Vinogorja

Iako su ledene berbe postale iznimka, za razliku od onih koji zamrzavaju grožđe, u Kutjevu ostaju vjerni potpuno prirodnoj proizvodnji

Čisto, elegantno vino s notom karamele, mandarine i naranče i jako intenzivnom aromom marelica, gdje se osjećaju i dinja i limunova korica. Prekrasno vino!
Tako su 2014. godine Decanterovi suci opisali Traminac ledeno vino vinarije Kutjevo iz berbe 2011., koje je tada postiglo povijesni uspjeh na tom prestižnom natjecanju.

Ledena vina doista su nešto posebno i jedinstveno. Ako postoje boce koje se čuvaju za posebne prilike, onda vina ledenih berbi svakako pripadaju u tu kategoriju. Njih ne sljubljujete uz kolače i ne dijelite ih sa svakim. To vino pijete s vama najvažnijom osobom koju nježno držite za ruku dok u drugoj držite staklenu čašu u kojoj se prelijeva tekućina opijajućeg mirisa i pomalo lijenih kretnji. Vina iz ledene berbe pripadaju u kategoriju predikatnih vina koja označavaju vina brana nakon redovnih rokova berbe. Ovdje će tako pripadati i kasne, izborne berbe, izborne berbe bobica i izborne berbe prosušenih bobica. Jedno od najboljih vina ledene berbe u Hrvatskoj zasigurno radi vinarija Kutjevo. Zakonom je propisano da temperatura u trenutku berbe ne smije biti viša od -7 °C dok sadržaj šećera u bobicama ne smije biti niži od 127 oechslea (mjerna jedinica za težinu mošta nazvana po Christianu Ferdinandu Öechsleu koji je izumio vagu za mjerenje mošta).

Budući da su posljednjih godina zime vrlo blage i vrlo je rijetko da se održi tako niska temperatura, ledena berba postala je iznimka. Samim time je i vino dobiveno u takvim uvjetima stvar prestiža i luksuza. Ove godine temperatura se ipak spustila dovoljno ispod ništice da vrijedne ruke kutjevačkih berača mogu pobrati smrznute bobice grožđa sorte traminac.

Kutjevo ima tradiciju ledenih berbi dugu 200 godina, a sama vinarija, poznato je, datira od 1232. To je doista spektakularan podatak pa je prava šteta koliko je to povijesno bogatstvo Zlatne doline u turističkom smislu zanemareno.

Sama berba započinje u ranim jutarnjim satima, nekad se znalo brati i prije zore kako se temperatura ne bi podigla jer je važno da grožđe bude potpuno smrznute. Poseban je doživljaj prije svitanja otići u berbu dok ti snijeg škripi pod cipelama, a snježne pahulje plešu vinogradom. Pri samom dolasku berači založe vatru, gdje odlažu topli čaj koji će im dobro doći da ugriju promrzle prste. Ostaviti grožđe za ledenu berbu može se usporediti sa srećom na ruletu. Nikad nisi siguran hoće li ti priroda omogućiti dovoljno niske temperature ili će ti divljač, ptice ili bolest odnijeti ostavljeno grožđe.

Moja baka je uvijek govorila da vrag mora uzeti svoj ušur (danak), rekao je Ivan Marinclin, glavni enolog vinarije Kutjevo, dok smo obilazili vinograd prekriven snijegom.
Za ledenu berbu obično ostavimo oko hektar područja, od kojeg dobijete oko tone grožđa, što, pretočeno u litre, iznosi između 300 i 500 litara vina, pojasnio je.

U usporedbi s redovnom berbom, na jednakoj je površini između 4.500 i 6.000 trsova koji vam mogu dati i do 12 tona grožđa.
Sve radimo potpuno prirodno. U nekim zemljama ima slučajeva da poberu grožđe, a onda ga smrzavaju u hladnjačama. Mi to ne želimo, nego smrznute bobice odmah idu u prešu. Fermentiraju na prirodnim kvascima od tri do pet mjeseci, a potom odležavaju u tankovima od inoksa najmanje dvije godine, objašnjava Ivan dok prstima puca smrznutu kožu bobice grožđa iz koje izlazi gusti sok istovremeno ledenog i neodoljivo slatkog okusa koji podsjeća na med.

Iako su prije desetak godina znali održavati ledene berbe na položaju Vetovo, posljednjih godina uglavnom beru na položaju Hrnjevac, koji je ujedno, sa 411 metara nadmorske visine, najviši položaj Kutjevačkog vinogorja. Uz njih ondje svoje vinograde imaju i glasoviti vinari Vlado Krauthaker i Ivan Enjingi.

Berba nije nimalo jednostavna zbog niskih temperatura i uvjeta u kojima se obavlja, a sama proizvodnja i dalje se odvija na tradicionalan način. Bitno je da bobice u smrznutom stanju dođu na preradu, koja se također odvija na niskim temperaturama. Mošt je prilično gust, poput meda, a prolazi samo jako koncentrirani sok koji sadrži velike količine šećera. Tek nakon toga počinje veliko umijeće fermentacije na isključivo prirodan način. Sam proces proizvodnje je dugotrajan i riskantan, što ledene berbe čini uistinu posebnim, aromatičnim vinima jantarne boje koje ljubitelje vina iznenađuje intenzitetom boje i mirisa, govori Ivan dok ledene bobice u preši odzvanjaju poput rasutih bisera.

Iako je ledeno vino doista čisti luksuz za uživanje u posebnim prilikama, Ivan Marinclin zapravo je najponosniji na dostignuća i pomake koje su napravili kod vina bazičnih linija. Potvrda za izvrsnost stigla je u obliku platine na prošlogodišnjem Decanterovu natjecanju za njihovu De Gotho graševinu 2018. Sam spomen na vrtoglavih 97 bodova izmamila su širok osmijeh na licu glavnog enologa.

Vinski stručnjak Saša Špiranec opisao je spomenutu graševinu kao:
Rijedak spoj kompleksnosti i snage na jednoj strani te živosti i slasti na drugoj. Vino ima dubinu, trajanje, iznimnu mineralnost, svježinu, prekrasan cvjetno citrusni nos, s nešto kruške i breskve u pozadini te savršenu ravnotežu između svega. Zasigurno jedna od najboljih graševina ove vinarije dosad, od koje najbolje izdanje tek očekujemo za koju godinu.

Znanstvenici sa Sveučilišta u Kaliforniji istraživali su životne navike ljudi starijih od 90 godina kako bi otkrili što im je osiguralo toliku dugovječnost. Nakon 15 godina istraživanja među 1,500 ljudi došli su do četiri glavna razloga zbog kojih su ovi ljudi poživjeli toliko dugo.

Prva dva su logična, a odnose se na fizičku aktivnost i bavljenje nekim hobijem. No sljedeća dva iznenadila su i znanstvenike. Naime, oni koju su imali nekoliko kilograma viška te su pili jednu do dvije čaše piva ili vina imali su 18% veće šanse doživjeti 90 godina, prenosi 24sata.hr.

Nemam objašnjenje za to, ali čvrsto vjerujem da umjerena konzumacija alkohola produljuje život - rekla je dr. Claudia Kaws, voditeljica istraživanja.

Iako se već odavno najavljuje u Bosni i Hercegovini, Zakon o vinu se još nije našao u skupštinskoj proceduri. Usprkos brojnim problemima a kojima se vinogradari suočavaju, a koje bi riješio upravo novi Zakon, vinogradarske aktivnosti na području Hercegovine su već počele.

Iako su vinogradari u više navrata imali sastanke sa nadležnim ministarstvom oko novog Zakona o vinu, koji bi dodatno uredio ovu oblast, naznaka o njegovom donošenju još uvijek nema. Ovaj Zakon je veoma potreban. Kako kažu vinogradari, svaka vinarija mora imati svoje interne standarde kako bi bili konkurentni na svjetskom tržištu.

Naravno nama taj Zakon treba, formirana je radna grupa. Covid je to jednim dijelom odgodio, međutim to već godinama traje i ja se iskreno nadam da će se početi raditi u tom smjeru nešto, ali ponavljam da je najbitnija stvar svakom vinaru da formira u svojoj vinariji jake interne standarde i da pomoću toga funkcionira, naveo je Radovan Vukoje, vlasnik Podruma Vukoje iz Trebinja.

Prodaja vina u prošloj godini nije bila na nivou prethodnih. Zato vinogradari ističu i problem likvidnosti kako bi ušli u novu sezonu, iako su spremni da uđu u novu vinogradarsku sezonu. Kažu da se malo tko može razvijati i širiti bez kredita.

Video: Problemi vinograda

Tu su krediti s visokim kamatama i nekim drugim ograničenjima, što bi bilo pogotovo značajno da su krediti sa povoljnim kamatama, da se kupi odgovarajuća mehanizacija koja bi znatno pojeftinila proizvodnju grožđa odnosno radove u vinogradu, napominje direktor Agrofina Trebinje Dragan Anđelić.

Zahvaljujući klimatskim uvjetima vinogradarska sezona je počela još u prosincu. Vina mogu stajati određeno vrijeme, ali i tu se otvara problem novih tankova za odležavanje vina.
U svakom slučaju problem je kapaciteta, grožđe je na tržištu i vino je na tržištu po damping cijenama i jedna od mogućnosti je da se sačuva to, da se pokupuju novi tankovi i opet se vraćamo onome da trebaju sredstva, kazao je Anđelić.

Vinogradarski ciklus ne može čekati. Vinogradari moraju obaviti svoj posao na vrijeme kako bi imali što kvalitetniju sirovinu za svoja vina.

Prije nekoliko dana otvorene su prijave za ocjenjivanje Decanter World Wine Awards (DWWA), najpoznatije vinsko nadmetanje na planeti. Po svemu sudeći, pred organizatorima i sudijama je još jedno "pandemijsko izdanje" čuvenog ocjenjivanja koje će morati da bude prilagođeno aktuelnim sumornim okolnostima fizičkog distanciranja.

Osamnaesto po redu natjecanje DWWA donosi i neke novosti, kao što je integrirana mrežna platforma za prijave i informiranje. O drugim promjenama za sada nema govora, a najvjerojatnije će se natjecanje održati na isti način kao i prošle godine, uz oštro socijalno distanciranje sudaca i rad u prilagođenim prostorijama same redakcije časopisa Decanter.

Prošle godine pokazalo se da je ovaj način rada bio više nego odgovarajući, a jedini pravi hendikep 17. ocjenjivanja bio je izostanak većine sudaca iz inozemstva, uslijed zatvaranja granica i nemogućnosti putovanja.

Postoji mnogo vinskih natjecanja u svijetu, ali ja vjerujem da je DWWA ono na koji ljudi prvo pomisle kada kažu "ocjenjivanje vina". Po Dekanterovom natjecanju mjere se sva ostala, i na njemu se najbolje sudi. Ulažemo ogroman napor da dovedemo visokokvalificirane i specijalizirane suce, tako da je razina stručnosti koji mi nudimo apsolutno nenadmašen - rekao je Andrew Jefford, supredsjedatelj ocjenjivanja.

Ranijih godina su vinarije iz Hercegovine bilježile velike uspjehe na ovom ocjenjivanju i vraćale se s medaljama. Prošle, 2020. godine, stiglo je zlato za vino Vilinka Žilavka podruma Vilinka kod Čitluka.

Deset srebrnih medalja i 18 brončanih, i ocjena commended - pohvaljeno, preporučeno, pripala su hercegovačkih vinima u 2019. godini.

Virtualna degustacija, briga o okolišu i zdravlju, online prodaja, naglasak na lokalnom i vrhunskom, nisu zaobišli ni globalnu vinsku industriju

Prošle godine više nego ikad prije vinska je industrija osjetila posljedice globalne krize i malo je vjerojatno da će se prvih mjeseci 2021. bilo što promijeniti. Stroge epidemiološke mjere još su na snazi pa je već posve izvjesno da do proljeća neće biti ništa od vinskog turizma, čime su iznimno pogođene i poznate hrvatske vinske destinacije poput Istre. Iako je pandemija pokazala da je trenutno teško bilo što predviđati, ipak su, prema stručnjacima koji prate vinsku scenu, zamjetni trendovi koji će se nastaviti i u 2021.

I dalje ćemo, po svemu sudeći izbjegavati prepune barove i restorane, pa će potrošnja vina kod kuće nastaviti rasti. Naglasak će biti na poznatim, vrhunskim brendovima. To i nije neka novost za vinare s obzirom da je krilatica Manje, ali bolje!, posljednjih godina omiljena među vinoljupcima i ne odražava samo potrebu za kvalitetnim vinima nego i koncept uživanja u vinu kao dijelu obroka, ističe jedan od najpoznatijih istarskih vinara Marino Markežić, vlasnik svjetski poznatog brenda Kabola.

Trendove umjerene konzumacije, zajedničkog kuhanja i umjerenog uživanja u hrani i vinu najavljene krajem 2019. pandemija je samo ubrzala. U novim uvjetima promijenili su se i načini druženja, pa su se otkrile i virtualne degustacije. Promijenili su se i kanali distribucije, nikad nije bilo lakše doći do omiljenog brenda uz pomoć online narudžbe i dostave na kućna vrata, no poznati istarski vinar ističe kako je zbog cjelokupnog gospodarstva iznimno važno podržati lokalne restorane, vinoteke, kafiće i dućane u krizi koja je pogodila sve segmente društva.

Vina s bio certifikatom nikad traženija

Sommelieri kažu kako su vinoljupci širom svijeta bogata i slatka vina zamijenili za lakša, svježa, s manje šećera i niskim sulfitom, a taj će se trend sigurno nastaviti sljedećih godina.

U modi su i veganska vina, najbolji svjetski restorani imali su ih i prije pandemije, a u novonastaloj situaciji lokalni eko proizvodi s bio certifikatom nikad nisu bili traženiji, kaže Marino, prvi vinar u Istri koji je još 2009. prešao na ekološku proizvodnju vina i maslinovih ulja, a svi proizvodi njegove prekrasne butik vinarije u blizini Momjana nose bio certifikat.

Bez pesticida, umjetnih gnojiva i kemikalija, tako se vino proizvodilo stoljećima. Ekološka proizvodnja u današnjim je uvjetima složena i zahtjevna, ali je zapravo jednostavna i u suglasju s prirodom. Položaji na kojima se vinograd sadi moraju biti osunčani, prozračni, bez previše vlage, a bioraznolikost mora biti što veća i po mogućnosti susjedni vinogradi ne bi trebali koristiti različite kemijske proizvode. U ekološkom vinu osjeti se pravi okus sorte i terroira i to želimo podijeliti s vinoljupcima širom svijeta koji uživaju u našim vinima, zaključuje Markežić.

Ako su preživjeli ovu nesretnu godinu, i baš nitko nije odustao, štoviše svi su puni planova, sade nove nasade, prave bolja vina no ikad, a najmanje četiri-pet novih vinarija i kušaonica su začete ili pred otvaranjem, s planovima za još 3-4, onda već 15-tak godina trajuću recentnu vinsku revoluciju u Zadarskoj županiji neće ništa zaustaviti! S ovom konstatacijom nastojat ćemo dati najkraći pregled vinskih događanja u Zadarskoj županiji kroz prethodnu godinu.

Siječanj

Vinska godina u Zadarskoj županiji počinje u Stankovcima - 23. degustacija vina Sjeverne Dalmacije "Vinkovo 2020", 25. siječnja. Tek su dva bijela i četiri crvena zlata zablistala, a šampionske pehare uzeli su PZ Maslina i vino iz Polače, za slatki Muškat žuti i Stanko Čačić za kupažu Merlota, Cabrenet Sauvignona i Syarha. Za bijela vina uručeno je tek još jedno zlato, za Muškat žuti, suhia, OPG-u Šime Kurtova. OPG Šime Kurtova, uzeo je i zlato za Merlot, odnosno Crljenak, te Božo Bačić Syrah. Od 117 uzoraka tek je 6 došlo do zlata! Značajan broj istaknutih ovdašnjih vinara nije dostavio uzorke na što smo i upozorili kao loš put.

Veljača

Furlanija Julijska krajina - bila je prvo odredište vinara i drugih na prvom studijskom putovanju novoosnovane Turističke zajednice Ravnih kotara predvođeni Vanjom Čvrljkom uz potporu Zajednice Talijana Zadra,a obišli su kraj koji je Talijane naučio raditi opojna bijele vina, ali i završili "na kvasini" odnosno bazamičnom octu, čije cijene višestruko nadmašuju vinske.

OIV - Međunarodna organizacija za lozu i vino objavila je rekordnu proizvodnju iz 2018. sa 292 milijuna hl vina, u kojoj Hrvatske sa 76 milijuna litara nema među značajnim. a sa 110 milijuna popijenih litra smo 29 na svijetu. Te godine svjetska rijednost izvoza vina iznoisla je 30,1 milijardu eura.

Šampioni 28. imeđunarodne izložbe mladih vina "Vincekovo 2020." Ludbreg su Sauvignon vinarije Kopjar iz Peca među bijelim vinima te Syrah Tomislava Glavića iz Nadina među crnim vinima, nagrađeni među 543 uzorka vina.

Svijet zaokupljen Corona krizom u začecima, kreće "kriza punih bačava".

Bratovština hrvatskih vinskih vitezova, pod predsjedanjem Ive Delonge, organizirala je Vinski Viteški turnir, u Trofejnom salonu Zrinjevac u Zagrebu, gdje je birano Viteško vino za 2019. godinu među autohtonim Maraštinama, a izabrana je Maraština KER-VIN - 87,6 bodova.

Travanj

Lockdown je a vino plaća ceh socijalne distance! Vinarima bez turizma, restorana i hotela, bez domjenaka, fešta, vjenčanja, krstika, kongresa,.. opstanka nema, a bez druženja i fešta vino se i ne pije ni doma, jer vino je "društveno piće". Prijeti "kriza punih bačava". Na vinare - svi zaboravili?!
Ovdašnji vinari oslonjeni na turizam i HORECA prodaju u čudu aktiviraju on line prodaje i kućne dostave.

Kraljevski vinogradi u nesreći pandemije lasnirali novu cjenovno prihvatljivu a kvalitetom dobrodošlu liniju vina Grgur Vinski. Od dvije autohtone sorte grožđa: pošip i plavac, nudi se: GV (Grgur vinski) - Pošip; GV Rose i GV Plavac mali. Blaža alkoholnom, lijepa mineralnom i voćnom izvedbom, uz cijene
od 25 do 46 kuna.

Tomislav Glavić donio je prvi Grk i Cabernet Franc u Nadin čije nasade obilazimo probajući prva od njih napravljena vina

Tuča na širem području Benkovca, a na zahtjev grada župan Božidar Longin proglašava elementarnu nepogodu za naselja: Benkovac, Benkovačko selo, Buković, Donje Ceranje, Kožlovac, Lisičić, Podgrađe, Popovići, Pristeg i Radašinovci. Šteta je procijenjena između 40 i 85% ovisno o kulturama, a kod vinogradara i vinara od 70 do 80%. Posebno stradali značajniji vinogradari i vinari su Božo Baćić iz Podgrađa, Branko Kutija i Zvonimira Bačić u Lisičiću, odnosno i Krešimira Dražina, Ivana Čerina,...

Svibanj

OIV - Međunarodna organizacija za lozu i vino potvrđuje ovdašnja vinska strahovanja jer zbog zatvorenosti hotela, restorana i barova vinu u prodaji prijeti povratak na promet iz 1945.?

Nova studija Sveučilišta Central Florida u Orlandu (UCF) sugerira da pijenje vina s prijateljima nudi više zdravstvene koristi od pijenja samog povezujući vino s povećanom dugovječnošću, smanjenim rizikom od Alzheimerove bolesti, od plućnih bolesti i od demencije.

35% pada prodaja i 50% pada zarada od vina, zbog korone, procjena je svjetske struke

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju objavila je natječaj namijenjen vinogradarima za restrukturiranje i konverziju vinograda

Župan Božidar Longin i Danijel Segarić zadužen za poljoprivredu, ruralni razvoj,... organizirali su sastanak i dogovor s ovdašnjim vinarima oko pomoći kojem nazoče članovi Upravnog odbora Udruge vinara Zadarske županije, Tomislav Glavić, Radoslav Bobanović, Šime Škaulj, Milivoj Kurtov, Stipe Vučemilović, te Milenko Rajić i Zoran Pantalon iz Kraljevskih vinograda. Promocija, brendiranje županije ptem vina, dogovori s trgovcima, sastanak s ugostiteljima,... neke su od dogovorenih smjernica. Lokalni proizvodi u domaćim restoranima, širi je moto.

Lipanj

Prvi nadinski Grk Tomislava Glavića odmah hvata 84 boda za vrhunsko vino

PZ Maslina i vino je dobila odobrenje Zavoda za puštanje u promet novog vina, kupaže (cuvee) autohtonih sorti Plavine i Babića sa 80 bodova - kategorije kvalitetnog vina.

Vino i umjetnost u PZ MasVin - Konji slikani vinom, Marine Tomašević, vjerojatno nigdje na svijetu
ne bi bili "doma" koliko kod Radoslava Bobanovića u izložbi prilagođenoj coroni.

Župan Longin u nastavku inicijative ka " okusima i mirisima Zadarskog kraja u Velikoj vijećnici Doma županije, drži radni sastanak na temu pod nazivom - Turizam i lokalni proizvodi - Brendiranje županije kao eno gastro odredišta.

Ipak i u EU i Hrvatskoj keću interventne mjere pomoći vinarstvu, te uz veće potpore za dosadašnje mjere, idu potpore za kriznu desetilaciju i krizno skladištenje

Vina s potpisom Nikoline Paleke predstavljene u Pupitres baru, među ostalim iz Bora Podgradina Pošip 2018, Sauvignon blanc 2018, Cuvee 2017 (Syrah, Merlot i Cabernet sauvignon) 2018, odnosno od Fiolića: Maraština 2019; Maraština sur lie 2018,; Cuvee blanc 2018 i Cuvee Crni (Grenache, Syrah) 2018.

Netom pred lockdown, dok su skupovi diljem Europe već otkazivani, ovaj je u hotel Kolovare okupio 200 štovatelja vina, autohtonih proizvoda i vrhunskih gastro uradaka na eminentnom edukativno merkantilnom okupljanju u organizaciji Dantesa Begića.

Na složene sljedove hrane chefova Damira Modrušana i Dragana Jovanovića vinima iz svih krajeva Lijepe naše sparivali su Filip Savić (maraton moderator), Mario Meštrović, Suvad Suwi Zlatića, Jure Andrijašević, Mira Šemić, Ivan Stiblik, a ovdašnju su čast branili Kraljevski vinogradi, Obrt KerVin, OPG Škaulj i PZ MasVin.

Vinarija Pavlomir, na čijem je čelu obitelj Miroslava Palinkaša, već više od četvrt stoljeća revitalizira uzgoj grožđa i proizvodnju vina Vinodolske doline. Četrdesetak hektara zemlje koje vinarija obuhvaća u Novom Vinodolskom, danas je neizostavan dio turističke ponude, dok o kvaliteti njihovih vina više od svega govore brojne nagrade i priznanja koja su osvojili na mnogobrojnim domaćim i međunarodnim ocjenjivanjima vina.

Sve navedeno, posebice recentne nagrade, kao i poslovanje u ovoj nezgodnoj godini, povod je za razgovor s vlasnikom Vinarije Pavlomir - vinarom Miroslavom Palinkašom.

Možete li se, za početak, poslovno osvrnuti na prošlu godinu?

Ponajprije, ovo je bilo nešto neočekivano za sve nas. Da je netko prošle godine, u ovo doba, kazao kako će izgledati minula godina, nitko mu ne bi vjerovao. Počelo je u ožujku, s prvim oboljelima i strožim mjerama - zabrane kretanja, propusnice. Vinarija je došla u situaciju u kojoj ne možete djelovati kao inače, odnosno prodavati robu na širokom području. Bili smo ograničeni samo na Vinodol, potom smo organizirali, s našim vozačem koji je imao propusnicu, online način prodaje te vozili proizvode za Rijeku ili smo poštom slali diljem Hrvatske. Ta prva tri mjeseca koronavirusa snalazili smo se kako smo znali i umjeli, dok smo drugi dio poslovanja - brigu o vinogradu, odrađivali normalno. Vinogradi ne mogu čekati kraj pandemije. Radili smo s puno ljudi, najviše na otvorenom, te nismo bili izloženi zarazi. Također, u podrumu su naši enolozi radili svakodnevno i pripremali se za sezonu kao da će je biti iako smo se bojali da neće. Hvala Bogu da su pomoći od strane države bile jako dobro organizirane, tako da nismo osjetili nekakve znatne financijske probleme. Ušli smo u sezonu s iznenađenjem, pozitivnim šokom - počelo se nešto odvijati, vino se počelo dobro prodavati, da bismo na kraju, u srpnju 2020. imali bolju prodaju nego u isto doba lanjske godine. Kolovoz je bio nešto slabiji jer je turizam počeo opadati. Na sreću, nismo imali problema sa smještajem nove berbe u našim podrumima.

Zadovoljni i zahvalni

Dio ste turističke ponude grada Novog Vinodolskog, ali i okolnih gradova i općina. Kako je tekao taj dio vašeg poslovanja?

Što se tiče turizma, kako smo prije nekoliko godina otvorili kušaonicu te tako postali dio turističke ponude cijelog vinodolskog područja, agencije su nam organizirale autobuse s mnoštvom turista koji su posjećivali podrume, degustirali naša vina i druge proizvode, razgledali imanje te nerijetko i kupili ponešto. To je dio poslovanja u kojem smo ostvarili gubitke, no to sekompenziralo dobrom prodajom vina.

Kako objašnjavate pojačanu prodaju ove godine?

Mogu to dvojako objasniti, ali najviše na način da smo mi izuzetno porasli u kvaliteti i da nas je sve veći dio tržišta počeo prepoznavati. Otvorili smo se k velikom broju novih kupaca - Crikvenica, Rijeka, Zagreb, Makarska i na taj smo način proširili ponudu. Sada, kada je sve to završilo, u rujnu smo osjetili značajan pad - u prosjeku 26 posto, što još uvijek možemo izdržati s obzirom na donesene mjere. Gledajući ovo što se sada događa u Petrinji, Zagrebu, Sisku, Glini, pa ta pandemija, moramo biti sretni, zadovoljni i zahvalni.

Vinara je općenito mnogo. Kako je plivati na tom tržištu?

Konkurencija je na tom tržištu jaka. Mi smo sada dio Europe, ima puno uvoza iz ostalih dijelova svijeta, stoga u našim trgovinama možete svašta pronaći. Velika je konkurencija i vinar se mora znati snalaziti. Mora raditi na kvaliteti. Konstantno. To je ono što smo shvatili - samo kvalitetom možemo opstati. Stalno je podižemo - ulažemo u kadrove, opremamo podrume svom mogućom tehnološkom opremom i postigli smo visoke rezultate. Imamo više vrhunskih no kvalitetnih vina te smo svojevrsno iznenađenje na ovom tržištu.

Najjača sorta

Graševina se nekako nametnula kao dominantna vrsta vina čak i na našim prostorima, gdje su neke druge sorte, primjerice žlahtina, autohtone?

Graševina je svakako naša najjača sorta, nje ima najviše po vinogradima. Iza nje je malvazija, plavac mali i onda je tu negdje i žlahtina. Nije čudno da se to događa. To je ukusno, kvalitetno vino koje je izuzetno rasprostranjeno. Proizvodnja žlahtine ograničena je na nekakvih dvjestotinjak hektara. Mi, naravno, kao proizvođači žlahtine forsiramo da u ugostiteljskim objektima u Vinodolu, na Kvarneru i Hrvatskom primorju uvijek mora biti ponuđena žlahtina. Volio bih poslati poruku čitateljima u našoj županiji - budite ponosni na nj. To je naš autohtoni proizvod, divna sorta i fino vino. To je nešto naše.

Što je s izumrlim sortama na vinodolskom području?

Prije je ovo područje bilo prepuno specifičnih sorti, kao što su žumić, ošljevina, vrbić i tako dalje. No one su, nažalost, nestale. Žlahtina se nametnula kao najjača sorta i ljudi su je, u najvećoj mjeri, počeli saditi. Ona je sačuvana u Vrbniku, mi smo uzeli plemkinje i vratili je tamo odakle je i potekla - u Vinodol. Rezultat toga je naša ovogodišnja pobjeda s tom sortom. Ako se sorta nađe u tragovima - u nekim vrtovima, primjerice, svakako se može DNK analizom otkriti je li ona autohtona te se može razmnožavati, to jest spasiti, ali ju je teško komercijalizirati. Za to treba puno vremena. Mnogo godina treba da je proširite pa stavite na tržište. Sami ste kazali - graševina je dominantna. Zamislite, pojavi se neka nova sorta, kako bi se tek ona izborila s graševinom, žlahtinom ili malvazijom?

Nove tehnologije

Spomenuli ste konstantan rad na kvaliteti. Koliko je ljudi zaposleno u vinariji?

Imamo dvanaest zaposlenih radnika, a prosječno, preko sezone, bude ih i više od dvadeset. Sve je teže doći do sezonskih radnika - po tom se pitanju jako mučimo. Kada dođe berba grožđa, oslanjamo se većinom na umirovljenike. Doduše, ove godine smo u brzom roku popunili sve kapacitete jer je pandemija napravila svoje. Hoteli su bili zatvoreni i pojavio se višak radne snage. Mi se konstantno okrećemo novim tehnologijama i novim tehnikama. Još uvijek odolijevamo kombajnima jer više cijenimo tehniku ručnog branja - složenija je, ali i bolja. Odmah izabirete grožđe na trsu koje vam odgovara, odnosno odmah se radi selekcija. Imamo u našem timu i dva enologa - Dinka Palinkaša, mojega brata koji će uskoro u mirovinu, i već tri godine Marija Jeličića koji je magistrirao enologiju u Poreču i zaposlio se kod nas. Enolog je zanimljivo zanimanje koje svake godine traži kreiranje i maštovitost. Enolozi su kreatori vina, njihov rad itekako utječe na kvalitetu jer ako oni sve elemente ne poslože - od berbe grožđa do boce, tu se onda ne vide rezultati. To su idejni stvaratelji novih pjenušaca, kupaža i novih proizvoda. To je nešto što i ja volim - završio sam vinarstvo i životna mi je želja bila jednoga dana imati svoj podrum. Pred kraj karijere mi se i ostvarila.

Kako izgleda posjet turista kušaonici?

Turisti se izuzetno ugodno iznenade kada dođu u naš kraj i vide ovu našu dolinu i svu njenu ljepotu. Ljudi koji ovdje žive često je ne primjećuju jer se oko na svakodnevne prizore lako navikne. Turisti budu oduševljeni. Smješteni smo ovdje, između ovih prekrasnih brežuljaka. Sve se zeleni, gledate u vinograde. Poseban doživljaj. Ljudi koji nas posjećuju znaju o čemu govorim. Oni koji ne dolaze - pozivam ih da dođu i dožive ono što nudimo. Općenito, turisti su izuzetno zadovoljni time što Hrvatska ima i onime što mi radimo. Nakon kušanja vina, nikada ne otiđu bez butelje, a često napune i bunkere. Omjer kvalitete i cijene ne mogu dobiti u svojoj zemlji kao što je dobiju u Hrvatskoj.

Ne ponovilo se

Nažalost, velikih problema imate i s divljim svinjama. Kako ste se ove godine izborili s time?

Sve se mijenja, pa tako i odnos divljači prema okolini. Prije desetak godina taj problem nismo imali, niti smo znali za njega. Ove je godine to kulminiralo. Znali smo zateći i između pedeset i sto svinja u vinogradima. Prije su rovale, tražile hranu, a sada su počele jesti grožđe. Jako su se razmnožile, dobile hrabrost, spuštaju se sve do centra grada. Lovci više ne mogu savladati taj društveni problem. Sve manje je ljudi ovdje, šuma se proširila do kuća. Nekada su stari Novljani i Bribirci svoja polja održavali i divljač je bila daleko u šumi. Danas imamo šumu do grada. Ove ćemo godine pribjeći ograđivanju vinograda kako bismo smanjili te štete.

Kakvi su planovi za novu godinu?

To je, inače, bilo razdoblje kada bi naša udruga Ružica Vinodola davala svoj doprinos na ispraćaju stare godine u podne na novljanskom Trgu Ivana Mažuranića. Naši su članovi tamo kuhali vino i razne specijalitete, vrijedno se radilo na taj dan. Tisuće ljudi koje bi prisustvovale tom događaju samo su znak da je vinarstvo u ovom kraju uspješno i da su ljudi prihvatili tu priču. Ove godine, nažalost, svatko je u svom domu, s bocom vina, to obilježio i molio se Bogu da se ovo više nikada ne ponovi. Ljudi su društvena bića, volimo se družiti i vino je upravo to koje ljude veseli. Mi koji proizvodimo vina, proizvodimo ih da bi ljudi u njima uživali. To je naša misija.

Pjenušci vrhunske kategorije

Značajan je broj osvojenih priznanja. Koje biste istaknuli?

Naša četiri pjenušca su sva vrhunske kategorije. Naša žlahtina, za koju su uvijek govorili kako ne može biti vrhunsko vino, već dvije godine dobiva titulu, odnosno certifikat vrhunskog vina. Naš pjenušac od žlahtine - San Marino također, a taj je pjenušac bio pobjednik Sajma autohtonih sorti koje organizira Ministarstvo poljoprivrede, što je dokaz da za tu sortu itekako ima mjesta na tržištu i da se na njoj isplati raditi. Naš pjenušac 1288 odnio je prošle godine pobjedu Međunarodnog sajma pjenušavih vina Zagreb-Ljubljana, što je također jedan od dokaza naše visoke kvalitete. Ove godine naša udruga Ružica Vinodola bila je na tom sajmu i osvojila treće mjesto. Imamo visoke rezultate u žlahtini, roseu, cabernet sauvignonu kojeg imamo u dvije kategorije - vrhunsko i vrhunsko barrique. Pokazuje to kako i crna vina u Vinodolu doista dobro uspijevaju. Svakako, imamo u ponudi i graševinu, ali ona nije proizvod vinarije Pavlomir već poljoprivredne zadruge Palinkaš gdje brat, otac i ja u Šaren Gradu imamo vlastite vinograde, dovozimo grožđe ovdje i proizvodimo vino u našim podrumima.

Ružica Vinodola

Jedan ste od začetnika prepoznatljive novljanske manifestacije Ružica Vinodola?

Tako je. Jedan sam od onih koji su dali svoj doprinos da se oživi jedna tradicija - biranje najmarljivije beračice vinograda u ovome kraju. Turistička zajednica osmislila je jednu takvu manifestaciju gdje smo mi bili velika podrška jer, bez vinograda i vina, ne bi bilo moguće nešto tako organizirati. Dali smo sve od sebe da to uspije i to je danas jedno od najljepših događanja u ovome kraju. Ona bi, pored Rapske fjere, mogla biti broj dva. Ove godine, nažalost, Ružicu nismo organizirali. Nadamo se kako će sljedeće godine sve biti u redu i kako ćemo je i osvježiti.