Vinogorja

Ministarstvo poljoprivrede u suradnji s Večernjim listom i Hrvatskom radio televizijom, šestu godinu za redom, provodi projekt "Zlata vrijedan" kojim se promovira hrvatska poljoprivredna proizvodnja kroz uspješne priče naših poljoprivrednika.

Ovogodišnje nagrade poljoprivrednicima uručene su u petak na završnoj svečanosti u Velikoj Gorici. Prvo mjesto osvojio je Mirko Bačani iz zaselka Rumenjaki u Svetom Petru Čvrstecu u Koprivničko-križevačkoj županiji. Po izboru Stručnog žirija drugo mjesto osvojio je Danijel Horvatić iz Stare Kapele u općini Dubrava u Zagrebačkoj županiji, a treće mjesto pripalo je Robertu Čondiću iz Kadanovaca u Požeško-slavonskoj županiji.

Najbolja mlada nada u poljoprivredi ove godine je Katarina Peršurić Bernobić iz Peršurića u Istri.

I čitatelji Večernjeg lista birali su svog pobjednika, a nagradu je dobio OPG Ane Knezović iz Iloka.

Na jednom smo mjestu okupili najbolje hrvatske poljoprivrednike, čije priče i posao koji svakodnevno rade mogu biti uzor i primjer svima. Njihove vrijedne ruke dobile su još jedno priznanje. U Hrvatskoj ima još mnogo obiteljskih gospodarstava koja predano rade svoj posao i koji će se u idućim godinama naći među nominiranima. Posebno sam ponosna na sve mlade poljoprivrednike koji su ostali na selu i poljoprivredu odabrali za svoje zanimanje, istaknula je ovom prilikom ministrica poljoprivrede Marija Vučković.

Vinarija Knezović dobro je poznata i u Vinkovcima, jer malo je ljubitelja vinske kapljice koji nisu probali ovo odlično ali pristupačno vino, koje se može kupiti u točionici u Zvonimirovoj ulici. Vino u boci s vlastitom etiketom i oznakom kontroliranoga podrijetla Knezovići su plasirali 2003. godine, a danas njihova vinarija godišnje proizvede oko 50.000 litara bijelih i crnih vina.

Od bijelih sorti najzastupljenija je graševina, zatim chardonnay, pinot bijeli i neizostavni iločki traminac. Od crnih sorti proizvodimo frankovku, cabernet sauvignon, merlot i rosé. Danas imamo oko 45.000 trsova na devet hektara vinograda, dok je kapacitet samog vinskoga podruma oko 70.000 litara. Radimo s tri suvremene preše, a nedavno smo kupili i kombajn za branje grožđa koji nam vrijeme berbe skraćuje na svega pet-šest dana. Teško je naći radnu snagu, ljudi nema, a i ne žele svi raditi ovaj posao, tako da se moramo maksimalno modernizirati, priča vlasnik Ivan Knezović.

Vinogradarstvo i vinarstvo njihove su osnovne djelatnosti, no bave se i seoskim turizmom, a u sklopu svojeg izletišta imaju i kušaonu vina gdje gosti mogu degustirati i kupiti vina i obići podrum.

Ne može se čovjek od ovoga obogatiti, no može zaraditi za pristojan život, da plati račune, školuje djecu i živi normalno. Teško bi bilo kada bi se opredijelili samo za jednu djelatnost, odnosno za turizam ili za proizvodnju. Na ovaj način one nadopunjuju jedna drugu i to se onda isplati. Dolaze nam gosti iz svih krajeva, trenutno na našem imanju imamo ugostiteljski prostor za nekih 120 osoba i zadovoljni smo s posjetom, ističe Knezović.

Surađuju, kaže, i s turističkim agencijama pa im dolaze i gosti koji posjećuju Vukovar, Kopački rit i druge destinacije u Slavoniji i Baranji, a koji se odluče za vinsku rutu.

Inače, ideja o pokretanju izbora najboljeg obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva nastala je u Ministarstvu poljoprivrede 2014. godine, nakon što je UN tu proglasio Međunarodnom godinom obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Izbor najboljeg OPG-a bio je najbolji način da se Hrvatska priključi toj inicijativi.

Cilj projekta je utjecati na promjenu percepcije poljoprivrede i rada u poljoprivredi te prikazati dobre priče ljudi koji vrijedno rade na hrvatskim poljima. Kandidate za izbor najboljeg poljoprivrednika i mladih nada predlažu županije, a najbolje među njima odabire stručni žiri sastavljen je od predstavnika Ministarstva poljoprivrede, Večernjeg lista, Hrvatske radio televizije, Hrvatske poljoprivredne komore i Hrvatske udruge mladih poljoprivrednika.

Slavonci su najbolji domaćini. To je još jednom potvrđeno u Kutjevu i Požegi u Požeško-slavonskoj županiji, jednoj od pet županija - domaćina Dana hrvatskog turizma. Sudionici ove manifestacije koji su za izlet odabrali obilazak kutjevačkih podruma i iznimno bogat slavonski ručak u Požegi, uživali su svim čulima.

Da je vinogradarstvo i vinarstvo zapisano u genetskom kodu Kutjevčana potvrđuje podrum iz 13. stoljeća, najstariji u ovom dijelu Europe, ali i brojne obiteljske vinarije među kojima su neke od najpoznatijih u Hrvatskoj. Tu je i najmodernija hrvatska vinarija Galić, koja osim za vrhunska vina, međunarodne nagrade osvaja i za arhitekturu i dizajn. U Kutjevu je i Krauthaker, jedna od najpoznatijih hrvatskih vinarija, nezaobilazno mjesto na Kutjevačkoj vinskoj cesti. Na Danima hrvatskog turizma u vinarijama Galić i Krauthaker održane su sommelierske radionice o graševini - sorti koja upravo u Kutjevačkom vinogorju daje najbolje rezultate. Uz uvodničare - Krešimira Macana i Anu Dijan, vinsku priču ispričali su poznati sommelieri Darko Lugarić i Siniša Lasan.

Elegantne i korpulentne, vrlo pitke, prepoznatljive sortne gorčine, kutjevačke graševine dugog su potencijala starenja, ali i široke lepeze vina, pa se u podrumima ovog gradića mogu kušati pjenušci, mlada, odležana, predikatna i arhivska vina te odlične kupaže. Gotovo svaka vinarija njeguje specifičan stil i originalnu priču, poput Sontacchija i Jakobovića - malih, toplih, tradicionalnih podruma koji su bili sastavni dio vinskog itinerera na Danima hrvatskog turizma.

Eksplozija okusa

Obilazak kutjevačkih vinarija završio je bogatim slavonskim ručkom u Zlatnom lugu. Bilo je svega – od kulena, kulenove seke, kobasica, slanine, sireva, paštete do pastrve, sarmi, jela s roštilja, pečenki, tradicionalnog vinogradarskog požeškog ćevapa… do slastica svih vrsti i oblika. Za aperitiv pjenušci Josipović i mirisne rakije Šimić, a uz bogate porcije, probrana vina vinarija Tandara i Perak. Tako se to radi u Slavoniji.

U kratkom roku, u samo nekoliko sati koliko je trajao izlet u našoj županiji, predstavili smo mogućnosti vinskog turizma kroz graševinu koja je jedan od naših najjačih aduta. Otvorili smo vrata podruma i vinarija – od starih, tradicionalnih, preko malih, obiteljskih vinarija do onog najmodernijeg. Prezentirali smo i poznata tradicijska jela koja nudimo pod brendom "Okusi Zlatne Slavonije", a koja odražavaju našu ljepotu i bogatstvo istaknula je Maja Jakobović Vukušić, direktorica TZ Požeško-slavonske županije.

U braku su godinama, njihovu je sinu Filipu već devet ljeta, znaju jedno o drugome sve, ali Marko još ne zna jednu obiteljsku tajnu. Ne zna je ni Frane, drugi zet Peršurićevih, jer kao što je Katarina nije otkrila Marku, nije ni Ana njemu. Bome ne zna tu tajnu ni Katarinina i Anina majka Nada, jer je tajna strogo obiteljska i najstrože čuvana. Nije to jedna od onih "tajni" kakvu donose raspleti sapunica, već je riječ o receptu za kuhanje likera koji se dodaje u pjenušac radi zaslađivanja i poboljšanja njegova okusa i mirisa.

Vinarke Katarina Peršurić Bernobić i njezina mlađa sestra Ana Peršurić Palčić čuvarice su te obiteljske tajne, piše Večernji.

Uvijek je jedna od nas dvije doma pa možemo same. Vjerojatno bih mužu dala recept, kad bi trebalo - pomalo se izmotavajući govori 37-godišnja Katarina, vlasnica jedinoga obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva u Hrvatskoj koje se specijaliziralo za proizvodnju pjenušavih vina. Njezina je vinarija, opet jedina u Hrvatskoj, potpuno automatizirana, ima i stroj za okretanje boca koji u devet dana odradi posao za koji čovjeku treba 45 dana. Ta je vinarija u Peršurićima, selu u Poreštini, nedaleko od Višnjana. To selo sa sedamdesetak duša zapravo ima dva imena, ovisno s koje strane u njega dolazite. Iz smjera Poreča ime mu je Pršurići, barem tako piše na ploči. No upišete li taj naziv u navigaciju, nećete stići nikamo jer mu je pravo ime Peršurići, kako se i preziva većina ovdašnjeg stanovništva. Zato je najbolje pratiti putokaze za vinariju Misal, kako se zovu Katarinini pjenušci. Prve su boce ovog pjenušavog vina nastale početkom devedesetih godina prošlog stoljeća kao rezultat istraživačkog rada Katarinina i Anina oca, dr. sc. Đordana Peršurića, koji je htio pokazati bogatstvo autohtonih sorti podneblja.

Još su nona i nono proizvodili mirna vina, osamdesetih su moji njima osvajali zlatne medalje, i to u konkurenciji s kombinatima. Kako se u katalogu vinskih sorti za malvaziju navodilo da je vino osrednje kakvoće, tatu je to naljutilo pa je htio da probamo napraviti pjenušac od malvazije, nadajući se da će to biti dovoljan dokaz Zagrebu da promijeni pojam malvazije. Otac je krajem 80-ih počeo raditi na svomu prvom pjenušavom vinu, a na tržište smo izašli 1991. Prva je berba "išla" za postavljanje kamena temeljca za Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu. Zato smo pjenušce i nazvali Misal, a kako je ime odmah dobro prihvaćeno, nismo ga mijenjali. Nono je tati prepustio jedan vinograd i on se u slobodno vrijeme bavio vinarstvom pa je sve do 2000. proizvodnja pjenušaca predstavljala isključivo hobi našoj obitelji - govori Katarina.

Vinarija Misal nalazi se u Peršurićima nedaleko od Višnjana. Na ulazu u selo iz smjera Poreča na ploči piše da se ovo selo sa sedamdesetak stalnih stanovnika zapravo zove Pršurići.

Trebinjski "Podrumi Vukoje 1982" su i ovogodišnju berbu obilježili izvanrednim vinima iz prethodnih godina, uz autohtona jela i masline sa sopstvenih maslinjaka, a u sasvim izglednoj činjenici da će vina od ovogodišnje sirovine biti još bolja od prethodnih.

Potvrdio je to na obilježavanju berbe 2019. u Carskim vinogradima Vukoja i direktor "Podruma Vukoje 1982" Radovan Vukoje, koji kaže da je u posljednje dvije decenije ovogodišnji rod zasigurno među boljim.

Ovogodišnja berba jeste manja od prošlogodišnje kada je u pitanju kvantitet, ali po kvalitetu sigurno neće zaostajati za prošlom godinom, iako je vinogradarski bila specifična i zahtjevnija, s obzirom na to da je u proljećnom periodu, kada je kretala vegetacija, bilo dosta kišnih dana, što je iziskivalo i veću zaštitu, ali smo imali dobro ljeto i dobru jesen, koja je doprinijela vrhunskom kvalitetu.

On kaže da njima nije ni bitan kvantitet grožđa, s obzirom na to da proizvode vrhunska vina, napravljena samo od najboljih i najsočnijih grozdova, a takvih ove godine nije nedostajalo.

Svemu je, dodaje on, zasigurno doprinio i dobar lokalitet Carskih vinograda u Ušću, kod Trebinja, gdje je odvajkada poznato da se i u težim godinama proizvedi bolje grožđe nego u ostalim trebinjskim vinogorjima.

Duže od 120 godina prepoznati kvalitet grožđa očigledan je i u ovim grozdovima iz ovogodišnje berbe, gdje se golim okom vidi izuzetna punoća zrna žilavke, a okusom i odličan slador, tako da nije bez razloga upravo ovo mjesto punih 12 decenija najbolji lokalitet naše prepoznatljive bijele sorte.

Govoreći o žilavki kao o sorti na kojoj najviše radi i porodica Vukoje, koja joj je posvetila i jednu lijepu ljetnu manifestaciju, Radovan s ponosom ističe upravo njen mikrolokalitet u Carskim vinogradima, gdje se pravi i žilavkino najekskluzivnije carsko vino, koje se radi od najboljih među najboljim grozdovima.

Podsjetivši da je ovo vino jedno od najraritetnijih i najbolje ocijenjenih vina ovog regiona i istočne Evrope, Radovan Vukoje dodaje da ni ostale vinske sorte njihovih crnih, crvenih, roze ili bijelih vina ne zaostaju mnogo za onim božanskim kapljicama koje su se s ovog podneblja nekada izvozile samo za carski Beč.

Danas se, dodaje Radovan Vukoje, ta vina izvoze u 14 zemalja Evrope, ali su dospjela i na azijski i američki kontinent.

Svake godine nastojimo proširiti tržište, tako da ove godine izvoz proširujemo na još dvije zemlje Sjedinjenih Američkih Država, ali su nam najveći eksportni partneri i dalje Kina i evropske zemlje.

Dodaje Vukoje, naglasivši da je svaka njihova boca vina najbolji ambasador Republike Srpske i BiH u svijetu.

Vukoje dodaju da bi voljeli da i ostali hercegovački vinari imaju uspjeha u ovoj djelatnosti koliko i oni, naglašavajući inicijativu da svi hercegovački vinari treba da prave zajedničku strategiju promocije svojih autohtonih vina.

Domaće sorte kao izvozna strategija

Radovan Vukoje smatra da izvozna strategija hercegovačkih vinara, ali i strategija promocije vina na sajmovima treba da bude promocija domaćih vinskih sorti.

U našem portfoliju najviše su, van kontinenta Evrope, eksponirani žilavka i vranac kao rariteti upravo s ovog područja, jer žilavka ima samo u Hercegovini, a vranac samo u južnom dijelu bivše Jugoslavije, u južnim dijelovima Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Makedonije, gdje bi trebalo svi zajedno da radimo na promotivnoj priči o ove dvije sorte.

Ističe Vukoje, podsjetivši na njihov veoma uspješni "Salon žilavke".

Uskoro i hercegovački džin

U kategoriji proizvodnje rakija iz destilerije "Vukoje", kojih do danas ima sedam vrsta, do kraja godine je najavljena i proizvodnja prvog hercegovačkog džina.

Mi svoj džin već služimo u našim ugostiteljsko-turističkim kompleksima, 'Vinskoj galeriji', 'Vili Pergoli' i 'Vinogradarevoj kući', ali je moja želja da taj proizvod postane prepoznatljiv i na širem tržištu, pošto smo kod ovog pića, pored baze koju čini grožđe, iskoristili sve ono što ima u Hercegovini, poput ljekovitog bilja i citrusa koji se kod nas uzgajaju objasnio je Radovan Vukoje, dodajući da kroz turističke lance već kreće prodaja maslinovog ulja s njihovih maslinjaka.

Počeli su Dani vina u Jastrebarskom, središnja turistička manifestacija jaskanskoga kraja. Do nedjelje - 13. listopada, uz kulturno-umjetnički, zabavni i edukativni program, posjetitelji manifestacije mogu kušati vina poznatih plešivičkih vinarija - Tomac, Korak, Šember, Jagunić, Kolarić, Braje, Ivančić, Režek, Tomac-Bajda, Šoškić, Jurkovac, Kurtalj, Sirovica, Mladina.

"Bute črno ili belo ili pak plešivičko?! Zna se pili bumo plešivičko!", povijesnom rečenicom hrvatske filmske industrije (film "Tko pjeva zlo ne misli") prisutne na otvorenju manifestacije pozdravio je gradonačelnik Jastrebarskoga Zvonimir Novosel. Ispred pokrovitelja, Zagrebačke županije, govorila je zamjenica župana Nadica Žužak. Zahvalila je vinogradarima i vinarima jaskanskoga kraja što pronose ime grada, a onda i Zagrebačke županije sudjelujući na brojnim izložbama i sajmovima vina, gdje redovito osvajaju zapažene nagrade i priznanja.

Posjetitelje očekuju degustacije vina, bogata gastronomska ponuda, nastupi kulturno-umjetničkih društava te zabavni program za koji će se pobrinuti Gazde, Učiteljice, Ljubavnici, Begini i Ivan Zak. Zainteresirani posjetitelji mogu sudjelovati i u bogatom programu u perivoju dvorca Erdödy kao što je natjecanje u spremanju fiša, kotlovine i paprikaša od divljač ili se pak okušati na natjecanju u jedenju ljutih papričica.

Glavni dio događaja Svjetski dan Vranca 2019. koji je održan u Skoplju u organizaciji udruženja Vina iz Makedonije bilo je predstavljanje vinske sorte "Vranac" koja je neraskidiv dio vinskog identiteta cijele regije.

U okviru manifestacije organizirane su panel diskusije i master-classovi sa svjetskim vinskim profesionalcima koji istražuju "Vranac" kao sortu, kao i njen potencijal.

Vinski stručnjaci su istakli da je Vranac izuzetno značajan za sve zemlje regije, a poznato je da je porijeklom iz Crne Gore. U Makedoniji je od zasađenih 28.200 hektara vinove loze čak 10.800 hektara Vranca.

Govoreći o Vrancu, predsjednik Udruge Vina iz Makedonije Svetozar Janevski istaknuo je da je svaki strani vinski stručnjak i ljubitelj vina koji je imao priliku probati vino proizvedeno od ove sorte bio oduševljen:

Riječ je o "velikoj" sorti vina koja ima potencijal stajati na istoj razini s etabliranim i dobro poznatim Cabernet Sauvignon ili Merlotom i uživa međunarodnu reputaciju. Sada je vrijeme posvetiti se regionalnoj komponenti i onome što nas čini drugačijima, unikatnim i omogućava nam osiguranje zasluženog mjesta u vinskoj industriji na globalnoj razini - upravo kroz ovu značajnu inicijativu - "Svjetski dan Vranca". Cilj je da sve zemlje koje su danas ovdje s nama preko svojih predstavnika, imaju benefit od promocije vina koja sadrže vranac, kao i da otvore vrata drugim autohtonim sortama na svjetskom tržištu, rekao je Janevski na svečanom otvaranju manifestacije.

Pored stručnog dijela, u okviru manifestacije održan je i ekskluzivni salon vina sorte Vranac na kome je predstavljeno više vinarija iz zemalja regije.

Vinski novinari iz regije suglasili su se da je ova manifestacija od izuzetnog značaja i da su postavljeni ciljevi koji mogu pomoći svim proizvođačima u sljedećem razdoblju, ali je i da organizacija bila na visokoj razini.

Sljedeće godine manifestacija će biti održana u jednoj od zemalja regije i u svijetu, opet zajedno s vinarijama iz regije.

Novi vlasnici Perutnine Ptuj, ukrajinska grupa MHP-a, već neko vrijeme traži ulagača ili kupca za tvrtku Vinarija, poznatiju kao Ptujska klet.

Nedavno su iz Celjskog mesa potvrdili da su zainteresirani za kupnju tvrtke kćeri Perutnine, a prošle godine započeli su razgovore s Upravom, koji se nastavljaju.

Perutnini su podnijeli obvezujuću ponudu za preuzimanje, piše Večer. Ptujska klet godišnje proda od 1,2 do 1,3 milijuna boca vina i ostvari prihod od 3,7 milijuna eura, pri čemu je udio izvoza 13 posto, ali stalno raste.

Oko 46 posto vina izvozi se u SAD, 36 posto ide u Hrvatsku, slijede Njemačka i Austrija, a udio Kine u prodaji raste. Ukupni kapital tvrtke iznosi 2,7 milijuna eura, a ukupna imovina vrijedna je 6,2 milijuna eura.

Tine Krek, direktor Ptujske kleti, kaže da je od nekadašnjih nešto više od 150 kooperanata u vrijeme spajanja Vinarije s Perutninom ostala petina.
Procjenjujemo da ćemo od naših vinogradara iz Haloza i središnjih Slovenskih gorica preuzeti od 1300 do 1500 tona grožđa, dodaje Krek.

Očekuje se da će ovogodišnji urod biti nešto manji, ali kvalitetniji nego lani.