Vinogorja

Završnicu 31. Sabatine, koja je ove godine održana u hotelu "Cavtat", u istomenu gradiću na jugu Hrvatske, obilježilo je proglašenje šampiona i uručenje priznanja za kvalitetu i izgled buteljiranih vina.

Šampion bijelih slatkih predikatnih vina i najbolje ocijenjeno vino je "Leona-ledena berba 2016." OPG-a Đurinski iz Kupljenova kraj Zaprešića.
Ovo mi je druga šampionska titula na Sabatini, 2017. sam bio šampion i zbilja sam ponosan što sam sudionik ovakve jedne manifestacije. Strašno mi ovo puno znači, meni osobno, kao i cijeloj obitelji. Nagrada je ovo za trud koji smo uložili da proizvedemo takvo vino i da još osvojimo šampionsku titulu na ovako eminentnom ocjenjivanju vina, gdje se susreću najbolji vinari iz Hrvatske. Sabatina nije samo tako organizirana, ovdje su stručni skupovi, radionice, prezentacije, ima čovjek što naučiti i biti ponosan što si sudionik tog međunarodnog ocjenjivanja i prezentacije vinarstva i vinogradarstva. Imamo proizvodnju negdje oko 20 tisuća litara, ali dosta su nam, uz klasične sorte, pri srcu predikatna vina. Teško se ta vina prodaju, teško je naći kanale za prodaju, ali je srce nekako jače i svake godine imamo neke predikate. U planu je da doma napravimo prostor da svoje vino koje proizvedemo i prodamo na kućnom pragu jer trgovačke kuće i ugostitelji, svi hoće više zaraditi nego mi proizvođači. Ti se trudiš da napraviš proizvod, ali on bi to 1:5 da zaradi, ali mislim da to nije korektno. Smatram da bi tu država trebala stati iza nas proizvođača, možeš imati 1:2 ili 1:3, ali ne možeš imati 1:5 - poručio je nositelj OPG-a Đurinski Stjepan Đurinski, koji je dodao kako cijela obitelj sudjeluje u proizvodnji.

Žilavka i blatina 'pomela' plavce i dingače

Šampion crnih suhih i polusuhih vina je "Teuta Blatina 2016." vinarije "Čitluk" d.d. iz Čitluka.

Već 37 godina radim u vinariji "Čitluk" i već 37 godina bavim se žilavkom i blatinom, naravno, i drugim sortama. Poslao sam tri uzorka na ovo ocjenjivanje, svake godine na Sabatinu šaljemo na ocjenjivanje uzorke, ali i na druge festivale u okruženju. Poslao sam tri vina iz linije "Teuta". To su manje serije vina, a kod publike imamo dobar odaziv na njih. Zanimalo nas je što stručni ocjenjivački sud kaže za ta vina. Zadovoljan sam, naravno, osvojio sam dvije zlatne medalje i šampionski pehar! "Pomeli" smo i ovoliko razvikane plavce i dingače! Ovo je kolektivan rad, imam još pet tehnologa i enologa i jednostavno idemo k tome da proizvedemo što bolja vina, a inače smo najveća vinarija u Bosni i Hercegovini, imamo najdužu tradiciju. Također, predavač sam na Agronomskom i prehrambeno-tehnološkom fakultetu u Mostaru iz predmeta "Vinarstvo i tehnologija vina". Jako me ovo veseli, nikad veći pehar nisam držao u ruci, medalje sam dobio, ali me ovaj pehar baš veseli, stvarno mi je neizmjerno drago - otkrio je Tihomir Prusina u ime vinarije "Čitluk" d.d., koji je inače doktor vinogradarstva i vinarstva.

Nagrada za grk ne ide u Grčku nego u Lumbardu

Šampion bijelih suhih i polusuhih vina je grk "Bartul" 2020. Obrta "Zure" iz Lumbarde na Korčuli. Također, šampion vina sorte pošip je pošip "Zure" 2020. istog proizvođača.

Za pošip smo četiri godine zaredom u kategoriji najboljeg pošipa bili šampioni, što nam daje potvrdu da zbilja imamo kvalitetan proizvod, i to dokazujemo četvrti put zaredom. Ove godine smo kategoriju suhih i polusuhih bijelih vina osvojili s grkom, što nam je od svega ovoga najviše drago jer smo htjeli "skinuti" pošip s trona. E sad, kad smo s grkom uspjeli "skinuti" pošip, mislim da smo zaista uspjeli jer nam je bila želja da s grkom postignemo ono što smo postigli s pošipom. Dvije najvažnije sorte Korčule su pošip i grk, grk se pretežito uzgaja u Lumbardi, autohtona sorta, a u našoj vinariji radimo isključivo vina s našeg položaja, ne kupujemo grožđe, to su sve "single vineyard" vina tako da sva vina radimo već u vinogradu, najveći trud je u vinogradu. Inače, brat Marko i ja završili smo vinarstvo i vinogradarstvo i vodimo proizvodnju u vinogradu, vinariju i nove ideje, nove tehnologije, poštovanje tradicije, mislim da se trud isplatio. Dosta smo skromni i ovo je nama stvarno velik uspjeh biti na Sabatini i svake godine podizati šampionski pehar - rekao je Ivan Batistić iz Obrta "Zure".

Nagrada kao 'noga u guzicu'

Šampion vina sorte plavac je "Dingač Reserva 2013.", proizvođača "Matuško vina" d.o.o. iz Potomja na Pelješcu.

Ova je nagrada dokaz velikog truda i rada, puno odricanja, znanja i slušanja ćaće u ovom svemu i puno nam znači. Vrlo mi je drago i to je samo dokaz kvalitete rada. Mislim da je ovo veliki problem, jer imati oca koji je toliko uspješan, ne smije se razočarati, veliki je teret, veliki je "presing" da budeš minimalno dobar koliko on ili barem približno dobar kao on. Teško je, ali trudimo se i dokazujemo. Treba slušati starije, stručnije, najbolje i treba učiti od najboljih. Ne treba biti puno pametan, treba samo imati dobru sirovinu, dobro odraditi i imati najbolje ljude. U mom slučaju je to moj otac, ali da nije otac, slušao bih nekog prvog ili drugog susjeda, jer očeve nagrade kroz život dokazuju da je vjerojatno jedan od najboljih što se tiče crnih vina u Hrvatskoj i samo treba slušati, raditi, gledati, učiti i pratiti, ništa drugo. Ne treba puno izmišljati - izjavio je Mato Violić iz "Matuško vina" d.o.o.

Šampion jakih alkoholnih pića je "Sveti Ivan", liker od rogača, proizvođača OPG-a Ante Beroša iz Bratuša.

Ovo nam puno znači, nešto neopisivo, zaslužili smo ovo radom, trudom i odricanjem. Inače, radimo 17 raznih pića: od likera preko rakija, vina, a radimo i med i masline te se bavimo ugostiteljstvom, imamo restoran i kafić, a djeca nam dosta pomognu - kazala je Marijana Beroš, supruga Ante Beroša.

Šampion izgleda proizvoda je grk "Albi Auri 2020." iz OPG-a Nobilo, Ivana Nobila iz Lumbarde na Korčuli.

Dosta mi znači ovo priznanje zbog toga što sam dosad dobio tek jednu srebrnu medalju za vino, i to za grk, jer smo tek 2018. počeli ozbiljniju proizvodnju i ovo je sad već kruna koja je sve podigla na jedan veći nivo - i za vino i za izgled boce. Za izgled bih morao zahvaliti svojoj dizajnerici koja je pomogla u tome, 50 posto i ona zaslužuje ovo priznanje. Ovo je već jedna, što bi se ono po starinski reklo, "noga u guzicu", da čovjek krene malo i u veće i u ozbiljnije zahvate i uspjehe - otkrio je Nobilo.

Kvarner je domovina žlahtine. Sorte koja daje nježna i lagana vina. Zavodljivih suptilnih aroma blagog cvijeća, citrusa i sočnih ljetnih jabuka. Vina koja osvježavaju lakoćom, a ne visokom kiselinom, koja osvajaju šarmom, a ne snagom. Vina koja su krhke strukture i vitkog tijela, stvorena za ispijanje, a ne filozofiranje. Za afirmaciju žlahtine svakako je najzaslužnija poljoprivredna zadruga iz Vrbnika, jedan od rijetkih primjera uspješnog zadrugarstva domaće vinske industrije. Uzrok njihova uspjeha leži u pouzdanosti i standardnoj kvaliteti. Naime, Zlatna vrbnička žlahtina nikad ne razočara banalnim manama poput oksidacije ili nečistoće. Jednostavna je, lagana i nezahtjevna, ali uvijek fina i čista. Takav obrazac slijedi i većina drugih vinara s Krka i iz obližnjeg Novog Vinodolskog, a povremeno se nađe i neka etiketa s malo ambicioznijim pristupom, poput Katunarove Santa Lucije, Šipun žlahtine ili žlahtina vinarija Gospoja i Ivana Katunara.

Ipak, Kvarner nije samo žlahtina. Nekoć, prije industrijalizacije širega riječkog okruženja, Kvarner je bila jedna od važnijih vinskih regija i pionir pri uvođenju pjenušavih vina u Hrvatsku, koja su u to doba, početkom prošlog stoljeća, nosila naziv vodice.

Uzgajale su se na Kvarneru i brojne druge sorte, od kojih se neke danas ponovno oživljavaju. Crna sorta sansigot (sušćan) je druga po zastupljenosti poslije žlahtine, od autohtonih kvarnerskih sorti, a onda su tu još trojišćina koja daje lijepa živahna ružičasta vina, pa brajdica, gegić, jarbola i tako dalje. U Kastavštini se proizvodi bijelo vino Belica, dobiveno miješanjem više lokalnih sorti poput mejskog, divjaka, jarbole, verdića i malvazije, poznato po lakoći i nižim alkoholima. Zahvaljujući razvoju turizma, kvarnerske vinarije danas prosperiraju, redovno investiraju u nasade, kušaonice i podrume te ulažu u kvalitetu. One najperspektivnije i vrijedne posjeta slijede u nastavku.
image

Vinarija Pavlomir, Novi Vinodolski

U Novom Vinodolskom je vinarija Pavlomir obnovila stare vinograde žlahtine, zasadila i brojne nove s internacionalnim sortama poput chardonnaya i cabernet sauvignona te na neki način u taj povijesno vinski kraj vratila vinogradarstvo kao važan dio lokalne ekonomije. Osim po odličnim sortnim vinima, vinarija Pavlomir je poznata po pjenušcu Pavlomir 1822, osvajaču nagrade za najbolji pjenušac na Salonu pjenušavih vina u Zagrebu. Sagrađeni su i ozbiljni kapaciteti za prijem manjih i većih grupa turista i posjetitelja u vidu restorana u sklopu vinarije koja se nalazi neposredno uz vinograde.

Vinarija Ivan Katunar, Vrbnik

Već dugo su prisutni na lokalnoj vinskoj sceni i kvalitetom vina su stalno na njezinu vrhu. Osim žive sortne žlahtine koja odiše svježinom i koja je perjanica vinarije, jako dobar posao rade i s drugim sortama. Prije svega, s lokalnim sansigotom koji ima svježinu dobrog terana, voćnost finih pinota i, ono najvažnije, u Ivana Katunara uvijek savršeno uravnoteženu kiselinu, što je najveći izazov kod ove sorte sklone visokim kiselinama. Rade također mirisni i slatkasti muškat žuti te svoju verziju lokalnog pjenušca naziva Biser žlahtine, dobivenog charmat metodom.

Vinarija Nada, Vrbnik

Nalazi se u mjestu Vrbnik i zapravo je slavnija po svojoj ugostiteljskoj ponudi nego po vinima. Međutim, njihova je žlahtina jedna od pouzdanijih, često intenzivnija na nosu od prosjeka, s izvrsnim, vrckavim, osvježavajućim, britkim i intenzivnim okusom.

Vinarija Gospoja PZ, Vrbnik

Osnovale su je obitelji Toljanić i Brusić 1995. godine, brzo je izrasla u vrbničku i krčku vedutu, i to je ostala do danas. U međuvremenu je sagrađen atraktivni i uvijek popunjeni Vinotel Gospoja, a i prije njega im je ugostiteljska ponuda bila jedan od glavnih mamaca za posjete. Posvećeni su proizvodnji prije svega žlahtine, a poznati su još po desertnom vinu naziva Misno vino i pjenušcu Gospoja koji je osvojio zlatnu nagradu 2018. godine na veronskom Vinitalyju. Izvan Krka i Kvarnera njihova je žlahtina jedan od najpopularnijih izbora restoratera, pa je se može naći od Zagreba do Dalmacije.

Grand Village Estate Winery, Selce

Najmlađa vinarija na ovom popisu i s obzirom na to da se nalazi kod Selca, još je jedna koja u povijesni vinarski kraj vraća vinogradarstvo na velika vrata. Bave se autohtonim kvarnerskim sortama, žlahtinom, trojišćinom i sansigotom. Imaju jako dobra vina, prilično obećavaju kao projekt i šira ih javnost tek treba otkriti.

Vinarija Plovanić, Kastav

Jako talentirana vinarija čiji je najjači adut malvazija. Vjerojatno prva malvazija na istočnoj strani Istre koja pokazuje kvalitetu dostojnu one elitnih vinarija s popularnijeg zapadnog dijela poluotoka. Osim malvazije, vinarija Plovanić radi lokalno bijelo vino Belica, svakodnevno vino od više lokalnih sorti, dobar pjenušac i elegantni i živahni crnjak Nera.

Estate Winery Katunar, Vrbnik

Vinarija koja je ostavila velik trag na vinskoj sceni Hrvatske. Obilježava ih inovativnost, primjerice žlahtinu proizvode u čak četiri stilska izdanja: kao svježu žlahtinu, zatim Svetu Luciju kao zreliju i puniju, pa onda maceriranu žlahtinu obojenu bojom starog zlata, jačeg okusa, i žlahtinu iz amfore, krepko vino snažnog okusa s vidljivim taninskim stezanjem. Poznati su i po dobrim crnim vinima, prije svega Kurykti Nigri, ali i najsjevernije zasađenom plavcu malom, čiji su vinograd zasadili iznad Baške na jugoistočnom dijelu otoka Krka.

PZ Vrbnik, Vrbnik

Smješteni u vrbničkoj lučici, na nekoliko koraka od mora, najveći su proizvođač žlahtine. Većinu uroda žlahtine iz poznatog Vrbničkog polja oni otkupe i od tog grožđa rade slavnu Zlatnu vrbničku žlahtinu. Bez obzira na veličinu podruma, njihova je žlahtina jedna od najkonzistentnijih po pitanju kvalitete. Perjanica podruma je žlahtina označena kao Grand cru, a inovirali su i odležavanje pjenušaca u moru koji nazivaju Valomet. Također je od žlahtine. Imaju i nešto malo crnog vina, ali inferiornije kvalitete u odnosu na vrlo pouzdanu žlahtinu.

Vinarija Šipun, Vrbnik

Vlasnik Ivica Dobrinčić je ujedno i rasadničar. Posvećen je, osim proizvodnji vina, i očuvanju starih kvarnerskih sorata. Za početak, njegova je žlahtina nijansu kompleksnija od prosjeka, slojevitijih aroma i intenzivnijeg okusa, a pritom i dalje s očekivanom elegancijom i lakoćom. Proizvodi jako dobar sansigot, živ, ugodno kiselkast, jako obojen i vrlo sočan. Od sorte trojišćina rade jedan od najljepših hrvatskih rosea, a perjanica podruma je bordeaux blend naziva Kapitul, prvo kvarnersko crno vino namijenjeno kolekcionarstvu i ozbiljnom dozrijevanju.

Vlado Krauthaker jedan je od utemeljitelja moderne hrvatske vinske industrije. Gospodin Krauthaker pod svojim je imenom počeo proizvoditi vino 1992. godine, što znači da kuća Krauthaker iduće godine slavi trideseti rođendan. Premda u tih trideset godina Krauthaker igra upravo pivotalnu ulogu na nacionalnoj vinskoj sceni, njegov je opus prilično teško obuhvatiti, a kamoli detaljnije upoznati.

Vinarija Krauthaker, naime, proizvodi četrdesetak etiketa buteljiranih vina od veoma mnogo različitih sorti, i u puno različitih stilova. Graševina se, primjerice, puni u osam raznih verzija.

Krauthaker uzgaja i valjda jedini slavonski tribidrag. Kako bismo napokon barem malo bolje upoznali Krauthakerov enciklopedijski portfolio, prošlu smo srijedu proveli u njegovu društvu u Kutjevu.

Prvo smo se vozili i hodali kroz najvažnije Krauthakerove vinograde, uključujući Mitrovac, Vidim, Rosenberg i Gradine. Usput smo obišli zanimljivo organiziranu vinsku sekciju Veleučilišta iz Požege, na izdvojenom položaju iznad Kutjeva, gdje se studenti uče proizvodnji vina. Veleučilište puni i prodaje tridesetak tisuća buteljki godišnje uključujući sur lie graševinu sa 16 posto alkohola. Zatim smo s Krauthakerom ručali u simpatičnom restoranu Schön Blick. Hrana je jednostavna ali kvalitetna, ukusna i preobilna.

Pa smo otišli u Krauthakerov dom, gdje se nalazi nekoliko kušaonica i stari podrum s prvim tankom iz 1992. od točno tisuću litara. Ondje smo, poslije obilaska podruma u društvu enologinje Martine Krauthaker i njena oca, probali točno 29 uzoraka Krauthakerovih vina. I jedan vinjak.

Poslije ovog opsežnog seminara o nekim od najboljih i najvažnijih hrvatskih vina, Krauthakerovi su nam prijatelji ispekli jako fine, nemasne dimljene kobasice koje su poslužili s izvrsnim ajvarom što ga je napravio sam Vlado Krauthaker. Na kraju smo još dobili kuhane kestene iz šuma na Krndiji.

Prije povratka u Zagreb obišli smo i novi veliki moderni Krauthakerov podrum u kutjevačkoj industrijskoj zoni. U dva podruma Krauthakeri sada imaju kapacitet za proizvodnju oko milijun litara vina. Trenutno proizvode između 500 i 600 tisuća litara. Ove su godine pojedina vina prodali doslovno do zadnje boce, pa zato na tastingu nismo dobili pjenušac Juliu, ni dosta impresivni Nebbiolo, jedno od najboljih hrvatskih crnih kontinentalnih vina.

Evo nekoliko zabilješki s ovog seminarskog kušanja vina iz Krauthakerova portfolia. Zabilješke ne objavljujemo kronološkim nego vrijednosnim redom. Graševine iz izborne berbe prosušenih bobica iz 1994. i 2017. najimpresivnija su vina koja smo probali.

Berba 1994. koja je 1995. godine pobijedila na zagrebačkoj Vinoviti, apsolutno je senzacionalna i danas vrijedi čistih sto bodova. Njen je bouquet intenzivan, prepun meda, suhog voća i cvijeća. Struktura je i dalje čvrsta, tekstura gusto uljasta ali nimalo ljepljiva, a okus meden, orašast, beskrajno dug i koncentriran. Ovo vino pokazuje da graševine u slatkim formama imaju doslovno bezgraničan rok trajanja. Izborna Graševina iz 2017. mogla bi dosegnuti slavu svoje prethodnice iz 1994.

Crni pinot iz 2020. treće je najimpresivnije vino, koje smo kušali kod Vlade Krauthakera. Radilo se, naravno, u uzorku iz bačve, budući da lanjski pinot još nije buteljiran. Prije otprilike godinu i pol gospodin Krauthaker pričao nam je kako su crni pinoti njegova najnovija opsesija. Vino iz 2018. već je veoma dobro, no vino iz 2020. moglo bi postati briljantno: riječ je o jednom od možda samo dva hrvatska crna pinota koji ujedinjuju intenzivnu voćnost, ozbiljnu strukturu velikog vina i baršunasto-svilenkastu teksturu, zbog koje obožavamo pinot noir.

Crni pinot iz 2020. potencijalno je remek djelo. Syrah iz 2018. školski miriše po crnom papru, jako je zreo, prilično gust izvrsno ide uz steakove. Mercsovi koje smo kušali standardno su fini; Krauthakerova kupaža merlota i cabernet sauvignona već se godinama ubraja među omiljena hrvatska restoranska crna vina. No, iznenadio nas je Chardonnay Rosenberg iz 2020. sa znatno manje utjecaja barriquea nego bilo koja prethodna berba ovog popularnog vina. Chardonnay Rosenberg iz 2020. značajan je iskorak prema modernitetu i svježini.

Graševina i zelenac iz konoserske linije Kuvlakhe velika su macerirana vina svjetskog ranga: Krauthaker u Kuvlakhe uopće ne dodaje sumpor, pa ga ne može proizvoditi svake godine. Graševina Mitrovac iz 2017. bila je svježa, prilično zaokružena, i mineralno slana.

Među manje popularnim sortama odličan je dojam ostavio zlatni, bogati, aromatični Verduzzo iz 2020. godine, dok Blauburger bojom i aromatikom asocira na teran. Na kraju smo kušali Krauthakerov vinjak, koji je značajno zaokruženiji i elegantniji nego prije tri godine kad smo ga prvi put probali u lošinjskom restoranu Alfred Keller.

Vlado Krauthaker proizvodi zaista mnogo različitih vina, i neprekidno eksperimentira s netipičnim sortama. Nedavno je zasadio i četiri hibrida. No, ono što fascinira jest činjenica da su baš su sva njegova vina, i ona komercijalna, i ona komplicirana i ona prirodna, tehnički potpuno besprijekorna.

A najbolje butelje i dalje spadaju u najuži vrh hrvatske vinske scene, o čemu svjedoče Decanterove zlatne medalje i suradnja s restoranima poput Fat Ducka.

Iz Kutjeva su stigli vinski dragulji u obliku nove etikete imena Koria, po položaju na kojem je ubrano grožđe od kojeg su nova vina napravljena.

Na prezentaciji nazvanoj Nova blaga starog podruma u zagrebačkom restoranu Kaiser koji vodi renomirani Mario Meštrović vina je predstavio poznati vinski entuzijast i znalac Ivo Kozarčanin s glavnim enologom Kutjeva Ivanom Marinclinom uz nekoliko dobrih zalogaja s kojima su se vina sparivala.

Počelo je podsjetnicima, pjenušcem Maximo Brut koji se radi od čiste graševine te ekspedicijskog likera u vidu graševine ledene berbe. Maximo Brut pjenušac je u kojem prevladavaju voćne note, izvrstan je kao aperitiv, ostavlja dojam svježine, a bogatog je okusa pa ga se može sparivati s lakšim zalogajem poput ribe ili bijelog mesa. O kutjevačkoj graševini i ne treba trošiti previše riječi. Radi se o vinu koje će valjda vječito nositi titulu best buy među domaćim bijelim vinima, carica je tradicionalnog gemišta, no opet i s dovoljno kvaliteta da je se može predstaviti kao vrhunsko vino. Upravo je vrhunska Graševina 2020. bila sljedećim vinom na večeri u Kaiseru na zagrebačkoj Kajzerici. Grožđe od koje se ovo vino radi dolazi s položaja Vinkomir, Hrnjevac i Vetovo.

Rezultat je vino voćnih nota prije svega, a onda cvjetnih, punog tijela i vrlo svježe. Dovoljnog o ovom vinu govori zlato i titula Best in show na ovogodišnjem ocjenjivanju Mundus Vini u Neustadtu an der Weinstrasse, šampion ocjenjivanja u Kutjevu te Vinkovcima. Probali smo je s rigatoni tjesteninu s crème fraîche, umakom od nekoliko vrsta gljiva i usitnjenom idared jabukom. Kozarčanin je o ovoj sorti izrekao i nekoliko zanimljivosti. Graševina je prošle godine bila posađena na 23,8 posto hrvatskih vinograda. Najvjerojatnije potječe s područja Panonske nizine, ima je u gotovo svim zemljama bivše monarhije, a najbolja vina daje u kontinentalnoj Hrvatskoj te naslanjajućem dijelu Vojvodine, ponajprije Srijemu. Nudi nevjerojatnu raznolikost stilova, od pjenušavih do predikatnih vina, samo još ružičasto I crno nitko nije napravio. Jasno je kako je procjena da na graševini treba inzistirati u velikoj vinariji poput Kutjeva vrlo logična. Probali smo tako i Graševinu de Gotho 2019. Ovo je vino napravljeno od grožđa s položaja Vetovo, vinograda posađenog 1988. godine.

Naziv je vino dobilo prema opatiji koju je 1232. u Kutjevu osnovalo 12 cistercita iz Zirca na obali Balatona i nazvalo "Vallis honesta de Gotho". Gotho je jedan od starih naziva za Kutjevo, a ta je riječ vjerojatno kombinacija kuta i vasi, dakle sela u kutu podno Krndije. Druga je teorija da su ime dali bugarski osvajaću u 10. stoljeću koji su južne padine brda zvali kuč rekao je Kozarčanin.

Za ovo vino navodi se kako je riječ o vinu nešto drugačijem od berbe 2018. godine jer se grožđe moralo nešto ranije brati. No, i dalje je riječ o vrhunskom vinu, sjajnom uvodu u novu graševinu s položaja Koria. Vinograd s istoka gleda na Vinkomir pa se može reći da je grožđe "uči od najboljih".

Ukupna površina Korije je 30-ak hektara, a ova su vina s pet tabli ukupne površine 5,93 hektara. Graševine je najviše, posađena je na tri table, ukupno oko 3,5 hektara. Cabernet je na četvrtoj i dijelu pete, ukupno 1,8 hektara, a a ostatak pete table su crni pinot (0,66) i još malo graševine, 0,19 hektara graševine. Graševina Koria napravljena je u samo 1500 boca. Grožđe se ručno bere, fermentaciju pokreću prirodni kvasci koji su u podrum došli s grožđa.

Priča o maceriranoj graševini počela je 2017. kad su u vinariju stigle nove bačve. Osjete se u vinu, ali njihove arome nisu prenapadne. Berba 2018. njegovana je već u jednom rabljenim bačvicama pa je vino uglađenije i dopadljivije. Luda i mlada je berba 2019., a 2020. još luđa i mlađa, no to ne znači da se s vremenom neće mijenjati, objasnio je Kozarčanin.

Koria Cabernet Sauvignon i Pinot crni napravljena je u 3000 boca u vinu 80 posto sirovine daje Cabernet Sauvignon ali s dovoljno utjecaja Crnog Pinota. - Tajna je u načinu berbe. Grozdove crnog pinota odrežu kad su sasvim zreli, ali ostave ih da vise u vinogradu na trsu i prosušuju na zraku kako bi im se sadržaj koncentrirao dok sasvim ne dozrije cabernet sauvignon. Tad ih oberu pa prešaju i prepuštaju fermentaciji zajedno. Bobice iz berbi 2017. i 2018. macerirali su tri tjedna, iz 2019. i 2020. dva, ali mirisi i okusi to ne pokazuju. Cabernet sauvignon dominira vinima iz 2017. i 2020., no u berbi 2018. se kroz arome (pre)zrele višnje i čokolade osjeti i crveno voće tipično za crni pinot poput tek sazrele trešnje, a ima i nježnog cvijeća te zemlje. U dvogodišnjoj Crnoj Koriji, pak, crni pinot kao da je pljusnuo puno korpulentnijeg partnera i gotovo da dominira, objašnjeno je.

I za jedno i za drugo vino koje smo imali prilike probati na prezentaciji teško je bilo pronaći neku slabu stranu, pogotovo kod graševine koja je, primjerice, i doista bistra za macerirano vino osim što je dobro balansirana, s dovoljno kiselina, voćnih aroma koje se nastavljaju u okusu, dok se crnu Koriu isplati nakon probavanja pokoju bocu i ostaviti da još malo odleži nakon čega će to biti vino i s još nekim dodatnim kvalitetama povrh onih brojnih koje već sada iskazuje. Koria Graševinu probali smo sa svinjskom koljenicom, sporo kuhanom pa zapečenom, posluženom uz kremu od cvjetače i čips od celera, a crnu Koriu s biftekom s bukovačom, prokulicama, gelom od aronije i octom od maline. Sve je završilo Ledenom graševinom 2018. koja je lijepih aroma koje podsjećaju na med, ponešto lješnjaka, ima malo alkohola a ostaje raskošno.

Volite li vinske klasike? Oni ne nastaju preko noći, stvaraju se godinama, stoljećima… Iza njih je puno truda, pravi vinski virtuoz i topla obiteljska priča. Jednu takvu krije i Kabola, poznata butik vinarija između Momjana i Buja, nezaobilazno odredište zaljubljenika u vrhunska vina, ali i u skladan odnos prirode i arhitekture.

Kada je 1891. obitelj nona Ivana napunila prvu butelju odličnog Momjanskog muškata započela je ljubav obitelji Markežić prema vinu. U drvenim bačvama starog podruma iz godine u godinu vina su bila sve bolja, a skroman nono zasluge je pripisivao momjanskoj zemlji, zahvaljujući joj na svim blagodatima.

Tradiciju ovog jednostavnog istarskog težaka koji je većinu života proveo u polju, masliniku i vinogradu, nastavio je otac Mario, koji je znao da bez kvalitetnog grožđa nema dobrog vina. Buteljirano vino obitelji Markežić od 1981. nudio je u obiteljskom restoranu u kojem je majstorica u kuhinji bila njegova supruga. I jedna digresija: u tom se restoranu pripremio i najveći bijeli tartuf na svijetu iz Guinnessove knjige rekorda, pronađen u Motovunskoj šumi 1999., kojeg je njegov sin Marino kupio na dražbi.

Marino je danas jedan od najpoznatijih vinara u Hrvatskoj i šire, ljubav prema vinu pretvorio je u pravu strast. U arhivi čuva nekoliko butelja slavnog obiteljskog Momjanskog muškata iz 1891. Upravo tu godinu smatra godinom utemeljenja vinarije pa ove godine brend Kabola slavi 130. rođendan.

Prvi u Hrvatskoj odnjegovao vino u amforama

Ovaj vinar prvi je u mnogo toga, ali ga vinska scena pamti po tome što je prvi u Hrvatskoj odnjegovao vino u amforama izrađenim od posebne gline koje su stigle iz daleke Gruzije.
Oduvijek sam duboko vjerovao da malvazija ima izniman potencijal i da se od nje može napraviti ozbiljno vino koje dugo traje, pa smo prvi počeli s duljim maceracijama. Macerirana vina su kompleksnija, elegantnija, s dugim završetkom. Kupili smo amfore u Gruziji izrađene od posebne vrste gline i postavili ih u dvorištu naše vinarije. U njima je grožđe u kontaktu s talogom šest mjeseci. Na tržište je izišla prva Malvazija amfora berbe 2005., a naše Malvazije iz amfore izlaze svake tri godine na tržište, jer upravo toliko treba vinu za eleganciju, punoću i novu dimenziju. Prije četiri godine na tržištu se pojavio i naš Teran Amfora koji također daje iznimne rezultate, a iduće godine imamo premijeru Muškata Momjanskog Amfora berbe 2020., kaže ovaj istarski vinar.

Muškat momjanski: tri dimenzije iste sorte

Njegova vinarija najveći je proizvođač Muškata momjanskog, autohtone istarske sorte koja je nedavno dobila oznak zaštite izvornosti na razini EU. Njeguje se na malom području sjeverozapadne istre od Oskoruša do Merišća. Miriše na divlje karanfile, ruže i kadulje, savršeno paše uz slastice i najfinija jela.
Nema podruma u sjeverozapadnom dijelu Istre koji uz malvaziju i teran ne proizvodi i vino svojih predaka, a mi u podrumu naše stancije njegujemo svježi Secco, poluslatki Muškat Momjanski i Muškat Dolce, ističe Marino.

Svi proizvodi s BIO certifikatom

Vinarija Kabola (koja je ime dobila po obiteljskom nadimku) danas je poznati vinski brend. Njihova vina piju se u najboljim restoranima, vinogradi se prostiru na 20 hektara, a godišnje se proizvede oko 100 tisuća boca vina. No skromnost i zahvalnost prema momjanskoj zemlji ostale su temeljne vrijednosti obitelji Markežić. Njihova butik vinarija na prostranom imanju između Buja i Momjana jedna je od najljepših stancija i mjesto koje se ne propušta kada posjetite Istru.
Vino je stil života, s njim se živi, diše, osluškuje ga se, neraskidivi je dio naše istarske tradicije, odraz je karaktera vinara i u suglasju je s prirodom. A prirodu se treba duboko poštivati. Stoga sam iznimno ponosan što smo još od 2009. u potpunosti prešli na ekološku proizvodnju Kabola vina i maslinovih ulja, pa sva naša vina imaju BIO certifikat, zaključuje Marino.

U poslovanju svjetski poznate vinarije Kabola u blizini Momjana zasigurno su pomogla sredstva Programa ruralnog razvoja RH za razdoblje 2014. - 2020., iz kojeg je, putem natječaja Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju kroz tip operacije 4.1.1. ovo gospodarstvo ostvarilo višestruku potporu.

Prvo su se prijavili na natječaj namijenjen sektorima voća i povrća u koji pripadaju i ulaganja u postojeće nasade vinove loze, a na kojem su ostvarili potporu za kupovinu poljoprivredne mehanizacije i opreme u iznosu od 944.977,17 kuna.

Drugi put se javljaju na natječaj za ulaganje u sektor vinogradarstva, gdje konkuriraju za dobivanje sredstava za opremanje postojećeg nasada i to za postavljanje ograde oko i armature unutar nasada. I ovoga puta je prijava ocijenjena uspješnom, a gospodarstvu je pripao iznos potpore od 216.549,66 kuna.
Za butik vinarije poput naše ovakvi natječaji dobar su vjetar u leđa i velika pomoć posebno u ovim izazovnim vremenima, poručuje Marino Markežić, vlasnik vinarije Kabola.

U HKD-u Napredak u Zagrebu predstavljena su vina Vinarije Carska vina Grgo Vasilj iz Međugorja. Vinarija korijene vuče još iz 19. stoljeća, računaju, oko 170 godina do danas. Pridjev carska dobila su jer se u ovome kraju loza uzgajala još od rimskih vremena pa su se pila i u Rimu sve do dvora Marije Terezije. A modernu proizvodnju i izlazak na pravo tržište počeli su 1994. Grgo Vasilj poznati je hercegovački vinar, a zajedno sa sinom Andrijom postigao je uspjehe koje su prepoznali kupci i stručnjaci. Prve nagrade obitelj je dobila još 1912.

Sva raskoš sorti

Na 22 hektara vinograda prosječno godišnje proizvedu oko 80.000 litara vina. U Zagrebu predstavljenih sedam vina nije na širokom tržištu, dok su žilavka i blatina fine edition u retailu.

Prezentacija koju je vodio sommellier Tomo Jakopović počela je s Carskom žilavkom Premium iz 2020. U ovom vinu je 99% žilavka, a 1% su također tradicionalne hercegovačke sorte bena i krkošija. Po reakcijama publike, to je vino sve do prezentiranja crnih sorti imalo najviše glasova "za", pa i kada je predstavljena sjajna Carska žilavka Gregorius limited edition također iz 2020. Tu se razvila živa rasprava bi li Gregorius, koji ima odlične kiseline i PH vrijednosti, trebalo ostaviti u podrumu bar još dvije godine da sazrije do kraja i pokaže svu raskoš sorte žilavka. Zaključak je, a s time se složio i Vasilj, da bi to bilo dobro, ali da su oni u poziciji da moraju izlaziti ranije, prvenstveno zbog veličine podruma. Svakako bi bilo dobro sačuvati bar tisuću ili dvije butelja koje bi od sadašnje cijene 10-ak i nešto eura u budućnosti mogle koštati i 30. Vasilj je rekao da će svakako u budućnosti ostaviti određenu količinu jer je i sam toga svjestan.

Inače, čak pet od sedam predstavljenih vina nosi imena po Andrijinoj djeci: Sophia, Gregorius, Nika, Jeanne (Iva) i David. Vasilji, osim domaće blatine, od crnih svjetskih sorti preferiraju cabernet sauvignon. Tako smo imali priliku kušati rose Niku od CS-a, Jeanne cabernet sauvignon, a u cuveeu David zastupljen je podjednako 50%, kao i blatina.

Pravi winemakeri

Davor Zdjelarević pohvalio je rad međugorskih kolega.

Ovakvu stilistiku vina kada pijemo jedno za drugim u kratkom vremenu nije lako ocijeniti. Ovdje je riječ o vrlo precizno izrađenim vinima, a Vasilji su potvrdili da su winemakeri. Enolog može imati znanje, i ima, ali ne stavlja konačnu točku na proizvedeno vino, već sam vinar. To je ovdje vidljivo - kazao je.

U Carskoj blatini premium edition 2018. zastupljeno je, uz 90% blatine, po 5% trnka i cabernet sauvignona. Vinarija ima oko 29.000 trsova blatine i 25000 cabernet sauvignona, ostalo je najvećim dijelom žilavka. Carska blatina imala je 13,5% alkohola, kao i Jeanne 2017. (CS), a David 2018. (mješavina CS-a i blatine po 50%) 15,1%. Opći je zaključak da sva ta tri vina po sadašnjim parametrima imaju potencijal za višegodišnje odležavanje.

Andrija Vasilj je u stvaranju dobrih vina naglasio i rad u vinogradu i podrum.
Morate imati dobru sirovinu, ove godine na naših 22 ha ubrali smo 120 t odličnog grožđa, a to je preduvjet da preciznim radom u podrumu dobijete ovakva vina - kazao je.

Proizvode i rakiju u manjim količinama, lozovaču i višnjevaču, orahovaču i travaricu.

Ni Francuska, ni Italija, ni Španjolska - već Argentina! Ova južnoamerička zemlja već se treću godinu zaredom može pohvaliti kako imaju najbolju vinariju na svijetu. Portal World's Best Vineyards donio je takvu odluku nakon glasovanja i biranja gotovo 600 eksperata.

Vinarija Zuccardi Valle de Uco, smještena u regiji Mendoza, proglašena je najboljom vinarijom svijeta za 2021. godinu. Prilikom biranja vrednuju se uređenja i izgled vinarija, ali prije svega, kvaliteta njihovih proizvoda.

"Izuzetno smo zadovoljni. Ovo je vrlo važno priznanje za nas i za regiju, s obzirom da se žiri izmjenjuje iz godine u godinu" - izjavio je Miguel Zaccardi, jedan od menadžera vinarije. "Ovo nam omogućava da nastavimo Mendozu, ali i dolinu Uco, ucrtavati na svjetsku vinsku mapu" - dodao je.

Poredak, koji godišnje sastavlja žiri sastavljen od 600 svjetskih sommeliera, vinskih stručnjaka i novinara koji se bave luksuznim putovanjima ocjenjuje najbolja mjesta za kušanje vina, kao i arhitektura vinarija, ali i njihovih popratnih sadržaja.

Uz pobjedničku argentinsku vinariju, još se jedna vinarija iz te zemlje našla u TOP 10, a riječ je o vinariji Carena Zapata. Inače, drugom najboljom vinarijom proglašena je španjolska Marques de Riscal, a treća francuska Chateau Margaux.