Vinogorja

Iako vinari s područja Hercegovine slabo konkuriraju na međunarodnom tržištu, kako zbog slabe zaštite domaćih proizvođača tako i malog, odnosno nikakvog poticaja od države, u toj regiji se proizvode vrhunska i kvalitetna vina koja osvajaju brojne nagrade na međunarodnim sajmovima te stolove svjetskih tržišta.

Općina Čitluk, Brotnjo je vinogradarska općina i jedina općina u državi BiH u kojoj svaka obitelj ima zasade vinove loze i proizvodi vino. Međutim, zbog slabog ili nikakvog poticaja države, podizanja i opremanja vinograda i podruma te slabog izvoza puno zaostajemo za susjednim vinarskim državama te vinari s područja Hercegovine slabo mogu konkurirati na međunarodnom tržištu. I pored toga, na području općine Čitluk registrirano je 15 do 20 vinara koji proizvode vrhunska vina, a onih što proizvode kvalitetna i stolna vina ima i više - kazao je predsjednik OO "Dani berbe grožđa" i predsjednik Općinskog vijeća Čitluk Predrag Smoljan.

Po njemu je zabrinjavajuće što je zadnje četiri do pet godina opao interes kućanstava za podizanjem novih zasada vinove loze i što je došlo do stagnacije u proizvodnji vina.

Sama činjenica, kaže Smoljan, da nema zakona o vinima govori o tome da je sama legislativa vezana za proizvodnju grožđa i vina neuređena i da su vinogradari i vinari BiH u dosta nezavidnom položaju.
Kada, pak, govorimo o zaštiti domaćih proizvođača, toliko smo otvoreno tržište da nam se može uvoziti sve i svašta. Premda imamo s par država dogovor o slobodnom izvozu vina te nam zemlje svako malo postavljaju barijere i na razne načine našim vinarima otežavanju plasman njihovih proizvoda - navodi Smoljan.

Po njegovim riječima, značajan je iskorak napravljen moderniziranjem vinskih podruma, kušaonica jer moderna proizvodnja vina, odnosno podrumarstvo je nezamislivo bez povezivanja s turizmom i najbolja promocija vina je u vlastitom podrumu, što su, kaže, nažalost uočili tek prije dvadesetak godina.

Kao zoran primjer navodi Istru u Hrvatskoj gdje vinari svoja vina plasiraju upravo u vinskim podrumima.

Godišnja proizvodnja grožđa na području Čitluka prelazi 9.000 tona

Smoljan podsjeća kako godišnja proizvodnja grožđa na području Čitluka prelazi 9.000 tona, a dominantne sorte su Žilavka i Blatna.
Bilo je pokušaja da se ove sorte prenesu na druga područja, ali ta kvaliteta koju postižu te sorte u Hercegovini ne može se nigdje ni približno postići - dodao je.

U Čitluku se tradicionalno održava i turističko-kulturno-gospodarstvena manifestacija "Dani berbe grožđa".
Iako je vinarstvo u Hercegovini imalo svojih uspona i padova, nikada nije prestalo biti glavna grana poljoprivrede, a može se reći i način života ovdašnjih ljudi. Upravo kako bi očuvali tradiciju i poticali razvijanje turističke ponude i razvoja poljoprivrede, kako ove općine tako i šire, u Čitluku se već 66 godina održava turističko-kulturno-gospodarstvena manifestacija Dani berbe grožđa - navodi Smoljan.

Kako ističe, manifestacija istodobno ima za cilj zbližavanje i učvršćivanje zajedništva žitelja Brotnja i njihovih gostiju, a seže od daleke 1955. godine.
Brotnjaci nisu slučajno izabrali rujan, odnosno vrijeme trganja grožđa za manifestaciju. Naime, tada vlada posebna atmosfera kada se u podrume unose plodovi dugogodišnjeg rada i s nestrpljenjem očekuju kad će se fermentirati grožđe koje će prerasti u vrhunska vina - objašnjava Smoljan.

Stoga, kaže, i pored epidemije koronavirusa, i prošle i ove godine, iako u znatno reduciranom izdanju, ipak su obilježili manifestaciju kako sportskim tako kulturnim događajima.

Obiteljski podrum "Vilinka" proizvodi do 40 tisuća litara kvalitetnog i vrhunskog vina

Vinar Velimir Ereš, čija obiteljska Vinarija "Vilinka" na Sretnicama (Čitluk) godišnje proizvede od 30 do 40 tisuća litara godišnje vina, kaže kako su se za plasman vina i tržište izborili uglavnom samopromocijom na međunarodnim sajmovima, natjecanjima i izložbama u Zagrebu, Splitu, te u Mostaru i Sarajevu, ali i na Decanarevom svjetskom ocjenjivanju vina gdje su zadnjih desetak godina prisutni.
Naša su vina osvojila desetke nagrada na domaćem i regionalnim sajmovima, izložbama i natjecanjima. Zadnje tri godine za Žilavku smo dobili dva srebra i jedno zlato, a inače smo pokupili ukupno 20 medalja u Decanteru i tu smo nabolje ocjenjivani u vinu u BiH - kaže Ereš.

Dodaje kako izvoze u Ameriku, Njemačku i Hrvatsku.
Vinograd posađen na brdu Sretnice, na oko 400 metara nadmorske visine je osunčan po cijeli dan, a sve počinje dobrim i kvalitetnim grožđem, što doprinosi kvaliteti vina i dobrim urodom - kaže Ereš, dodajući kako i ove godine očekuju izuzetnu kvalitetu vina.

Istodobno podsjeća kako je upravo njihovo vino Žilavka X line White Cuvee, papa Ivan Pavao II. pio na službenom ručku u Sarajevu, na što su, kaže, posebno ponosni.

Kad je riječ o budućim planovima, Ereš dodaje kako bi ovaj obiteljski vinograd mogao plasirati i više vina zbog čega razmišlja o proširenju kapaciteta vinarije.

Pobrano je eko grožđe sivog pinota Vina Lovrec. Nakon uspjelog eksperimenta u sivom pinotu, cjelokupna obiteljska vinarska proizvodnja preusmjerena je na ekološki način rada.

Predznak "eko" Lovreci već dugo žive i primijenjuju u proizvodnji vina, ali sada stiže i službena potvrda nadležne institucije.

Odluku za formaliziranje proizvodnje ekoloških vina Lovreci su donijeli već 2015. godine. Najprije su eksperimentalno krenuli na dislociranom vinogradu sivog pinota. Htjeli su vidjeti mogu li se stroga pravila ekološke proizvodnje iz Austrije primijeniti na vinogradarstvo i vinarstvo u Međimurju.

Mogu se naravno, ali službeni certifikat se čeka dugo zbog strogih pravila nadzora i dobiva najprije za grožđe, a zatim i za vino. Potrebno je nekoliko godina prilagodbe tla, oplemenjivanjem bioraznolikošću kao i potpunim odbacivanjem štetnih sredstava u vinogradarstvu i vinarstvu.Nakon uspjelog eksperimenta u sivom pinotu, cjelokupna obiteljska vinarska proizvodnja preusmjerena je na ekološki način rada.

U Međimurju općenito još uvijek nema značajan broj eko proizvođača, a vinarstvo prije iskoraka Lovrecovih, niti jednog.

Lovreci se nadaju da će i drugi imati hrabrosti prihvatiti ekološku proizvodnju jer oni su dokazali da je moguće proizvesti zdravo i lijepo grožđe, a samim time i puno zdravija i prirodnija vina! Kako je berba izgledala pogledajte u fotogaleriji.

Službeni certifikat je potvrda vjerodostojnosti vina namijenjena ekološki osvještenim potrošačima kakvih ima srećom sve više.

Uz puno truda, volje i cjeloživotne posvećenosti stvaranju vina, obitelj Lovrec je uvjerena da će njihova eko vina lako naći put do onih koji su spremni mijenjati u današnjem vremenu toliko potreban način razmišljanja i življenja! A raditi s višim ciljem i smislom, dvostruko je zadovoljstvo!

Vlasnici dviju uglednih bordoških vinarija mogli bi završiti u zatvoru u skandalu koji je potresao francusku vinsku industriju.

Hubert de Boüard, vlasnik Château Angélusa i Philippe Castéja, vlasnik Château Trotte Vieille, optuženi su za navodno namještanje ulaska svojih i vinarija koje su konzultirali, u klasifikacijsku St.Emiliona i njihovo rangiranje kao Grand Cru Classé A i B kako bi neopravdano napuhali cijene vina. Za takva kaznena djela zakon propisuje do pet godina zatvora, a budu li osuđeni prilično je sigurno da će morati platiti 500 tisuća eura kazne.

St. Emilion je bordoška apelacija na desnoj obali rijeke Dordogne, slavna po Chateau Cheval Blanc, Chateau Pavie, Chateau Ausone, Chateau Angels, vinarijama koje nose najviši status Premier grand cru classé A. Klasifikacija St. Emiliona ima tri razine: Premier grand cru classé A je najviša, slijede Premier grand cru classé B i Grand cru classé. Prva klasifikacija u St. Emilionu napravljena je 1955. godine.

hubert-bouard
Hubert de Boüard, vlasnik Chateau Angelusa (foto/Chateau Angelus)

Za razliku od Bordoške klasifikacije iz 1855. koja se odnosi na Medoc i Graves, lista za St. Emilion revidira se svakih desetak godina. Za proces je zadužen INAO, francuski Institut za porijeklo i kvalitetu. Klasifikacija je obnovljena 1969, 1986, 1996, 2006, i 2012. Iduća se očekuje 2022. što tajming ovog suđenja čini još zanimljivijim.

Boüarda i Castéju kazneno su prijavili vlasnici tri bordoška chateaua, ogorčeni jer njihove vinarije nisu ušle u Grand Cru Classé, status koji donosi globalni tržišni prestiž i može značajno povisiti cijenu vina.

Pravna bitka oko statusa vinarija u St.Emilionu traje od 2012. kada je INAO objavio zadnju klasifikaciju. Nju je uvelike odredio skandal koji je izbio šest godina ranije, kad su određivali klasifikaciju iz 2006. Te je godine status Premiers grands crus classés dobilo 15 vina, a Grands crus classés 46 vina. Četiri nezadovoljna vinara čija su vina ispala iz klasifikacije, tužili su vinare koji su donijeli odluku i sve je završilo nizom čudnih i zamršenih sudskih odluka.

Kad su sudovi klasifikaciju proglasili nevažećom, za berbe od 2006. do 2009. primijenjena je klasifikacija 1996. Što znači da su degradirana vina dobila natrag svoj prestižni status, ali su ga onda izgubile vinarije koje su tek ušle u klasifikaciju i onda su prosvjedovali njihovi vlasnici. Stvar je na kraju 2008. presjekao francuski Senat koji je odlučio da svi moraju ostati u klasifikaciji onako kako su uvršteni prije sporova.

Da se skandali ne bi ponavljali, proces odlučivanja za klasifikaciju 2012. proveden je drugačije. INAO je u vinarije poslao inspekcije, angažirali su sommeliere za kušanja, sve neovisne profesionalce koji nisu imali veze sa St. Emilionom. Sindikat vinara St.Emiliona i Bordoška udruga vinara nisu imali pristup izboru, pozvani su stručnjaci iz Burgundije, Champagne, Provanse i doline Rhone.

O klasifikaciji je odlučila sedmočlana komisija. Ukinuto je ograničenje broja vinarija koje mogu biti uvrštene, a na tadašnjoj rang listi najviši status dobili su Chateau Angelus čiji je vlasnik sada optužen za namještanje, i Chateau Pavie. Već iduće godine, sve je ponovno završilo na sudu. Tri vinarije koje nisu ušle u klasifikaciju žalile su se bordoškom upravom sudu da je proces odlučivanja bio pun proceduralnih grešaka. Među tužiteljima je bio i Château La Tour du Pin Figeac koji se nije ni prijavio za klasifikaciju 2012. jer se bio spojio sa Cheval Blancom.

Boüard i Castéja ovog su se tjedna pojavili na sudu kako bi se izjasnili o optužbama. Obojica su imali moćne pozicije u INAO-ovoj komisiji koja je odlučila čija vina ulaze u Grand Cru Classé i kao takvi su, rečeno je na sudu, djelovali istodobno kao sudac i porota u sastavljanju regionalne rang liste.

Tužiteljstvo tvrdi da su zloupotrijebili utjecaj kako bi osigurali prestižni status za svoje vinarije i svoje klijente. Riječ je o značajnom slučaju koji bi mogao imati ozbiljne posljedice za St. Emilion. Odvjetnik tužitelja Eric Morain tvrdi da je sada na testu cijeli sustav rangiranja u St. Emilionu.
Ovaj sustav potrošačima ne otkriva da kvaliteta vina na kušanju nosi samo 30 posto bodova za klasifikaciju," rekao je. Sve ostalo temelji se na slavi chateaua, lobiranju i politici.
To je sustav koji prodaje brendove a ne grožđe i vino, tvrdi odvjetnik.

Boüard je u ponedjeljak sudu rekao da ni na koji način nije sudjelovao u zloporabama i da je u okviru INAO-a poštovao pravila od početka do kraja. Dodao je da se sve odluke o klasifikaciji donose jednoglasno, konsenzusom desetaka vinara.

U klasifikaciji St. Emiliona trenutno je 18 Premiers grands crus classés i 64 Grands crus classés. Dvije slavne vinarije Chateaux Cheval Blanc i Auson, u srpnju su najavile da izlaze iz klasifikacije jer ona više nema veze s kvalitetom vina. Što će sve itekako utjecati na odluke koje će se donositi iduće godine.

Iako već 21 godinu živimo u trećem tisućljeću na krilima mega bitnih znanja i sofisticiranih tehnologija, velika većina prehrambenih proizvoda koje dnevno konzumiramo nema i ne postiže neki zavidan rok trajanja. Brojni, tisuće i tisuće njih jedva godinu, dvije. Ne govorim o produktima iz svemirskih programa, onima iz dubokog leda niti nadnaravnih dehidracija. Govorim o svakodnevnim namirnicama s vrta, polja, šume, mora ili npr vinograda.

Fokus stavljam na vino. Širom svijeta na stolove dnevno stižu debeli milijuni litara vina. Većinom su to svježa vina ili berbe stare 2 - 3 godine, puno rijeđe vina starija od 5 - 6 ili više godina. Pa vino nije problem, reći će brojni jer svijet vjeruje u maksimu: što starije - to bolje! Istina??? Istina, ali ta istina niti slučajno ne vrijedi za svako, ali baš svako vino. Naprotiv. Čak i velika i znalački stvorena vina ponekad ne dožive pitkost dvadesetog ili starijeg rođendana.

Kako onda stoji stvar s arhivskim vinima?

Arhivsko vino je kvalitetno ili vrhunsko vino koje je u podrumskim uvjetima čuvano pet ili više godina, od toga najmanje tri godine u boci. Arhivska vina se ne štancaju po narudžbi i u neograničenim serijama kad nekom marketu ili hotelskom lancu npr usred kolovoza zatrebaju.

U arhivskim vinima uživaju istinski znalci koji razumiju i znaju cijeniti njihovu profinjenost, koji umiju odrediti prigodu i vrijeme kada će ih piti, uz koja jela i u kojem društvu. Počastiti nekog ili mu pokloniti arhivsko vino znači iskazati mu posebnu čast i osobito poštovanje. Iako se vina mogu promišljeno kreirati s vjerojatnošću da će jednog dana ponijeti atribut "arhivsko", arhivska vina se dobrom vinaru češće dogode ili posreće.

Istinitost gornjih rečenica snažno su doživjeli kušači na radionici Arhivska vina Vinarije Kocijan minulog petka. Vinarija Kocijan je u povijesti Međimurja prva vinarija koja je organizirala vođenu degustaciju arhivskih vina. Večer su posebnom i pamtljivom prije svega učinila rijetka i čudesna vina, ali i izuzetno znanje, preciznost i zanimljivost kojom je renomirani hrvatski sommelier Darko Lugarić vodio degustatore kroz vremensko putovanje vinarije Kocijan.

Impresionira činjenica da je svako vino iz predstavljene liste bilo Netko, više od polovice u izvrsnoj kondiciji, a za nekoliko njih se smije izreći proročanstvo: dobro će se piti i kad nas (nekih) neće biti! Nakon iskustava sedam kušanih vina sigurno je da se nikom' v nebo ne žuri, a u jednoj raspravi, kakve je Lugarić spretno poticao nakon svakog vina, na pitanje Što je najsigurnije za arhivsko vino ili kako ga najsigurnije čuvati, doajen međimurskog novinarstva Stjepan Mesarić je gordo ustvrdio:

Najsigurnije ga je čim prije popiti! Makar je preporuka šaljivo izrečena, dio kušača je preporuku zapisao velikim slovima, a velikim i k tomu boldanim slovima mora se ispisati respekt i zahvala vinskim majstorima i domaćinima vinarije Kocijan za domaćinstvo, a najviše za ponuđenu listu:

• Šipon iz 1997. godine
• Pušipel kb iz 2012. godine
• Rajnski rizling iz 2012. godine
• Rajnski rizling kb iz 2013. godine
• Graševina iz 2007. godine
• Pušipel ibb iz 2013. godine
• Traminac mirisavi ibpb iz 2013. godine

Vina tvrtke "13. Jul-Plantaže" postigla su sjajan uspjeh na nedavno završenom ocjenjivanju vina u Beču Austrian Wine Challendge (AWC), osvojivši čak deset medalja.

Zlatne medalje osvojili su Premijer 2013, Vranac Reserve 2015 i Vranac Barrique 2016, dok su srebrom nagrađeni Pro Anima Pinot Blanc 2019, Vladika 2018, Luča 2019, Stari Podrum Vranac 2013, Stari Podrum Cuvee (Merlot-Marselan- Petit Verdot) 2013, Chardonnay Barrique 2017 i Kratošija 2017.

Na ovogodišnjem natjecanju AWC u Beču, koje je na listi globalnih vinskih dešavanja ocijenjeno kao najmasovnije, i na kojem je 1.641 proizvođač iz cijelog svijeta poslalo 12.525 uzoraka vina na međunarodnu provjeru kvaliteta, svaki natjecateljski uzorak poslan iz Plantaža nagrađen je medaljom.

Osvajanjem zlatnih medalja, vranac je iznova potvrdio autentičnost i reputaciju velikog vina, kao i snagu i moć teroara s kojeg potiče. Osim vranca, na ocjenjivanju u Austriji, zavidan uspjeh ostvarila su i bijela vina Plantaža, koja su osvojenim medaljama, na ovom prestižnom međunarodnom ocjenjivanju, potvrdila izuzetan kvalitet i ovog segmenta proizvodnje.

Ponosni smo na još jedan uspjeh naših vina na najznačajnijim međunarodnim takmičenjima u ovoj godini. U izuzetno velikoj i jakoj konkurenciji vina iz cijelog sveta, iz godine u godinu, iznova, dokazujemo visok kvalitet vina Plantaža na globalnom nivou i Crnu Goru visoko pozicioniramo na vinskoj mapi svijeta, navode iz "13. Jul-Plantaža".

Na mjestu današnje vrlo uspješne Vinarije Fazan u blizini Prnjavora još prije 14 godina nalazilo se samo šiblje u kojem su boravili fazani. Oksana i njen suprug Christian odlučili su oživjeti Oksaninu djedovinu. Danas se njihova vina prodaju isključivo u Francuskoj.

Počela je sezona kada vinari imaju najviše posla, grožđe je zrelo i već se uveliko bere i priprema za preradu u vina. Svi s kojima mso imala priliku razgovarati, ističu da im je upravo to najbolji i najljepši dio godine, vinogradi su prepuni berača, žamora i smijeha. Upravo tako, ovih dana je i u mjestu Naseobina Lišnja kod Prnjavora, u vinogradu Oksane Sadžik i njenog supruga Christiana Zwickerta. Upravo je on najzaslužniji za uspjeh kojega su postigli, jer je svoje 35-godišnje znanje i iskustvo pretočio u Vinariju "Fazan", a najveća satisfakcija su priznanja i nagrade koje su do sada osvojili.

Oksana je rođena u Bosanskoj Gradišci, nakon srednje škole odlazi na ljetovanje u Njemačku, ali zbog rata u Bosni i Hercegovini ostaje znatno duže od planiranog. Iako je završila medicinsku školu, u Njemačkoj počinje od nule te je prinuđena raditi teže fizičke poslove dok ne nauči njemački jezik. Uporna i vrijedna kakva jeste, ubrzo nastavlja školovanje, a danas je doktorica stomatologije i oralni kirurg, koji ima vlastitu ordinaciju u Njemačkoj. Nakon što je izgradila karijeru upoznaje Christiana, enologa iz Francuske.

Oživjeli zapušteno imanje

Na vinogradarstvo se odlučuju nakon što je Oksani njena majka Nada poklonila parcelu od 23 dunuma u okolici Prnjavora, koju je naslijedila od oca. S obzirom da se radilo o zemljištu koje je 25 godina bilo zapušteno, prve dvije godine su proveli čisteći šiblje koje je svuda obraslo pripremajući zemljište za sadnju. Prvi zasad vinove loze, od jednog hektara zasadili su 2009. godine, što je poslužilo kao eksperiment.

Kada smo posjetili imanje prvi put, moj suprug je rekao da ćemo tu napraviti vinariju, na što sam se ja nasmijala i nisam povjerovala. Danas u ponudi imamo izvrsna vrhunska vina koja mogu da pariraju najkvalitenijim francuskim i osvajaju brojne nagrade širom Evrope- priča Oksana Sadžik.

Težak i naporan početak

Najveća podrška od samog početka im je bila Oksanina majka koja je rješavala papirologiju i sve što je potrebno za osnivanje vinarije, svaki dan je putovala 50 kilometara u jednom smjeru, da bi došla do Prnjavora i pomogla im da pokrenu posao. Oksana i Christian su svakog petka avionom putovali relacijom Cirih-Banja Luka, a nedjeljom uveče se vraćali nazad, vikende su provodili radeći na imanju, što je trajalo pet- šest godina.

Godinu dana kasnije, uvidjeli su da se u ovaj projekat uključilo skoro cijelo selo te da je Nada okupila lokalne penzionere, koji su ozbiljno shvatili posao u vinogradu prativši uputstva koja im je dao ovaj stručnjak u proizvodnji vina, za održavanje vinograda, pa su proširili zasad na ostatak zemljišta.

Tokom izgradnje vinarije susreli su se sa određenim problemima, jer je Christian radio samo po evropskim standardima. Sav materijal koji je u nju ugrađen, morao je biti bez ikakvih otrova i opasnih hemikalija koji bi mogli pokvariti kvalitet vina.
Nosili smo zemlju na analizu da bismo kod najboljeg proizvođača sadnica u Francuskoj dobili one koje su pogodne upravo za nju. Na Francuskom institutu su nam rekli da naše tlo ima kvalitet i predispozicije za uzgoj vina kao ona iz regije Pomerol, gdje se proizvode vina koja koštaju i do 3000 eura po boci, ističe Oksana.

Plutajući podrum

Kada se radio vinski podrum, ovaj je enolog tražio da on bude "plutajući", ukopan u brdima, sa otvorima da bi, dok vino odležava, zrak iz zemlje mogao kružiti po drvenim bačvama koje nabavljaju u Francuskoj. Komentiraju da upravo taj spoj bosanske zemlje i francuskog hrasta vino čini posebnim.

Kada ga je na kušanje ponudio svojim dugogodišnjim klijentima, naviknutima na vrhunska, skupa vina, bili su oduševljeni, te su postali stalni kupci i konzumenti. Tako da za sada svoja vina plasiraju isključivo u Francusku, no želja im je da ostvare plasman i na domaćem tržište.

Sve se radi po europskim standardima

U junu prošle godine su zasadili novih 1200 čokota, a grožđe namijenjeno proizvodnji pjenušca. "Perle ljubavi" je prvi oficijelni pjenušac u Bosni i Hercegovini, a sastoji se od dvije sorte grožđa Riesling i Chardonnay.

U ponudi imamo bijela vina od sorti Riesling, Chardonnay, Pinot bijeli, a od crnih Cabernet Sauvignon, Pinot Noir, Cabernet Franc i Syrah. Također,Christian pravi i kupaže te stolna vina kao što je Salsa. Imali smo i rose vino "Balkan ballet", ali je rasprodan i prije izlaska na tržište. Ove sorte su jako zahtjevne, jer je kod nas veoma hladno, zimi ih moramo zaoravati i pokrivati agrotekstilom da ne bi smrznuli, dodaje.

Plodonosna godina za vinariju

Iako sušna, za Vinariju "Fazan" je ova godina bila itekako plodonosna. Njihovo vino je prepoznato kao jedno od najboljih u Bosni i Hercegovini, čemu svjedoče i zlatne medalje iz Skopja i Londona. Nadaju se da će im ovogodišnja berba donijeti još kvalitetnije vino s obzirom da je suša odgovarala vinovoj lozi. Brdo na kojem se nalazi plantaža je bogato vodom, pa je lišće ostalo zeleno tokom cijelog ljeta.

Ova bi godina mogla biti jako dobra

Posebnu zahvalnost iskazuju lokalnim mještanima, koji su im pružili neizmjernu podršku od samog početka. Ljudi su to koji svoje penzionerske dane provode u njihovom vinogradu i rado pomažu u vinariji i oko nje.
Ove naše dječake i djevojčice, kako ih ja od milja zovem, smatram svojom porodicom. Kada su oni na imanju, mi znamo da će sve biti kako treba. Naravno, rado primamo i podmladak, voljeli bismo da i studenti i učenici poljoprivredne škole dođu na naše imanje i u praksi nauče kako se proizvodi vino po najsavremenijim standardima, poručuje Oksana i ovim putem poziva sve zainteresirane učenike na plaćenu praksu uz mentorstvo vrhunskog stručnjaka za vina.

Lucija Kužir ima samo 27 godina, a već je tri godine voditeljica vinogradarske i vinarske proizvodnje u vinariji Feravino. Njezin godinu dana stariji dečko, Martin Kovačević, glavni je enolog u toj vinariji, a njih dvoje zajedno među ključnim su ljudima kojima je obitelj Ergović povjerila više nego ambiciozno zamišljen razvoj svoje vinarije u Feričancima, ljupkom slavonskom mjestu pod obroncima Krndije.

Zagrepčanki Luciji i Dalmatincu Martinu ovo je prvi posao. Njih dvoje upoznali su se pred kraj studiranja, a oboje su, kao najbolji studenti studija Vinogradarstva i vinarstva na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, osvojili stipendiju Zaklade Miljenko Grgich (američki vinar hrvatskog podrijetla, nap.a.) koja im je omogućila višemjesečno stažiranje u Kaliforniji. S tim su se iskustvom vratili u Hrvatsku i javili se na oglas Ferovina koji je tražio dva enologa, jednog s iskustvom te jednog početnika.

Krajem srpnja 2018. godine pozvani su u Našice na razgovor za posao. Razgovor s HR službom u Nexe grupi okončan je tako što su Luciju i Martina pitali hoće li pristati bude li za posao izabrano samo jedno od njih, na što su odgovorili 'ne, idemo samo u paketu'. Mislili su da je tu stvar okončana, da im se dogodilo 'Martin u Našice, Martin iz Našica'. Vratili su se u Zagreb, a onda ih je nazvao osobno Ivan Ergović, predsjednik Uprave Nexe grupe, i oboje ih pozvao vinariju. I tako su Lucija i Martin preselili u Našice i zaposlili se u tvrtki Osilovac, u sklopu koje je i vinarija u Feričancima.

Osma tvrtka glavnog stratega

Nakon što je radno iskustvo i povjerenje obitelji Ergović stekao na različitim poslovima u čak sedam tvrtki iz sastava Nexe grupe, iste te godine na čelo tvrtke Osilovac (koja nije u Nexe grupi, ali su povezani vlasnički) postavljen je Ivan Maričić (39), kojem je povjereno da, nakon što je prethodno vinarija prošla dva investicijska ciklusa i temeljito je modernizirana, izradi novu strategiju njezina razvoja.

Kada je stavljeno na papir otkuda valja krenuti, došlo se do dva sažetka, jedan pod nazivom 'izazovi tržišta' (proizvodnja vina u Hrvatskoj je u padu; značajno povećanje konkurentnosti u kvaliteti i efikasnosti; potrošnja vina stagnira uz pojavu novih potrošačkih segmenata; industrija je fragmentirana i sporo se prilagođava novim trendovima; vino ima manji udjel u industriji alkoholnih pića uz manje stope rasta; potrošači su sve zahtjevniji), a drugi pod nazivom 'izazovi Feravina': proizvodi dominiraju u nižem cjenovnom segmentu; asortiman je preširok i neprilagođen potrebama tržišta; proizvodi cjenovno nisu na dovoljno visokoj razini u odnosu na kvalitetu; percepcija brenda vezana je uz industrijsku proizvodnju vina; brend se teško može povezati s novim generacijama (izazov privlačenja mlađih kupaca); brend je u svom razvoju dosegnuo vrhunac i potrebna je promjena kao odgovor na izazove tržišta i nastavak razvoja vinarije.

Naglasak je, dakle, na brendu pa je angažirana agencija Bruketa&Žinić&Grey da to riješi po svim pravilima struke. I uz pomoć konzultanata - Lucije i Martina.

I tako je nastala Enosophia

I tako je kreiran brend Enosophia, pod kojim će u budućnosti na tržište dolaziti sva vina iz vinarije. Dosad su pod tim krovnim brendom plasirana tri vina, dok ostala još uvijek imaju oznaku Feravino. Prvo je graševina koja je dobila ime 'Trs no. 5' (svaki 5. trs u Hrvatskoj je graševina!) te interaktivnu etiketu koja svira uz pomoć odgovarajuće aplikacije. Drugo je ružičasto vino 'Matarouge', spretno i sretno imenovano uz pomoć dodatka jednom jedinom slovu u imenu lokacije, Mataruge, na kojoj je vinograd iz kojeg za njega dolazi grožđe. Interaktivna etiketa, opet uz pomoć aplikacije, potrošaču prikazuje svjetski atlas rose vina. Treće je vino prvi pjenušac iz buduće linije Enosphia sparkling, a nazvano je 'Nice to see You'.

Do kraja ove godine bit će razvijeno novih sedam proizvoda pod novim brendom, a završetak rebrendinga predviđa se u naredne dvije do tri godine. Lucija i Martin tome su sada posve posvećeni, a onako 'usput', Lucija ovog mjeseca još i koordinira sve poslove oko berbe koja u Ergovićevim vinogradima traje oko mjesec i pol, budući da ima mnogo sorti grožđa koje dozrijeva u različitom razdoblju.

Rebrending je tek početak

No s završetkom rebrendinga ne završavaju ambiciozne promjene koje obitelj Ergović ima s vinarijom u Feričancima. Naprotiv. Osim što se na tržištu žele pozicionirati kao moderna vinarija s najboljim crnim vinima Slavonije, vizija je Ergovića i da postanu vodeći pokretač razvoja destinacije Feričanaca.

Počeli su, uz pomoć novca iz europskih fondova, koji im je uvelike pomogao i u prethodnim investicijama u nove nasade i opremanje novog, modernog, podruma, s obnovom kurije Mihalović u Feričancima, koju namjeravaju pretvoriti u heritage hotel. U tom će hotelu biti, doduše, tek nekoliko soba za goste, veći dio prostora bit će namijenjen okupljanjima. Za boravak gostiju, koje će jednom privući vina, hrana, konji, priroda i ostale ljepote, predviđena je gradnja posve novog hotela, uklopljenog uz zgradu starog podruma vinarije. Stari će pak podrum, podignut 1962. godine, a u međuvremenu preuređen i ušminkan, doživjeti još jedno preuređenje , ovaj put u raskošnu vinariju u kojoj će gosti moći kušati i kupovati vina. Posebna bi atrakcija trebao postati restoran na lokaciji 'Goveđa glava', također već jednom ne tako davno preuređivan, gdje se planira proširenje restorana posred vinograda. Da ne bude zabune, zbog njega se vinograd neće iskrčiti, već je zamisao da se stolovi postavljaju između redova trsova.
Znamo samo što će se piti

Vinogradi obitelji Ergović rasprostiru se na oko 160 hektara, a godišnje se u njima ubere oko 900 tona grožđa. Grožđe se ubire ručno, a ove godine na berbi je angažirano sedamdesetak ljudi. Organizacija berbe, kao i organizacija prerade grožđa, Lucijin je posao kao voditeljice vinogradrske i vinarske proizvodnje. Njezin se posao uvelike isprepliće s Martinovim, koji, kao glavni enolog, prati put vina od trenutka sadnje trsova do arhiviranja vina. O njegovoj umješnosti ovisi hoće li nova vina pod brendom Enosophia vratiti sve dosad uloženo u vinariju i opravdati očekivanja vlasnika.

Izazov je velik.

No na web stranici Feravina ovih dana nailazimo na više oglasa za zapošljavanje, među ostalim, traži se voditelj/ica odjela vinogradarstva, što znači da će se Lucija moći posvetiti samo vinarstvu, a traži se i još jedan pomoćnik enologa. Tko zna, možda se na te oglase opet prijavi neki par koji ide samo u paketu.

Eh, da. Lucija i Martin planiraju vjenčanje. O detaljima ne znamo ništa, ali smo više nego sigurni da znamo koja će se na svadbi vina piti.