Vinogorja

Ako je Veraldin teran iz 2015. godine, godinu kasnije na Decanteru, neslužbenom "svjetskom prvenstvu" najboljih vina što nastaju u svim krajevima Zemlje, zaslužio platinu, skor od 95 bodova, što tek može očekivati ovaj posljednji, Istrijan 2018? Bilo je to pitanje, s odgovorom koji se istina naslućivao, nakon što su Keti i Luciano Visintin, brat i sestra koji osmišljavaju "vinsku kartu" Veralde, renomirane vinske kuće iz Brtonigle okupili ljude iz svijeta struke, medija ali i vinske znalce iz strasti te hobija na svom imanju gdje se nalazi i znameniti podrum.

A naslućivao se odgovor, temeljen na organoleptičkim senzacijama koje su uistinu - senzacionalne, dakle zaključak kako najnoviji Istrijan zaslužuje još i više bodova od onog u Londonu okićenog platinom. Ne moraju doživljaji Veraldinih gostiju biti presudni i kod Decanterovih ocjenjivača, pa i slavni je Istrijan iz 2015. imao vrlo nepodudarne ocjene kad su u pitanju domaća i međunarodna ocjenjivanja, no vino je uistinu - senzacionalno. Tim više što Keti Visintn tvrdi kako nisu pribjegli "zelenoj berbi", smanjivanju prihoda kako bi dobili dovoljno sunca i neophodnu kvalitetu grožđa. Uz odlične položaje i maksimalnu agrotehničku brigu, sve je ostalo kod Xtriana 2018 bilo "kako Bog da".

A Veralda je svojoj prezentaciji dodao još jednu dimenziju - pozvao je probrane goste na druženje u obližnji restoran Morgan koji također karakteriziraju vrhunske ocjene. Tamo je cjelokupna gama Veralda vina, od svježe, preko macerirane Ambra malvazije sve do desertnog Narcisa bila dovođena u vezu s probranim Morganovim gastronomskim umijećem u čijem s središtu tradicionalno nalazi - meso. Prigodom upoznavanja novog podruma tvrtke Veralda čiji je kapacitet pola milijuna litara, sve je počelo bez dvojbe - pjenušac, roze od refoška, Xtrian brut.

Kod Morgana se nastavilo s mirnim roseom, da bi se vrlo brzo prešlo na svježu malvaziju. Kako je rastao intenzitet gastronomske ponude, s istarskom tradicijskom podlogom, tako je rastao i intenzitet vina. Da, voljena, obožavana, ali od nekih i ignorirana Ambra. Jedinstveno orange vino koje "prolazi" i kod onih koji takva vina baš i ne preferiraju.

I onda prelazak na - San Giovanni, kupažu caberneta i refoška koja ima itekako korpulentno tijelo. Na samom kraju, kad se u tanjuru našlo meso jelena, na red je došao i Xtrian. Dobro ste uočili - Veralda je zbog jako velike potražnje za njihovim vinima u Europi te posebno SAD internacionalizirala naziv svog najnagrađivanijeg vina.

Učinjeno je to i u dizajnerskom smislu jako pristalo tako da smo svjedočili i nastanku jednog specifičnog, kako se čini i vrlo uspješnog hrvatskog vinskog podbranda. Za sada taj novi naziv, Xtrian, koriste rose vina i moćni, suhi teran kao i suha malvazija koja je postala - Xtriana.

Vino niskih alkohola, ugodnih kiselina, cvjetnih i voćnih aroma. I to zelene jabuke, laganih citrusa... Tako bi otprilike poznavatelji opisali - jarbolu. Nekad podcijenjena sorta bila je poznatija kao "vino ko udrije va nogi, ne va glavu". Danas je, međutim, riječ o sjajnom proizvodu koji se bez ikakva ustručavanja može naći na vinskoj karti bilo kojeg ugostiteljskog objekta uz finu domaću hranu. No, krenimo redom.

Priča o jarboli, dovela nas je, kao što je poznato, u gornji matuljski kraj, točnije Zvoneću. Ovdje je jarbola doma, u pravom smislu riječi, i ovo je mjesto gdje se nalazi jedina u svijetu proizvodnja vina i pjenušca od ove vinske sorte.

Naime, prije tri godine su znanstvenici s Agronomskog fakulteta u Zagrebu napravili prvi pokusno istraživanje pet autohtonih sorti s Kastafšćine, među kojima je i jarbola. Pokazalo se da upravo ova sorta ima najveći prinos, i najmanji udio kožice, no da nema dovoljno šećera da se napravi kvalitetno vino.

Srećom, Zvonećani su ih opovrgli. I dokazali i sebi i drugima što sve može jedna "obična" jarbola. Danas se od jarbole proizvodi istoimeno kvalitetno vino kontroliranog zemljopisnog porijekla te vino zaštićene oznake izvornosti "Hrvatsko primorje".

Put nas je, dakle, nanio u Zvoneću. Domaćin je Franko Ružić, predsjednik Udruge proizvođača grozja i vina Jarbola, osnovane 2009. godine. Grozje je pobrano, zadovoljan je, kaže, parametrima i bit će to jedna solidna berba. Godišnje ima do četiri tisuće litara vina, a po četvrti put u boce ide na odležavanje i budući pjenušac od jarbole.

Pitamo odakle jarbola na Zvonećoj. Na kamenim terasama Zvoneće, poznatijima kao Zvonejske njivi, vinogradarstvo je odavno bilo važna poljoprivredna grana. Njihovo nastajanje je teško odrediti, po nekim saznanjima datiraju između 15. i 17. stoljeća. Nalaze se pored Zvoneće, dijelom uz selo Sušnji i prema Škalniškom, a njihovim jugozapadnim rubom prolazi glavna cesta Zvoneća - Mune.

Obuhvaćaju oko 60 hektara zemlje, a sorta jarbola je na ovom području prisutna više od stoljeća. No tek je 2003. na inicijativu nekolicine ljudi iz Općine Matulji potpisan ugovor s Institutom za poljoprivredu u Poreču s ciljem realizacije Projekta očuvanja autohtonih sorti - jarbola. Isto tako, utvrđeno je da se radi o autohtonoj sorti te je jarbola uvrštena u Nacionalnu listu priznatih kultivara vinove loze za podregiju Hrvatsko primorje.

Jarbola je po svojem DNK najsličnija slovenskoj rebuli. Inače, sve je krenulo s inicijativom u Općini Matulji da se jarbolu spasi i napravi s njome nešto više. Tako je s Poljoprivrednim institutom u Poreču sklopljen ugovor te su njihovi stručnjaci uzeli uzorke i napravili potrebne analize te došli do zaključka kako se radi o autohtonoj sorti. A kada je u prošlosti ustvari jarbola došla u Zvoneću i okolna sela, ne zna se pouzdano, no poznato je da je nekad tu bilo tih 60-ak hektara obradivih površina. Nekad su ljudi ovdje živjeli samo od poljoprivrede. Dio toga je bio i pod jarbolom. S vremenom, kako su mještani počeli raditi druge poslove, sve su se manje bavili zemljom. Tako smo došli do toga da je nekoliko familija imalo još nešto jarbole, uglavnom za svoje potrebe. Međutim, nakon analize i potvrde da se radi o autohtonoj sorti, vratio se interes za jarbolom. Prvi cjepni materijal je stigao i počelo se saditi. Ja sam krenuo s mojim kujinom Marinom Ružićem, i to praktički od nule. Trebalo je raskrčiti šumu, malim bagerom okopati i posaditi vinograd na novo. Znači nova armatura, novi stupovi, žice... Mi smo sadili isključivo jarbolu, rekao je Ružić o počecima modernog uzgoja ove sorte. On je, također, uz pomoć Općine Matulji završio studij enologije na porečkom Poljoprivrednom institutu pa je tako stekao znanje kako jarbolu odnjegovati na suvremen način. Umjesto po nekadajnu - na dropah.

Delikato delo

U međuvremenu je, od vraćanja jarbole u središte interesa, broj onih koji se njome bave ipak nešto opao. Neki stariji sumještani fizički ne mogu raditi na zemlji, mlađi su okupirani poslom pa ne stignu. Tako trenutačno na Zvonećoj ima oko 6 tisuća trsova jarbole, dok Ružić od toga ima dvije tisuće. I to je najveći pojedinačan nasad. Pojašnjava kako vino, da bi i dalje nosilo ime jarbola, može imati još 20 posto neke druge sorte. Međutim on, kaže, ne miješa već vino radi isključivo samo od jarbole.

Pitali su me često zašto ne miješam neke druge sorte s jarbolom. Ali ako ću miješati to više nije čista jarbola i onda čemu to raditi, dodao je naš sugovornik koji je prvu suvremenu jarbolu napravio 2006. Dakle, jarbola je podvrgnuta kontroliranoj fermentaciji u tankovima na određenoj temperaturi, 15 do 17 stupnjeva Celzijevih. Nakon toga ide pretakanje i filtracija te botiljiranje.

I već prvi put jarbola je oduševila, prisjetio se Ružić dodajući kako je ispala upravo kakva treba, odnosno dobilo se vino iste kvalitete kakvu su od jarbole dobili i na Institutu u Poreču. To su dakle, bili probni primjerci koji su pokazali da vrijedi početi proizvodnju i većih količina vina.

Pitali smo, stoga, što se ustvari, ako se radi po pravilima struke, dobije od jarbole.

Ja već šest godina od jarbole radim kvalitetno vino. Vrhunsko vino je vrlo teško dobiti, ali dobili smo treću godinu za redom vrhunski pjenušac. S time da pjenušac radimo po tradicionalnoj francuskoj metodi sekundarne fermentacije u boci, istaknuo je ovaj zaljubljenik u tradiciju pojasnivši kako fermentacija pjenušca u boci znači da nema prostora za dodavanje ičega i korekciju grešaka "u hodu" kao kod pjenušca iz tankova. I sama proizvodnja pjenušca traje znatno duže od proizvodnje vina. Sada ujesen je završena berba, a vino će biti spremno u travnju ili svibnju iduće godine kada će se dio vina izdvojiti za proizvodnju pjenušca. Taj će pjenušac potom s kvascima i ostalim u boce za pjenušac i na odležavanje 12 do 13 mjeseci. Dakle, nešto više od godine dana. I tek tada slijedi završna obrada, analiza i prodaja pjenušca. Što znači dosta "delikato delo" pa treba biti pažljiv i dosljedan.

Kvarnerska priča

Kako ovaj pjenušac ne odležava više od godine dana, mada u planu imamo i duže odležavanje, riječ je o jednom laganom i svježem pjenušcu, naveo je naš sugovornik. Na pitanje zašto se uopće krenuo baviti proizvodnjom pjenušca, ukazao je - jer je jarbola idealna baza za pjenušac. Naime, za dobar pjenušac sorta koja je baza mora imati svoje prirodne kiseline. A njih jarbola ima u idealnoj mjeri.

Proizvod je, dakle, tu, priča je tu, no još uvijek fali veći iskorak na tržište. Pjenušac još i nalazi put do nekoliko restorana, no vino je još uvijek u sjeni sveprisutnih malvazije, graševine i ostalih poznatijih sorti. S obzirom da još nema velike količine, kao i mogućnosti za nastupe na daljim sajmovima i neku preveliku promidžbu, Ružić je vino i pjenušac od jarbole do sada prezenirao na bližim vinskim smotrama. Posljednje je bio na sajmu autohtonih sorti vina u okviru Bele nedeje, sudjeluje i na Učkarskom sajmu, a kao vrlo dobru i vrijednu manifestaciju istaknuo je i riječki festival vina WineRi. U konačnici, reći će, poanta je da se ovo vino plasira na Kvarneru, ne izvan njega jer je to liburnijska i kvarnerska priča. Nažalost, iz iskustva kaže kako još uvijek nije dovoljno poznata.

Nasad bliže moru

Govoreći, pak, o budućnosti jarbole, Ružić je istaknuo kako je ona upravo u vrhunskom pjenušcu. Tim više što je i u Hrvatsku stigla kultura pijenja pjenušaca. Više nego u samom vinu. Iako, volio bi imati nasad i negdje bliže moru, u zaleđu Mošćeničke Drage ili Lovrana, gdje je više sunca i manje vlage, jer se pokazalo da jarbola u takvim uvjetima ima potencijal i za vrhunsko vino.

Mislim da je budućnost prije svega u pjenušcima. S time da ćemo mi vjerojatno ići na dvije vrste, uz sadašnji koji odležava godinu dana, išli bi i na duže odležavanje. A o kojim će količinama biti riječ, teško je reći. Trenutačno smo na oko 600 do 700 boca pjenušca godišnje, rekao je Ružić o planovima.

Dodajmo i da Udruga svake godine napravi radnu akciju obnavljanja zvonejskih prezida. Oni su se počeli urušavati, a na ovaj način se dosta toga uspjelo obnoviti i sačuvati. Isto tako do zvonejskeh njiv je stigla i živa voda. Kao i da se Ružićevu jarbolu može nabaviti kod njega u OPG-u i u Kašetici u Rijeci.

Neki kažu da nema do dobre cigare, neki hvale moć knjige, a neki se slažu kako teško može biti išta ljepše nego nakon radnog dana doći kući, zavaliti se u naslonjač i uživati u čaši dobrog vina. No to "dobro" širok je pojam, a ako želite znati što piju bogati, donosimo vam tekst s portala triptrivia.com, gdje su nedavno naveli najskuplja vina na planetu!

Manje-više sva koštaju toliko da će vas momentalno zaboliti glava, ali tko zna, možda se jednom zateknete u društvu s Madonnom, Tomom Cruiseom, Lebronom Jamesom ili nekim drugim s A-liste poznatih, pa kad počne rasprava o vinu, ne trebate ni vi šutjeti...

5. Domaine Leflaive Montrachet Grand Cru

Ovo bijelo vino, čiju je vinariju do smrti prije 4 godine vodila čuvena Anne Claude Leflaive izbacuje prilično velik rang butelja, pa se neka njihova vina mogu naći i za stotinjak dolara. No ona koja dolaze iz "posebnog", manjeg vinograda, platit ćete i 10 tisuća dolara. I da, cijena se odnosi na – butelju.

4. Domaine Georges & Christophe Roumier Musigny Grad Cru

Vinarija koju je osnovao Georges Romaine davne 1924. godine već gotovo 100 godina proizvodi fantastična, ali i rijetkima prihvatljiva vina u kraju Chambolle Musigny (dio Burgundije). Grožđe raste na posebnom tlu koje je jako bogato vapnencem, što vinu daje snagu i čini ga idealnim za dugotrajno čuvanje. A kako mi svi znamo da je, što je starije – vino bolje, ne mora nas previše čuditi ni cijena od 13 tisuća američkih dolara za bocu.

3. Egon Muller Scharzhofberger Riesling Trockenbeerenauslese

Najskuplje bijelo vino na svijetu ujedno je i jedino vino iz Njemačke na ovom popisu. Vino se proizvodi na strmim padinama, a u njemu ćete itekako osjetiti i slatkoću rizlinga, ali i ugodnu razinu kiselosti. OK, želite bocu? Nema problema, stavite na stol 13 i pol tisuća zelembaća, valjda može i na rate...

2. Domaine Leroy Musigny Grand Cru

Druga najskuplja boca na svijetu proizvodi se u vinogradu Musigny. Ovdje se na farmi bave biodinamičkim uzgojem, a kako stvaraju ovo preskupo vino, svakom tko ne tuče milijune mjesečno stroga je tajna. Cijena? Prava sitnica – 18 tisuća dolara po boci.

1. Domaine de la Romanee – Conti Grand Cru

Vino koje se smatra savršenim primjerom vina iz Burgundije, jednako tako, ima i "savršenu" cijenu. Jest, okusi su sigurno divni, ali za bocu ćete izdvojiti oko 20 tisuća dolara. Mislite da je to puno? U tom slučaju, pitajte jednog gospodina, koji je prošle godine na aukciji organiziranoj od Sothebyja, za bocu istog vina iz 1945., platio vrtoglavih 558 tisuća dolara. I da, nakon te kupnje, prodana je još i boca u iznosu od 496 tisuća. I danas su te brojke još uvijek rekordne.

Obitelj Zuccardi bavi se vinogradarstvom još od 60-ih godina prošlog stoljeća, možda i ne tako dugo u usporedbi s drevnim tradicijama vinarstva u Starom svijetu, ali za Argentinu, to je prilično ozbiljno razdoblje rada.

Nova Zuccardi vinarija sagrađena je u srcu doline Uco, na 8841 četvornih metara u podnožju Anda, poznatom po idealnim uvjetima za vinogradarstvo koje u posljednjih nekoliko godina doživljava procvat gastronomskog turizma.

Autori projekta, arhitekti Mora Hughes Arquitectos studio su uzeli u obzir oba aspekta - tehnološki i turistički. S jedne strane, zgrada je morala zadovoljiti stroge standarde koji zahtijevaju visoku kvalitetu procesa proizvodnje vina, s druge strane - biti atraktivna za posjetitelje željne uzbudljivih vina u ništa manje impresivnim okruženju.

Arhitektura vinarije daje obol svečanoj i strogoj silueti Anda, koje određuju vrijeme i tlo u regiji. Zgrada raste izravno iz zemlje i postaje dio planine, pronalazeći vizualnu ravnotežu s okolišem i bez ometanja integriteta krajolika. Podrum sadrži posude za vino, u prizemlju se nalazi cijeli proizvodni proces i laboratorij, a upravno područje se nalazi na drugom katu. Vinarija je gotovo u cijelosti izrađena od armiranog betona s različitim završnim radovima.

Glavna zgrada - raste iz zemlje kao stožac u obliku vinske bačve.

Posude za vino su rezultat višegodišnjeg istraživanja timova vinara te su napravljeni od predgotovljenih betonskih posuda. Cjelokupni interijer, uključujući i opremu, urađeno je od istog materijala koji prostorijama daje jedinstven izgled. Nadsvođena soba u kojoj se pohranjuje vino u bačvama, sa svojim mekim konturama i prigušenim svjetlom, podsjeća na špilju s blagom.

Metalna kupola, vrlo visoka među moćnim zidinama, utjelovljuje vječnu i univerzalnu ideju, što zgradi daje izgled hrama. Ona također ističe značajke ovog jedinstvenog mjesta, međuodnosom zemlje, neba i sunca.

Unutar zgrade slijed mjesta za pohranu vina i degustaciju odražava ideju putovanja kroz vrijeme. Pod kupolom visi metalni objekt umjetnika Guillermo Rigatteri. To je sjeme, što je simbol rođenja i rasta u budućnosti. Kada prođete kroz prostore vinarije, vi počinjetre shvaćati njegovu viziju, a to dovodi do istraživanja svakog kutka i pukotine. Od trenutka kada se približite visokim i veličanstvenim zidinama, nakon što prođete unutrašnjost, otkrivajući različite prostore, gdje igra svjetlosti, promjene temperature, tišine i jeke stvara poseban ugođaj, počnete osjećati gotovo mistično strahopoštovanje. Sve ove značajke omogućuju posjetiteljima doživjeti proces proizvodnje vina duboko i osjetiti magičnu atmosferu u kojoj se rađa vino.

S obzirom na najnovije odluke udruge WOW da nakon 8 godina postojanja malo pojačaju edukativni pristup bez da naštete zabavnom aspektu, putovanjima i promociji hrvatskih i drugih vina te umjerene konzumacije alkohola, s početkom školske godine i povratkom članica u Zagreb – održana je i prva WOW "vinska školica".

Ambijent Rooftop Lateral Champagne Bara na 26 katu u vlasništvu humanitarke i inspirativne poduzetnice, WOW-ice Ane Lisak, u utorak 15. listopada 2019. bilo je poprište dugo očekivanog susreta Kutjeva i WOW-ica. Ali, akd se nešto dugo čeka, znači da se i isplati. I doista, vinarija Kutjevo se iskazala, a osobito njene dvije ženske predstavnice, Valentina Silović iz marketinga i enologinje Zrinke Vinković Jergović, a uz svesrdnu podršku Matka Kovačića.

U druženje je uvela predsjednica, sanja Muzaferija, koaj je dugo godina pokušavala ostavriti suranju s jednom od naših najvežih vianrija a to je na koncu uspjelo Vlasti Pirnat, art-direktorici WOW-a i autorici divne i nagrađene etikete za premium rose vino podruma Kutjevo. Kutjevo je za WOW-ice priredilo svojevrsnu vinsku školicu koja ipak nije bila sasvim"ozbiljna" i zahtjevna, nego su WOW-ice kući ponijele pitanja na koja mogu odgovoriti same sebi, u miru svoga doma , a ponajviše se tiču – naravno – vina i Kutjeva.

Za tu priliku podijeljene su i brošurice s mnogim i važnim zanimljivostima i detaljima o vinu. I ne samo Kutjevu. Klasičan vid vinske prezentacije pretvoren je u ugodan i ležeran razgovor o onome što nas sve povezuje – vinu. Vodio se živ i konstruktivan razgovor kojim su pokrivena široka područja vinske proizvodnje i proizvodnje visokokvalitetnih i premium vina. Na početku smo obavješteni kako su na žalost WOW-ica , a na iznimnu sreću Kutjeva, već u kolovozu rasprodane sve količine kako premium roséa namijenjenog HoReCa kanalu, ali i roséa namijenjenog retail kanalu prodaje.

Međutim, obećali su nepravdu ispraviti na proljeće 2020. kada je najavljeno puštanje novih berbi na tržište, kao i dolazak na 8.Pink Day 21.ožujka iduće godine. Iz Kutjeva, vinske prijestolnice kontinentalnog dijela Hrvatske, u sjajnoj i opuštenoj atmosferi, prvo smo imale priliku kušati pjenušac od 100 % graševine, a onda međunarodno nagrađivana bijela i crvena vina. Kako i dolikuje, večer smo započeli aperitivom, tj. pjenušcem Maximo brut, prvim hrvatskim pjenušcem od sorte graševina, proizvedenim klasičnom metodom u kojemu se nalazi sve ono što pjenušac mora imati – svježina, ugodna i nenametljiva sortna aromatika, ali i nešto ozbiljniji izričaj i snažnije tijelo koje Maximu daje karakter. Graševina je apsolutni brand vinarije i uskoro će proslaviti 100-godišnjicu "razotkrivanja” potencijala sorte, koja godišnje proizvodi 5 milijuna litara vina. Vinarija Kutjevo s graševinom može, pa, gotovo sve.

Dovoljno govori podatak kako su iskusni u proizvodnji svježih laganijih graševina, kompleksnijih i odležanijih, predikatnih, ledenih vina od spomenute sorte, a ukoliko imate želju u vinariji Kutjevo možete zatražiti i arhivsku graševinu (iz primjerice 1963). Nakon pjenušca degustacija se nastavila uz vrhunski chardonnay berbe 2018. koje pokazuje kako vinarija Kutjevo ima pod kontrolom i segment proizvodnje visokokvalitetnih vina od internacionalnih sorti. Karakteristično svjež, a opet dovoljno karakteran i aromatskim profilom ugodno ispunjen. Iduća je bila graševina de Gotho berbe 2018. osvajačica zlata na nedavno održanom Mundus Vini Summer Tastingu u Neustadtu i tako potvrdila da je 2018. godina iz koje kompleksna bijela vina. Tu je i novi vizualni identitet u dominantnoj žutoj boji a vino je bogatog tijela, dugog retrookusa osjetne voćne aromatike. Dio fermentacije Graševine de Gotho odvio se u slavonskim bačvicama pa se u vinu osjeti sasvim nježan dodir drveta u organoleptičkim senzacijama. Iznenađenje večeri bilo je premijerno kušanje netom rekreiranog vina koje je izmamilo široke osmijehe i uzdahe… Bio je to Maximo Bianco berbe 2018., kupaža kraljice graševine i traminca. To je polusuho vino sjajne svježine, koncentriranih, a suptilnih cvjetnih aroma, užitnog i dugog retrookusa i naprosto poziva na – još. Iznenađene WOW-ice nisu krile oduševljenje kupažom i nesvakidašnjim odabirom sorata u njoj. Degustaciju smo završili uz vino bordoškog stila Maximo Nero berbe 2016. nenadmašne voćne aromatike i srednje punog tijela, ugodne svježine i pitkosti.

Maximo Nero je kupaža sorti cabernet sauvignon, merlot i syrah te dokazuje kako se u Kutjevu ne zaboravljaju niti crvene sorte. Ulaganjem u nove barrique bačvice od slavonskog hrasta u Kutjevu pokazuju da žele eksperimentirati s različitim stilovima i paljenjima bačvica. U vinogradima se vrši pažljiva selekcija, urod se smanjuje kako bi crvene sorte pokazale svoj puni potencijal. Očito, očekivanja su velika i žele se ponositi i tim vinskim segmentom. Ako nas pitate, jesmo li se nakon ovoga susreta opet zaljubili u vino, njegovu različitost i sva njegova naličja odgovor je da, naravno, jesmo. Itekako. I zato jedva čekamo još. Još Kutjeva, još graševine, još nesvakidašnjih kupaža, još sličnih susreta i još najmanje osam narednih stoljeća proizvodnje visokokvalitetnih vinskih kapljica vina.

Uprkos padu proizvodnje od 16%, Italija će i dalje ostati svjetski lider u proizvodnji vina ove godine, otkriva izvješće Wine Observatory.

Prema podacima Wine Observatory talijanska proizvodnja vina će pasti s prošlogodišnjih 55 milijuna na 49 milijuna hektolitara, ali ne očekuje se kako će najbliži konkurenti, Francuska i Španjolska, sustići ovu zemlju.

U izvješću ove neprofitne organizacije navodi se kako se na drugom mjestu po proizvodnji vina nalazi Francuska sa 43,4 milijuna hektolitara proizvodnje, a Španjolska zauzima treću poziciju sa 40 milijuna hektolitara.

Između ostalog, dodaje se kako će proizvodnja ove godine opasti u svim talijanskim regijama, osim u Toskani. Do pada proizvodnje vina došlo je zbog loših vremenskih uvjeta.

Italija je povećala izvoz vina za 11 posto na 8,6 milijuna hektolitara u prvih pet mjeseci. Ako se ovakav trend nastavi do kraja godine, izvoz bi mogao dostići čak 22 milijuna hektolitara i promet od 6,5 milijardi eura.

U Sarajevu će se, 18. i 19. listopada, u Domu Armije u Sarajevu održati jubilarni 15. Sarajevo Wine Weekend.

Ovaj festival vina je za desetljeće i po postojanja narastao od lokalnog, malog događanja koji su organizirali entuzijasti do najvećeg bh. eventa i jednog od najznačajnijih festivala ovog tipa u regiji.

Na Sarajevo Wine Weekendu je najavljeno sudjelovanje oko 70 vinarija iz Bosne i Hercegovine, regije i Europe, a njih dvadeset će se premijerno predstaviti vinskoj publici u Sarajevu. Posebna poslastica za ljubitelje i ljubiteljice bh. sorti će biti zajedničko izlaganje Udruge Blaž (blatina i žilavka), koju su, po uzoru na europske i svjetske vinarije, osnovali hercegovački vinari novih generacija.

Gošća festivala ove godine će biti Caroline Gilby, Master of Wine. Caroline je vinska stručnjakinja, spisateljica koja piše i za čuveni Decanter i govornica o vinima i vinskim sortama. Gilby se nalazi u ekskluzivnom svjetskom društvu od 200 ponajboljih sommeliera i sommelierki. Ovo je članstvo ograničeno brojem, i samo najbolji/e uspiju upisati svoje ime na listu, a Gilby to svakako jeste.

Festival će, kao i ranijih godina, pratiti vinska zbivanja u gradu, a po zaključenju festivalske satnice u subotu i publika i vinari će se iz Doma Armije preseliti na NLB Sarajevo Wine Weekend After Party, koji se i ove godine održava u Coloseum Clubu.

Novitet Sarajevo Wine Weekenda su bespovratne čaše najpoznatijeg svjetskog proizvođača staklene galanterije namijenjene vinskoj umjetnosti, Riedel, koje će poslužiti kao ulaznice.