dalmaciji, što je donijelo napredak jer prije petnaestak godina gotovo da niste mogli naći fin i pitak pošip već je većina bila dosta teška i često s notom oksidacije. Među prvim dobrim pošipima koje sam kušao s novim stilom bio je onaj Luke Krajančića iz Zavalatice s južnih obala Korčule. Zahvaljujući dragom prijatelju Borisu Mrgudiću s Pelješca, imao sam čast i zadovoljstvo 2012. godine posjetiti Krajančića u njegovoj maloj obiteljskoj vinariji, te proći najbolje položaje pošipa na Korčuli. Luka je čovjek koji uz vinograde i vino voli i poeziju. I sam piše pjesme pa nam je učinio čast pročitavši nam nekoliko svojih uradaka. Te pjesme su bile na lokalnom dijalektu koji je jako sličan južnoistarskom dijalektu u kojem sam i ja rođen pa sam bez problema razumio skoro sve, a izričaj mu je sličan Mati Baloti. Luka je definitivno od svih dalmatinskih vinara najviše napravio za razvoj i popularizaciju sorte grožđa pošip pa tako on danas na tržište pušta šest različitih pošipa. Danas obrađuje 5,5 hektara vinograda od čega su dva hektara od dugogodišnjih kooperanata. Svi se vinogradi nalaze u Čarskom polju, a stari su između 12 i 59 godina, rastu na vapnenačkom tlu u kojemu ima crvenice, pijeska i šljunka. Osim pošipa, uzgajaju i plavac mali od kojeg rade jako dobar plavac i rose.

Svojstva

Danas bih danas s Vama podijelio moje viđenje njihova baznog pošipa Ježinac za kojeg grožđe dolazi iz najmlađeg vinograda, a bere se krajem kolovoza te nakon berbe odležava isključivo u inox bačvi te potom još nekoliko mjeseci u boci prije nego li se pusti na tržište. Vino krasi lijepa zelenkasto žuta boja, kristalno je bistro i djelomično gusto te se fini miris vrlo brzo širi iz čaše. Na prvo mirisanje dominira voćna nota u obliku breskve i marelice, a kasnije dolazi nota narančine korice. Na drugo mirisanje javlja se malo travnatih nota u obliku koprive, pelina i kadulje te potom mala nota avokada, dakle kompleksnost mirisa je djelomično bogata do bogata. Vino je suho, djelomično toplo i djelomično mekano, a s druge strane krasi ga solidna svježina te je vrlo ukusno sa srednjim tijelom. Vino je uravnoteženo, intenzivnost okusa mu je djelomično izražena, trajnost okusa u ustima je djelomično trajna, a na aftertasteu javlja mi se ponovno nota vinogradarske breskve. Vino je fine kakvoće, harmonično i vrlo ukusno, lijepo se pije i u dobroj je formi, te ga nije potrebno čuvati već trošiti do sljedeće berbe. Enogastronomski izvrsno paše uz kapesante sa žara.

Prije petnaestak godina gotovo da niste mogli naći fin i pitak pošip već je većina bila dosta teška i često s notom oksidacije

• Ime vina: Pošip Ježinac
• Godina berbe: 2018.
• Proizvođač: vinarija Krajančić
• Lokacija: Zavalatica/ Korčula / srednja i južna Dalmacija
• Temperatura serviranja: 8-10 °C
• Gastro preporuka: Kapesante sa žara.
• Ocjena: 9,1/ 10
• Čaša: Malvazija Riedel glass.
• Cijena (mpc): 59 kn ( Vivat-finavina.hr )

U samo tri dana zadarska tvrtka "Vina i likeri Fiolić", u vlasništvu braće Marija i Darija Fiolića, dobila je nekoliko vrijednih priznanja.

Na "Sabatini" su njihova vina - Merlot 2019., koji je u postupku proizvodnje, Maraština 2018., odnjegovana u drvu, i Merlot 2018. iz bariqua - dobila zlatne medalje. Isto je priznanje na toj manifestaciji dobio i njihov liker od maraške, iako kod likera i nije bilo iznenađenja - posljednjih pet godina taj liker na svim manifestacijama na kojima se pojavi osvaja šampionska i zlatna odličja.

A onda je samo dan poslije, u ponedjeljak, u zadnjem broju "Dobre hrane", gastronomskog priloga Jutarnjeg lista, u opširnom tekstu o bordoškim vinima u Hrvatskoj, Merlot Fiolićevih iz 2016. ocijenjen s visokih 90 od mogućih 100 bodova te je ušao među četiri najbolja hrvatska merlota trenutačno na tržištu.

Sve je počeo otac

Premda se braća Fiolić vinarstvom bave još od 2003., kada su se malo-pomalo počeli zanimati za kućno vino koje je u podrumu obiteljske kuće u najturističkijem dijelu Zadra, Puntamiki, za vlastite potrebe proizvodio otac Stjepan, ozbiljan izlazak njihovih vina na hrvatsku vinsku scenu dogodio se tek 2016. kada su osnovali poduzeće za proizvodnju vina i likera.
Taj naš interes i ljubav prema vinu, što nam je i danas glavni motiv za bavljenje ovim poslom, rasli su malo-pomalo, s godinama - govori mlađi brat Dario, onaj dio bratske osovine koji je posvećen podrumarstvu, bačvama i proizvodnji, dok je Mario više posvećen prodaji i sjajno uređenoj maloj kušaonici s policama punim botilja raznih godišta maraštine, malvazije, merlota i rosea, kuvea grenaša i siraha, te likera od maraške, ali i izvrsnog od suhih smokava koji se tek priprema za tržište.

Vinarija Fiolić rasla je tek nakon povratka Darija s fakulteta, tamo negdje 2006., kada se on priključio glavnom obiteljskom poslu, knjigovodstvenom servisu, ali se paralelno sve više uvlačio u podrum, u niz prostorija, gotovo katakombi, u koje je stizalo sve više i više drvenih i metalnih bačava. Završio je i školu za vinara 2011. Tako je i sazrela odluka da bi mogli, osim za vlastite potrebe, proizvoditi vino i za tržište.

Namjerno ili slučajno, vinari Fiolić priključili su se pokretu "garažnih vinara", pokretu koji je krenuo iz Francuske kao odgovor na monopol velikih vinskih podruma na vrhunska vina koja su imala isto tako "vrhunsku" cijenu. U Zadru tom pokretu pripada još jedna mlada vinarija, "Degarra".

Ali vi ste, čini se, potpuno drugačiji od drugih, nemate vlastiti vinograd, pa grožđe kupujete. Stoji li vama naziv "urbani vinari"?

Može i tako - govori Dario.

Ali, to da nemamo vlastiti vinograd je samo djelomično točno. Nemamo ih u vlasništvu, ali imamo četiri u višegodišnjem zakupu. Ti su vinogradi u Ravnim kotarima, u Vukšiću, Stankovcima, Tinju i Nadinu, znači na najkvalitetnijim vinogradarskim položajima u zadarskom zaleđu. Odlično surađujemo s vinogradarima koji imaju siguran otkup kod nas, a mi tijekom godine sudjelujemo u donošenju važnih odluka u vinogradu. Kada je grožđe u proizvodnji i kod nas, kao i u drugim vinskim podrumima, nastupa školovani enolog. U našem slučaju je to izvrsna Nikolina Paleka, koja je zaslužna za kvalitetu naših vina.

Urbani vinari? Ha, može se i tako reći. Točno je, mi smo gradska dica, u Zadru smo rođeni i odrasli, što sigurno ne znači da bismo trebali imati manje ljubavi prema vinima i vinarstvu. Zbog života u gradu možda lakše usvajamo nove tehnologije i znanja, a osim toga, lakša nam je i prodaja. Mnogi naši prijatelji i poznanici su danas uspješni ugostitelji i baš preko njihovih restorana i prodamo najviše vina.

Kušaonica

Drugi važan kanal prodaje Fiolićevih vina je baš kušaonica u podrumu iznajmljene kuće, nadomak njihove vlastite, na čijem je katu njihova računovodstvena tvrtka, a koja je na glavnoj prometnici od sjevernog dijela Zadra prema Puntamiki.
Ovdje prodamo jako puno botilja - govori Mario - jer je ovdje ljeti i jako puno turista. Južnije je veliko hotelsko naselje i autokamp pa nam stiže puno gostiju koji žele kući ponijeti vino ovog kraja.

Mi smo sad prošli jednu važnu poslovnu dilemu - nastavlja Dario - koja se sastojala u ovome: povećavati proizvodnju sa sadašnjih 30.000 litara godišnje ili se posvetiti podizanju kvalitete. Shvatili smo da nam je kvaliteta važnija od kvantitete, želimo još raditi u tom smjeru, biti drugačiji od drugih, a svakom svom kupcu ispričati priču o pojedinom vinu od početka od kraja.

Možemo bolje, ne nužno i više. Jedini će nam novi projekt biti mali butik s našim proizvodima u prizemlju, a to je opet samo dio marketinga koji ćemo u budućnosti pomalo razvijati.

Likeri od mora

Mali je kuriozitet da braća Fiolić svoj vrhunski liker od maraške, kao i ovaj novi od suhe smokve, proizvode od mora. Ne baš slanog mora, već od desaliniziranog, odnosno demineraliziranog.

U procesu proizvodnje likera, naime, koriste takvu vodu koju nabavljaju u obližnjem velikom hotelskom naselju koje koristi isključivo vodu iz desalinizatora.

Zanimljiva mala serija Fiolićevih vina jesu i ona odležana u bocama na dnu mora. U suradnji s tvrtkom 'Adriatic Shell' Marka Duševića, manju količinu botilja s maraštinom i crnom kupažom oko pola godine drže u moru.

Dario kaže da, osim što su te botilje prirodno ukrašene tragovima školjkica i 'gujbi', vino u njima dvostruko brže sazrijeva.
Redovito smo se proteklih godina javljali na natječaje za dobivanje poticajnih, bespovratnih sredstava u poljoprivredi, koje su raspisivali Grad Zadar i Zadarska županija. Taj nam je novac značajno pomogao pri ulaganjima u opremu i teško da bismo bez njega došli do tehnološkog standarda u podrumu kakav imamo sada - rekao je Dario Fiolić.

Unatoč tome što se radi o vinski i vinogradarski manje atraktivnoj zemlji od Hrvatske, Slovenija se uspjela pozicionirati na svjetskom tržištu. U svijetu postoji vinska karta Slovenije, a Hrvatska se vodi pod stavkom 'ostali', kaže Moreno Coronica ističući kako to treba promijeniti.

Moreno Coronica treća je generacija u obitelji koja se bavi proizvodnjom vina. Do 1992. godine Coronice su prodavale vino u rinfuzi koje su dobili s oko 2,5 hektara pod vinogradima, a onda je upravo on te godine napravio prekretnicu napunivši prvu butelju vina. Danas ima nešto više od 20 hektara vinograda i jedan je od najpoznatijih hrvatskih vinara. S Morenom Coronicom razgovarali smo o stanju na tržištu te o poziciji hrvatskih vina u svijetu.

Možete li ocijeniti ovogodišnju berbu?

Ovo je bila iznimno dobra berba. Malvazije su dale odlične rezultate, merlot i cabernet sauvignon također. Vidjet ćemo kako će se ponašati teran. Naime, teran je sorta koja doslovno ne voli ni kapljicu kiše viška, a u kolovozu smo imali malo više kišnih dana. Možemo, ipak, općenito reći da je ta sorta, koja traži dosta njege, ove godine malo podbacila. Moram priznati da u posljednjih četiri-pet godina nije bilo nijedne godine da nismo proizveli grand teran, našu najveću kategoriju terana.

Koliko vam je površina zasađeno vinovom lozom?

Negdje oko 20 hektara - stalno krčimo stare i sadimo nove vinograde. Moj djed posadio je vinograd prije gotovo 100 godina, a mi da- danas još uvijek imamo četiri reda posađena pod vinovom lozom starom 96 godina. Ostali vinogradi mogu izdržati 40 do 50 godina, zato ne vjerujem da će loze koje sam ja zasadio izdržati toliko dugo kao loze koje je zasadio moj djed. Dostupan nam je slabi genetski materijal sadnica, tako da moramo stalno obnavljati vinograde.

Ove se godine ponovno pojavljujete na tržištu s Grabarom?

Da, nakon četiri godine, na proljeće, uoči sezone, na tržište ćemo se vratiti s Grabarom, koji je kupaža merlota i cabernet sauvignona. Svaki put mu mijenjamo omjer ovih sorti. Tržište ga traži, a mogu reći da će ovogodišnji pokazati svoje pravo lice. Jako sam zadovoljan njime.

A grand malvazija?

Prvi put radili smo malvaziju bez utjecaja drva, i to je pokazalo izuzetne rezultate. Odležava u inoks bačvama i dobije se metodom sur lie: odležava na kvascima šest mjeseci. To je novi stil i novi trend koji je tržište odlično prihvatilo.

Na koji način obrađujete vinograde? Jesu li u sustavu ekološke proizvodnje?

To mi pitanje često postavljaju. Nisam sklon oznakama, mnogo mi je važniji pristup prema prirodi. Vjerujem u čovjeka koji radi i koji zna prepoznati pravila prirode.

Zbunjeno tržište

Kakva je situacija na tržištu vina?

Tržište je, kao i uvijek, kaotično. Gotovo bih rekao - zbunjeno. Uvijek se nameću neki stilovi vina koje niti samo tržište ne shvaća. Hrvatska je mala zemlja, tako da se trend vrlo brzo može preusmjeriti i na neki način utjecati na procese.

Raste li kvaliteta hrvatskih vina?

U ovih 30 godina koliko se intezivno bavim proizvodnjom vina, mada mi je obiteljska tradicija mnogo duža, svjedočio sam usponima i padovima hrvatskih vinara. Defitivno raste kvaliteta hrvatskih vina i mogu reći da je naša budućnost svijetla. Moramo se samo truditi i raditi na kvaliteti. Treba biti iskren prema vinu i rezultat neće izostati. Nikada ne treba smetnuti s uma da vino proizlazi iz zemlje.

Gdje je Hrvatska u proizvodnji vina?

Pojedini naši vinari uspjeli su ili uspjevaju na svjetskom tržištu, ali nemamo ono što, primjerice, ima nama susjedna Slovenija. Unatoč tome što se radi o vinski i vinogradarski manje atraktivnoj zemlji od Hrvatske, uspjeli su se pozicionirati na svjetskom tržištu. Dakle, u svijetu postoji vinska karta Slovenije, a Hrvatska se vodi pod stavkom 'ostali'. Mislim da je vrijeme da hrvatski vinari uzmu stvar u svoje ruke i to promijene.

Zašto je Slovenija uspjela iako je manje atraktivna od Hrvatske?

Imali su podršku, strategiju i znali su što hoće. Prije nego što su ušli u EU, slovenski vinari imali su potporu od jedne marke po izvezenoj boci vina.

Turizam ulijenio vinare

Koliko je naše vinare uspavao turizam?

Možda smo se svi mi ulijenili zbog turizma jer nam turistička sezona osigurava plasman vina. Dosta vina prodamo na kućnom pragu, ali to više nije dovoljno. Moramo poraditi na brendiranju Hrvatske u svijetu.

O tome se već dugo govori i znatna sredstva uložena su u posljednjih deset godina, no očito nema rezultata. Gdje se griješi?

O tome mi vinari govorimo prigodom naših druženja. Međutim, trebali bismo sjesti i dogovoriti se o konkretnim akcijama i zatražiti od struke i države da stanu iza nas.

Može li dio prepreka ukloniti novi zakon o vinu?

Moguće je da će zakon o vinu riješiti neke probleme, a moguće je da će neke nove donijeti.

Ipak, istarski vinari nemaju razloga biti nezadovoljni snagom malvazijinog brenda. Barem na našem tržištu.

Malvazija je jaki brend hrvatskih vina. Malvazija je vino koje se traži.

A teran?

Teran polako dobiva svoj prostor, ta ja sorta sve interesantnija. Za takav su njegov položaj najzaslužniji vinari. Dignuli smo jako brzo kvalitetu i imidž terana. Teran je vino s velikim potencijalom. Kada ovo tvrdim, mislim na vanjsko tržište.

Spor sa Slovenijom u vezi s teranom nije završen. Kako to komentirate?

Pokušavaju i rade ono što možda nismo očekvali. Činjenica je da smo mi s teranom zakasnili i da smo bili spori. Nismo na vrijeme reagirali. Za situaciju s teranom ne krivim Slovence, nego upravo nas. Mogli smo i trebali na vrijeme reagirati.

U hotelu Esplanade Zagreb održana je osma po redu svečana dodjela Bijelog grozda, nagrade vinarijama koje uspješno razvijaju vinski turizam i pojedincima koji svojim aktivnostima doprinose razvoju i promicanju vinske kulture. Među uzvanicima su bili i Ivo Bašić, glavni tajnik Ministarstva turizma RH, Dejan Jaić, zamjenik pročelnika Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo kao izaslanik Grada Zagreba i gradonačelnika Milana Bandića, Goran Pauk, župan Šibensko-kninske županije, Nj.E. Mira Nikolić, veleposlanica Republike Srbije u RH, Nj.E. Aleksandar Vranješ, Veleposlanik BiH u RH i Nj.E. Boro Vučinić, veleposlanik Crne Gore u RH sa suradnicima i Nazif Xhaferi, otpravnik poslova Veleposlanstva Republike Sjeverne Makedonije u RH.

Ivo Bašić, glavni tajnik Ministarstva turizma RH u uvodnom govoru istaknuo je da su Bijeli grozd i drugi projekti koji se bave promicanjem vinskog turizma hvalevrijedne akcije i da bi svi zajedno trebali podržati vinare i sve ostale koji rade na razvoju vinskog turizma.Nagradu Bijeli grozd je 2012. godine utemeljila udruga za kulturu stola G.E.T., koja se bavi promicanjem eno-gastronomije i razvojem eno-gastro turizma i čiji osnivači Silvija Munda i Tomislav Stiplošek više od deset godina medijski prate eno-gastro scenu regije. Danas Bijeli grozd pokriva države regije te se uskoro dodjeljuje Regional Trophy nagrada prema glasovima publike iz cijele regije.

Prodaja na vlastitom pragu postala je prioritet vinara, vinski podrumi postali su sastavni dio turističke ponude i veliki čimbenik turizma uopće. Stoga je misija ovog projekta istaknuti one koji se najviše trude, pohvaliti njihov rad i uspjeh, dati im poticaj za nastavak, a svima ostalima dati poticaj za dodatni trud i razvoj kvalitete sveukupne ponude. To se ne odnosi samo na vinarije, nego na sve one koji svojim djelovanjem na bilo koji način utječu na razvoj i promicanje eno-gastro turizma i kulture stola, objašnjava Tomislav Stiplošek, predsjednik udruge.

Za najbolje vinarije u turističkom smislu, po svojem je mišljenju i iskustvu glasovalo i ove godine oko 2000 eno-gastro znalaca i putnika putem otvorene ankete. Unutar Hrvatske, rezultati su podijeljeni na pet regija: Bregovitu Hrvatsku, Sjevernu i Srednju Dalmaciju, Južnu Dalmaciju, Istru i Kvarner te Slavoniju i Podunavlje. Diplome su dodijeljene i vinarijama iz Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije.Na svečanosti u zagrebačkoj Esplanadi dodijeljena su priznanja najboljim vinarijama u turističkom smislu, u odnosu na ukupno prikupljene bodove, ali i nekoliko posebnih priznanja za doprinos eno-gastro turizmu u Hrvatskoj.

"Za podršku zahvaljujemo prijateljima i sponzorima koji su podržali organizaciju: Esplanadi Zagreb i divnom osoblju hotela, Agrolaguni, Destileriji Aura, vinariji Damjanić, staklarni Rogaška; restoranima Noel, Fino & Vino i Vinodol iz Zagreba, Vuglec bregu iz Škarićevog; bistrou Babriga iz Velike Gorice i slastičarnici 'U prolazu' iz Samobora, koji su svojim delicijama oduševili sve goste na dodjeli; vinarijama Iločki podrumi, Vina Laguna, Medea, Stina vina, Korta Katarina i Kurtalj, kao i tvrtki Radenska. Posebna zahvala Ugostiteljsko-turističkom učilištu Zagreb, čiji su vrijedni đaci pomogli da svečanost protekne besprijekorno.", ističe Silvija Munda iz udruge G.E.T. te dodaje: "Hvala svima koji su dolaskom podržali vinare i naša nastojanja, ali i svim medijima koji pomažu da se glas o Bijelom grozdu i trudu koji vinari ulažu u razvoj turizma pronosi što dalje."

Dobitnici diploma i priznanja su:

Dobar Start

Ovo je priznanje čiji je cilj pohvaliti vinarije koje su tek nedavno uvele turističku ponudu ili još nisu, ali planiraju, jer su shvatili koliko je to bitno, a krenule su dobro i s puno entuzijazma. Smatramo da je bitno pokazati im da je njihov rad primijećen i time im dati poticaj da ustraju u tom radu.

Priznanje Dobar Start za 2018. godinu dobila je vinarija Magistra iz Erduta.

Posebna priznanja

Posebno priznanje za izniman doprinos u razvoju vinske kulture: Vinska Klet Kurtalj, Zagreb

Posebno priznanje za izniman doprinos u promicanju vinskog turizma: Željko Garmaz

Posebno priznanje za životno djelo, za izniman doprinos u razvoju vinarstva i vinske kulture, ove godine je dodijeljeno: Ivan Enjingi

Najbolje vinarije u turističkom smislu:

Bregovita Hrvatska

(diplome je uručio g. Dejan Jaić, izaslanik Grada Zagreba i gradonačelnika g. Milana Bandića)

1. Vinarija Kolarić, Hrastje Plešivičko
2. Vinarija Vuglec breg, Škarićevo - Krapina
3. Vinogradarska kuća Braje, Lokošin Dol

Južna Dalmacija

1. Vinarija Rizman, Slano (vinogorje Komarna)
2. Vinarija Korta Katarina, Orebić, Pelješac
3. Vinarija Terra Madre, Komarna

Sjeverna i Srednja Dalmacija

(diplome je uručila gđa. Dijana Katica, predsjednica Udruge za turizam i ruralni razvoj "Klub članova Selo")

1. Vinarija Bibich, Plastovo
2. Vinarija Stina, Bol, otok Brač
3. PZ MasVin - maslina i vino, Polača

Istra i Kvarner

1. Vinarija Roxanich, Motovun
2. Vinarija Boškinac, Novalja
3. PZ Gospoja, Vrbnik

Slavonija i Podunavlje

(diplome je uručio g. Ivan Enjingi, vinar, dobitnik priznanja za životno djelo Bijeli grozd 2019)

1. Vinarija Galić, Kutjevo
2. Vinarija Iločki podrumi, Ilok
3. Vinarija Belje, Kneževi Vinogradi

Najbolji u Hrvatskoj u vinskom turizmu:

(diplome je uručio g. Ivo Bašić, glavni tajnik Ministarstva turizma RH)

1. Vinarija Bibich, Plastovo
2. Vinarija Kolarić, Hrastje Plešivičko
3. Vinarija Rizman, Slano (vinogorje Komarna)

Najbolji u Sloveniji u vinskom turizmu: Vinarija Istenič, Bizeljskog

Najbolji u Bosni i Hercegovini u vinskom turizmu: Vinarija Vukoje, Trebinje
(diplomu je uručio Nj.E. g. Aleksandar Vranješ, Veleposlanik BiH u RH)

Najbolji u Srbiji u vinskom turizmu: vinarija Erdevik, Erdevik
(diplomu je uručila Nj.E. gđa Mira Nikolić, veleposlanica Republike Srbije u RH)

Najbolji u Crnoj Gori u vinskom turizmu: vinarija Kopitović, Brčeli
(diplomu je uručio Nj.E. g. Boro Vučinić, veleposlanik Crne Gore u RH)

Najbolji u Makedoniji u vinskom turizmu: Vinarija Chateau Kamnik, Skoplje
(diplomu je uručio g. Nazif Xhaferi, otpravnik poslova Veleposlanstva Republike Sjeverne Makedonije u RH)

Opći ciljevi platforme Centar za razvoj vinskog turizma i nagrade Bijeli grozd su prezentacija i poboljšanje turističke usluge u eno-gastro turizmu. Širenjem Bijelog grozda u države regije, ciljevi projekta se počinju odnositi na podizanje svijesti o važnosti eno-gastro turizma u cijeloj regiji, a ne isključivo i izdvojeno u Hrvatskoj.

Ana Ritoša, iskusna vinarka iz Poreča, svoja je vina predstavila na malo drugačijoj degustaciji. Ona je svojim radom podržala dvije mlade autorice, pa su gosti na promociji knjige uživali u spajanju knjige i vina. Upravo je ovo savršen primjer oblika promocije kakve bi trebale biti češće u vinskom svijetu.

Iako je marketing u svijetu vinarstva uvijek bio važna stavka, u današnje vrijeme još više dobiva na važnosti i to iz dva ključna razloga. Pod prvo, konkurencija je veća nego ikada i ako se želite istaknuti morate to znati napraviti, a pod drugo, do informacija se danas jako jednostavno dolazi. Ako publika ne može pronaći informacije o vama, postoji još mnogo vinara koji su te informacije pripremili i učinili ih jako dostupnima.

Ana Ritoša toga je svjesna, pa zna prepoznati priliku za promociju vina čak i kada to nije uobičajeno događanje. Osim što je podržala kvalitetan projekt predstavljanja knjige, Ana je u Poreču, pred domaćom publikom predstavila svoja vina na najbolji mogući način.

Vinarija u kojoj se pazi na svaki detalj

Vinarija Ritoša, smještena u Poreču, poznata je po visokoj kvaliteti proizvoda koje nude na tržištu. Ana, koja sva ta vina potpisuje vodi vinariju zajedno sa svojim ocem. Oni paze na svaki detalj od vinograda do same proizvodnje. Poseban se naglasak stavlja na selekciju, tako da se vino radi od provjerenih plodova koji se ne tretiraju herbicidima.

Muškat ruža porečki oduševio goste

Na degustaciji u Poreču imali smo priliku probati čak tri vina, Malvaziju Istarsku, Cuvee i Muškat ruža porečki. Njihova malvazija vino je u kojem se osjete i cvjetne i voćne arome, a kako je Ana objasnila dozrijevanjem u boci, aromatski profil dobiva sve više okus zrelog voća. Cuvee koji smo probali je kupaža tri sorte, terana, cabarnet sauvignona i merlota, a prije punjenja vino je dozrijevalo u hrastovim bačvama godinu dana.

Ipak vino koje je ostavilo goste bez teksta je Muškat ruža porečki. Ovo je poluslatko osvježavajuće koje se odlično uklopilo u priču. Ono što je bitno napomenuti je to da je njihova vinarija jedna od rijetkih koja to vino ima u ponudi.

Ovakav oblik promocije svakako navodi da o samoj vinariji krenete više istraživati, a onda istraživanjem naiđete na članak G.E.T. Reporta i vidite kako je poznati Tomislav Stiplošek opisao njihovo vino. I bude vam dovoljno da ga poželite probati: "Moju pažnju privukla je nedavno, na Pink Dayu, svojim Roséom koji je, po mojem sudu, bio najbolje vino na tom festivalu."

Ovo vinsko natjecanje ozbiljan je posao, govorio sam sebi kad sam deseti put u karijeri prekoračio prag londonskog International Wine Challengea (IWC). Sjeti se, pij stalno puno vode, vjeruj svom nepcu i zaboravi na telefon sljedećih tjedan dana. Na zidu iznad recepcije dočekao me natpis IWC 2020 - Rigorous, Impartial, Influental (rigorozni, nepristrani i utjecajni), koji nas sve podsjeća na temelje na kojima počiva ovo natjecanje, a u dvorani pod tribinama londonskog kriket stadiona Kia Oval puno poznatih i prijateljskih lica, pristiglih iz raznih krajeva svijeta, od Brazila i SAD-a do Japana i Kine.

S njima ću idućih tjedan dana razmjenjivati mišljenje o stotinjak vina dnevno, kolika nam je standardna norma. Glavnina sudaca je ipak domaća, iz Ujedinjenog Kraljevstva - u panelu od pet sudaca koliko treba da bi se ocijenilo jedno vino prosječno su dva lokalca i tri stranca. Prošla mi je kroz glavu i slika iz 2011., mog prvog dolaska na IWC i treme koje se nisam mogao otarasiti. Prizor je bio sličan, ljudi većinom isti, samo što tada nisam poznavao baš nikog.

Poziv za sudjelovanje u natjecanju pristigao je ranije te godine od osobe s kojom sam, ne znajući tko je, imao prilike kušati vina i kojoj su se svidjele moje kušačke sposobnosti, a poklopilo se da je baš tada IWC želio poboljšati zastupljenost stranih sudaca. Treme se nisam mogao riješiti jer sam znao s kojim ću imenima dijeliti mišljenje. Radilo se o ljudima iz čijih sam knjiga učio, kao što je Oz Clarke, ili o ljudima s ogromnim renomeom u svijetu vina kao što su Charles Metcalfe, osnivač natjecanja, zatim Peter McCombie, Jamie Goode, Tim Atkin i drugi.

Na kraju svog prvog nastupa te 2011., nakon dva puna tjedna intenzivnog cjelodnevnog rada, znao sam da sam na dobrom mjestu i da ću još neko vrijeme tu sigurno ostati, jer nigdje se drugdje na svijetu vinskim kušačima poput mene ne pružaju ovakve prilike. Naime, IWC ima poseban model ocjenjivanja koji vinu omogućava maksimalnu nepristranost, a sucu ocjenjivaču kontinuirano učenje. Neka natjecanja imaju specijalističke panele u kojima se kao sudac bavite samo jednom regijom, na nekim ocjenjujete vina također iz cijelog svijeta, ali ne znate odakle su do objave rezultata, a samo IWC ima model po kojem suci znaju regiju, sortu i godište vina, a da pritom svaki slijed dolazi iz druge regije, s naizmjeničnim sljedovima crnih i bijelih vina.

Na taj način stalne izmjene regija, stilova, boja i tipova vina tijekom dana omogućuju da kod sudaca ne dođe do zamora osjetila, jer kad bi sudac trebao iskušati recimo pedesetak argentinskih malbeca u jednom prijepodnevu, koji su snažna i tanična vina, već nakon petnaestog, a ne pedesetog uzorka, došlo bi do zamora osjetila i pitanje je koliko bi rezultati na kraju bili kvalitetni.

S druge strane, dobivanjem informacije kušate li recimo sauvignon iz Marlborougha na Novom Zelandu ili Pouilly Fumea u Francuskoj, u stanju ste smjestiti vino u kontekst terroira i ocijeniti ga u skladu s tim, kvalitetnije. Ključni dio kvalitete IWC-ova natjecanja dolazi ipak s opetovanim kušanjem i silnom kontrolom, koju nisam susreo ni na jednom drugom natjecanju. Svako se vino kuša najmanje dva puta, prosječno tri puta, a ponekad i pet, šest puta.

Prvi je ciklus kušanja selekcijski, na kojem se razdvajaju potencijalne medalje od nemedalja. Svako vino koje panel odbaci u zonu vina bez medalje ponovno kušaju supredsjedatelji natjecanja, sedmeročlana komisija najiskusnijih ocjenjivača, te, pronađu li grešku, odnosno zaključe li da neko vino ipak zavređuje medalju, vraćaju ga u drugi tjedan.

Tada sva vina iz zone medalja ponovno kuša drugi panel i ponovno svaku medalju kontrolira jedan predstavnik sedmeročlane komisije. Sve zlatne medalje idu u pripetavanje i ponovno ih kušaju svi supredsjedatelji i onda se među njima biraju trofeji, to jest najbolji od najboljih po kategorijama. Posljedica tog modela jest da IWC dodjeljuje malo zlatnih medalja i da ostale njihove medalje, a tu su još srebrna, brončana i preporuka (Commended) imaju vrijednost i težinu na tržištu. Od oko 14.000 uzoraka ocijenjenih u dvije tranše u studenome i travnju stotinjak je hrvatskih i dobitnicima treba čestitati na svakom tipu medalje koja je osvojena na ovom najstrožem ocjenjivanju na svijetu i u takvoj golemoj konkurenciji.

U organizaciji Udruge Plavac mali - Pelješac, Peljeških vinski puta, HGK Županijske komore Dubrovnik, Obrtničke komore Dubrovačko - neretvanske županije i u suorganizaciji peljeških turističkih zajednica i općina te sponzora Dubrovačko - neratvanska županija, turistička zajednica DNŽ-e, peljeških vinara, te podršku popularnog brenda vode - Romerquelle manifestacija Dani otvorenih vrata peljeških podruma postala je najveća vinska manifestacija u Dalmaciji. Posjetioci se susreću sa tradicionalnim običajima u posjeti Doma vinarske tradicije u Putnikoviću do obilaska vinskih podruma i vinarija Pelješca uz degustaciju vina koja su ovaj poluotok proslavila u svijetu.

6. prosinca, 14 mladih peljeških enologa ocijeniti će mlada vina autohtonih sorti berbe 2019.

Subota, 7. prosinca dan je rezerviran za organizirani obilazak podruma i kreće se nakon predstavljanja vinara u tvrđavi Kaštio u Stonu u 11 sati.

Pripreme za četrnaestu manifestaciju Dani otvorenih vrata peljeških podruma u punom su jeku. Po najavama organiziranih dolazaka iz Zagreba, Zadra, Splita, Sarajeva i naše županije, ove godine očekujemo rekordan broj posjetitelja, ističu u Udrugama Plavac mali - Pelješac i Pelješki vinski puti.