Vinogorja

Izvoz francuskih vina srednje klase pao je zbog carina koje je SAD uveo u listopadu prošle godine uslijed spornih europskih subvencija za proizvodnju zrakoplova, izjavio je u utorak dužnosnik francuske vlade.

Francusko vino našlo se među proizvodima Europske unije, uz škotski viski i talijanski sir, pod udarom 25-postotnih američkih carina nakon što je Svjetska trgovinska organizacija (WTO) Washingtonu dala zeleno svjetlo za uvođenje kompenzacijskih carina u dugotrajnom procesu zbog subvencija europskom proizvođaču aviona Airbusu.
Vidimo negativne posljedice, osobito kada su u pitanju vina srednje klase koja su najviše pogođena. Francuski sektor vina i žestokih alkoholnih pića pribojavao se toga od prošle jeseni, rekao je Jean-Baptiste Lemoyne, visoki dužnosnik francuskog ministarstva vanjskih poslova.

Nije želio navoditi brojke, napominjući da će carinska uprava u srijedu objaviti podatke o trgovini u studenom koji će otkriti prve naznake posljedica američkih carina.

SAD je najveće izvozno tržište francuskih vina. Carine će obuhvatiti isporuke čija je vrijednost u 2018. iznosila milijardu dolara.

Francuska udruga izvoznika vina upozorila je u listopadu da su vina srednje klase najviše ugrožena gubitkom tržišnog udjela u SAD-u nakon povećanja maloprodajnih cijena zbog povećanja carina.

Moguća dodatna povećanja carina

Industrija vina sprema se i za moguće dodatno povećanje američkih carina zbog odvojenog spora oko francuskog poreza na digitalne tvrtke, za koji Washington smatra da nepravedno ciljaju na američke tehnološke divove.

Washington je zaprijetio carinama u visini i do 100 posto na određene francuske proizvode, uključujući pjenušava vina poput šampanjca, čiji godišnji izvoz u Sjedinjene Države premašuje vrijednost od 700 milijuna dolara.

Francuski dužnosnik kazao je da bi SAD i Francuska trebali razgovarati, između ostalog, i na godišnjem okupljanju u organizaciji Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) u švicarskom Davosu krajem siječnja, kako bi sporazumno riješili spor i izbjegli recipročne carine. Time je ponovio poruku koje je u utorak poslao francuski ministar financija.

Ponovio je i europske pozive Washingtonu na pregovore o sporazumu o subvencijama za zrakoplove. Odluka WTO-a o američkim subvencijama Boeingu očekuje se u drugoj polovini godine a mogla bi signalizirati zeleno svjetlo EU-u da i sam uvede kompenzacijske carine na uvoz iz SAD-a.

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju R. Hrvatske objavila je 7. siječnja 2020. natječaj za mjeru Informiranje u državama članicama (u daljnjem tekstu: Informiranje), iz Nacionalnog programa pomoći sektoru vina 2019. - 2023.

Informativne aktivnosti obuhvaćaju informiranje potrošača u državama članicama u pogledu odgovorne konzumacije vina i rizika povezanih sa štetnom konzumacijom vina, te sustava zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla Unije u pogledu posebne kakvoće, ugleda ili ostalih značajki koje vino ima zbog posebnog zemljopisnog okruženja ili podrijetla.

Korisnici mjere Informiranje mogu biti: stručne organizacije, organizacije proizvođača vina, udruge organizacija proizvođača vina, privremena ili stalna udruga dvaju ili više proizvođača, sektorske organizacije i javna tijela utemeljena zakonom koja predstavljaju proizvođače vina, osim korisnika Državnog proračuna.

Dopušteni troškovi unutar mjere Promidžba su:

• sudjelovanje u informativnim kampanjama
• sudjelovanje na događanjima, sajmovima i izložbama od nacionalnog značaja ili značaja za Uniju
• oglašavanje u medijima na tržištu država članica (tisak, televizija, radio, internet, društvene mreže)
• izrada i distribucija informativnih materijala za tržište država članica
• administrativni troškovi i troškovi osoblja

Razina potpore iznosi do 80% ukupno prihvatljivih troškova i odnosi se na sredstva EU. Najviši iznos ukupno prihvatljivih troškova po projektu iznosi 100.000 EUR.

Rok za podnošenje prijava je do 28. veljače 2020. godine, a natječaj i obrasci potrebni za prijavu dostupni su na stranicama apprrr.hr.

Georges Duboeuf, jedan od najvećih trgovaca vina 20. stoljeća preminuo je u 86. godini. Bio je najpoznatiji po tome što je jedan od tada malo poznatih francuskih proizvoda, crveno vino po imenu "Beaujolais Nouveau" pretvorio u globalni fenomen.

Duboeuf je umro u subotu u poslijpodnevnim satima od posljedica moždanog udara, potvrdila je njegova obitelj.

Bio je poznat i pod nadimkom Papa Beaujolais.

Svoju vinariju otvorio je 1946. godine. Koristio je tradicionalne metode pravljenja vina, uključujući rigorozno nadgledanje procesa i gotovo kliničku posvećenost higijeni.

Tvrtku je ostavio sinu i potpuno mu je prepustio 2018. godine, a do tog vremena vinarija je proizvodila već 30 milijuna boca godišnje.

Vinarija Voštinić Klasnić u Graberju Ivanićkom, kod Ivanić Grada, ima 4,5 hektara vlastitih vinograda, četiri ha u zakupu u Moslavini te još dva ha u kooperaciji u Nadinu, a prva je krenula u pravljenje pjenušca od autohtone sorte škrlet, ali i predikatnih vina iz kasne berbe, te nagodinu namjerava iskoračiti u elitni vinski turizam izgradnjom bazena u vinariji.

Vlasnik vinarije Tomislav Voštinić Klasnić kaže da su s pjenušcima od škrleta, zbog kojeg je krčio graševinu i chardonnay, krenuli još 2013. godine, sa samo 300 boca, a sada su došli do njih tisuću i tu misle stati. Dodaje da ima šest etiketa škrleta, a probali smo i onaj iz 1996. godine, koji, kazao je, nije najbolje podnio odležavanje u podrumu od 24 godine. Vinarija Voštinić Klasnić je bila pobjednik prve smotre 'Vina od davnina', gdje je njezin škrlet bio najbolje ocijenjeno vino kontinentalne Hrvatske, a ima najstariji vinograd škrleta u regiji, posađen još 1936. godine, da bi 1971. godine bio 'stavljen na armaturu'.

Kasna berba iz sredine rujna zbunila i stručnjake

Ipak, Voštinić Klasnić je srušio mit o škrletu kao jednogodišnjem vinu jer je među prvim od njega napravio predikatno vino. S tim da predikat od škrleta nije bio ni prijavljen na Zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo (ZVV) u Zagrebu, pa su stručnjaci ZVV-a 'vrtjeli glavom', kad su čuli da je kasna berba bila još sredinom rujna. No, morske alge u vinogradu su učinile svoje.

Osim toga, na škrletu nema botritisa jer kroz grozd, koji ima oblik glave ovna, pa se sorta još zove i ovnek, ali i škrtac, stalno struji zrak jer bobice nisu spojene, pa nema gljivičnih zaraza. Stilizirana glava ovna je zaštitni znak sorte škrlet, a etikete na vinu Voštinić Klasnić su posebna priča. Međutim, prije 10 godina, kad su se pojavile prve stilizirane etikte u bojama sunca, na sajmovima su ljudi, posebno stariji štovatelji vinarske tradicije, od njih 'okretali glave', a onda ih je objeručke prihvatila mlađa ekipa, koja vino pije na partijima uz elektroničku glazbu.

Tomislav je bio predvodnik novog vola hrvatskih vinara i kada se radi o narančastim vinima, koji su našli svoju publiku. Nije se htio upuštati u avanturu EU fondova jer ne voli ovisiti o nikome već se uzda u svoj rad i znanje. Zanat je ispekao u vinariji Envera Moralića u Božjakovini gdje je radio kao podrumar, a ovaj bivši zet moslavačke vinske legende Marka Miklaužića, čij je škrlet ove godine dobio srebrnu medalju na IWC-u u Londonu te zlatnu medalju na izložbi u Moskvi, kaže da je najviše naučio o vinima od svog djeda, Zlatka.

Prezime Klasnić, Tomislav je dodao je iz poštovanja prema čovjeku koji ga je prvi uveo u veliki svijet vinogradarstva, a koji je nakon izleta u optičarski zanat, postao njegov 'prvi izbor'. Škrlet je pogodan i za ekološki uzgoj, njegov grozd je na početku zelen, zatim žut, da bi na kraju poprimio premaz ljubičaste boje.

Domaća vina i jela dobila i turističku potvrdu

S druge strane, Voštinić Klasnić se uzda i u kupaže crnih sorata iz Dalmacije, a koje na etiketama imaju dvije tuke, spoj Moslavine i Dalmacije. Najvažnije je ono što se nalazi u boci, a to su merlot, cabernet sauvignon, cabernet frank, crljenak i syrah. Nakon odležavanja u drvenim bačvama od 220 litara, berba iz 2015. godine je 'veliko vino', kojeg godišnje ima 2.000 butelja.

Voštinić Klasnić ističe da se na polju turizma u Ivanić Gradu, odnosno Moslavini, ništa nije događalo 15 godina iako je bilo obiteljskih gospodarstva, kao što je Kezele, koja su dobro radili ruralni turizam, ali koji treba više novih sadržaja, od rekreativnih do zabavnih, da bi privukao i zadržao ljude, posebno mlađe strane turiste, koji sada dolaze i u Moslavinu. Onda su Grad, ali i Zagrebačka županija, stali iza revitalizacije i obnove autohtonih sorti vina i tradicijskih jela, zaštitili bučino ulje, 'vankuše' i 'bele kobase', što je moslavačka brašnjača, jedan od dva izvorna moslavačka specijaliteta hrane, koja je postala i robna marka Moslavine.

Tu je i još jedna autohtona sorta moslavac, a dobar je i muškat žuti. Naime, škrleta u Moslavini nema dovoljno, sve što se proizvede to se i proda. Voštinić Klasnić ima godišnje 24.000 butelje vina.

Zajedničko vino (ni)je najbolji put za promociju škrleta

S obzirom na to da je škrlet prva sorta koja je ušla u klonsku selekciju i ima registrirana tri klona, a puno se radi i na marketingu same sorte da postane prepoznatljiva u svim područjima Lijepe naše. Naime, struka je pohvalila i podržala zajednički proizvod vina škrlet što bi uz dosadašnje napore trebalo podići ugled same sorte, a cilj je da škrlet dobije oznaku izvornosti na nivou Europske unije.

Od ukupno 227 ha vinograda u Sisačko-moslavačkoj županiji, 76 ha je pod sortom škrlet, a od toga se 68 ha nalazi se u Moslavini. Važnost te autohtone sorte prepoznali su i vinari Ilovčak, Jaram, Florijanović, Miklaužić, Mikša, Trdenić i Voštinić-Klasnić, koji su svoje snage ujedinili u Poljoprivrednu organizaciju 'Škrlet', te stvorili i zajedničko vino od grožđa sa najboljih položaja u vinogradima.

Tomislav podržava tu ideju, zbog zajedništva vinara i vinograda Moslavine, kojih u udruzi 'Brenta' ima 150-ak, iako nije siguran da je ona najbolji način za promociju škrleta. Naime, vinari nerado daju najbolje grožđe u selekciju škrleta, koji se onda prodaje po nižoj cijeni od njihovih pojedinačnih vina.

Oksidacija je jedno od nepoželjnijih svojstava vina koje se vinari u pravilu trude spriječiti. Potrošači je najčešće susreću u jeftinim vinima s najnižih polica supermarketa, osobito u onim pakiranim u plastičnim bocunima. Susret s oksidiranim vinom koje je potamnjelo, poprimilo smećkaste tonove i ima nepodnošljivo loš okus svi zapamte kao nešto što treba zaobilaziti u najširem luku. Međutim, oksidacija nije uvijek nužno loša. Nekim je vrstama vina ona čak prijatelj. Najpoznatija namjerno oksidirana vina dolaze iz Španjolske iz regije Jerez, omeđene gradovima Sanlúcar de Barrameda, Jerez de La Frontera i El Puerto de Santa María i nose naziv sherry. Regija se nalazi na obali atlantskog oceana nešto niže od južne granice Portugala, tik uz povijesni grad Cadiz. Kultura namjernog oksidiranja vina, kako bi se dobilo stabilno vino koje može trajati desetljećima i podnijeti prekooceanske puteve kroz tropska područja u doba prije struje, svojedobno se toliko razvila da su oksidirana vina postala znanost za sebe. Ako je oksidacija smišljen i kontroliran proces, u stanju je proizvesti fina vina, aromatičnija, i intenzivnijih okusa od standardnih, sa sasvim drugačijim i originalnim aromatskim profilom.

Oksidirana vina nemaju obilježja sortnosti, to jest voćne i herbalne arome, nego razvijaju orašaste, karamelne, bademaste, čokoladne i druge tercijarne arome, dakle arome starenja vina. U ustima su oštrija na prvu, ali imaju puno intenzivniji i duži okus od redovnih vina, a kremoznost i orašasti tonovi na retrookusu mogu potrajati minutama nakon ispijanja. Najatraktivniji im je možda slani, umami i mineralni finiš koji otvara apetit i čini ovaj tip vina potpuno jedinstvenim.

Osim Jereza značajnije se proizvodnjom oksidiranih vina bave još obližnji im Montilla-Moriles, zatim portugalski otok u Atlantiku Madeira pa francuska regija Jura i još neke druge, manje poznate regije. Važnost kontrolirane oksidacije spoznali su i ostali vinari, koji ne žele oksidativne arome, ali se njome koriste za stabilizaciju vina, pa ga ne stavljaju u otvoreni kontakt sa zrakom, nego ga doziraju u mikrodozama. Najpoznatija mikrooksidacija jest ona koju vinu daje mala drvena bačva od 225 litara, koja diše i kroz koju vino pomalo hlapi. Ona pomaže da vino razvije kompleksnije arome i stekne stabilnost, a da ne poprimi njezine tipične orašaste arome kao kod makrooksidacije.

Vinari koji se ne koriste sulfitima za prevenciju oksidacije također namjerno oksidiraju vino. U nas je najpoznatiji primjer namjerno oksidiranog vina linija Krauthaker Kuvlakhe. U Italiji je otac tog tipa vina pokojni Stanko Radikon, jedan od začetnika cijelog pokreta vinara koji su oksidaciju počeli promatrati kroz drukčije naočale. Oksidacija je važan dio procesa u španjolskim tradicionalnim crnim vinima označena Rioja Gran Reserva, gdje dugogodišnje dozrijevanje u drvenim bačvama također ima oksidacijski učinak, jednako kao i libanonski Château Musar ili tradicionalni mađarski suhi Tokaj.

Obitelj Tomić s Hvara shvatila je važnost oksidacijskog učinka na dalmatinski prošek i dio vina od prosušenog grožđa prepušta djelomičnoj oksidaciji, da bi u finalnom blendu dobila željenu kompleksnost i ravnotežu prošekovskoj slatkoći. Otkad je obitelj Tomić počela primjenjivati oksidativne procese u svom prošeku Petar Hectorovich, to je vino postalo jedno od najzanimljivijih i najkvalitetnijih desertnih vina Hrvatske.

Sličan postupak rabi i vinarija Bibich iz Plastova za svoj izvrsni prošek Ambra. Može se izvesti zaključak da se ne tako davno prezrena oksidacija počela na mala vrata vraćati u vinarstvo, ali ovaj put ne kao mana, nego kao kontrolirani i namjerni proces kojim se vino stabilizira prirodnim putem i dobiva nov aromatski izričaj.

Tomić, Petar Hectorovich 2016., Hvar

92/100
166 kn (The wine & more)

Tamne jantarne boje s refleksom bakrene. Mirisa jake mediteranske provenijencije s orašastim i bademastim aromama kao udarnima, koje dolaze kao posljedica kontrolirane oksidativnosti. Tu je i suha smokva pa suhe grožđice, rogač. Okus je vrlo sladak, topao, s kremoznim i pikantnim završetkom. Vino bogatog okusa i specifičnog mirisa. Spariti uz tamnu čokoladu. 15,5% alkohola.

Vinogradi obitelji Degrassi smjestili su se na blagim, osunčanim brežuljcima između Buja i Brtonigle - najvrjednijim položajima za uzgoj vinove loze u Istri. Ovi se vinogradi prostiru na dvije najpoznatije istarske zemlje: bijeloj zemlji i istarskoj crvenici, objema bogatima mineralima. Dugi niz godina, vinarija sama proizvodi sve grožđe za svoja vina, a berba se obavlja ručno.

Dvadeset i jedan hektar vinograda, dom je mnogim različitim sortama, a zanimljiva imena vina dolaze od imena položaja na kojima se nalaze vinogradi. Terre Rosse označava liniju vinograda na istarskoj crvenici u Petroviji nadomak Umaga, dok su Ferne, Contarini, San Pellegrin i Bomarchese dio najboljih položaja Bujštine čiji je mikroklimat, zbog blizine mora, osunčanih padina i bijele zemlje, zaista poseban.

Upravo su vinogradi s pozicije Bomarchese, smješteni na bujskim brežuljcima, iznjedrili jedno od najpoznatijih vina ove vinarije - Degrassi Malvaziju Bomarchese 2018. Ovo vino odlikuje slamnatožuta boja, svjež, kompleksan i fino mineralan miris na bijelo cvijeće i jabuke, a kasnije i vinogradarsku breskvu, začinsko bilje i bijeli papar. Osvježavajuće je i pitko, mineralnog i svježeg okusa, a idealno se sljubljuje sa širokom lepezom morskih plodova, bijelom ribom i lignjama.

Osim istaknutih položaja, pojedine etikete krase i nazivi Riserva i Selekcija koji označavaju serije posebnih vina intenzivnih okusa, guste strukture te velike pitkosti.

U rijetkim, izuzetnim klimatskim uvjetima, valja prepoznati trenutak i odabrati najbolje grožđe najstarijih vinograda te ga odvojiti od ostalih berbi. Tu nastaje materijal za vino koje nosi epitet Riserva ili pak Selekcija, a trenutno su aktualne Malvazija istarska Selekcija 2016 i Malvazija istarska Riserva 2015 s položaja Bomarchese, istaknuo je Moreno Degrassi te dodao da svaka Riserva i Selekcija predstavljaju nastojanje da se u kapi najbolje esencije, zadrži povijesni trenutak.

Bogata arhiva malvazija kroz godišta, posebnost je ove vinarije te pravi pokazatelj dugovječnosti malvazije kao sorte. Zbog terroira, tla, trenutka berbe i same vinifikacije, dugovječnost je karakteristika i ostalih Degrassi vina.

Zastupljenost bijelih i crnih sorti je podjednaka pa se tako u vinogradima Degrassi uzgaja malvazija istarska, chardonnay, muškat bijeli, cabernet sauvignon, cabernet franc, merlot, refošk i teran te od novijih sorti viognier, sauvignon bijeli, syrah, petit verdot i pinot crni.

Vinski podrum, u potpunosti ukopan u zemlju, mjesto je mira, tišine i velike pažnje koja će rijetko koga ostaviti ravnodušnim. Upravo ovdje sav trud, znanje, predanost te tradicija u kombinaciji s modernim tehnologijama, pokazuju svoj pravi sjaj. Podrum krije i muzej u kojem su izložene originalne amfore iz antičkog doba, pronađene u moru i na kopnu na lokalitetu, a impresivna kolekcija arhivskih vina potvrđuje tezu da vinska kuća Degrassi ima poseban potpis i znanje za stvaranje odležanih vina.

Tradicija, izazovi i stalno nastojanje da se održi vrhunska kvaliteta te istovremeno ponudi nešto neviđeno, glavni su ciljevi ove vinarije. Uz čašu Degrassi Malvazije Bomarchese 2018, okusite vinsku priču o autentičnosti, strpljivosti i ustrajnosti.

Vanjskotrgovinska komora Bosne i Hercegovine je obaviještena od Veleposlanstva Grčke u Bosni i Hercegovini kako je Udruga proizvođača vina iz Sjeverne Grčke uputilo poziv zainteresiranim tvrtkama iz Bosne i Hercegovine za sudjelovanje na "Thessaloniki International Wine and Spirituous Beverages of Vitivinicultural Origin Competition".

Sajam će biti održan od 25. do 27. veljače 2020. godine u Solunu.

Prijave za sudjelovanje su otvorene od 14. siječnja do 14. veljače 2020. godine, a uzorci će biti prihvaćeni od 10. do 14. veljače 2020. godine, navodi se u pozivu.