Vinogorja

Ovoga ljeta poznata ženska udruga WOW (Women on Wine) - Žene i vino, trebala je proslaviti svoju okruglu, desetu obljetnicu. S obzirom na pandemiju, potrese i druge poteškoće, proslava je ipak odgođena za kraj godine ali je zato održan optimističan i veseo Pink Day posvećen rosé vinu i ekstra djevičanskom maslinovom ulju. WOW akcija Što žene žele, pak, namijenjena je ponajprije podršci hrvatskim vinarima i svim njihovim vinima, bez obzira na boju, a popularne WOW-ice je uspješno održavaju na životu već devet godina.

Izbor za WOW vina godine zamišljen je kao svojevrstan ženski izbor vrhunskih domaćih vina kušanih u prethodnoj godini. Pobjednička vina biraju se u pet kategorija: pjenušci, bijela, ružičasta, crvena i slatka vina. Za razliku od medalja i diploma koje vinari obično osvajaju, u WOW akciji Što žene žele, pobjednici u svakoj kategoriji dobivaju vrijednu skulpturu koju je dizajnirala poznata dizajnerska Grupa, a ukupni pobjednik, dobitnik WOW Grand Prixa, odlazi u režiji WOW na nagradno studijsko putovanje u jednu vinsku regiju. S WOW-om su do sada putovali pobjednici Gianfranco Kozlović u Bordeaux; Saša Senjković u Champagnu; Moreno Coronica u Barcelonu i Penedes; Luka Krajančić u Burgundiju; Frano Milina Bire u Austriju, Meneghetti u Toscanu a Fakin u mađarski Villany.

U prvom krugu ovog izbora mogu elektroničkom poštom glasovati sve članice udruge i simpatizerke a prema autorskoj listi sommeliera. Do sada su selektori bili sommelieri Karin Rupena-Perdec, Alena Stuparić, Siniša Lasan, Mario Meštrović, Roko Bekavac, Filip Savić, Jelena Šimić-Valentić i Željko Bročilović Carlos, dok je ove godine tu čast imao vrhunski istarski sommelier Emil Perdec. Nakon glasanja WOW-ica (prema Perdecovoj listi) iskristalizirali su se finalisti. U posljednjoj fazi o pobjednicima u svakoj kategoriji uvijek odlučuje stručni ženski žiri na slijepom kušanju, a ono se ove, po svemu netipične godine umjesto, tradicionalno, u vinoteci i wine baru Bornstein - održalo u wine baru Pupitres, sommelierke Jelene Šimić-Valentić.

U finalnom žiriju su bile vinske stručnjakinje i poznavateljice: enologinja i vinska konzultantica Ivana Nemet, vinska specijalistica Ines Zemlić iz Rotodinamica, s WSET3 diplomom i voditeljica restorana Matrix, Manuela Maras, WSET1. U finale su ušli, od pjenušaca Blanc de Blancs, 2016., Jagunić i Urban White extra brut, Štampar. Od bijelih: Pinot grigio 2017, Coletti, vinarije Koalrić; Chardonnay sur lie, 2017., Jasne Antunović Turk i Pušipel X, 2016, vinarije Crmrečnjak. Od roséa tu su Rosé Geržinić i Rosé Krauthaker a od crnih vina Vučjak 2018, Šember; Cuvée 2015, vinarije Jakob te Cuvée Supreme 2013, Korlat. Od slatkih, u finale su ušli Vin de rosa 2017 vinarije Teraboto i Prošek 2015., Stina. Nakon detaljnog kušanja naslijepo, članice žirija su donijele odluku o pobjedniku u svakoj kategoriji, kao i o ukupnom pobjedniku i dobitniku WOW greand Prixa.

Konačni rezultati žiriranja bit će objavljeni krajem godine na tradicionalnom WOW Božićnom okupljanju, koje će ovoga puta biti osobito svečano s obzirom na okruglu godišnjicu. WOW-ice najavljuju, da ako situacija (epidemiološka i financijska), budu dozvoljavale, na proljeće iduće godine ponovno kreću na put s ukupnim pobjednikom.

Prošla subota, 23. listopada 2021. godine bila je idealna prilika za održavanje Fešte mladega vina Savičenta. Fešta mladega vina Savičenta redovito se održava svake godine i uvijek iznova dokazuje zašto je Istra kraj koji svi ljubitelji vrhunskog vina moraju posjetiti.

Fešta mladega vina Savičenta održava se u lijepoj istarskoj općini Svetvinčenat. Organizaciju čitave Fešte potpisuju zajedno Turistička zajednica Svetvinčenat i Općina Svetvinčenat, uz pokroviteljstvo Istarske županije. Upravo oni su odlučili nagraditi vinare zasluženim zlatnim medaljama te tradicinalnim istarskim bukeletama. Direktor TZ Svetvinčenat Dean Pustijanac, načelnik Općine Svetvinčenat Dean Perković te Ezio Pincan, pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu dodijelili su nagrade svim prisutnim vinarima.

Niti jedne godine, pa tako ni ove, organizacija Fešte nije podbacila, dapače iz godine u godinu ona biva sve bolja i uspješnija. Što dokazuje odlična posjećenost i sjajna atmosfera koja je vladala tijekom čitave Fešte mladega vina Savičenta.

Vrhunsko mlado vino i istarska pjesma

Manifestacija je započinjala u 13 sati tradicionalnom biciklijadom i nastavljala se degustacijom mladih vina, te završavala nastupom glazbenika Bruna Krajcara i pratećeg benda. Pjesme, plesa i veselja nije nedostajalo.

Tog dana u Svetvinčenatima svi okupljeni imali su priliku kušati vrhunska istarska vina koja su simbol ovog kraja. Cilj sajma, kako mu i samo ime kaže, bila je degustacija mladog vina.

Vinari koju su sudjelovali na sajmu mogu se podičiti izvrsnim vinima. Među inim vinarima koji su te jesenje subote predstavili svoja mlada vina bili su Radanović, Babos, Baćac, Černeka, Matošević, Franc Arman, Marčeta, Matić, San Martino, Sirotić, Fuhtar, In Sylvis i Vivoda. Kako bi čitava manifestacija prošla u što boljem ozračju, pobrinuli su se sami vinari donijevši sa sobom i svoje druge iznimne etikete vina. Stoga, uz ono mlado, nije nedostajalo ni drugog vrhunskog istarskog vina. Posjetitelji su se od degustiranja vina mogli okrijepiti uz plate odličnih istarskih narezaka i sireva.

Fešta mladega vina Savičenta manifestacija je koja slavi ljepotu, okus i miris mladoga vina pritom ne zaboravljajući na iznimnost svih drugih vrhunskih vina istarskog kraja.

U Mostaru će se u subotu, 30. listopada održati prvi Wine Garden Fest.

Uživajte u vrhunskom vinu, ukusnim gastro delicijama, odličnoj glazbi i mnogo smijeha uz stand up komediju. Pozivamo Vas na izniman vinski doživljaj, neodvojiv od užitka nepca. Zauzmite svoje mjesto na Wine Garden Festu, otkrivajući: boju, okus, stil, ponuđenih na kušanje vinskih etiketa, navode organizatori.

Wine Garden Fest otvara podrume, puni čaše, kako bi ste uživali u bogatim i raskošnim vinskim karakterima.

Posebice, sad kad je spravljanje vina, proglašeno umjetnošću! Dragi poštovani gosti, s vinskom kapljicom nadahnuti budite svi!, poručuju organizatori.

Kako navode, predstaviti će se Vinogradi Nui9ć, Vina Zadro, Keža, Edi Simčić, Vinarija Dodig, Bjana, VIno MIlas, Degrassi i Klet Krško.

Vina Laguna porečke Agrolagune - Castello Festigia 2018 i Cabernet Franc Festigia Riserva 2018 i ove godine su se iz Italije, s natjecanja "Emozioni dal Mondo: Merlot i Cabernet Insieme", vratila sa zlatnim medaljama.

Velika je čast osvojiti zlato za vina koja ćemo tek predstaviti svojim potrošačima. Ovo nam je još jedna potvrda kontinuirane kvalitete naših vina, ali i poticaj svim našim vrijednim ljudima koji sudjeluju u stvaranju vinske priče. U našim je vinogradima završila ovogodišnja berba te ćemo dati sve da i dalje proizvodimo vina, koja će postizati ovakve prestižne rezultate na natjecanjima s najboljim svjetskim konkurentima, istaknula je Nerina Zec, predsjednica Uprave Agrolagune.

Kroz tri dana natjecanja, od 14. do 16. listopada, u prekrasnom lombardskom gradu Bergamu kušalo se 220 uzoraka iz 18 zemalja svijeta. "Emozioni dal Mondo: Merlot i Cabernet Insieme" je već sedamnaest godina jedno od najprestižnijih europskih enoloških natjecanja i jedino je na svijetu s fokusom na sorte merlot i cabernet i njihove kupaže, a održava se pod pokroviteljstvom prestižne međunarodne organizacije OIV - International Organisation of Vine and Wine.

Dokaz da istarska Agrolaguna proizvodi jednu od najboljih crnih kupaža u Hrvatskoj je osvojenih 43 medalja, od kojih je 28 zlatnih. Castello Festigia kontinuirano osvaja zlatne medalje na najprestižnijim svjetskim natjecanjima.

Ova nagrada je treće zlato dobiveno u ovoj godini, a ujedno i prva potvrda vrhunske kvalitete za berbu 2018 koja će se uskoro plasirati na tržište. Radi se o crnoj kupaži u čiji sastav ulaze međunarodne sorte, Merlot i Cabernet Franc. Vino odiše istarskim duhom i terroirom i na najbolji način pokazuje sve karakteristike istarskih vrhunskih crnih vina: eleganciju, kompleksnost, mekoću i zrelost tanina, duboku i živu boju, svježinu posebne istarske umjerene mediteranske klime i toplinu istarske crvenice.

Prema procjenama podataka o berbi, a koje su Europskoj komisiji dostavile države članice Europske unije, predviđa se da će proizvodnja vina i mošta u sezoni 2021./2022. iznositi 147 milijuna hektolitara. To je 23 milijuna hektolitara manje u odnosu na prethodnu sezonu i pad za 13 posto.

Nepovoljni su vremenski uvjeti u proljeće i ljeto, naizmjenično od mraza preko poplava do bolesti vinove loze imali stvaran utjecaj na berbu vina EU 2021. godine.

S procijenjenom proizvodnjom od 44,5 milijuna hektolitara (pad od 9 posto), Italija bi ostala najveći proizvođač u EU, a slijede ju Španjolska (39 milijuna hektolitara, što je pad od 15 posto) i Francuska (33,3 milijuna hektolitara, smanjenje od 27 posto). Proizvodnja te tri države članice, koje čine gotovo 80 posto ukupne na razini Unije, procjenjuje se na 117 milijuna hektolitara 2021. godine, što je smanjenje za 23 milijuna hektolitara (-17 posto) u usporedbi s količinama iz 2020. godini kada je zabilježeno 140 milijuna hektolitara.

U Hrvatskoj pad proizvodnje

Francuska, koju je Italija od 2016. godine prestigla kao najvećeg proizvođača vina u EU, prvi put se našla na trećem mjestu.

Što se tiče Hrvatske, zabilježen je pad proizvodnje za 14 posto, a očekuje se 569 tisuća hektolitara vina i mošta.

Suprotno tome, Njemačka će povećati proizvodnju za četiri, a Portugal za jedan posto. Neke države članice u istočnoj Europi (Češka, Mađarska, Rumunjska, Slovačka), iako proizvode manje količine, pokazuju uzlazni trend.

Uz relativno mali volumen, berba 2021. bila bi 11 posto slabija od petogodišnjeg prosjeka, ali ipak veća od berbe 2017. godine kada je proizvodnja iznosila 144 milijuna hektolitara i bila najniže rangirana u zadnjih 20 godina.

Najniža proizvodnja zabilježena je sezone 2016./17.

Amplituda varijacija proizvodnje raste iz godine u godinu. Posljednjih deset ona se mijenjala iz sezone u sezonu u znatno većim omjerima nego u desetljeću koje je prethodilo, a što je vidljivo iz gornjeg grafa. Kako zaključuju u izvješću, čini se da je ova nestabilnost u proizvedenim količinama izravna posljedica opasnosti klimatskih promjena koje su s jedne strane sve manje predvidljive, a s druge - sve češća pojava.

Siguran sam da će kombinacija znanosti i digitalne tehnologije mnogo toga promijeniti upravo u vinogradima, pomalo je futuristički raspoložen Gianfranco Kozlović.

Savršeno osunčan, baš jedri grozd terana na dijelu je bobica počeo pokazivati znakove starenja. I dok je kod nas, taštih ljudi, pojava prvih bora znak za sveopću paniku, kad to pokaže grozd slavljenog istarskog crnog vina znak je za - radost.

Zar mislite da se i ja sam nisam osjećao pomalo tužno kad sam prvi put u svojim vinogradima na teranu primijenio metodu što se zna nazivati i "zelena berba"? Silni se konflikt događao u mojim mislima kad sam prihvatio znanstvenu tezu da teran bez takvog zahvata naprosto ne može više od onog što je vjekovima davao. Bogat, težak, ali zbijeni grozd nažalost nije mogao dobiti idealnu količinu sunca i svega onog što iz tog procesa proizlazi tako da je uvijek imao naglašenu svježinu dok bi druge njegove kvalitete ostale nerealizirane. Ali, i to je odlika sorte. Ipak, kako sam ja vinar koji iznad svega cijeni, uvažava i poštuje znanost, znanstvenike i njihove preporuke, pribjegao sam u konačnici i ja "zelenoj berbi".

Živost u vinogradu

Sam je kraj berbe u vinogradima Gianfranca Kozlovića. Hirovito vrijeme ju je dodatno ubrzalo iako, sudeći po okolnim vinogradima na širem području Bujštine, od Momjana do Brtonigle, Kozlović je i po tom pitanju - drugačiji. Pušta grožđa na trsu do zadnjeg dana, mnogo duže od ostalih. Zadovoljan ovogodišnjim prinosima kao i prvim informacijama o kvaliteti uroda, veseli ga živost u vinogradu. Dvadesetak berača funkcionira besprijekorno. Poput vojnika ulaze u svoje vrste tako da se grozdovi velikom brzinom sele s trsa u crvene kutije. Brzina berbe i transporta do prerade jako je važna jer se u tim trenucima počinje događati jedan od najvećih neprijatelja vina - oksidacija.
Santa Lucia je u cijelosti pobrana, ovo u okolici Nove Vasi su zakupljeni vinogradi, no i tu je kraj. Sad je sve na našoj tehnologiji u vinariji, na ljudima koji njome suvereno vladaju, na onom što netko naziva "prirodom", drugi "Bogom". Na nama je baš sve što moramo učiniti da bi proces bio tehnološki ispravan. Na neke faktore baš nitko od nas ne može utjecati, ali i to je draž - vina. Čekanje što će nam dati konačni proizvod, pojašnjava Kozlović.

Obilazimo Santa Luciju. Jedan od najboljih, ali i istinski najljepših, vinograda u Istri, pa i mnogo šire. Kupolasta uzvisina idealno postavljena prema sunčevim zrakama. Strujanje zraka je također optimalno tako da ne čudi kako je riječ o jednom od položaja koji daju najbolja vina.
Dugi je niz godina kako se zna za našu klasičnu Santa Luciju, bijelu. Poznata je i kupaža, crna Santa Lucia, a ono što nam je sada najznačajniji cilj - stvaranje jednog istinski velikog istarskog crnog vina, stvaranje Terana Santa Lucia. Krenuli smo s tim projektom 2018. godine, a da smo na najboljem putu pokazala je ovogodišnja Vinistra kad je taj naš teran ocijenjen kao apsolutni šampion, dakle najbolje vino na cjelokupnoj Vinistri. Silni nam je to poticaj za budućnost, baš kao što mislimo da je pred tim teranom još nekoliko godina dozrijevanja u idealnim uvjetima. Mišljenja sam, a to dakako potkrepljuju kako domaći, tako i enolozi iz Udina koji su naši stalni konzultanti, da teran Santa Lucia svoj optimum postiže kad mu je pet godina. Vjerujem da će i dalje starenje ići u smjeru zadržavanja kvalitete obogaćene i nekim novim elementima. S nestrpljenjem čekamo 2023. godinu kad bi taj naš prvi Santa Lucia Teran trebao postati ono što smo zamislili: istinsko veliko crno vino, zaneseno pojašnjava Kozlović procese u vinogradu i vinariji.

Sveto brdo

Nakon razgledavanja Santa Lucije, i svih emocija koje donosi boravak na jednom takvom, kad su vina i vinari u pitanju, "svetom brdu", vraćamo se u Vale. Vinarija Kozlović privlači goste sa svih strana svijeta. Iako je bio jedan baš običan, vremenski hirovit "dan u tjednu", kad se u pravilu malo što na enogastronomskoj sceni događa, skoro pa opsadno stanje. Puno parkiralište, brojni gosti i more "selfija". Vinarija Kozlović je istinska zvijezda tako da svatko tko želi privući "lajkove" mora u njoj učiniti "selfie". Veseli žamor.

Mi se pak okrećemo stražnjem dijelu vinarije, onom gdje sve počinje. Iako je riječ o danu u kojem se dovršava berba crnih sorti, konkretno terana jer dio merlota je još bio na trsu, kamioni na pokretne trake dovoze - malvaziju. Nevjerojatno slatku što još jednom potvrđuje karakakter, svetost položaja Santa Lucia. Užurbano se radi i u laboratoriju gdje sve provjere i testiranja suvereno vodi enologinja Danijela Katarinčić. Unatoč mladosti, veliko iskustvo i sigurnost analitičkih provjera koje će odrediti daljnje procese u vinariji.
Znaju me pitati u kojem smjeru mislim razvijati proizvodnju. Macerirana vina, biodinamika? Iznimno cijenim takav vid dobivanja vina, no moj je smjer uvijek isti: poštovanje prirode, maksimalno ekološka proizvodnja, ali i jednako tako uvažavanje znanosti. Dakle ne, ne mislim u svoj program uvrštavati "orange" ili biodinamička vina već nastaviti u smjeru u kojem se krećemo godinama. Ili, da budem precizan, ovih desetak godina, od 2012. kad smo otvorili našu modernu vinariju, pojašnjava Kozlović.

Kako smo se prolaskom kroz novi dio vinarije našli i u njezinom starom, ishodišnom dijelu, dio opreme iz nekih drugih vremena bio je razlogom za nastavak pojašnjavanja vizije i misije u kojoj se već desetljećima nalaze Gianfranco Kozlović i njegova obitelj.
Mnogi kad vide ovu prešu za grožđe kažu - davna vremena. A ja kažem - ne, ni najmanje davna. Sjećam se, naime, dok sam bio dečko, a s obzirom da sam rođen 1965. godine to je bilo na prijelazu sedamdesetih u osamdesete godine, radili smo baš na taj način. Dovozili grožđe, prešali ga i stavljali u bačve koje se prije toga ispiralo metodom zaključka: ma je, je, dobro je, čiste su! Nije dakle tako davno model proizvodnje bio sličan onima kroz čitav period civilizacije jer prava se vinska revolucija u Istri počinje događati devedesetih godina. Tada se u okviru Vinistre i županijskih stručnih službi počinje uvažavati tehnologiju i znanost. I kao što sam ja danas u cijelosti posvećen stvaranju velikog terana, devedesetih smo, da tako kažem, "disciplinirali" malvaziju. S obzirom da sam dakle svjedok jedne civilizacijske, povijesne transformacije istarskog vinarstva na podlozi znanosti, to će sasvim sigurno zauvijek ostati moj način rada, moj pogled na stvaranje vina, izravan je Kozlović.

Jedan smisao

Istina. Živimo doba nevjerojatnih promjena na podlozi znanosti i tehnologije. U svim sferama života. No, kako nam se čini, jako je teško inovirati u vinarijama. Tehnologija koju posjeduje Kozlović, od ulaska grožđa do punjenja vina u boce, jedna je od najrazvijenijih u tom svijetu, svijetu proizvodnje vrhunskih vina.
Mišljenja sam da će se nova revolucija početi događati na izvoru, u vinogradu. Od kontrole dozrijevanja grožđa do same njegove berbe. Iako ne oskudijevamo s beračima, kod niza kolega se u vinogradima već uočava taj problem. K tome, dio njih, a mogli ste to vidjeti dok smo u Brtonigli prolazili pored vinarije Veralda, počinje koristiti mehaničke modele berbe. Svijet i tehnologija se jako brzo razvijaju, ne bih se čudio da se uskoro pojave pojedini sofisticirani roboti koji će berbu obavljati brzo i precizno. No, još je važnije, po mojem mišljenju, optimalno praćenje sazrijevanja grožđa. Nema tog većeg vinograda koji ima na čitavoj svojoj površini jednake uvjete. Naš je, uostalom, plan da u Santa Luciju uskoro uvedemo navodnjavanje. Teran vam je primjerice jako osjetljiv na veće nalete vrućine bez padalina. Odmah dolazi do poremećaja. Da bismo dakle ostvarili to moje toliko željeno veliko crno vino, moramo se u vinogradu posvetiti i tim pojedinostima. Nadalje, nije u svakom vinogradu jednaka kvaliteta zemlje, i nju se na jedan znatno segmentiraniji način može promatrati i "popravljati", obogaćivati s upravo onim elementima koji joj nedostaju. Siguran sam da će kombinacija znanosti i digitalne tehnologije mnogo toga promijeniti upravo u vinogradima, pomalo je futuristički raspoložen Kozlović.

I potvrđuje tezu kako svako vino nastaje u - vinogradu. Kojem će i Kozlović posvetiti najveću moguću pažnju. Nije to baš ni lako jer pored vinograda u okolici samih Vala treba nadzirati rezidbu, rast i dozrijevanje grožđa na više od 40 hektara. Što je sasvim sigurno golema površina. Ali i baš ona i onakva kakva je potrebna za dobivanje lepeze vina ugledne etikete Kozlović.
Ma pusti. Smisao cijelog ovog posla je na kraju krajeva ipak jedan - otvoriti bocu, pomirisati čep, istočiti tu našu toliko voljenu tekućinu u čašu, zavrtjeti je i - uživati, sa smiješkom je pojašnjavao Gianfranco dok se nagrađeni teran snažno kretao po stijenkama čaše. Bojom, mirisom i okusom neki sasvim novi i drugačiji teran. Istinski veliko vino, kako putovanje na kojem se nalazi Teran Santa Lucia voli definirati Kozlović.

Jesu, možda su tužno djelovali ispod trsova istruljeli dijelovi grozdova, ostaci "zelene berbe", ali ono što smo na kraju doživjeli na ugodnoj, gostima ispunjenoj terasi vinarije Kozlović u svakom ih je slučaju opravdalo. Veliki, moćni, dominantni Teran Santa Lucia.

A Gianfranco Kozlović? Mladić koji je prva vina pod dirigentskom palicom svojih predaka dobivao na krajnje jednostavan način, danas se nalazi u samom svjetskom vrhu. Od Decantera do Vinistre. Gdje god da se njegova vina pojave, samo najviše ocjene. Tako i treba. Ma koliko čovjek bio predan poslu, ma koliko bio uronjen u tradiciju i iskon proizvodnje vina, uspjeti može samo onaj koji svu osobno prikupljenu mudrost poveže sa znanošću.

Znaš, kad radiš vino, uvijek ima onih koji znaju nešto više od tebe. Da bi bio dobar, najbolji, ne možeš sam. Uvijek moraš poštovati prirodu i znanost. Kad to činiš, ni rezultat ne može izostati.

Baš tako. Zvuči jednostavno, no nije uvijek tako. Trebalo je, naime, smoći snage da se otkine, odreže svoje prve dijelove grozda terana, da se krene u "zelenu berbu". Jer jedino je ona put do velikog vina. Pravog, istarskog terana kojem će se, kao što je to učinio i s malvazijom, čitav svijet nakloniti.

Odgovor na pitanje tko u Europi radi najbolju Graševinu, dalo je prvo veće međunarodno ocjenjivanje te sorte vinskog magazina Pécsi Borozó iz Pečuha, pod nazivom Olaszrizling Grand Tasting 2021., održano 20. rujna 2021. u Mađarskoj.

Pobjednik natjecanja, to jest vino s najvišom ocjenom je Graševina Ledeno vino iz 2018. iz Kutjeva d.d., međutim, ostatkom liste najboljih ne dominiraju samo hrvatske graševine, nego se distribucija najsjajnijih medalja rasporedila ravnopravno po, za tu sortu, ključnim vinogorjima Panonske nizine.

Graševina je danas rasprostranjena međunarodna sorta koju ponajbolje znaju narodi iz panonsko-dunavskog okružja. Na svim teritorijima bivše Habsburške Monarhije ona je ili vodeća ili jedna od vodećih sorti i svaki od naroda za nju ima svoj naziv. U Austriji je welschriesling, u Mađarskoj je olaszrizling, u Češkoj i Slovačkoj je vlašský ryzlink, u Hrvatskoj graševina, u Srbiji grašac, u Sloveniji laški rizling. Ima je još i u zemljama poput Rumunjske, Makedonije, Italije i drugdje, a ostali najčešće spominjani sinonimi su riesling italico i talijanski rizling.

Da je srce uzgoja graševine Panonska nizina, pokazalo je spomenuto natjecanje, jer su se tu smjestile one najbolje ocijenjene, ali i količine vinograda od te sorte zasađene u toj višedržavnoj regiji ukazuju također na to jer je ovdje ima više nego u svim drugim dijelovima Europe. Konkretno, Slavonija i Podunavlje u Hrvatskoj, zatim Vojvodina u Srbiji pa okolica jezera Balaton s vinogorjima poput Balatonfüred-Csopak i Badacsony, kao i vinogorja južne Mađarske u Mađarskoj, potom Burgenland (ili Gradišće) u Austriji i konačno, regija Malokarpatska u Slovačkoj.

Graševina je duboko ukorijenjena u tradiciju cijelog tog teritorija. Sve te zemlje od graševine dobivaju nekoliko stilova vina. Najpopularnije je izdanje bazično i lagano vino osvježavajućeg karaktera namijenjeno brzoj potrošnji i svakodnevnoj upotrebi.

Zatim se kao ambicioznija varijanta često radi i zreliji tip graševine iz kasnijih rokova berbi, kad vino dobije dublju žuto-zlatnu boju, a arome se iz primarno voćnih i herbalnih presele u zonu cvjetnih, botritičnih te zrelog voća. Obično su takve graševine perjanice vinarija koje na tržište izlaze kasnije od bazičnih i mogu se dugo čuvati u arhivama.

Treći tip su one odležane u drvenom suđu, koje su dodatno poprimile začinske, vanilične i note orašastog voća, a onda slijedi i možda najcjenjeniji tip, predikati, to jest slatka desertna vina dobivena prosušivanjem grožđa na trsju do određene faze prosušenosti i slatkoće. Vrhuncem se smatraju ledena berba i izborna berba prosušenih bobica. Graševina se trenutačno najmanje upotrebljava za pjenušce, ali i na tom području neke vinarije ostvaruju dobre rezultate.

Hrvatska

U Hrvatskoj u tome prednjače četiri vinogorja; Baranja, Srijem s Ilokom kao središnjim mjestom, Erdut i Kutjevo. Dakle, sva vinogorja s potencijalom za najvišu kvalitetu graševine smjestila su se u Slavoniju i Podunavlje. U bregovitoj Hrvatskoj, gdje je graševina također značajna i gdje je zapravo pojedinačno najzastupljenija bijela sorta, graševina obično daje laganija svakodnevna vina osvježavajućeg karaktera, bez ambicije za dulje čuvanje i razvoj u boci, osim u iznimnim slučajevima.

U istočnijim vinogorjima stvar se dramatično mijenja. Iz Erduta dolazi na Decanteru platinom ovjenčana graševina Antunović, ujedno i jedna od najboljih graševina uopće. Baranja je dom brojnih izvrsnih graševina, jednako kao i Ilok, gdje je proizvedena glasovita graševina Velika berba Iločkih podruma iz 2011., a Kutjevo je koncentracijom kvalitete uvjerljivo vodeće vinogorje za tu sortu, vjerojatno i šire od Hrvatske. Tu stanuju graševine poput Krauthaker Mitrovac, Adžić Hrnjevac, Enjingi Hrnjevac, Mihalj Mačevo brdo, Decanter platinom ovjenčana graševina Kutjevo de Gotho i druge. U Baranji debele naslage siromašnog prapora uz Dunav i ljetne vreline prirodno reduciraju prinose i koncentriraju sadržaj malih bobica. Zbog toga baranjske graševine uvijek obiluju sladorom, alkoholom i tijelom. Nešto niže uz Dunav, u Iloku, koji je zaklonjen Fruškom gorom, arome su nijansu svježije i kiselije pa su i vina aromatičnija i lakša.

Graševina iz vinogorja Kutjevo na rebrastim padinama Papuka i Krndije ne dobiva strukturu kao vina iz Baranje ili Iloka, ali ima vrlo atraktivan i živahan, a ponekad i mineralni karakter s izvrsnim omjerom kiselina i tijela, zbog čega arome i okus često neodoljivo podsjećaju na sočne jabuke. U redovnim berbama arome se u slavonsko-podunavskim graševinama kreću od svježih voćnih, poput jabuka i citrusa, do laganih herbalnih nota. U toplijim se godinama kreću prema egzotičnom voću, a u kasnijim berbama sukladno povećanju količine sladora, nastupaju obilne cvjetne, a potom i medne note.

Najbolje hrvatske graševine na Olaszrizling Grand Tasting 2021 natjecanju:

Veliko zlato

• Kutjevo d.d., Graševina ledeno vino 2018., vinogorje Kutjevo, 97/100

  (najbolje vino natjecanja i najbolje vino u razredu desertnih vina)

  Prekrasno. Intenzivnog mirisa na cvjetnu pelud, zatim na med od livadnog cvijeća, visokih kiselina koje savršeno uravnotežuju brutalnu slatkoću. Finiš podsjeća na kandirani limun i slatko od marelica. Izrazito je intenzivan i dugačak, s obiljem citrusne slasti na finišu. Veliko vino.

• Buhač, Graševina Šuma 2019. (desertno vino), vinogorje Ilok, 94/100
• Galić, Graševina Leon 2011. (desertno vino), vinogorje Kutjevo, 93/100
• Galić, Graševina kasna berba 2018., vinogorje Kutjevo, 92/100

Zlatna medalja

• Krauthaker, Graševina izb.ber.pros.b. 2017., Kutjevo, 90/100
• Perak, Graševina Mitrovac 2019., Kutjevo, 90/100
• Galić, Graševina Mateo 2018., (desertno vino) Kutjevo, 89/100
• Iločki podrumi, Graševina Vrhunska 2020., Ilok, 89/100
• Krauthaker, Graševina Mitrovac 2018., Kutjevo, 89/100
• Vina Belje, Graševina Goldberg 2020., Baranja, 89/100
• Erdutski vinogradi, Graševina vrhunska 2020., 88/100
• lločki podrumi, Graševina Kvalitetna 2020., Ilok, 88/100
• Kutjevo d.d,, Graševina 2020., Kutjevo, 88/100
• Krauthaker, Graševina kasna berba 2020., Kutjevo, 88/100
• Kutjevo d.d., pjenušac Maximo Brut NV, Kutjevo, 87/100
• Mihalj, Graševina Mačevo Brdo 2020., Kutjevo, 87/100
• Sontacchi, Graševina 2020., Kutjevo, 86/100
• Vina Belje, Graševina Premium 2020., Baranja, 86/100
• Pinkert, Graševina Single Barrel 2019., Baranja, 86/100
• Iločki podrumi, Principovac Graševina 2019., Ilok, 86/100
• Pinkert, Graševina Izborna berba bobica 2018., Baranja, 86/100

Mađarska

Mađari graševinu uzgajaju širom zemlje i nazivaju je olaszrizling. Međutim, vinogradi na brežuljkastim položajima sjeverozapadno od jezera Balaton za tu sortu pokazuju najviše potencijala. Osobito u vinogorjima Balatonfüred-Csopak (Čopak) i Badacsony (Badačonj). Zrelošću i punoćom ambicioznije graševine tih vinogorja podsjećaju na one iz hrvatskog Podunavlja ili one nešto kasnijih berbi iz Slavonije. Specifičnost graševina tih vinogorja u odnosu na slavonska, česta je i naglašena prisutnost mineralnih nota, što se odražava na dubinu i trajanje okusa, a porijeklo vuče iz vulkanskog porijekla tla.
image

Sljedeća važna regija za graševinu u Mađarskoj je ona koja graniči s Hrvatskom, ponajviše s Baranjom. Okoliš grada Pečuha (Pécs), a zatim vinogorja Szekszárd i Villány (Vilanj). Ovdje je tlo slično kao i u Podunavlju s tanjim slojem crnice na podlozi od prapora, a u slučaju Villánya, još i na vulkanskoj stijeni. Vinogorje Pécs u ovom dijelu Mađarske pokazuje najbolje rezultate, a Szekszárd i Villány ipak su više fokusirani na crne sorte, po kojima su nadaleko poznati. Na tržištu su još redovno i graševine iz regije Eger, koje također mogu biti atraktivne kvalitete. Kad je o mađarskoj graševini riječ, to jest olaszrizling, slojevita i uzbudljiva vina najčešće dolaze iz vinogorja u okolici Balatona. U ostalim dijelovima je to često jednostavnije, svakodnevno vino, s iznimkom južnih vinogorja s naglaskom na okoliš grada Pečuha.

Najbolje mađarske graševine na Olaszrizling Grand Tasting 2021 natjecanju:

Veliko zlato

• Dobosi Pincészet, Olaszrizling 2018., Balatonfüred-Csopak, 93/100

  Žive zlatno zelene boje. Živog, bogatog i punog okusa, s ugodno naglašenim kiselinama. Okus posjeduje dubinu i intenzitet, odlično je balansiran, ima i svoju kremoznu stranu, kao i živu voćnu slast južnog voća, cvjetne peludi, čak i mednih nota, a potom ugodnih nota bijelog papra. Posjeduje iznimnu mineralnost i ozbiljni potencijal za čuvanje.

• Szászi, BIO Szigligeti Kabócás Olaszrizling 2018., Badacsony, 92/100
• Laposa, 4 Hegy 2019., Badacsony, 92/100
• Belward, Classic Olaszrizling 2019., Pécs, 92/100

Zlatna medalja

• Borbély Családi, Gézengúz Olaszrizling Ltd Sel. 2019., Badacsony, 87/100
• Szabó Pince, Olaszrizling 2020., Pécs, 87/100
• Zelna, Farkókő Olaszrizling 2020., Balatonfüred-Csopak, 87/100
• Pálffy, Káli királyi Fekete-hegy Olaszrizling 2019., Balatonfelvidék, 87/100
• Varsányi, Verpeléti olaszrizling grand selection, 2018., Eger, 87/100
• Szeremley, Olaszrizling Hegybor 2017., Badacsony, 87/100
• Istvándy Jenő, Olaszrizling 2019., Balatonfelvidék, 86/100
• Bodri, Dűlő Olaszrizling 2019., Szekszárd, 86/100
• Mokos, Olaszrizling 2019., Villány, 86/100
• Fata, Balatonbor 2020., Badacsony, 86/100
• Szászi, BIO Szigligeti Olaszrizling 2019., Badacsony, 86/100
• Szászi, BIO Szent György-hegyi Olaszrizling 2019., Badacsony, 86/100
• Pécsi Egyetemi, Olaszrizling narancsbor, 2015., 86/100

Srbija

Graševina se u Srbiji danas službeno zove grašac. Do prije nekoliko godina prvo ime sorte bilo je italijanski rizling, međutim na inicijativu vinskog novinara i izdavača Igora Lukovića i grupe vojvođanskih vinara srpska vlada prihvatila je staro povijesno ime za sortu - grašac. U pisanim se izvorima taj naziv spominje daleko prije početka upotrebe pojma italijanski rizling, koji uostalom navodi na sasvim krivi trag kad je u pitanju porijeklo sorte. Graševina ili u srpskom slučaju grašac nema nikakve poveznice s Italijom, jer se za porijeklo pretpostavlja da dolazi iz Austrougarskog bazena, a niti s rizlingom, njemačkom sortom riesling koju u ovim krajevima nazivamo rajnski rizling.

Srpski vinari mahom su prihvatili novi naziv, a i tržište značajno bolje reagira nego na stari naziv, pa se u samo par godina našao u masovnoj upotrebi. Grašac je u Srbiji gotovo sav smješten u Vojvodinu, a najviše u regiju Srem-Fruška gora. Radi se o pedološki i klimatološki vrlo sličnim uvjetima onima u Iloku, a na nekim pozicijama Fruške gore i onima u Kutjevu. Stoga vina stilski sliče slavonskim graševinama. Razvojni put grašca u Srbiji je također sličan onom u Hrvatskoj. Zbog početnog tržišnog prezira i profanog statusa za koji su zaslužni veliki kombinati iz doba socijalizma nije bilo lako vratiti povjerenje u sortu. Međutim, novi val ambicioznih vinarija kao što su Šijački, Vinum, Molovin, Vista Hill, Belo brdo, Kovačević, obnovljeni Erdevik i drugi, mijenjaju početnu percepciju i daju novu šansu ovoj za Frušku goru možda i najpotentnijoj bijeloj sorti. Ocjenjivanje je pokazalo da najbolji grašci Fruške gore ravnopravno stoje uz bok onima iz Hrvatske i Mađarske.

Najbolje srbijanske graševine na Olaszrizling Grand Tasting 2021 natjecanju:

Veliko zlato

• Vista Hills, White Reserve 2012, Srem-Fruška gora, 95/100

  (Najbolje ocijenjena suha graševina)

• Vinum, pjenušac Dina 2018, Srem-Fruška gora, 92/100

  (najbolje ocijenjeni pjenušac)

Zlatna medalja

• Vinum, Grašac beli 2019, Srem-Fruška gora, 91/100
• Patkov vinograd, Grašac Geppetto 2018, Srem-Fruška gora, 88/100
• Erdevik, Grašac Geronimo 2020, Srem-Fruška gora, 87/100
• Tri mede i oblak, Grašac beli 2020, Srem-Fruška gora, 87/100
• Fruškogorski vinogradi, Quet Grašac 2019, Srem-Fruška gora, 86/ 100

Austrija - dobre graševine stanuju u Gradišću

U Austriji se graševina zove welschriesling i po zastupljenosti je iznimno važna sorta. Naime, nalazi se na visokom drugom mjestu, odmah iza mega popularnog grüner veltlinera. Međutim, za razliku od popularnog lidera, graševinu u Austriji ne bije naročito pozitivan glas. Naime, u pravilu je vino od graševine najjeftinije u ponudi svake vinarije koja je ima. Osobito u regiji Donja Austrija (Niederösterreich) i regiji Štajerska (Steiermark). Tamo je graševina zadužena za masovna i jeftina vina.
image

U regiji Gradišće (Burgenland) je nešto drugačija situacija. Ona graniči s Mađarskom, vinogradi su izloženi utjecaju Panonske nizine i obližnjih jezera, slično kao i kod za graševinu vodećih mađarskih vinogorja. Zbog toga se tu graševini posvećuje više pažnje i prave bitno ambicioznija vina, a neka od njih su izvanserijski dobra. Primjerice, proizvođači visokih predikata poput Krachera od graševine iz Burgenlanda rade neka od najboljih i najcjenjenijih desertnih vina na svijetu.

Suha bijela gradišćanska vina od graševine (welschrieslinga) također znaju biti iznimne kvalitete. Ovo je natjecanje potvrdilo takve pretpostavke. Neki od ponajboljih donjoaustrijskih i štajerskih vinara sa svojim vinima nisu ušli niti u zonu medalja, dok su gradišćanski osvojili jedno veliko zlato i dva zlata. Kada se promatra razmjerno poslanom broju uzoraka na natjecanje, uspjeh je jednak kao u slučaju Mađarske i Hrvatske.

Najbolje austrijske graševine na Olaszrizling Grand Tasting 2021 natjecanju:

Veliko zlato

• Zantho, Welschriesling 2020, Burgenland, 92/100

Zlatna medalja

• Scheiblhofer, Welschriesling Classic 2020, Burgenland, 87/100
• Sektkellerei Norbert Szigeti, A-Nobis Welschriesling pjenušac 2018, Burgenland, 86/100

Slovačka - skriveno blago

Široj javnosti sasvim nepoznata slovačka vinogorja izvrsno su mjesto za uzgoj graševine. Na natjecanju je regija oduševila kvalitetom jer od samo pet poslanih uzoraka čak tri su osvojila zlato ili veliko zlato. O slovačkim vinogorjima i njihovim graševinama očito treba tek učiti, a rezultati s ovog natjecanja su za to najbolji motiv.

Najbolje slovačke graševine na Olaszrizling Grand Tasting 2021 natjecanju:

Veliko zlato

• Vinarstvo via Magna, Rizling Vlašsky 2019, Juznoslovenska, 93/100
• Martin Pomfy, Rizling Vlašsky Selection 2019, Malokarpatska, 92/100

Zlatna medalja

• Martin Pomfy, Rizling Vlašsky Selection 2018, Malokarpatska, 90/100