Vinogorja

Tržište organskog vina će ubrzano rasti u narednih pet godina, jer potrošači koji su svjesni ekološke potrošnje više favorizuju vina bez pesticida, ali će njegov tržišni udio ostati relativno mali na globalnoj razini, pokazala je studija.

U izvješću konzultantske agencije za vino i alkoholna pića IWSR prognozira se kako će globalna prodaja organskog vina dostići milijardu boca do 2022. godine, sa 676 milijuna prošle godine i skoro tri puta više od 349 milijuna boca prodatih u 2012. godini.

Rast u petogodišnjem razdoblju od 2017. do 2022. će predvoditi Sjedinjene Američke Države s rastom od više od 14%, a slijede Južnoafrička Republika i Norveška sa 13.5%.

Udjel organskih vina – proizvedenih u kultiviranim vinogradima bez kemijskih pesticida ili gnjojiva – na globalnom tržištu vina bi ostao relativno nizak s 3,6%, u poređenju s 2,4% u 2017. godini, navodi IWSR.
Postoji veliki prostor za nastavak rasta za organsko vino, rekao je Jose Luis Hermoso, direktor istraživanja u IWSR-u.

Ovo je dobra vijest u vrijeme kada globalna potrošnja vina stagnira, pa čak i pada na ključnim tržištima kao što su Francuska i Španjolska, rekao je on.

Gotovo četiri boce od svakih pet organskih vina prodato je prošle godine u Europi, a tri vodeća lidera su Njemačka, Francuska i Velika Britanija, a koje čine 50% tržišta, priopćio je IWSR.

U Francuskoj je rast prodaje organskog vina naročito jak, a tržišni udjel do 2022. godine iznosit će 7,7%.

Chateau Latour, jedan od najprestižnijih Pauillacovih zamkova u regiji Bordeaux, vlasništvo francuskog milijardera Francoisa Pinaulta od 1993. godine, prošlog mjeseca je dobilo certifikat kao organsko vino.

Ali ostali proizvođači su napustili svoje organske projekte, često obeshrabrivani rastućom kritikom upotrebe alternativnih pesticida kao što su bakar i sumpor, dopuštenih prema pravilima organske proizvodnje ili nakon što su njihovi nezaštićeni vinogradi oštećeni gljivičnim napadima.

Francusko-hrvatska trgovinska i industrijska komora tradicionalnim druženjem trećeg četvrtka u studenome, uz poznati uzvik Le Beaujolais Nouveau est arrivé! (Stigao je mladi Beaujolais!) obilježila je otvaranje prve ovogodišnje boce najboljega mladog vina na svijetu.

U odličnoj atmosferi zagrebačkog Kaptol Boutique Cinema & WOW Bara otvaranje prvog Beaujolaisa Nouveaua upriličilo je preko 300 gostiju, poslovnih suradnika i uzvanika koje su tvrtke članice Komore pozvale kako bi s njima obilježile ovaj dan i uobičajenim domjencima na kraju godine dali posebnu notu, uz bogatu tombolu na kojoj je glavna nagrada bila zrakoplovna karta Air France KLM-a, najvećeg partnera ovogodišnje proslave.

Među uzvanicima mogao se vidjeti veliki broj čelnih ljudi vodećih tvrtki u Hrvatskoj, predstavnika javne vlasti i diplomatskog zbora.

Najbolje mlado vino na svijetu

Zadovoljstvo nam je da je ovaj domjenak prepoznat od strane naših članova i njihovih partnera, već 5. godinu zaredom, kao mjesto ugodnog poslovnog druženja koji spaja hrvatsku i francusku poslovnu scenu. Lista naših uzvanika, članova i njihovih partnera pokazuje nam da još ima mjesta za daljnja ulaganja u RH, ali i da su naši hrvatski poduzetnici prepoznati kao kvalitetni i pouzdani poslovni partneri kojima su širom otvorena vrata za poslovnu suradnju na teritoriju Francuske i izvoz njihovih proizvoda i know howa na francusko tržište. Cilj naše Komore je da ovakvim i sličnim druženjima još više potakne razvoj gospodarskih odnosa Francuske i Hrvatske, a sve to uz nesebičnu pomoć svojih članova, čime je postala poznata i van granica RH kao centar svih bitnih poslovnih informacija za ulazak francuskog kapitala na hrvatsko tržište kao i za izlazak hrvatskih poduzetnika na tržište Francuske i pronalazak novih partnera, rekla je Višnja Ježić Sorić, predsjednica Komore.

Svake godine između 10 i 15 tvrtki članica Komore sudjeluju kao partneri ove velike proslave, a 2018. svoje goste odlučili su pozvati A.G.S. Zagreb, Air France KLM, ALD Automotive, Atos IT Solutions and Services, Citroen, Međunarodna zračna luka Zagreb, Peugeot, Safege, Schneider Electric, Suez i Veleposlanstvo Francuske Republike.
Prije večernje proslave, gosti su uživali u još jednoj poznatoj francuskoj tradiciji - kinematografiji, budući da je svim uzvanicima pripremljena premijerna kino projekcija nove francuske komedije Plivaj muški, redatelja Gillesa Lallouchea u Kaptol Boutique Cinema & WOW Baru.

Smatram da je njegovanje odnosa između hrvatskih i francuskih gospodarskih subjekata od velike obostrane koristi. Kao što svi znamo, Francuska je jedna od vodećih europskih gospodarskih velesila pa me dodatno raduju ovakve prilike gdje našim članovima nudimo mogućnost umrežavanja i pronalaženja novih poslovnih mogućnosti uz ono najbolje sto Francuska ima za ponuditi - vrhunsku kulturu i vrhunsku gastronomiju., izjavio je Ivan Paić, glavni tajnik Komore i generalni direktor kompanije Schneider Electric.

Proslava povodom otvaranja Beaujolais Nouveaua, ovog puta iz poznate vinarije Château des Maladrets jedan je od najveselijih događaja u godini i proslavlja se u brojnim zemljama svijeta, a u Hrvatskoj je upravo proslava u organizaciji Komore - najveća.

Komora već godinama slijedi tradiciju proslave mladog vina u Francuskoj i ostatku svijeta, trećeg četvrtka u studenom. Prodaja Beaujolais Nouveau regulirana je zakonom - dopuštena je tek od 0:01 sati tog trećeg četvrtka u studenom, tako da ga se u Tokiju može kušati prije nego u Parizu! Beaujolais Nouveau je crveno vino napravljeno od sorte Gamay i fermentirano tek nekoliko tjedana prije puštanja u prodaju. Siromašno taninom, pitko, voćno, neki kažu da je najsličnije bijelom vinu koliko crno vino može biti - čak se i pije malko rashlađeno.

Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja Crne Gore organizirati će, u sljedećem razdoblju, niz interaktivnih, edukativnih radionica za proizvođače grožđa i vina.

Cilj radionica je informiranje vinogradara i vinara u dijelu primjene odredbi Zakona o vinu i pratećih podzakonskih propisa, kako bi na što bolji način iskoristili mogućnosti za dalje unaprijeđenje svoje proizvodnje i nastupa na tržištu.

Fokus će biti na obuci proizvođača za vođenje evidencije u vinskom sektoru i približavanje značaja i procedure geografske zaštite vina.

Radionice će voditi dr Marija Krstić, načelnik Direkcije za biljnu proizvodnju i Danijela Zuber, savjetnik u Odjeljenju za savjetodavne poslove u biljnoj proizvodnji.

Prva radionica održana je na Cetinju, u četvrtak, 22. novembra, s početkom u 10h, u dvorani zgrade Općine Cetinje.

Planirano je održavanje više radionica na istu temu u Podgorici i Virpazaru, u ovisnosti od interesa proizvođača.

Ljubitelji vina su ovog tjedna (15. studenog) proslavili dan vina Beaujolais Nouveau, pa je povodom toga Eurostat napravio pregled najnovijih podataka o glavnim izvoznicima i uvoznicima vina u Europskoj uniji (EU).

Članice EU u 2017. izvezle su vina u vrijednosti od 21,9 milijardi eura. Dok je skoro polovica ove trgovine bila između država članica, izvozilo se je 11,3 milijarde vina izvan EU, uglavnom u Sjedinjene Američke Države (32 posto izvoza izvan EU), zatim Kina (10 posto), Švicarsku (9 posto), Kanada (8 posto), Japan i Hong Kong (obje 7 posto).

S trgovinom vrijednom 9,1 milijardi eura u 2017. godini (ili 41 posto od ukupnog broja država članica EU), Francuska je bila daleko najveći izvoznik vina, ispred Italije (6 milijardi eura ili 27 posto) i Španjolska (2,9 milijardi eura) ili 13 posto.

Iako je sjeverna Istra poznatija po vinu u odnosu na njezin jug, moramo priznati da i ovdje imamo nekoliko sjajnih bisera. Jedan od njih zapeo nam je za oko u potrazi za mladim nadama u vinarstvu.

On je David Diković i dolazi iz Pule. Nakon studija agronomije i stjecanja zvanja inženjera agronomije, specijalista vinarstva te nekoliko godina tesanja znanja, odvažio se na samostalan put. Njegova prva butelja Malvazije postigla je velik uspjeh na Vinistri i prvi je biser u nizu mnogih budućih ovog mladog pulskog vinara.

Ono što mi je najdraže i što me inspirira je sloboda koju imam kao poduzetnik.

Davide, kako izgleda tvoja priča o vinu?

Još od malih nogu sam uz tatu i nona radio u našem vinogradu. Nakon fakulteta, nastavio sam raditi, kupovati dodatnu opremu, nadograđivati i usavršavati našu malu proizvodnju. Paralelno uz posao, hobistički sam se doma bavio vinarstvom i postepeno to je preraslo u nešto čime se želim baviti. Uz proizvodnju vina, bavim se i ugostiteljstvom i vodim ugostiteljski objekt Circolo u Puli. Od malena sam ovdje aktivan u zajednici Talijana i oduvijek mi se taj lokal jako sviđao. Bio sam u prilici poznavati prijašnju vlasnicu koja je odustala od vođenja lokala i ja sam ga odlučio preuzeti. Nikad se nisam bavio ugostiteljstvom niti ičim sličnim, osim male niše somelijerstva. Ipak, zaljubio sam se u lokal i odlučio sam se upustiti u ugostiteljstvo. Prije nego što sam se odvažio, izvagao sam: ono što mogu izgubiti je nešto vremena i novca, a svom poslu uvijek se mogu vratiti. Na sreću, uskočila je sestra koja je imala iskustva u ugostiteljstvu i preuzela dio vođenja lokala, pa mi je mnogo olakšala.

Što je bilo prije vina, prije poduzetništva? Čime si se bavio prije nego što si odlučio profesionalno preuzeti obiteljski vinograd?

Prije vina, bilo je vino. Prije nego što sam počeo raditi svoje vino, radio sam kod Trapana, tamo sam mnogo naučio. Ipak, ne bi to bilo moguće da nismo mi otpočetka uspostavili fer i korektan odnos. Dok sam radio kod njega, moja proizvodnja bila je isključivo za moje kućne potrebe i nisam mu predstavljao nikakvu konkurenciju i nije bilo sukoba interesa. Ipak, rekao sam mu čime se želim baviti, i on je znao da ću ja kad-tad otići. Kada sam ja odlučio raditi vino u butelji, razišli smo se i svatko je nastavio svojim putem.

Mi smo se upoznali još za vrijeme mog studija. Na trećoj godini trebao sam odraditi fond sati prakse u vinariji i tražio sam vinara kod kojeg bi mogao doći na praksu. On je bio jedini ozbiljniji vinar u ovom području i logično je bilo da odem kod njega. Nakon toga završio sam fakultet i paralelno radio u Marini Veruda. Ubrzo mi se javio Trapan s ponudom za posao. Klinac, odmah nakon faksa ima priliku raditi u super opremljenom podrumu, naravno da sam pristao. U prvo vrijeme radio sam kod njega popodne, a paralelno u Marini ujutro i još pripremao specijalizaciju. Bilo je jako naporno, ali vrijedilo je.

Imaš iskustva u radu za drugoga, i u radu za sebe. Što ti je bolje?

To dosta ovisi o karakteru pojedinca. Ne želim zvučati bahato ali ja ne želim raditi za drugoga, već za sebe.

Sa 16 godina sam počeo raditi i već tada susretao sam se sa šefovima koji su imali puno manje znanja i saznanja od mene. Odmah mi je bilo jasno da ću se morati kad-tad osamostaliti. Nekim ljudima to ne smeta. Žele odraditi svoju smjenu od 8 do 16 i za drugo ih nije briga. Ja ne mogu tako, moram biti na sto strana, uvijek se mora nešto događati. Da je drugačije, ne bih znao.

Ono što mi je najdraže i što me inspirira je sloboda koju imam kao poduzetnik. Sam odlučujem što ću, kada i kako raditi. Pritom nemam nikoga tko mi visi nad glavom.

Kako izgleda tvoj vinograd? Gdje nastaje vino Diković?

Vinograd se nalazi na obiteljskom imanju, dvadesetak kilometara udaljenom od Pule. Trenutačno je riječ o malom vinogradu. Moja želja je obrađivati mnogo više zemlje, ali trenutna situacija je ograničavajuća. Okolna zemlja je rascjepkana, a vlasnički listovi nisu sređeni. Ipak, nadam se da bih uskoro mogao barem jedan mali dio pripojiti svojem gospodarstvu. Na imanju se nalazi i stari vinski podrum koji smo kroz godine nadograđivali. U tijeku je razvoj plana za novi podrum.

Što misliš o vinarstvu i vinarima u Istri? Da li bi volio nekoga posebno istaknuti kao primjer dobre priče? Misliš li da ima prostora za napredak u istarskom vinarstvu?

Istra je sama po sebi s 200 tisuća stanovnika i više od 140 vinara kao regija uzor. Svatko tko se bavi time, treba mu skinuti kapu jer taj posao iziskuje puno odricanja, vremena, truda, novca, svega. U berbi grožđa najviše se vidi to opterećenje: u organizaciji, s ljudima, s preradom. Ali i nakon toga moraš stalno biti prisutan, njegovati vino i paziti na higijenu.

Nekog posebnog vinara ne bih izdvajao jer ih ima mnogo. Osobno najviše cijenim vinare koji uzgajaju autohtone sorte, i rade to što rade sa strašću i ljubavi.

Teško je reći nešto po pitanju postoji li prostor za napredak. Mogli bi započeti analizu od činjenice da je Istra nekad kao regija imala vinograda koliko danas ima čitava Hrvatska ukupno. Da li to znači da opet trebamo imati toliko površine vinograda? Pa ne. Ali ono što bi se moglo učiniti za napredak, a ovisi o zajedništvu je brendiranje autohtonih sorti. Također, mnoge autohtone sorte gotovo su zaboravljene, što je tužno. Mi danas u Istri imamo Malvaziju koja je glavna sorta i Teran. Tu priča staje. A autohtonih sorti ima daleko više. Na tome bi trebali raditi jer se traži izvorno i tipično. To je genetska vrijednost, a ako se jednom izgubi, izgubljena je zauvijek.

Ove godine po prvi put je malvazija Diković bila na ocjenjivačkom stolu Vinistre. Kako je bilo, jesi li zadovoljan postignutim?

Naša Malvazija je za milimetar ostala bez zlata. Interesantno je kako je to prva butelja Malvazije iz našeg podruma koja je išla na ocjenjivanje na Vinistru i umalo je dobila zlato. Velik je to uspjeh, ali žao mi je što je takva mrvica nedostajala za zlato. Inače moji planovi su skromni. Želim imati malu vinariju, butik vinariju i igrati se s kvalitetom i nekoliko etiketa. Trenutno radim malvaziju i refošk, koji je također naša autohtona sorta, tipična za ovo podneblje.

Što misliš da je najvažnije poručiti nekome tko je na početku svoje poduzetničke priče? Što bi, kad bi mogao, poručio samom sebi nekoliko godina mlađem?

Poručio bih si da se manje stresiram oko svega. U želji da uvijek sve napravim savršeno, pogriješio sam mnogo puta. Na kraju se ispostavi da velik dio stvari oko kojih se živciraš i nerviraš prođe dobro, i da si "si pojeo živce" za ništa. Ako se nešto treba dogoditi, dogodit će se. Na primjer, ove godine, prvog dana Pula Film Festivala, dvije konobarice su otišle s posla usred smjene. To je ogroman stres uz onu količinu posla i dva šanka. Ali, ne treba se živcirati oko onog što se dogodilo, nego fokusirati na rješenje. Povratka nema. Pogotovo u ugostiteljstvu, treba imati debele živce. Rad s gostima, djelatnicima, dobavljačima, novcem… stalno si pod pritiskom, nekad više a nekad manje. Ipak, neke stvari treba pustiti neka idu, sve će dobro završiti.

Makedonska vinarija Tikveš u završnom je postupku kupovine francuske vinarije Chateau de Gourdon na obali rijeke Cote Du Rohne. Potvrdio je to i predsjednik Upravnog odbora makedonske vinarije Svetozar Janevski na Festivalu mladog vina u Kavadarcima

Riječ je o obiteljskom imanju na kojem će vinarija Tikveš obnoviti vinograde i fokusirati se na proizvodnju vrhunskih vina te otvoriti luksuzni restoran u dvorcu.

Ova makedonska vinarija prva je iz regije, kako se navodi, koja je kupila jednu francusku vinariju te jedna od rijetkih kompanija s područja Balkana koja investira i širi se na strana tržišta, rekao je Janevski.

Kupovinu francuske vinarije u Tikvešu smatraju izuzetno važnim iskorakom te dijelom razvojne strategije najveće vinarije u toj regiji.

Berba grožđa u Imotskoj krajini bila je ove godine dobra, bez obzira na nepogode izazvane tučom tamo sredinom lipnja.

No, najvažnije je da je kvaliteta grožđa više nego dobra, stoga su i velika očekivanja vinogradara, posebno onih koji od njega žive, da će kvaliteta vina biti iznimna. Sada u studenome, nema toga vinogradara u Imotskoj krajini koji vas neće ugostiti u svojim konobama i pohvaliti se njihovim sadržajima, a kod nekih možete okusiti i plodove ovogodišnje berbe. Stara izreka kod vinogradara ne moraš mi zavirit u kužinu, a u konobu mo'š kad o'š dočekala nas je i kada smo obišli dvije konobe.

Jednu u Glavini Donjoj, kod Tihomira Šimunovića, vrhunskog vinogradara i prvog Imoćanina koji je napravio od kujundžuše vrhunsko vino i koji svoje vinograde od nekih pet hektara ima u srcu imotskog vinogorja, nositelja bezbroj priznanja za svoja vina, te Mira Brstila, onog manje poznatog vinogradara u izrazito nevinogradarskom kraju u Medovu Docu, ali bogme i čovjeka koji zna s lozom i vinom.
Mogu kazati - reče nam Tihomir Šimunović kada smo ga pitali što trenutačno radi u konobi, koliko je bio u vinogradima ove godine i konačno kakvu kvalitetu vina očekuje - da raditi u vinogradarstvu kako supruga Nada i ja radimo već godinama, isto vam je kao da gojite domaće životinje. Svaki dan morate biti s njima, hraniti ih, brinuti se o njima. To vam je praktički cijelu godinu. I nema stajanja. Ili radi i brini se o svakoj lozi, svakoj bačvi, pazi na vrenje, prelijevaj, kušaj svaki dan jer danas može biti vrhunski okus, sutra već nešto što ne valja. Da ne govorim da sam zaštitio svaku lozu s devet polijevanja zaštitnim sredstvima. Od siječnja do kraja rujna u vinogradima, pa onda do kraja godine u konobi. To je to, ako hoćeš da ti vino bude vrhunsko - kazuje Tihomir, pa nastavlja:

A što sada radim? Pa vidite, jedan zakasnjeli pretok može biti presudan za kvalitetu vina. Zato svaki dan u konobi po nekoliko sati, danas u jednoj bačvi odlično, sutra već može biti promjena i ako pravovremeno ne interveniraš, ode ti sav trud. Bijela vina su sada na bistrenju, a crna u fazi pretoka. Konačno, mogu kazati da je berba bila odlična, kvaliteta više nego dobra i mislim da će vino biti uistinu ono pravo - zaključio je Tihomir Šimunović.

Na drugom dijelu Imotske krajine, u Medovu Docu, gdje vinograda u komercijalnom smislu i nema, na ista pitanja odgovara domaćin Miro Brstilo iz istoimenog zaseoka.
Piši ovako: Nije loša ni jalova ovca što je došla iz Medova Doca, koja pase drače koviljače, slađe joj je meso od pogače. To ti znači da u Medovu Docu ne može biti ništa loše, a pogotovo vino. Viruj mi, boja mu je ko zečja krv - veli Miro koga smo zatekli sa suseljanima Nedom Raosom, Draganom i Pavom Brstilom u prvoj ovogodišnjoj probi vina.
Ako se ne proba iz svih bačava, vino se zna ukvasiti. Ja ga imam za svoje potribe, ali ima i puno zetova, pa bi tribalo biti i više. No u Medovu Docu sada imamo vrlo malo onih koji goje lozu. Samo mali broj i to za svoje potribe. A nekada je u našim pristavama bilo loze koja je davala vrhunsko vino. Još jedno dvadesetak dana i onda ćemo ga iz ove drvene bačve prilit u rosfraj. A mi ga radimo po starinsku. Ubere se grožđe i onda u badnju divojke ga gnječe nogama. Usput i operu noge - u smijehu govori Miro.

Vidiš kad ga se kuša, e onda se pozovu susjedi i nariže se pršut, domaći kruv ispod saća. Kuša ga se iz drvene šešule izrađene od kljena i stare bukare, jer mu onda osjetiš dušu. A prije se i dici kruv umočio u crno vino i oni bi tako kušali. Zato su i bili zdravi - kazuje Miro nastavljajući sa susjedima započetu marendu uz kušanje ovogodišnjega mladog vina. I struka kaže kako medovačkog crnog vina nema nadaleko.